Poslovni broj: P-449/2025

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Silvana Klisović, na prijedlog više sudske savjetnice–specijaliste GM, u pravnoj stvari tužitelja: HM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnicima iz ZOU Branka Vukov i Zorana Laurić Maglov iz Šibenika, protiv tuženika: Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupana po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku iz Zagreba, Petrova 182, radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 16. rujna 2025. godine, u nazočnosti tužitelja s punomoćnikom i zamjenika punomoćnika tuženika Vjerana Paića, odvjetnika u Šibeniku, po objavi odluke 14. listopada 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB:14036333877, da u roku od 15 dana isplati tužitelju TM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od ukupno 14.643,29 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od dana dospijeća pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekućim:

- na iznos od 5,68 EUR od 20. kolovoza 2007.g.

- na iznos od 1,57 EUR od 19. rujna 2007.g.

- na iznos od 5,42 EUR od 19. studenog 2007.g.

- na iznos od 41,79 EUR od 21. siječnja 2008.g.

- na iznos od 39,77 EUR od 20. veljače 2008.g.

- na iznos od 96,25 EUR od 19. ožujka 2008.g.

- na iznos od 87,71 EUR od 17. travnja 2008.g.

- na iznos od 76,59 EUR od 21. svibnja 2008.g.

- na iznos od 79,64 EUR od 21. lipnja 2008.g.

- na iznos od 79,53 EUR od 18. srpnja 2008.g.

- na iznos od 113,33 EUR od 18. kolovoza 2008.g.

- na iznos od 42,70 EUR od 19. rujna 2008.g.

- na iznos od 97,14 EUR od 20. listopada 2008.g.

- na iznos od 94,56 EUR od 24. studenog 2008.g.

- na iznos od 105,68 EUR od 22. prosinca 2008.g.

- na iznos od 132,79 EUR od 23. siječnja 2009.g.

- na iznos od 145,61 EUR od 19. veljače 2009.g.

- na iznos od 128,77 EUR od 23. ožujka 2009.g.

- na iznos od 131,15 EUR od 25. travnja 2009.g.

- na iznos od 122,94 EUR od 25. svibnja 2009.g.

- na iznos od 122,67 EUR od 23. lipnja 2009.g.

- na iznos od 121,79 EUR od 21. srpnja 2009.g.

- na iznos od 123,84 EUR od 22. kolovoza 2009.g.

- na iznos od 121,78 EUR od 23. rujna 2009.g.

- na iznos od 118,13 EUR od 21. listopada 2009.g.

- na iznos od 124,32 EUR od 24. studenog 2009.g.

- na iznos od 125,98 EUR od 23. prosinca 2009.g.

- na iznos od 135,49 EUR od 25. siječnja 2010.g.

- na iznos od 136,82 EUR od 22. veljače 2010.g.

- na iznos od 146,14 EUR od 24. ožujka 2010.g.

- na iznos od 145,11 EUR od 23. travnja 2010.g.

- na iznos od 150,04 EUR od 27. svibnja 2010.g.

- na iznos od 167,51 EUR od 24. lipnja 2010.g.

- na iznos od 174,41 EUR od 26. srpnja 2010.g.

- na iznos od 189,89 EUR od 25. kolovoza 2010.g.

- na iznos od 195,90 EUR od 04. rujna 2010.g.

- na iznos od 185,45 EUR od 20. listopada 2010.g.

- na iznos od 182,25 EUR od 22. studenog 2010.g.

- na iznos od 211,34 EUR od 23. prosinca 2010.g.

- na iznos od 197,79 EUR od 26. siječnja 2011.g.

- na iznos od 200,77 EUR od 28. veljače 2011.g.

- na iznos od 201,80 EUR od 21. ožujka 2011.g.

- na iznos od 194,54 EUR od 23. travnja 2011.g.

- na iznos od 210,60 EUR od 23. svibnja 2011.g.

- na iznos od 235,74 EUR od 17. lipnja 2011.g.

- na iznos od 250,11 EUR od 25. srpnja 2011.g.

- na iznos od 269,49 EUR od 19. kolovoza 2011.g.

- na iznos od 241,47 EUR od 20. rujna 2011.g.

- na iznos od 201,28 EUR od 24. listopada 2011.g.

- na iznos od 199,65 EUR od 23. studenog 2011.g.

- na iznos od 209,56 EUR od 21. prosinca 2011.g.

- na iznos od 217,74 EUR od 20. siječnja 2012.g.

- na iznos od 218,78 EUR od 22. veljače 2012.g.

- na iznos od 216,42 EUR od 26. ožujka 2012.g.

- na iznos od 217,76 EUR od 26. travnja 2012.g.

- na iznos od 219,22 EUR od 21. svibnja 2012.g.

- na iznos od 218,67 EUR od 27. lipnja 2012.g.

- na iznos od 216,43 EUR od 24. srpnja 2012.g.

- na iznos od 216,34 EUR od 27. kolovoza 2012.g.

- na iznos od 203,79 EUR od 24. rujna 2012.g.

- na iznos od 216,47 EUR od 31. listopada 2012.g.

- na iznos od 218,34 EUR od 28. studenog 2012.g.

- na iznos od 215,48 EUR od 24. prosinca 2012.g.

- na iznos od 204,68 EUR od 26. siječnja 2013.g.

- na iznos od 212,11 EUR od 01. ožujka 2013.g.

- na iznos od 215,77 EUR od 02. travnja 2013.g.

- na iznos od 211,19 EUR od 29. travnja 2013.g.

- na iznos od 200,90 EUR od 24. svibnja 2013.g.

- na iznos od 204,69 EUR od 27. lipnja 2013.g.

- na iznos od 200,85 EUR od 31. srpnja 2013.g.

- na iznos od 206,86 EUR od 03. rujna 2013.g.

- na iznos od 213,63 EUR od 30. rujna 2013.g.

- na iznos od 211,19 EUR od 05. studenog 2013.g.

- na iznos od 211,33 EUR od 02. prosinca 2013.g.

- na iznos od 220,02 EUR od 31. prosinca 2013.g.

- na iznos od 135,84 EUR od 01. veljače 2014.g.

- na iznos od 142,99 EUR od 05. ožujka 2014.g.

- na iznos od 142,92 EUR od 31. ožujka 2014.g.

- na iznos od 138,24 EUR od 02. svibnja 2014.g.

- na iznos od 138,18 EUR od 02. lipnja 2014.g.

- na iznos od 138,28 EUR od 01. srpnja 2014.g.

- na iznos od 141,14 EUR od 02. kolovoza 2014.g.

- na iznos od 145,15 EUR od 01. rujna 2014.g.

- na iznos od 143,34 EUR od 09. listopada 2014.g.

- na iznos od 148,73 EUR od 06. studenog 2014.g.

- na iznos od 148,98 EUR od 22. prosinca 2014.g.

- na iznos od 151,25 EUR od 10. siječnja 2015.g.

- na iznos od 78,89 EUR od 27. veljače 2015.g.

- na iznos od 72,37 EUR od 24. ožujka 2015.g.

- na iznos od 102,23 EUR od 04. svibnja 2015.g.

- na iznos od 53,88 EUR od 19. svibnja 2015.g.

- na iznos od 79,47 EUR od 03. lipnja 2015.g.

- na iznos od 76,87 EUR od 03. srpnja 2015.g.

- na iznos od 79,55 EUR od 30. srpnja 2015.g.

- na iznos od 79,18 EUR od 02. rujna 2015.g.

- na iznos od 76,87 EUR od 30. rujna 2015.g.,

pa do konačne isplate

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana, isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.541,00 Eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. dana 14. listopada 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je tužitelj u svojstvu korisnika kredita sa tuženikom (prije Hypo Alpe Adria Bank d.d.) dana 9. svibnja 2007. godine sklopio Ugovor o namjenskom kreditu br. 286-051/2007, kojim ugovorom da se tuženik kao kreditor obvezao staviti tužitelju na raspolaganje kredit u iznosu od 118.800,00 CHF, prema srednjem tečaju za CHF Hypo-Alpe-Adria Bank d.d. na dan isplate.

1.1.Predmetnim ugovorom o kreditu tužitelj da se obvezao vratiti iznos kredita u 360 mjesečnih anuiteta, u kunskoj protuvrijednosti 576,07 CHF, obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Adria Bank d.d. na dan plaćanja (čl. 4. Ugovora), uz kamatnu stopu koja je u trenutku ugovaranja iznosila 4,20 % godišnje (članak 3. Ugovora).

1.2. Tužitelj i tuženik da su 19. siječnja 2016. sklopili Aneks ugovora o kreditu br. 286- 051/2007, temeljem kojeg da je provedena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

1.3. Ugovorom o kreditu da je određeno da se kamatna stopa neće mijenjati ako tužitelj bude redovno izvršavao svoje obveze do 31. prosinca 2017, a nakon toga da će se promijeniti u kamatnu stopu važeću za "kredite za mlade" (članak 6. Ugovora. Tužitelj kao korisni k kredita da se pridržavao svih odredbi ugovora, međutim 1. siječnja 2008. kamatna stopa da mu nije promijenjena u kamatnu stopu važeću za "kredite za mlade" za koju konkretno tužitelj ne zna koja je u tom periodu bila, ali da je sasvim sigurno bila niža od one ugovorene na 4,20% godišnje, budući da je uvjet za svođenje na kreditnu stopu za "kredite za mlade" bilo upravo pridržavanje odredbi ugovora, dakle da se radilo o odredbi koja je išla "in favorem" korisnika kredita.

1.4. Tužitelj navodi da umjesto svođenja na kreditnu stopu za "kredite za mlade", kao je ugovoreno, Banka je od početka 2008. samoinicijativno, bez prethodnog obavještavanja ili davanja razloga za to, podizala kamatnu stopu tužitelju u više navrata, zbog čega da je došlo do velike razlike u kamatama sadržanim u mjesečnim anuitetima koje da je tužitelj otplatio, za razliku od onih sadržanih u početnom otplatnom planu otplate kredita.

1.5. U vrijeme zaključenja ugovora tužitelj i tuženik da nisu pojedinačno pregovarali o promjenjivoj kamatnoj stopi, te ugovorom da nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni ugovorene kamate.

1.6. Tužitelj navodi kako od početka otplate kredita pa nadalje kamatna stopa da se u nekoliko navrata povećavala što da je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta.

1.7. Navedena odredba da je u ugovor unesena na inicijativu banke (tuženika) kao sadržaj standardnog ugovora tuženika na koju tužitelj nije mogao, odnosno ne može utjecati, pri čemu nije sporno, da niti u ugovoru, niti u općim uvjetima, banke (pa stoga ni tuženik) nisu utvrdile egzaktne parametre za promjenu kamatne stope, ni metodu izračuna tih parametara. Tim više što da u predmetnom ugovoru nije čak ni navedeno da je promjena kamatne stope vezana za odluku banke prema kriterijima iz općih uvjeta poslovanja, već da u je u ugovoru navedeno kako je kamatna stopa "promjenjiva" sukladno Odluci o kamatnim stopama banke", slijedom čega da su bez pravnog učinka i sve odluke banke (tuženika) o promjeni kamatne stope tijekom trajanja kredita.

1.8. Tužitelj da se kao potrošač obratio tužitelju za ishodovanje predmetnog kredita i još u fazi prije sklapanja Ugovora o kreditu, kao i u tijeku samog njegovog sklapanja, tuženik kao trgovac da nije ni na koji način s tužiteljem kao potrošačem pojedinačno pregovarao, niti da je ugovorom utvrdio egzaktne i točne parametre te metodu za izračun tih parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni ugovorene kamatne stope. Posljedica navedenog jeste neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana koja se temelji na tuženikovom jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu tužitelja, koji na ove promjene nije imao nikakvog utjecaja, niti da ih je na bilo koji način mogao predvidjeti. Pritom da je tuženik postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja, s obzirom da je u razdoblju prije sklapanja ugovora o kreditu davao tužitelju skrivene ili izričite poruke da je kredit povoljan zbog niže kamatne stope. Nepoštene odredbe ugovora o kreditu, kao i odluke tuženika o izmjeni ugovorene kamatne stope, ništetne su ex tunc (od samog početka), dakle, od trenutka kad su postale sadržaj ugovora, dok njihovo korištenje predstavlja postupanje suprotno Zakonu o zaštiti potrošača i zakonu o obveznim odnosima za sve vrijeme dok se koriste. to znači da su ništetne od trenutka kad su odredbe ugovorene, odnosno odluke donesene, pa nadalje, s obzirom da su kao nepoštene ništetne.

1.9. Nadalje, tužitelj navodi da sve naprijed rečeno za kamatnu stopu, koja je promjenjiva temeljem odluke banke, da se odnosi i na valutnu klauzulu, odnosno na tečajni rizik, koji je u cijelosti snosio tužitelj kao korisnik kredita, a da pri tome nije bio obaviješten od strane banke o rizicima i točnim i razumljivim kriterijima na temelju kojih prosječni potrošač, koji nema stručna znanja, kao i potencijalni korisnik kredita, može procijeniti rizik koji je sklapanjem ugovora s određenim ugovornim odredbama preuzeo i znati ukupne ekonomske posljedice koji će iz toga za njega kao individualnog potrošača moguće proizaći, vezano za obim njegovih obveza, a naročito vezano za iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja ugovora o kreditu.

1.10. Također, tužitelj navodi da u vrijeme zaključenja ugovora, prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, tuženik da je propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti o informiranosti, kao i o mogućim posljedicama uslijed promjene tečaja valute za koju je ugovor o kreditu vezan, što da je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

1.11. Od početka otplate kredita pa nadalje, tečaj švicarskog franka da se stalno mijenjao i to na način da se povećavao, što da je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta tužitelja.

1.12. Obzirom da predmetnim ugovorom o kreditu glavnica kredita se veže za valutu švicarskog franka, a tužitelj kao potrošač u trenutku sklapanja ugovora da nije bio informiran o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, shodno pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012, tužitelj da je predložio da se u predmetnom ugovoru o kreditu utvrde ništetnim odredbe ugovora o kreditu kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za tečaj valute švicarskog franka.

1.13. Zbog svega naprijed navedenog, da je očito kako je tužitelj tuženiku sa osnova Ugovora o kreditu br. 286-051/2007 od 9. svibnja 2007. godine, isplatio višestruko veći iznos od onoga koji je bio utvrđen početnim planom otplate kredita, a sve temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Ugovora o kreditu koji se tiču odredbi o valutnoj klauzuli i o promjenjivim kamatnim stopama.

1.14. Tužitelj je u ovom postupku sukladno odredbi članka 186. b. točka 3. ZPP-a podnio stupnjevitu tužbu, kako navodi, zbog odbijanja tuženika da mu preda dokumente koji su zajednički za obje stranke, a bez njih da mu nije bilo moguće postaviti određeni tužbeni zahtjev.

1.15. z predmetnog spisa proizlazi da je tužitelj dana 26. travnja 2019. godine podnio Zahtjev za izdavanje dokumentacije po kreditu.

1.16. Podneskom od 4. listopada 2019. tužitelj navodi kako je nakon podizanja tužbe od tuženika dobio traženu dokumentaciju za svoj ugovor o kreditu i pribavio obračun sudskog vještaka Danijele Mikulandre o visini preplaćenih iznosa po osnovi nezakonite promjenjive kamate, valutne klauzule, te po osnovi nepravilnog obračuna konverzije.

1.17. Iz zaprimljene dokumentacije da je vidljivo da je ugovorena kamatna stopa od 4,20% u više navrata nezakonito rasla i to 31. srpnja 2007. na 5,00%, 31. ožujka 2008. na 5,99%, 31. prosinca 2008. na 6,20% koja je 31. prosinca 2010. smanjena na 5,95%, potom 31. listopada 2011. na 5,45%, te konačno Zakonom o potrošačkom kreditiranju 31. siječnja 2014. kamatna stopa smanjena na 3,23%, uslijed čega da je tužitelj tuženiku platio ukupno 63.068,42 kuna više nego po otplatnom planu. Nadalje, uslijed ništetne valutne klauzule tužitelj da je tuženiku u razdoblju od 30. lipnja 2007. do 30. rujna 2015. isplatio ukupno 46.588,99 kuna više, a uslijed činjenice što da mu je prilikom konverzije na dan 30. rujna 2015. po osnovi neotplaćene glavnice obračunato 42.973,94 kuna više, nego što bi iznosila preostala glavnica po početnom otplatnom planu.

1.18. Tužitelj navodi da u odredbi čl. 2. Aneksa Ugovora o kreditu od 19. siječnja 2016. navedeno da preostali iznos glavnice na dan 30. rujna 2015. iznosi 63.804,40 Eura, te da je u istome članku utvrđena pretplata tužitelja po ranije vršenim uplatama u iznosu od 20.620,11 kn. Iznos pretplate da je u cijelosti netočan, i sklapanjem navedenog aneksa, tužitelj da nije u cijelosti obeštećen, odnosno da nije otklonjena neravnoteža prava i obveza zbog ugovaranja nepoštenih odredaba o CHF valuti i promjenjivoj kamatnoj stopi.

1.19. Osim toga, da je u dodatku ugovora o kreditu netočno prikazan iznos preostale neotplaćene glavnice kredita. Naime, zbog nezakonitog i nepoštenog postupanja tuženika prilikom sklapanja Ugovora o kreditu, odnosno zbog neosnovanog i arbitrarnog povećanja kamatne stope i nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli, prilikom otplate kredita, da je došlo do usporavanja otplate glavnice (kamata je u tolikoj mjeri rasla da je "pojela" većinu anuiteta), te da je i u tom pogledu tužitelju kod potpisivanja aneksa zaračunato po osnovi neotplaćene glavnice 42.973,94 kuna više nego što bi trebalo u odnosu na početni plan.

1.20. Shodno navedenom, tužitelj je predložio da mu tuženik isplati iznos od 152.631,35 kuna sa zateznim kamatama od uplate svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa.

1.21. Podneskom od 14. prosinca 2020. godine tužitelj je uredio tužbeni zahtjev sukladno financijsko-računovodstvenom vještačenju stalnog sudskog vještaka Gorana Miljasa od 5. studenog 2020. godine na način da od tuženika potražuje isplatu iznosa od ukupno 110.339,36 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od dana izvršene svake pojedine uplate, dok je podneskom od 28. svibnja 2025. uredio tužbeni zahtjev budući je od podnošenja tužbe došlo do promjene valute, tako da od tuženika potražuje iznos od ukupno 14.643,29 Eura sa zateznim kamatama koje teku od dana izvršene svake pojedine uplate

2. Tuženik se u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu, njegovoj osnovi i visini.

2.1.Tuženik ne spori da je s tužiteljem sklopio Ugovor o kreditu broj 286-051/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini 9. svibnja 2007, a koji ugovor da je tužitelj izmijenio u dijelu valute obveze i kamatne stope, sklapanjem Aneksa uz ugovor o kreditu, 19. siječnja 016. Tuženik da je bio obvezan ponuditi tuženiku sklapanje predmetnog Aneksa sukladno Izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne Novine broj 102/15).

2.2.Tako da je tužitelj sklapanjem Aneksa u cijelosti izmijenio odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu, člankom 3. Aneksa ugovora o kreditu. Aneks da se primjenjuje na pravni odnos stranaka retroaktivno od dana sklapanja ugovora o kreditu, a što da proizlazi i iz otplatnog plana koji je tužitelj primio uz aneks gdje da je obračunata konverzija ugovora o kreditu na temelju izmijenjenih odredbi. Ako da je visina otplate anuiteta (glavnica i kamata) određena istovrsno kao i u ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u EUR valuti i to od dana početka otplate ugovora o kreditu.

2.3. Tuženik ističe da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači i ništetnost samog ugovora, stoga da se na predmetnu pravnu situaciju ne može primijeniti odredba čl. 326. st. 1. ZOO-a koja zabranjuje konvalidaciju kada je ništetan cijeli ugovor.

2.4. Tuženik navodi da sklapanjem Aneksa ugovorne strane da su suglasno izmijenile obvezu vraćanja kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR za cijelo vrijeme trajanja ugovornog odnosa. Tako da su odredbe čl. 2. i 3. u cijelosti zamijenjene odredbom čl. 2. Aneksa ugovora o kreditu i to retroaktivno.

2.5. Budući da se presuda u kolektivnom sporu primjenjuje isključivo na ugovore o kreditu u kojima je valuta vezana uz glavnicu u CHF, a koji da su sklopljeni s tuženikom u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. ista da nije primjenjiva u ovom postupku.

2.6. Stoga, tužitelj da potpuno pogrešno tvrdi kako je pravna osnova njegovog tužbenog zahtjeva odluka u kolektivnom sporu, a za koju bi sud kao trebao biti vezan prilikom donošenja odluke.

2.7. Tuženik navodi da su tužitelj i tuženik izmijenili valutu obveze iz CHF u EUR, Aneksom, prije donošenja presude Visokog trgovačkog suda RH u predmetu Pž6632/2017 od 14. lipnja 2018. Stoga, da tužitelj ne može isticati prigovor kako je Aneksom izmijenjena ništena odredba.

2.8. Tuženik da je o svim relevantnim okolnostima, tužitelja obavijestio, kao i upozorio na rizike koje valutna klauzula CHF nosi.

2.9. Osim toga, predmetnim da je ugovorom ugovoren rok otplate predmetnog kredita od 30 godina. Stoga da je jasno da je u trenutku sklapanja ugovora o kreditu bilo neizvjesno kretanje kako kune, tako i CHF.

2.10. Tuženik ističe da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije mogla biti predvidiva, niti da je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF.

2.11.Tužitelj zahtjeva isplatu u visini koja bi očigledno predstavljala razliku u odnosu na početno ugovorenu (promjenjivu) kamatnu stopu i to kao da se nije mijenjala za cijelo vrijeme trajanja otplate.

2.12. Stranke da su svojom slobodnom voljom sklopile ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom.

2.13. Nadalje, Aneksom uz Ugovor o kreditu broj 286-051/2007 da je utvrđena pretplata u korist tužitelja u iznosu od 20.620,11 kn, a kojom da je tužitelj u cijelosti obeštećen.

2.14. Tuženik, opreza radi ističe i prigovor zastare.

2.15. Na temelju svega navedenog, tuženik je predložio odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti i naložiti da tuženiku podmiri parnične troškove.

3. U dokaznom postupku su izvedeni dokazi pregledom Ugovora o kreditu br. 286- 051/2007 od 9. svibnja 2007., aneks ugovora o kreditu od 19. siječnja 2016., nalaza i mišljenja vještaka Gorana Miljasa od 5. studenog 2020., čitanjem iskaza svjedoka ZM, iskaza tužitelja, iskaza vještaka Gorana Miljasa, dok je tuženik odustao od prijedloga za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka GME.

4 . Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za nadopunu dokaznog postupka.

5. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći svaki izvedeni dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati razliku preplaćenih mjesečnih anuiteta, a zbog povećanja redovne kamate i uslijed primjene valutne klauzule u CHF za razdoblje od kolovoza 2007. godine do rujna 2015. godine.

7. U odnosu na tuženikov prigovor zastare, valja istaći kako je isti u cijelosti neosnovan, budući se u konkretnom slučaju radi o potraživanju tužitelja po osnovi stjecanja bez osnove, odnosno povećanju imovine tuženika bez valjanog pravnog osnova u smislu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 – dalje ZOO), dakle da se u konkretnom slučaju radi o petogodišnjem zastarnom roku, ali do prekida zastare je došlo pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača na temelju čl. 241. ZOO, tako da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe, tj. dana 13. lipnja 2014. godine kada je donesena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13, slijedom čega zastara u ovom predmetu da nije nastupila (presuda Vrhovnog suda RH broj rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. godine). Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 11. lipnja 2019. godine, a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, to od 13. lipnja 2014. godine do tada nije protekao zastarni rok od pet godina po čl. 225. ZOO-a, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke posl. broj Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018. godine. Isto vrijedi i za zakonske zatezne kamate koje su akcesorno potraživanje, odnosno sukladno odredbi čl. 223. ZOO-a tek kad zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine, kao što su tražbine kamata, plodova, troškova i ugovorne kazne.

8. Kako se u konkretnom slučaju ne radi o preinaci, već postavljanju određenog tužbenog zahtjeva po zaprimanju nužne dokumentacije za određivanje visine zahtjeva, to su i u tom dijelu prigovori zastare predmetnog potraživanja u cijelosti neosnovani.

9. U ovom postupku je utvrđeno da su dana 9. svibnja 2007. godine tužitelj kao korisnik kredita s prednikom tuženika, Hypo Alpe Adria Bank d.d. Podružnica Šibenik, kao kreditorom zaključile Ugovoru o kreditu broj 286-051/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, kojim je tuženik odobrio tužitelju stambeni kredit u iznosu od 117.800,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita.

10. Sukladno čl. 3. Ugovora, redovna (nominalna) kamatna stopa da je ugovorena po stopi od 4,20 % godišnje, a u članku 6. da je ugovoreno da "banka ugovorenu kamatnu stopu iz čl. 3. ovog ugovora neće mijenjati do 31. prosinca 2007. ako se korisnik kredita pridržava svih odredbi ovog ugovora", te da će se "korisniku kredita ako se pridržava svih odredbi ovog ugovora 1. siječnja 2008. promijeniti kamatna stopa na kamatnu stopu važeću za kredite za mlade. Nakon promjene kamatne stope, ista da se mijenja sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe Adria Bank d.d. ili drugog akta banke".

11. Otplata kredita da je regulirana člankom 4. ugovora, na način da rok otplate iznosi 30 godina od dana stavljanja kredita u otplatu, te da se kredit otplaćuje u 360 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti od 576,07 CHF obračunatih prema srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja. Anuiteti da dospijevaju zadnjeg dana u mjesecu, prvi anuitet dospijeva zadnjeg dana u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten.

12. Nadalje, stranke da su dana 23. siječnja 2015. zaključile Suglasnost br. 1. za uvođenje moratorija uz Ugovor o kreditu broj 286-051/2007, kojim su suglasne da glavnica kredita na dan 31. prosinca 2014. iznosi 102.780,41 CHF, te da, na temelju zahtjeva korisnika kredita, banka odobrava i uvodi moratorij na otplatu glavnice kredita uz mjesečno plaćanje kamata, koje se plaćaju u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za CHF na dan plaćanja. Moratorij da se odobrava na otplatu glavnice za razdoblje od 31. prosinca 2014. do 31. prosinca 2015., a kredit da se po isteku moratorija vraća u mjesečnim anuitetima čiju visinu utvrđuje banka planom otplate kredita.

13. Dakle, iz kreditne dokumentacije, a posebno iz obavijesti o promjenama kamatne stope je vidljivo da je tuženik tijekom trajanja kreditnog odnosa mijenjao kamatnu stopu i visinu anuiteta po predmetnom kreditu.

14. Među strankama nije sporno da se vodio postupak zaštite kolektivnih prava i interesa radi zaštite potrošača od korištenja ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i to odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za švicarski franak i odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke.

15. Tužitelj na ročištu održanom dana 16. rujna 2025. navodi kako mu je bio potreb15. an stambeni kredit radi kupnje nekretnine, kuće u kojoj bi živio, i sada u toj kući da živi, a zbog čega da je otišao u tada Hypo banku jer je bio klijent te banke, imao otvoren račun, raspitati se za uzimanje kredita. Sjeća se da je razgovarao sa djelatnicom banke, ZM, koja mu je ponudila nekoliko kredita, ali tada u to vrijeme najpovoljnije uvjete da je imao kredit u CHF, zbog čega se tako odlučio i uzeo taj kredit. U vrijeme uzimanja kredita prema izračunu banke mjesečna rata da je iznosila oko 2.220,00 kuna, da bi nakon nekih pola godina mjesečna rata za otplatu kredita prvo iznosila 2.600,00 kuna, pa 2.800,00 kuna, sjeća se da je najveća rata iznosila 4.560,00 kuna i to sve u kratkom roku od godine dana od početka otplate kredita. On da je sve mjesečne rate uredno plaćao do momenta kad je ostao bez posla do 2015. godine, a i u to vrijeme kad je bio bez posla da je redovno plaćao mjesečnu ratu kredita jer je otišao raditi u Njemačku. Kredit da nije otplaćen, ima ga plaćati još 12 godina, u međuvremenu je kredit konvertiran, s bankom da je sklopio aneks ugovora o kreditu 2015. godine, tako da se mjesečna rata kredita ustalila. Saznanja o uvjetima kredita i prije nego je formalno sklopio ugovor, tužitelj da je imao, obavijesti o promjeni kamatne stope, u početku da nije, a kasnije je dobivao te obavijesti poštom.

15.1. Tužitelj navodi da je pročitao ugovor prije potpisivanja, ali on da je metalurški radnik pa neke stvari da ne razumije, već je vjerovao onome što mu je rečeno od strane službene osobne banke.

15.2 U vrijeme pregovaranja i u vrijeme sklapanja ugovora to da je bio vrlo povoljan kredi, te da se ne sjeća da li je tražio izračun kredita ili otplatnog plana u nekoj drugoj valuti u vrijeme sklapanja ugovora, navodeći da su u to vrijeme sklapani ugovori po najpovoljnijoj varijanti, u valuti CHF.

15.3. Na kraju svog iskaza tužitelj navodi da je bila namjena kredita kupovina nekretnine isključivo za osobne potrebe u kojoj i dan danas živi, a koju nikad nije iznajmljivao niti razmišljao o takvoj vrsti namjene.

16. U svom iskazu na ročištu 16. rujna 2025. svjedok ZM navodi da je zaposlenica ranije Hypo Alpe Adria banke, sada Addiko banke. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, tužitelja da se sjeća jer je sada kao i u vrijeme sklapanja ugovora klijent banke, te da se prije nekih 18 godina došao raspitivati u banci radi uzimanja stambenog kredita. Postojala je opcija uzimanja kredita u švicarcima ili eurima, kuna nije bilo, u vrijeme sklapanja ugovora sve prednosti uzimanja kredita bilo je u CHF, koliko se sjeća u to vrijeme su radi tih povoljnih uvjeta uzimani isključivo krediti u CHF pa tako i tužitelj, a što će se događati sa tečajem u CHF tada nismo znali pa tako i pretpostavljam i tužitelj.

16.1. Svjedok ZM navodi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu korisnik mogao sklopiti ugovor o kreditu s isključivo promjenjivom kamatnom stopom, a s fiksnom kamatnom stopom možda isključivo u sklopu neke akcije banke gdje je kamatna stopa bila fiksna godinu dana, a nakon tog perioda opet promjenjiva.

16.2. Nadalje navodi, da su korisnicima kredita tražili pojašnjenje što je to CHF valuta i jeste li im isto pojašnjavali, svjedok Navodi da su objašnjavali klijentima što je to CHF valuta da bi se moglo izračunati kolika bi bila mjesečna rata.

16.3. Također navodi da je za sve klijente bio uvijek isti protokol kod uzimanja stambenih kredita, procjena nekretnina se utvrđivala i procjena kreditne sposobnosti, ugovor je bio tipiziran, špranca, isti tip ugovora za sve klijente.

16.4. Strankama da se ništa nije prešućivalo, rizik tečaja, valutne klauzule jer se nije niti znalo što će se kasnije događati sa CHF.

17. Visoki Trgovački sud RH je dana 13. lipnja 2014. godine, posl. br. Pž-7129/13 postupajući po žalbi na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine u parnici tužitelja Udruge potrošač protiv ovdje tuženika i drugih, radi zaštite kolektivnih interesa u točki I. izreke preinačio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine i odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje da su banke, među njima i ovdje tuženik povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. U točki II. izreke navedene presude Visoki trgovački sud RH je djelomično odbio žalbe, među ostalim i ovdje tuženika, kao neosnovane i potvrdio navedenu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu kojim se utvrđuje da je, među ostalim i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj da se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

18. Nadalje, presudom Vrhovnog suda RH posl. broj Revt-249/14 od 09. travnja 2015. godine i odlukom Ustavnog suda RH, U-III-2521/2015 od 13. prosinca 2016. godine presuđeno u odnosu na tuženika da je zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene OTP banka d.d. i drugim internim aktima banke, o čemu nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa da je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

19. Također, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine, je pravomoćno utvrđeno kako je i ugovorna odredba u ugovorima o kreditima kojom se kreditiranje i povrat kredita vezivao uz valutu švicarski franak, također nepoštena i ništetna, a u kojem je postupku sudjelovao prednik tuženika u tom postupku i to u ugovorima o kreditu koji su sklapani u razdoblju od 01. siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine, a sve to imajući u vidu kako je utvrđeno da su tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača.

20. Od početka otplate kredita pa nadalje tečaj švicarskog franka se stalno mijenjao i to na način da se povećavao, što da je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta tužitelja.

21. Valja istaći da je ugovor o kreditu dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja, načelo zabrane zlouporabe prava.

22. Nije sporno da ugovorna kamata u ugovoru u kreditu je naknada koju korisnik kredita plaća za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to ugovoreno ugovorom o kreditu. Stoga, ugovorna kamata mora biti određena, odnosno odrediva, sve u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima.

23. Unošenje u ugovore u kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope, a kako je to činila tužena banka je očito bilo suprotno načelima obveznog prava i time je od samog početka tog ugovornog odnosa korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca jer je formulacija ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je navedena u ugovoru o kreditu bila takva da je potrošač jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena niti odrediva.

24. Dakle, ugovorena odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi je bila suprotna načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošač, te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, pogotovo ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost iste, te je u skladu sa čl. 323. ZOO-a i obveza svake strane da vrati ono što je primila po osnovi takvog pravnog posla.

25. Naime, sve naprijed navedeno, ovaj sud je utvrdio imajući u vidu i postojeću sudsku praksu pa tako i Odluku Vrhovnog suda RH br. Revt-249/14.

26. Prema tome, kako je bila nepoštena odredba o ugovornoj kamati u ugovoru o kreditu, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora o kreditu, u smislu odredbe čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine 96/03, 46/07, 79/07), ta ugovorna odredba je ništetna.

27. Valja reći da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio novu presudu poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu.

28. Dakle, Visoki Trgovački sud RH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 banaka koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.

29. Nadalje, valja reći i da je Vrhovni sud RH po podnesenim revizijama donio odluku poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. godine kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

30. U odnosu na elaboriranje tuženika na okolnost tvrdnje da sporne odredbe ugovora o kreditu nisu ništetne, sud ne nalazi potrebnim posebno analizirati te navode. To iz razloga što se prema odredbi čl. 502.c. ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, kao što se tužitelj na te presude i poziva u ovoj parnici. Samo u ovakvim parnicama, riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, naravno u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu prava budu prihvaćeni, kao što je slučaj u konkretnom slučaju.

31. Radi utvrđivanja i izračuna visine eventualnih preplaćenih kamata nastalih uslijed promjene kamatne stope i razliku anuiteta prema valutnoj klauzuli po Ugovoru o kreditu broj: 286-051/2007 provedeno je financijsko-računovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijsko knjigovodstvene struke Goranu Miljasu dipl. oecc.

32. Što se tiče dokumentacije iz spisa nužne za izradu vještačenja, stalni sudski vještak Goran Miljas je naveo da uz ugovor, inicijalni otplatni plan, konačni otplatni plan (koji uključuje sve promjene kamatne stope i promjene anuiteta), obavijest o promjeni kamatnih stopa, promet po kreditnoj kartici i specifikacija uplata je bila polazišna osnova za izradu vještačenja.

32.1. Promjenu kamatnih stopa i mjesečnih anuiteta po utuženom kreditu vještak Miljas je dao u tabličnom prikazu (list 202 spisa).

32.2. Nadalje, vještak Miljas navodi da je razlika anuiteta nastala temeljem promjene ugovorene kamatne stope i promjene tečaja( efekat valutne klauzule).

32.3. Povećana kamatna stopa i posljedično povećani anuiteti da su proizveli dio razlike anuiteta koji se sastoji od razlike između kamata izračunatih po promjenjivim kamatnim stopama i kamata izračunatih po ugovorenoj kamatnoj stopi.

32.4. Drugim dijelom razlika anuiteta da je generirana promjenom (povećanjem) tečaja, s obzirom da je riječ o kreditu s valutnom klauzulom, pa da se kreditna obveza dužnika (tužitelja) neprestano povećavala sa svakim rastom vrijednosti valute obveze (CHF) u kojoj je nominiran kredit u odnosu na domaću valutu koja predstavlja valutu plaćanja.

32.5. Vještak Miljas navodi da se razlika anuiteta izračunava na bazi početnog anuiteta u kunama, izračunatog temeljem isplaćenog kunskog iznosa kredita, primijenjenog tečaja na dan isplate kredita i uz sve ostale ugovorene parametre (kamatna stopa, rok otplate).

32.6. Kredit da je plasiran 30. svibnja 2007. uz primijenjeni srednji tečaj kreditora od 4,420 kn za CHF na glavnicu od 117.800,00 CHF na dan isplate, što daje kunsku protuvrijednost kredita u iznosu od 520.676,00 kn (izvor podataka: izračun konverzije tužene – dopis tužene od 5. studenog 2015.). Na bazi ugovorenih parametara, izračunati početni anuitet u kunama da iznosio 2.546,20 kn, a nakon promjene na zakonsku kamatnu stopu od 3,23%, taj anuitet iznosio 2.309,80 kn.

32.7. Vještak Miljas navodi kako za razdoblje moratorija mjesečni anuitet čine iznosi mjesečnih kamata (bez dijela koji se odnosi na glavnicu).

Početni anuitet u kunama da se dovodi u korelaciju sa stvarno uplaćenim anuitetima od strane tužitelja (u kunama), a dobivena (pozitivna) razlika anuiteta u kunama u sebi da sadrži porast po osnovi promjene kamatne stope i promjene tečaja. Negativne razlike anuiteta da su nastale zbog plaćanja po manjem tečaju od ugovorenog, uglavnom u razdoblju prije promjene kamatne stope u odnosu na ugovorenu, navodeći da ih ima četiri , a koje su prikazane u tablici.

32.8. Nadalje, vještak navodi kako je dinamika plaćanja dospjelih obveza tužitelja bila uredna, gotovo svi anuiteti da su plaćeni u roku dospijeća. Razlika anuiteta da ima dospijeće na dan plaćanja anuiteta, odnosno tek kada je dospjela obveza plaćena, što da se u navedenom slučaju gotovo poklopilo s dospijećem anuiteta.

32.9. Aneksom ugovora o kreditu broj 286-051/2007 od 19. siječnja 2016. da je regulirana konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

32.10. Sukladno izračunu konverzije, stanje glavnice kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan 30. rujna 2015. iznosi 63.804,40 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora.

32.11. Ugovorne strane da su u čl. 2. Aneksa suglasno utvrdile da preplata na dan 30. rujna 2015. iznosi 20.620,11 kn, koja da će se koristiti za namirenje budućih anuiteta i to najviše do 50% sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi.

32.12. U svom pisanom mišljenju vještak Miljas navodi da je tužitelj u razdoblju otplate utuženog kredita broj 286-051/2007 uplatio u kunama ukupno 349.961,48 kn, a da nije bilo promjene (povećanja) kamatne stope i promjene (povećanja) tečaja (sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli) trebao je uplatiti 239.686,50 kn.

32.13. Razlika anuiteta nastala uslijed promjene (povećanja) ugovorene kamatne stope i promjene (povećanja) tečaja valute CHF u promatranom razdoblju da iznosi 110.274,98 kuna i sadržava u sebi pozitivne i negativne razlike anuiteta.

32.14. Pozitivne razlike anuiteta da čine iznos onoga što je preplaćeno i da iznose 110.339,76 kn, od čega se 47.126,76 kuna odnosi na preplaćenu razliku pod utjecajem povećanja kamatne stope, a 63.212,99 kuna na preplaćenu razliku pod utjecajem povećanja tečaja CHF, odnosno s mjesečnim iznosima i dospijećima mjesečnih razlika kako je to navedeno na listu 207-209 spisa.

32.15. Također, vještak Miljas u svom pisanom mišljenju navodi kako je Aneksom Ugovora o kreditu od 19. siječnja 2016. regulirana konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Kao rezultat konverzije da je ostvarena preplata koja na dan 30. rujna 2015. iznosi 20.620,11 kn.

33. Tužitelj je bio suglasan s nalazom i mišljenjem vještaka Gorana Miljasa, te uskladio tužbeni zahtjev s istim i predložio u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev.

34. Tuženik se protivi preinaci tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 14. prosinca 2020. Pored toga, tužitelj je propustio umanjiti svoje potraživanje za iznos preplate u visini od 20.620,11 kn, koja preplata da mu je priznata konverzijom.

34.1. Tuženik ističe da je vještak u nalazu i mišljenju pogrešno izračunao razlike. Naime, simulacijom izračuna u skladu sa zadatkom suda tuženik je utvrdio da bi razlika iznosila 62.892,14 kn s osnove CHF valute obveze, te 47.380,10 kn s osnove promjenjive kamatne stope (ukupno 110.272,24 kn). Vještak da je u nalazu i mišljenju koristio srednji tečaj tuženika samo do 30. rujna 2013., te nakon toga srednji tečaj Hrvatske Narodne Banke što da je pogrešno.

34.2. Nadalje, tuženik predlaže da vještak izradi dopunu nalaza i mišljenja na način da se očituje: je li tuženik sve uplate koje je tužitelj izvršio na temelju Ugovora o kreditu s CHF valutom obveze, dakle uključujući i plaćanja koja su posljedica povećanja tečaja CHF i povećanja kamatne stope, iskoristio za zatvaranje obveza po konvertiranom kreditu i da se izračun izvrši primjenom kamatne stope primjenjive na kredite u HRK valuti u predmetnom periodu.

34.3. Tuženik osporava metodologiju koja je korištena pri izradi nalaza i mišljenja. Naime, tužitelj zahtijeva isplatu u visini koja bi očigledno predstavljala razliku kao da se kamatna stopa nije mijenjala za cijelo vrijeme trajanja otplate te nije ugovorena valuta obveze. Tuženik prvenstveno ističe da bi takvim uređenjem prava i obveza stranaka sud u potpunosti dokinuo slobodno uređivanje obveznih odnosa iz čl. 2. ZOO- a i protivno volji ugovornih stranaka utvrdio kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom na predmetni ugovor o kreditu.

35. U odnosu na naprijed navedene primjedbe tuženika na ročištu 16. rujna 2025. je izveden dokaz saslušanjem vještaka Gorana Miljasa dipl. oecc.

36. U svom iskazu vještak za financije i računovodstvo, Goran Miljas navodi da je u nalazu i mišljenju izračunao razliku u iznosu od 110.274,98 kuna koja sadržava u sebi pozitivne i negativne razlike anuiteta. Razlika između ova dva broja je 2,74 kune više u njegovom izračunu što da je posljedica zaokruživanja kod različitih verzija excel tabličnog kalkulatora. Naime, početni anuitet kod tuženika je 2.546,23 kune, a u njegovom izračunu isti iznosi 2.546,20 kuna. Rezultati da su gotovo identični, a prigovor tuženika sasvim očito neutemeljen. Također, vještak Miljas navodi kako tuženik osporava metodologiju koja je korištena pri izradi nalaza i mišljenja, a istovremeno istu metodologiju koristi u svom simuliranom izračunu.

36.1. Vještak Miljas navodi da su sve uplate tužitelja izvršene za zatvaranje obveza.

36.2. Na zahtjev tuženika da se izračun izvrši primjenom kamatne stope na kredite u HRK valuti u predmetnom periodu, vještak Miljas navodi da nije ovlašten uzimati kamatne stope na kunske kredite niti samovoljno mijenjati uvjete ugovora kod utuženog kredita kako te predlaže tuženik, s obzirom da ovo nije bio kunski kredit već kredit u CHF s valutnom klauzulom. Podaci koje dostavlja tuženik o kamatnim stopama na kunske kredite su suhoparna statistička kategorija koja predstavlja ponderiranu kamatu stopu, a iste stope su irelevantne za utuženi kredit. Pitanje konverzije po kojoj tuženik direktno ne prigovara vještaku da je obradio na str. 4 nalaza i mišljenja pri čemu da je neobavezno istaknuo da bi pretplatu po osnovu konverzije na dan 30.9.2015. koja iznosi 20.620,11 kuna trebalo odbiti od ukupnog potraživanja, ali da ne želim samovoljno tumačiti pravo pa da prepušta odluku sudu o navedenom pitanju. Dalje da nema što kazati, te da ostaje pri svom nalazu i mišljenju od 5. studenog 2020.

37. Ocjenjujući nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Gorana Miljasa valja reći da je sud isti prihvatio u cijelosti kao objektivan, argumentiran i izrađen u skladu sa pravilima struke i u skladu sa zadatkom koji mu je odredio sud, te da su prigovori tuženika neosnovani i da u konkretnom slučaju u nalazu i mišljenju nema nelogičnosti i nedostataka, niti sumnje u pravilnost danog mišljenja.

38. Valja istaći kako konverzija, odnosno potpisivanje Dodatka ugovora o kreditu između stranaka nije od značaja na utvrđenje u ovoj pravnoj stvari, jer da se odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, a niti navedenim Dodatkom izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost da je nastupila zbog činjenice da je banka, bez prethodnog pregovaranja s korisnikom kredita sama, tj. nepošteno mijenjala kamatnu stopu u Ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF. Dodatkom Ugovora o kreditu se uređuje pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje preplate da je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim, odnosno činjenica da su stranke sklopile Dodatak ugovora o kreditu s kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u EUR i utvrđen iznos preplate, sama po sebi da ne upućuje na zaključak da je tužitelju vraćen novčani iznos koji predstavlja razliku između plaćenih ugovorenih kamata na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorenoj kamatnoj stopi.

39. Nadalje, tužitelj podneskom od 4. listopada 2019. godine nije preinačio tužbeni zahtjev već da ga je u skladu s odredbama članka 186.b. točka 4. i 5. točno odredio, dakle da se radi o uređenju, odnosno o postavljanju tužbenog zahtjeva, koji tako nije mogao biti postavljen prilikom podnošenja tužbe zbog nezakonitog i nepoštenog postupanja tuženika, jer je tužitelj još u mjesecu travnju 2019. stavio tuženiku zahtjev za dostavom relevantne dokumentacije, a koja je tužitelju dostavljena tek nakon podnošenja tužbe, nakon čega da je tužitelj mogao izračunati svoju preplatu, dok je podneskom od 14. prosinca 2020. tužbeni zahtjev uređen sukladno financijsko računovodstvenom vještačenju stalnog sudskog vještaka Gorana Miljasa izrađenom nakon naknadno od tuženika pribavljene cjelokupne dokumentacije nužne za izradu pisanog nalaza i mišljenja.

40. Sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 14.643,29 Eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od dana izvršene svake pojedinačne uplate.

41. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci pod I.

42. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154. st. 1 i čl. 155. ZPP.

42.1. Tužiteljici je priznat parnični trošak za sastav tužbe u iznosu od 500,00 EUR prema Tbr. 7.t.1., trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku dana 20. prosinca 2019., 10. lipnja 2025 i 16. rujna 2025. u iznosu od 500,00 Eura za svako prema Tbr. 9.t.1., za sastav podneska od 3. listopada 2019., 14. prosinca 2020. i 28. svibnja 2025. za svako u iznosu od 500,00 EUR, prema Tbr. 8.t.1., za pristup na ročištu 7. studenog 2019. u iznosu od 100,00 Eura prema Tbr. 9.t.5., za zastupanje na ročištu 25. ožujka 2021. u iznosu od 250,00 Eura prema Tbr. 9.t.2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023: dalje Tarifa), sve uvećano za 25% PDV-a, za sudske pristojbe tužbe u iznosu 73,00 Eura, sudske pristojbe presude u iznosu od 193,00 Eura, tako da ukupni trošak tužiteljice iznosi 5.141,00 Eura, a tom iznosu treba i pridodati trošak financijskog vještačenja nužnog za utvrđivanje visine tužbenog zahtjeva, tako da ukupni trošak tužitelja iznosi 5.541,00 Eura.

U Šibeniku, dana 14. listopada 2025.

Sudac:

Silvana Klisović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje ovom sudu, pismeno i u dovoljnom broju primjeraka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Dn-a:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika