REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-864/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja DDM INVEST III AG, OIB 42497989050, Baar, Schochenmuhlestrasse 4, Švicarska, zastupanog po punomoćniku Nenadu Grofu, odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenice SC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po privremenom zastupniku Ivanu Mračiću, odvjetniku u Zagrebu, radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o reviziji privremenog zastupnika Ivana Mračića protiv rješenja Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž Ovr-181/2023-3 od 11. listopada 2023., kojim je djelomično potvrđeno, djelomično preinačeno rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Ovr-58/2019-82 od 22. kolovoza 2023., u sjednici održanoj 14. listopada 2025.

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se rješenje Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž Ovr-181/2023- 3 od 11. listopada 2023. u dijelu pod točkama III. i V. izreke te se u tom dijelu predmet vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.

II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem naloženo je ovrhovoditelju, na temelju odredbe čl. 85. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje u tekstu: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe članka 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 12/12, 93/14, 73/17 - dalje u tekstu: OZ). isplatiti privremenom zastupniku ovršenice troškove postupka u zastupanju iste, u iznosu od 4.698,39 Eur/35.400,00 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev privremenog zastupnika ovršenice za naknadu troškova, do zatraženih 6.750,36 Eur/50.860,49 kn, odbijen.

2. Drugostupanjskim rješenjem, pod točkom III. izreke, odbijena je kao neosnovana žalba privremenog zastupnika ovršenice odvjetnika Ivana Mračića, i potvrđeno je rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Ovr-58/2019-82 od 22. kolovoza 2023. u dijelu kojim je za iznos od 272,34 Eur / 2.051,97 kn odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova rada, kao i u dijelu kojim je ovrhovoditelju naloženo privremenom zastupniku ovršenice izravno podmiriti troškove postupka u iznosu od 1.420,96 Eur / 10.706,25 kn. Nadalje, pod točkom IV. izreke odbijena je kao djelomično neosnovana žalba ovrhovoditelja i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Ovr- 58/2019-82 od 22. kolovoza 2023. u dijelu kojim je naloženo ovrhovoditelju platiti privremenom zastupniku ovršenice odvjetniku Ivanu Mračiću, troškove njegova rada u iznosu od 1.420,96 Eur/10.706,25 kn, a pod točkom V. izreke uvažena je kao djelomično osnovana žalba ovrhovoditelja, preinačeno je rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Ovr-58/2019-82 od 22. kolovoza 2023. u dijelu kojim je ovrhovoditelju naloženo platiti privremenom zastupniku ovršenice troškove njegova rada u iznosu od 3.277,43 Eur/24.693,80 kn na način da je odbijen zahtjev privremenog zastupnika ovršenice odvjetnika Ivana Mračića za naknadu troškova rada u iznosu od 3.277, 43 Eur/24.693,80 kn, kao neosnovan.

3. Rješenjem ovog suda broj Revd-363/2024-2 od 7. veljače 2024., dopuštena je privremenom zastupniku ovršenice revizija protiv drugostupanjskog rješenja u dijelu pod točkama III. i V. izreke, u odnosu na pitanje:

„Ima li privremeni zastupnik pravo na naknadu troškova za poduzete radnje neovisno o uspjehu u sporu stranke koju zastupa?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju privremeni zastupnik ovršenice je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena te u reviziji predlaže preinačenje pobijane odluke u dijelu pod točkama III. i V., na način da mu se dosudi cjelokupno zahtijevana naknada troškova, podredno predlaže ukidanje drugostupanjskog rješenja u pobijanom dijelu (točke III. i V.) i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje, uz naknadu mu troškova sastava prijedloga za dopuštenje revizije i revizije te sudske pristojbe na reviziju.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija privremenog zastupnika ovršenice je osnovana.

7. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u povodu revizije revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.

8. U ovom stadiju postupka sporno je ima li privremeni zastupnik (koji je postavljen ovršenici rješenjem suda, u ovršnom postupku) pravo na naknadu troškova za poduzete radnje neovisno o uspjehu u sporu stranke koju zastupa.

9. Naime, prvostupanjski sud je odlučujući o zahtjevu privremenog zastupnika ovršenice za naknadu troškova naložio ovrhovoditelju isplatiti privremenom zastupniku troškove postupka u zastupanju ovršenice u iznosu od 4.698,39 Eur/35.400,00 kn, dok je u preostalom dijelu, do zatraženih 6.750,36 Eur/50.860,49 kn, zahtjev odbio.

9.1. Pritom prvostupanjski sud obrazlažući svoju odluku navodi da privremeni zastupnik ima pravo naplatiti troškove sastava žalbi od 14. lipnja 2022., 31. ožujka 2023. i 29. svibnja 2023. kao i pristup ročištu za diobu kupovnine od 3. svibnja 2023., jer se radi o radnjama koje ovršenica ima pravo u svom interesu poduzeti, no da se troškovi imaju obračunati uzimajući u obzir vrijednost nekretnine koja je predmet ovrhe i to tržišna vrijednost koju je nekretnina postigla, pa kako je to iznos od 78.253,37 eura/589.600,00 kuna, na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje u tekstu: Tarifa) da privremeni zastupnik ima pravo za svaku od navedenih radnji potraživati 590 bodova, što uz vrijednost boda od 1,99 eura/15,00 kuna daje iznos od priznatih 4.698,39 eura/35.400,00 kuna, a u više zatraženom iznosu koji je zatražen u odnosu na veću vrijednost predmeta ovrhe, zahtjev za naknadu troška je odbio.

10. Drugostupanjski sud pak, obrazlažući svoju odluku, navodi da je prvostupanjski sud pogrešno uzeo kao mjerodavnu vrijednost predmeta spora vrijednost nekretnine za koju je ista prodana u ovršnom postupku, čime da je pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 35. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ, jer da je trebao kao vrijednost predmeta spora uzeti vrijednost novčane tražbine radi čije naplate je ovrha u ovom predmetu vođena (151.586,72 Eur/1.142.130,13 kn).

10.1. Nadalje, drugostupanjski sud ocjenjuje da odvjetniku koji je postavljen za privremenog zastupnika ne pripada pravo na naknadu za rad na temelju Tarife, već na temelju Pravilnika o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika ("Narodne novine", broj 5/14, 75/14, 5/15 i 28/16 - dalje u tekstu: Pravilnik), što znači u iznosu od 50 % nagrade za rad koja bi mu pripadala sukladno Tarifi.

10.2. Tako drugostupanjski sud ocjenjuje osnovanim zahtjev privremenog zastupnika samo za naknadu troška zastupanja na ročištu za diobu kupovnine od 3. svibnja 2023., što bi prema Tbr. 12. u vezi Tbr. 7. točka 1. i Tbr. 9. Tarife iznosilo 1142 boda no kako privremeni zastupnik ostvaruje pravo na 50 % navedene nagrade, isti ostvaruje pravo na nagradu u iznosu od 571 boda, što uz vrijednost boda od 1,99 Eur/15 kn i PDV po stopi od 25 %, iznosi 1.420,96 Eur/10.706,25 kn.

10.3. Drugostupanjski sud ocjenjuje da osnovano ovrhovoditelj, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, osporava pravo privremenog zastupnika na naknadu troškova sastava žalbe od 14. lipnja 2022. protiv rješenja o dosudi (koja žalba je odbijena rješenjem Županijskog suda u Zadru broj Gž Ovr-255/2022-2 od 17. ožujka 2023.), sastava žalbe nakon proteka roka od 31. ožujka 2023. (koja žalba je odbačena pod točkom I. predmetnog rješenja), kao i trošak sastava žalbe od 29. svibnja 2023. protiv rješenja o namirenju i dovršetku ovrhe (koja žalba je odbijena pod točkom II. predmetnog rješenja). Prema tome, ocjena je drugostupanjskog suda da privremeni zastupnik nema pravo na naknadu troška za one radnje u postupku s kojima nije uspio.

10.4. Drugostupanjski sud ocjenjuje i da neosnovano privremeni zastupnik osporava onaj dio rješenja kojim je ovrhovoditelju naloženo platiti privremenom zastupniku izravno troškove zastupanja, jer da iako je ovrhovoditelj, u smislu odredbe čl. 85. st. 3. ZPP, bio dužan predujmiti troškove postavljanja i rada privremenog zastupnika, on je predujmio samo trošak izdavanja oglasa (59,72 Eur/450,00 kn), koji trošak mu je namiren iz iznosa dobivenog prodajom (čl. 13. st. 1. t. 1. OZ). Pa kako trošak rada privremenog zastupnika nije predujmljen tijekom postupka, ovrhovoditelj tu tražbinu nije prijavio do ročišta za diobu, slijedom čega ovrhovoditelj u odnosu na tu tražbinu nije osigurao prvenstveni red namirenja, dok privremeni zastupnik, koji za tu tražbinu nema ovršnu ispravu, istu nije ni mogao ostvariti izravnim namirenjem iz iznosa dobivenog prodajom. On će, na temelju predmetnog rješenja, naplatu troškova svog rada moći ostvariti od ovrhovoditelja, ali ne i od Financijske agencije, zbog čega smatra da je neosnovan prijedlog privremenog zastupnika da se pobijano rješenje preinači nalaganjem Financijskoj agenciji da iz postignute prodajne cijene nekretnine namiri izravno privremenom zastupniku troškove njegova rada u ovom postupku. Stoga je, na temelju odredbe čl. 380. točka 2. ZPP, odbio žalbu privremenog zastupnika u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova rada/zastupanja ovršenice u ovom predmetu, kao i u dijelu kojim je ovrhovoditelju dosuđene troškove rada privremenog zastupnika naložio podmiriti izravno privremenom zastupniku (točka III. izreke pobijanog rješenja). Djelomično je odbio i žalbu ovrhovoditelja u odnosu na dosuđeni trošak zastupanja privremenog zastupnika u iznosu od 1.420,96 Eur/10.706,25 kn (točka IV. izreke pobijanog rješenja), dok je djelomičnim uvažavanjem žalbe ovrhovoditelja, na temelju odredbe čl. 380. točka 3. ZPP, preinačio pobijano rješenje o troškovima postupka u dijelu kojim je ovrhovoditelj obvezan podmiriti troškove privremenog zastupnika u preostalom iznosu od 3.277,43 Eur/24.693,80 kn, na način da je zahtjev privremenog zastupnika za naknadu tih troškova odbio kao neosnovan (točka V. izreke pobijanog rješenja).

11. U konkretnom slučaju privremeni zastupnik postavljen je odlukom suda, za potrebe predmetnog ovršnog postupka, budući je boravište ovršenice nepoznato a nema punomoćnika (čl. 84. st. 1. i st. 2. točka 4. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ).

12. Odredbom čl. 85. ZPP propisano je da privremeni zastupnik ima u postupku za koji je postavljen sva prava i dužnosti zakonskog zastupnika (st. 1.), da ta prava i dužnosti vrši sve dok se stranka ili njezin punomoćnik ne pojavi pred sudom odnosno dok centar za socijalnu skrb ne obavijesti sud da je postavio skrbnika (st. 2.). Sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika dužan je predujmiti tužitelj, osim ako se privremeni zastupnik postavlja tužitelju zbog razloga iz članka 84. stavka 2. točaka 4. i 5., na temelju rješenja suda protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba. Ako tužitelj ne predujmi ta sredstva u roku koji je odredio sud u svom rješenju, sud će tužbu odbaciti (st. 3.).

13. Odredbom čl. 14. st. 1. OZ propisano je da troškove postupka u svezi s određivanjem i provedbom ovrhe i osiguranja prethodno snosi ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja. Ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja dužan je troškove postupka predujmiti u roku koji sud odredi. Sud će obustaviti ovrhu, odnosno osiguranje ako troškovi ne budu predujmljeni u tomu roku, a bez toga se ovrha ili osiguranje ne mogu provesti. Ako u roku ne budu predujmljeni troškovi o kojima ovisi poduzimanje neke radnje o kojoj ne ovisi provedba ovrhe, ta se radnja neće provesti (čl. 14. st. 2. OZ). Prema odredbi čl. 14. st. 4. ovršenik, odnosno protivnik osiguranja dužni su ovrhovoditelju, odnosno predlagatelju osiguranja naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu ili osiguranje.

14. Prema ocjeni revizijskog suda, sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika ovršenika dužan je predujmiti ovrhovoditelj obzirom se ovršni postupak ne može provesti bez da se ovršeniku (nepoznatog boravišta) u skladu s odredbom čl. 84. ZPP ne postavi privremeni zastupnik što je prvostupanjski sud i učinio donošenjem rješenja broj Ovr-58/19-37 od 25. svibnja 2020. Troškove privremenog zastupnika dužan je predujmiti ovrhovoditelj obzirom da je imenovanje privremenog zastupnika ovršeniku u interesu ovrhovoditelja. Troškovi predujma ulaze u troškove ovršnog postupka te se isti u smislu čl. 14. st. 4. OZ smatraju troškovima potrebnim za ovrhu time da je ovršenik kojemu je postavljen privremeni zastupnik dužan te troškove naknaditi ovrhovoditelju kao trošak ovršnog postupka.

15. Prema tome, pravilnom primjenom navedenog materijalnog prava prvostupanjski sud je trebao pozvati ovrhovoditelja da predujmi sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika, s time da ovrhovoditelj ima pravo tražiti naknadu toga troška od ovršenika. Prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju propustio pozvati ovrhovoditelja na predujmljivanje sredstava za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika, pa obzirom je privremeni zastupnik pravodobno naknadno podnio zahtjev za naknadu toga troška tada pravilnom primjenom materijalnog prava sud o tom zahtjevu treba i odlučiti.

16. Kako je već naprijed navedeno, na temelju odredbe čl. 85. st. 1. ZPP privremeni zastupnik ima u postupku za koji je postavljen sva prava i dužnosti zakonskog zastupnika, a na temelju čl. 81. st. 1. ZPP zakonski zastupnik može u ime stranke poduzimati sve radnje u postupku, stoga je privremeni zastupnik u postupku u kojem je postavljen ovlašten poduzimati sve radnje kojima po njegovoj ocjeni štiti prava i interese te stranke. Obzirom je u konkretnom slučaju privremeni zastupnik odvjetnik potrebno je ukazati i na dužnost odvjetnika prema odredbi čl. 7. st. 2. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine", broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11, 126/21, 98/25) na temelju koje ima pravo i dužnost u granicama zakona i dobivenih ovlasti poduzimati sve što po njegovoj ocjeni može koristiti stranci kojoj pruža pravnu pomoć, kao i na Kodeks odvjetničke etike ("Narodne novine", broj 64/07, 72/08, 64/18, 52/21, 83/21, 81/22) prema kojem je odvjetnik dužan stranku savjesno zastupati i braniti, koristeći se svim potrebnim sredstvima dopuštenim zakonom (čl. IV. točka 55).

17. Stoga prema ocjeni revizijskog suda pravo privremenog zastupnika na naknadu troškova ne ovisi o uspjehu stranke koju zastupa u sporu. Tako u konkretnom slučaju na pravo privremenog zastupnika na naknadu troškova ne utječe činjenica da su žalbe koje je podnio odbijene ili odbačene. To je ujedno i odgovor na postavljeno pitanje.

18. Ovome treba dodati da je revizijski sud u svojoj odluci broj Rev-169/2021-2 od 11. siječnja 2023. zauzeo shvaćanje (koje je reafirmirao i u drugim odlukama: Rev- 1013/2021-2 od 22. ožujka 2023., Rev-876/2024-2 od 11. rujna 2024., Rev- 301/2025-2 od 14. svibnja 2025.) da „troškove vezane za zastupanje tuženika kome je sud postavio privremenog zastupnika - odvjetnika prethodno snosi tužitelj. O zahtjevu privremenog zastupnika za naknadu troškova zastupanja odlučuje sud koji ga je postavio. Privremeni zastupnik postavljen iz redova odvjetnika ima pravo na naknadu prouzročenih troškova na ime zastupanja tuženika prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Troškovi koje je tužitelj prethodno snosio, vezano za zastupanje tuženika po privremenom zastupniku, ulaze u ukupne parnične troškove tužitelja, a odluku o tome hoće li ih u konačnici snositi tuženik, kojeg je zastupao privremeni zastupnik, donosi sud ovisno o uspjehu stranaka u postupku.“

19. Obzirom je sud drugog stupnja zauzeo pogrešno pravno shvaćanje u vezi naknade predmetnih troškova privremenom zastupniku, pogrešno je primijenio materijalno pravo, a nema uvjeta za preinaku rješenja (zbog nerazumljive točke III. izreke rješenja, nije jasno kako je sud došao do iznosa od 272,34 Eur/2.051,97 kn) pa je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP valjalo ukinuti drugostupanjsku odluku u pobijanom dijelu pod točkama III. i V. izreke i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

20. Stoga će drugostupanjski sud postupiti sukladno naprijed iznijetim shvaćanjima i potom donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku, imajući na umu i odredbu čl. 2. st. 1. ZPP, kao i odlučiti o troškovima revizijskog postupka (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 14. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković