REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-1554/2023-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariju Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, u upravnom sporu tužitelja PM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Blaženka Musulin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici, Zagreb, Palmotićeva 37/I, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Republike Hrvatske, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, kojeg zastupa službena osoba EM, radi ozljede na radu, 14. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Republike Hrvatske, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/23-01/373, URBROJ: 338-01-06-05-23-04 od 09. svibnja 2023.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Republike Hrvatske, Regionalnog ureda Zagreb, Odjela za zdravstveno osiguranje-2, KLASA: UP/I-502-03/22-04/152, URBROJ: 338-21-02-02- 23-2 od 08. veljače 2023.

III. Tužitelju PM, zaposlenom kod poslodavca VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o. Zagreb, Folnegovićeva 1, priznaje se dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji: M24.8 posljedicom ozljede na radu nastale 08. prosinca 2021. pod dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji S92.2 i priznate pod evidencijskim brojem OR 5050812219/2022. Tužitelju se priznaju sva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja po ovoj osnovi.

IV. Tužitelju PM, zaposlenom kod poslodavca VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o. Zagreb, Folnegovićeva 1, ne priznaje se dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji: R60.0 posljedicom ozljede na radu nastale 08. prosinca 2021. pod dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji S92.2 i priznate pod evidencijskim brojem OR 5050812219/2022.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 4.250,00 (četiritisućedvjestopedeset) eura u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne presude.

VI. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom preostalog dijela zatraženog troška u ukupnom iznosu od 2.500,00 (dvijetisućepetsto) eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je Upravnom sudu u Zagrebu podnio tužbu protiv uvodno označenog tuženika radi ocjene zakonitosti rješenja, KLASA: UP/II-502-03/23-01/373, URBROJ: 338-01-06-05-23-04 od 09. svibnja 2023., koja je upisana pod poslovnim brojem: Us I- 2592/2023.

2. Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: 31 Su - 582/2023-2 od 23. studenog 2023. Upravnom sudu u Osijeku delegirani su predmeti Upravnog suda u Zagrebu, među kojima i spis pod poslovnim brojem: Us I-2592/2023.

3. Ovdje osporenim rješenjem odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kojim mu se dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji:

R60.0 ne priznaje posljedicom ozljede na radu nastale 08. prosinca 2021. pod dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji: S92.2 priznate pod evidencijskim brojem OR 5050812219/2022 niti mu se u pogledu predmetne dijagnoze priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

4. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika radi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povreda upravnog postupka.

4.1. U bitnom prigovara kako je zaključak tuženika koji je utemeljen na internom nalazu, mišljenju i ocjeni liječničkog povjerenstva protivan medicinskoj dokumentaciji koja prileži spisu, a iz koje jasno proizlazi da je do komplikacija u njegovom zdravstvenom stanju došlo upravo zbog ozljede na radu od 08. prosinca 2021. Pr ije predmetnog štetnog događaja, tvrdi tužitelj, nije imao nikakvih problema ili tegoba sa lijevim gležnjem te je njegovo zdravstveno stanje bilo dobro. Stoga ne smatra spornim kako je ozljeda izazvala daljnje tegobe koje su direktna posljedica već priznate ozljede na radu. Naglašava da iz medicinske dokumentacije jasno proizlazi kako su nakon provedenog inicijalnog liječenja gležnja zaostale daljnje tegobe, a koje ranije nije imao osim one od 08. prosinca 2021. To znači da su kasnije tegobe pod navedenom šifrom R60.0 (edem) u izravnoj uzročno-posljedičnoj vezi s već priznatom ozljedom na radu.

4.2. U prilog svojih tvrdnji predlaže Sudu provesti medicinsko vještačenje po ovlaštenom sudskom vještaku kirurgu. Nakon što se postupak provede, predlaže Sudu poništiti osporavano i prvostupanjsko rješenje te mu priznati dijagnozu šifre prema MKB-10 klasifikaciji R.60.0 posljedicom već priznate ozljede na radu nastale 08. prosinca 2021. pod dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji S92.2 kao i sva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je tužitelj nesporno od 08. studenog 2013. obvezno zdravstveno osiguran kao osoba u radnom odnosu kod poslodavca VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o. Iz priložene preslike prijave o ozljedi na radu vidljivo je kako je tužitelju ozljeda od 08. prosinca 2021. priznata ozljedom na radu za dijagnozu ozljede S92.2 i to 18. siječnja 2022. pod evidencijskim brojem OR 5050812219/2022.

5.1. U podacima iste prijave navodi se da je do ozljede došlo za vrijeme redovitog radnog vremena, prilikom pregleda tovarnog sanduka kada je pri spuštanju s tovarnog prostora kamiona, tužitelj krivo stao na rizol, poskliznuo se i pao.

5.2. Tužitelj je u vremenu od 09. prosinca 2021. do 16. studenog 2022. bio privremeno nesposoban za rad zbog ozljede na radu, šifra uzroka privremene nesposobnosti za rad B0, dok je od 02. prosinca 2022. do 17. ožujka 2023. bio privremeno nesposoban za rad zbog bolesti, šifra uzroka privremene nesposobnosti za rad A0.

5.3. Tužitelj je 02. prosinca 2022. podnio zahtjev navodeći da je i dalje nakon priznate ozljede na radu osjeća tegobe u obliku bolova. U tom smislu priložena je i tiskanica izabranog doktora tužitelja na kojoj je kao datum popunjavanja naveden 02. prosinca 2022., a u kojem se navodi dijagnoza R60.0 te pojašnjava da je tužitelj bio privremeno nesposoban za rad po osnovi ozljede na radu do 16. studenog 2022., sada kreće na fizikalnu terapiju te donosi mišljenje medicine rada.

5.4. Nalazom, mišljenjem i ocjenom liječničkog povjerenstva Zavoda od 16. siječnja 2023. dg. R60.0 nije priznata kao posljedica ozljede na radu pod dg. S92.2 jer je iz medicinske dokumentacije vidljivo kako je tužitelj imao ponovljenu ozljedu lijevog gležnja (uganuo gležanj u kolovozu 2022.), a što nije bila ozljeda na radu i radi čega je došlo do edema. Također je iz medicinske dokumentacije vidljivo kako tužitelj boluje od kroničnih vertebrogenih tegoba tj. kroničnih neuralnih lezija u mišiću stopala lijevo.

5.5. U skladu s ocjenom liječničkog povjerenstva Zavoda doneseno je prvostupanjsko rješenje.

5.6. Postupajući po žalbi tužitelja u provedbi drugostupanjskog upravnog postupka pribavljeno je stručno medicinsko mišljenje liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda u skladu s člankom 19. stavkom 2. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje ("Narodne novine" 8/15., 7/15., 41/15., 104/17., 34/18. i 63/22., dalje u tekstu Pravilnik).

5.7. Isto tijelo vještačenja donijelo je nalaz, mišljenje i ocjenu od 04. svibnja 2023., kojim se, uvidom u priloženu medicinsku dokumentaciju, također utvrđuje da se zatražena dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji R60.0. (oedema localista) ne može uzročno-posljedično povezati kao posljedica s priznatom ozljedom na radu dg. MKB šife S92.2 (fractura ossis cuboidei et ossis calanei sine dislocatione) od 08. prosinca 2021. Dijagnoza R60.0 je simptom, a ne bolest ili ozljeda. Nadalje, edem nije klinički verificiran u najnovijim priloženim liječničkim nalazima, a radiološkim nalazima je verificirana regresija koštanog edema bez izljeva u zglobovima.

5.8. Stoga se tužitelju, tvrdi tuženik, dijagnoza R60.0 ne može priznati kao posljedica priznate ozljede na radu od 08. prosinca 2021. po dijagnozom S92.2 na način kako to propisuje članak. 53. stavak 1. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti ("Narodne novine" 75/14., 175/14., 79/15., 139/15., 105/16., 40/17., 66/17., 109/17., 132/17., 119/18., 41/19., 22/20., 39/20., 2/22 i 33/23. dalje u tekstu: Pravilnik II).

5.9. Tužitelj ne dostavlja dodatnu dokumentaciju, a tužbeni navodi ne utječu na drugačije rješenje. Vezano za tužbeni navod kako tužitelj nije imao drugu ozljedu lijevog gležnja (s obzirom da je u prvostupanjskom vještačenju navedeno da je u kolovozu 2022. godine uganuo gležanj), ističe se da je u specijalističkom nalazu KBC Zagreb, Klinika za ortopediju od 12. kolovoza 2022., navedeno: kontrolni pregled, donosi novi MR lijevog gležnja – regresija koštanih edema… prije sedam dana uganuo gležanj, osjetio bol u području baze 5. MT kosti.

5.10. Zaključno, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

6. Tužitelj se očitovao na odgovor tuženika smatrajući isti nejasnim, proturječnim i nepotpunim. Smatra neosnovanim zaključak da je dijagnoza R60.0 simptom, a ne konkretna ozljeda/posljedica ili stanje. Ponavlja navode da se pridržavao svih uputa liječnika, ali unatoč tome je došlo do nastanka hematoma kako je to vidljivo iz medicinske dokumentacije i tijeka liječenja i rehabilitacije.

7. Zainteresirana osoba, VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o. Zagreb, iako uredno pozvana, nije se na temelju članka 20. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24., dalje: ZUS) odazvala pozivu Suda na sudjelovanje u ovom sporu.

8. Sud je u ovom sporu održao raspravu na daljinu na temelju članka 89. stavka 2. ZUS-a u prisutnosti zamjenika opunomoćenice tužitelja i službene osobe tuženika. Na ročištu od 10. prosinca 2024. Sud je usvojio dokazni prijedlog tužitelja i odredio izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji medicinske struke prim. dr. sc. Mariji Zavalić, specijalisti medicine rada. Stranke su suglasno izjavile da nemaju prigovor na izbor vještakinje i njezinu zadaću u ovom sporu.

9. Naime, Sud je odredio vještakinji zadatak ocijeniti je li se tužiteljeva dijagnoza šifre prema MKB-10 R60.0 može priznati posljedicom već priznate ozljede na radu od 08. prosinca 2021. pod dijagnozom S92.2. Pri tome je sudskoj vještakinji naloženo uzeti u obzir provedena vještačenja u upravnom postupku i svu medicinsku dokumentaciju koja prileži ovom spisu te svoj nalaz i mišljenje sastaviti u skladu s odredbama Pravilnika.

10. U svom nalazu od 10. ožujka 2025. sudska vještakinja navodi kako tužitelj nesporno ima priznatu ozljedu na radu pod dijagnozom S92.2 od 18. siječnja 2021. Ovakva ozljeda može nakon liječenja završiti bez ikakvih posljedica odnosno urednom funkcijom i morfologijom zglobova, ali može doći i do razvoja posljedica od kojih su najčešće stražnji sindrom sraza gležnja i/ili kontraktura u području zgloba. Tužitelju je u nalazu fizijatra od 21. travnja 2022. uz dijagnozu stanja po prijelomu marginalnog dijela kuboidne kosti lijevo navedeno da je inverzija lijevog stopala bolna, a everzija djelomično limitrana, što ukazuje na prisustvo kontrakture u području zgloba. Na osnovi kliničke slike i simptoma te MR gležnja i stopala fizijatar navodi da opisano ide u prilog lijevostranog sindroma stražnjeg sraza stopala. Uz to ortoped u svom nalazu od 13. svibnja 2022. uz bolove u području lijevog gležnja i stopala navodi i trnjenje u području palca te 5. prsta iste noge, opisuje blaže crvenilo lijevog stopala, postavlja dijagnozu sumnje na razvoj Mb Sudeck i dijagnozu lijevostranog sindroma sinusa tarsi uz parestezije lijevog stopala. Na kontrolnom pregledu od 12. kolovoza 2022. ortoped navodi da tužitelj donosi novi MR lijevog gležnja na kojem se vidi regresija koštanih edema. Lokalni nalaz stopala je opisan kao uredan uz prisutnu palpatornu bolnost koja je i dalje znak sindroma stražnjeg sraza stopala. Trenutačno ne savjetuje operacijsko liječenje već savjetuje učiniti kontrolni MR lijevog gležnja za šest mjeseci. Da je stanje stopala bilo uredno bez ikakvih kliničkih znakova koje podastiru sumnju na trajne posljedice prijeloma, sudska vještakinja zaključuje da ortoped ne bi tražio novi MR lijevog gležnja i daljnje kontrole. Na pregledu kod fizijatra 27. rujna 2022. isti navodi ponovno dijagnozu stanja po prijelomu kuboide kosti lijevo prije šest do sedam mjeseci, a pregled se obavlja zbog djelomično obavljene fizikalne terapije. Terapija i dalje preporučena i zbog bolova u stopalu. Navodi se i dalje pojačana bol u lijevoj peti. Kao posljedicu prijeloma i nakon provedene fizikalne terapije, tužitelj ima i dalje znakove sindroma stražnjeg sraza stopala. Fizijatar u nalazu od 16. siječnja 2024. ponovno opisuje da je lijevi TC zglob motilitetno bolan, uz terminalno limitiranu fleksiju, uz prisustvo manjeg periomaleoralnog edema lijevo lateralno gdje je palpatorna bol. Ponovno preporučuje FT za lijevo stopalo. TH: magnet na lijevo stopalo. Navedeni nalazi govore da se kao posljedica navedene ozljede na radu razvio sindrom stražnjeg sraza sa kontrakturom u području stopala. Navedeni nalazi ortopeda i fizijatra i nakon više od godine dana po ozljedi govore u prilog tome da prijelom stopala nije završio bez posljedica te da se razvio posljedični sindrom stražnjeg sraza stopala u kojem je dio kliničke slike i blaga kontraktura – terminalno limitirana fleksijom stopala. Sudska vještakinja također navodi da sindrom stražnjeg sraza stopala nije kao posebna bolest navedena u MKD-10 te da se treba svrstati pod bolesti zglobova s tim da se navede da se radi upravo o ovom sindromu. Dijagnoza pod kojom se treba voditi posljedica ozljede na radu je po MKD-10 M24.8 odnosno ostali specificirani poremećaji zgloba, nesvrstani drugamo.

10.1. Dakle, sudska vještakinja zaključuje da se tužiteljeva dijagnoza šifre prema MKB- 10 R60.0 ne može priznati posljedicom već priznate ozljede na radu od 08. prosinca 2021. jer se radi samo o jednom od simptoma stražnjeg sraza stopala, a ne o bolesti. Međutim, po mišljenju sudske vještakinje šifra koja se tužitelju treba priznati posljedicom ozljede na radu je šifra po MKD-10 M24.8 odnosno ostali specificirani poremećaji zgloba, nesvrstani drugamo. Nesporno je da su se nakon ozljede razvile posljedice zbog kojih se tužitelj i dalje liječi, a radi se o jasnoj kliničkoj slici bolesti, sindroma stražnjeg sraza stopala lijevo. Nakon što je proučila nalaz, mišljenje i ocjenu nadležnih liječničkih povjerenstava tuženika u oba stupnja, sudska vještakinja se slaže da oedema localisata predstavlja simptom, a ne bolest ili ozljedu, ali da u obzir nisu uzeti svi klinički simptomi i radiološka obrada koja potvrđuje bolest odnosno sindrom stražnjeg sraza stopala lijevog i da je edem jedan od dijelova simptoma ove boles ti.

11. U svom očitovanju na nalaz i mišljenje sudske vještakinje tužitelj prihvaća dio koji se odnosi na dijagnozu M24.8., ali i dalje smatra kako se dijagnoza R60.0. također može smatrati privremenom posljedicom već priznate ozljede na radu. U tom smislu se tužitelj poziva na mišljenje vještaka ortopeda prof.dr.sc.prim. Romana Pavića, dr. med. u sudskom predmetu pod poslovnim brojem: Us I-338/2020 koji se vodio pred Upravnim sudom u Zagrebu u upravnom sporu tužitelja NM. U tom predmetu otklonjen je prigovor tuženika da je dijagnoza R60.0. samo simptom, a ne bolest ili ozljeda. Također, tužitelj ne smatra spornim da dijagnoza M24.8. nije bila prijavljena od strane doktora opće medicine, međutim, neovisno o tome, tužitelj smatra da je i ona može biti priznata posljedicom već priznate ozljede na radu u okviru ovog upravnog spora. Stoga predlaže poništiti drugostupanjski i prvostupanjsko rješenje te da Sud sam riješi ovu upravnu stvar na način da tužitelju prizna obje spomenute dijagnoze (M24.8. i R60.0.) kao posljedice već priznate ozljede na radu, sve uz naknadu troška ovog spora.

12. Tuženik je u spis priložio očitovanje nadležnog liječničkog povjerenstva koje je suglasno s nalazom i mišljenjem stalne sudske vještakinje da se dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji R60.0 ne može priznati posljedicom već priznate ozljede na radu od 08. prosinca 2021., ali nije suglasno s nalazom i mišljenjem stalne sudske vještakinje da se posljedicom ozljede na radu treba priznati dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji: M24.8 (ostali specificirani poremećaji zgloba, nesvrstani drugamo) i to za bolest: Sindrom stražnjeg sraza lijevog stopala.

12.1. Naime, nadležno liječničko povjerenstvo naglašava, stražnji sindrom sraza gležnja (SSSG) nije bolest, već se radi o kliničkom entitetu koji se očituje pojavom boli u stražnjem dijelu gležnja u trenutku maksimalno izvodive plantarne fleksije stopala. U položaju maksimalne fleksije stopala, do pojave boli dolazi zbog smanjenja prostora između tibije i kalkaneusa, kako je to navela i sudska vještakinja, zbog čega strukture smještene u području oko stražnjeg dijela talusa budu zarobljene između donjeg dijela tibije i gornjeg površine kalkaneusa. Uvidom u nalaz i mišljenje sudske vještakinje izdvajamo nalaze radiološke obrade (MR lijevog gležnja) koje vještakinja detaljno opisuje i u kojima se opisuje anatomsko odstupanje koje je uzrok pojave boli prilikom maksimalne plantarne fleksije lijevog stopala, a to je elongirani lateralni tuberkul posteroprnog nastavka talusa (MR od 14. travnja 2022.); naglašeni posteriorni procesus talusa (MR od 21. srpnja 2022.); naglešeni posteriorni procesusu talusa (MR od 10. kolovoza 2024.). Opisano anatomsko odstupanje (povećani lateralni izdanak stražnjeg nastavka talusa) je uzrok boli u trenutku maksimalne plantarne fleksije, odnosno uzrok je stražnjem sindromu sraza, jer se u tom trenutku smanjuje prostor između tibije i kalkaneusa zbog čega strukture smještene u području oko stražnjeg dijela talusa budu zarobljene između donjeg dijela tibije i gornje površine kalkaneusa. Kod tužitelja je to MR-om utvrđen povećani lateralni izdanak stražnjeg nastavka talusa, koji u položaju maksimalne fleksije lijevog stopala bude zarobljen između donjeg dijela tibije i gornje površine kalkaneusa (poput oraha u drobilici za orahe) i uzrok je pojavi boli. Da je tome tako potvrđuje prvi MR lijevog gležnja od 14. travnja 2022. koji opisuje elongirani lateralni tuberkul posteriornog nastavka talusa u sklopu sindroma stražnjeg sraza. Radi se o anatomskom odstupanju talusa koji nije u uzročno – posljedičnoj vezi s ozljedom od 08. prosinca 2021. priznatoj pod dijagnozom S92.2 (prijelom kuboidne kosti i kalkaneusas lijevo stopala). Stoga se dijagnoza koju je predložila sudska vještakinja M24.8, a vezano uz sindrom stražnjeg sraza lijevog gležnja ne može priznati direktnom posljedicom ozljede na radu od 08. prosinca 2021. Liječničko povjerenstvo II Direkcije Zavoda u potpunosti ostaje kod svog nalaza, mišljenja i ocjene iz upravnog postupka.

13. U skladu s člankom 82. stavkom 4. ZUS-a i člankom 89. stavkom 2. ZUS-a sudska vještakinja je usmeno saslušana na raspravi. Ročište je održano u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

13.1. U odnosu na prigovor tuženika da se radi o kliničkom entitetu, a ne o bolesti sudska vještakinja navodi da su sindromi klinički entiteti što znači da ih odlikuju točno definirani simptomi. Smatra netočnom tvrdnju da sindrom nije bolest i kao primjer ističe kako upravo tuženik priznaje sindrom karpalnog kanala kao profesionalnu bolest, a sindromi cervikobrahijalni i lumbosakralni su točno definirani u MKB-10. Prema tome nije točno da sindromi nisu bolesti.

13.2. Što se tiče sindroma za koji tuženik tvrdi da nije bolest, a to je sindrom stražnjeg sraza lijevog stopala gležnja, navodi da je ovaj sindrom kao bolest počeo biti opisivan kada se pri dijagnozi nejasnih bolova u području skočnog zgloba počela upotrebljavati magnetska rezonanca kao dijagnostička metoda, a ona se počela upotrebljavati tek 1995. i 1996. godine kada je MKB-10 već bio na snazi. Navedeno se može provjeriti u stručnoj literaturi. Prema tome, sindrom kojeg ranije nisu opisivali kolege kliničari ovim imenom nije ni mogao biti u klasifikaciji jer je svoje ime kao bolest dobio nakon što je klasifikacija odnosno njena 10-a verzija prihvaćena širom svijeta odnosno nakon što je Svjetska zdravstvena organizacija izdala klasifikaciju za moguću komunikaciju širom svijeta. Sudska vještakinja pojašnjava da je to razlog radi čega je stavila i šifru M24.8 po MKB-u (ostali specificirani poremećaji zgloba, nesvrstani drugamo) jer ta šifra najbolje odgovara oštećenju kojeg je kao posljedicu prijeloma (priznata kao ozljeda na radu) tužitelj tijekom vremena razvio i liječio se po specijalistima, a kako je to opširno opisano u pisanom nalazu i mišljenju.

13.3. Na prigovor tuženika da je uzrok sraza kod tužitelja anatomsko odstupanje talusa navodi da i to odstupanje može biti sindrom sraza. Međutim, iz cijelog tijeka liječenja jasno se vidi kako su simptomi koje tužitelj razvija i zbog kojih se liječi povezani sa posljedicom ozljede na radu pa sudska vještakinja upućuje na stručnu literaturu koja ovaj sindrom sraza najčešće opisuje upravo kao posljedicu prijeloma odnosno oštećenja u području zgloba, a što je tužitelju priznato kao ozljeda na radu. Dakle, sve govori u prilog da su posljedice upravo nastale zbog ozljede, a ne zbog malformacije talusa na koji se poziva nadležno liječničko povjerenstvo tuženika. To potvrđuje i izvadak iz kartona tužitelja u kojem nisu ranije navedene nikakve promjene koje bi se uz razvoj kliničke slike mogle pripisati navedenom sindromu.

13.4. U odnosu na osnovni prigovor tužitelja sudska vještakinja navodi da je edem jedan od dijelova kliničke slike bolesti ovog sraza. Isto tako, on je privremenog karaktera. Međutim, u situaciji da se ne uzme u obzir cijela klinička slika i tijek liječenja, da se prizna edem kao posljedica nakon njegovog povlačenja, ne bi bilo mogućnosti u slučaju potrebe eventualnog operativnog zahvata (koji je nerijetko krajnja metoda liječenja i izlječenja ovog sindroma), kasnije isti priznati posljedičnom dijagnozom ozljede. Zbog toga, naglašava sudska vještakinja, edem nije izdvojila kao posebnu pojedinačnu dijagnozu jer se radi o promjeni koja je privremenog karaktera i ne mora trajati. Upravo kod tužitelja nije ni trajala za vrijeme kliničkih simptoma dok se liječio zbog sindroma stražnjeg sraza. Dakle, edem je dio kliničke slike sraza i povremenog je karaktera i prestao je prije odnosno povukao se prije nego što su simptomi stražnjeg sraza bili liječeni. Napominje da u medicinskoj dokumentaciji nije navedeno da je tužitelj posve izliječen i da uvijek postoji mogućnost da se simptomi ponovno pojave.

13.5. Tužitelj nije imao dodatnih pitanja za sudsku vještakinju niti novih dokaznih prijedloga, stoga je Sud izvršio uvid u svu dokumentaciju koja prileži ovom spisu i spisu upravnog postupka dostavljenom od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

14. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

15. Dakle, među strankama je sporno može li se dijagnoza prema MKB-10 R60.0. (oedema localisata) koju je postavila izabrana liječnica primarne zdravstvene zaštite priznati direktnom posljedicom tužiteljeve ranije priznate ozljede na radu prema MKB- 10 S92.2. (fractura ossis cuboidei et ossis calcanei sin. sine dislocatione) nastale 8. siječnja 2021.

16. Prema članku 53. Pravilnika II posljedica priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti je oštećenje zdravlja izraženo određenom dijagnozom po Međunarodnoj klasifikaciji bolesti nastalo kao direktna posljedica već priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti za koju postoji medicinska dokumentacija temeljem koje je vidljiva dinamika bolesti za koju je poznato da je takvo oštećenje moguće ili je ono očekivano i kod pravilno provedenog liječenja i medicinske rehabilitacije (stavak 1.). Posljedicom priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti ne smatra se oštećenje zdravlja koje je nastalo zbog toga što se osigurana osoba nije pridržavala uputa nadležnog doktora vezanih uz liječenje (stavak 2). Pod posljedicom priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti ne podrazumijeva se dopunska dijagnoza/dijagnoze priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti, koja dijagnoza/dijagnoze je nastala istom ozljedom na radu odnosno profesionalnom bolešću, ali nije istovremeno i verificirana prilikom priznavanja oz ljede na radu odnosno profesionalne bolesti. Postupak priznavanja dopunske dijagnoze/dijagnoza provodi se na način propisan člankom 34. ovog Pravilnika temeljem zahtjeva osigurane osobe ili njenog izabranog doktora opće/obi teljske medicine (stavak 3.).

17. Polazeći od prethodno citirane odredbe Pravilnika II i analizom suglasnih medicinskih vještačenja u upravnom postupku i upravnom sporu, ovaj Sud nema osnove izvesti zaključak da tužiteljevo oštećenje zdravlja potpada pod dijagnozu prema MKB-10: R60.0. (oedema localisata), koju je postavila izabrana liječnica primarne zdravstvene zaštite, i koja bi direktno bila povezana sa već priznatom ozljedom na radu prema MKB-10 S92.2. (fractura ossis cuboidei et ossis calcanei sin. sine dislocatione) nastalom 8. siječnja 2021. Naime, sudska vještakinja je na jednostavan i jasan način opisala da se radi o edemu privremenog karaktera i jednom od simptoma bolesti sindroma stražnjeg sraza stopala lijevo za koju pak utvrđuje direktnu uzročno-posljedičnu vezu sa priznatom ozljedom na radu. Pri svom zaključku sudska vještakinja vodila je računa i o eventualnom (budućem) operativnom zahvatu odnosno da tužitelj nama štetne posljedice prilikom postavljanja novih posljedičnih dijagnoza. U tom smislu pozivanje tužitelja na nalaz i mišljenje drugog sudskog vještaka, u drugom predmetu, u kojem se analizira druga medicinska dokumentacija, ne predstavlja dokaz na kojem Sud može utemeljiti drugačiju odluku.

18. Slijedom navedenog, Sud je na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u točki IV. izreke ove presude.

19. Među strankama je nadalje sporno može li se tužitelju sada dijagnoza prema MKB- 10 M24.8. (ostali specificirani poremećaji zgloba, nesvrstani drugamo) koju je postavila sudska vještakinja u upravnom sporu, a ne izabrana liječnica primarne zdravstvene zaštite ili nadležna tijela vještačenja u upravnom postupku, priznati direktnom posljedicom već priznate tužiteljeve ozljede na radu prema MKB-10 S92.2. (fractura ossis cuboidei et ossis calcanei sin. sine dislocatione) nastale 8. siječnja 2021.

20. Ovdje valja uzeti u obzir članke 54., 55. 56. i 57. Pravilnika II koji propisuju da ovakav postupak može pokrenuti posebnim zahtjevom osigurana osoba (ovdje tužitelj), ali u roku od 8 dana od kada je primila pisano mišljenje izabranog doktora da se radi o oštećenju zdravlja kao posljedici koja je sa medicinskog stajališta uzročno - posljedično povezana sa već priznatom ozljedom na radu. Osim toga, takav postupak može pokrenuti zahtjevom i izabrani doktor opće/obiteljske medicine, kao i nadležni regionalni ured odnosno područna služba Zavoda po službenoj dužnosti po primitku dokaza odnosno medicinske dokumentacije koja upućuje na postojanje posljedice priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti. U tom postupku se obvezno pribavlja nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Zavoda, a prava se priznaju od dana zaprimanja zahtjeva ili od zaprimanja dokaza ako je postupak pokrenut po službenoj dužnosti. Međutim, osigurana osoba za koju nije pokrenut postupak za utvrđivanje i priznavanje posljedica koje su s medicinskog stajališta uzročno - posljedično povezane s priznatom ozljedom na radu odnosno profesionalnom bolešću u roku od 3 godine od proteka roka od 8 dana od kada je primila pisano pozitivno mišljenje izabranog doktora, gubi pravo na pokretanje ovog postupka.

21. Uzimajući u obzir prethodno navedena ograničenja u pogledu rokova u upravnom postupku, činjenicu da je riječ o istom oštećenja zdravlja tužitelja koje je bilo predmet mišljenja izabranog liječnika i vještačenja Liječničkog povjerenstva Zavoda u ovom postupku, ali samo i isključivo pod drugom dijagnozom koju, naravno, ne postavlja tužitelj sam sebi, kao i činjenicu da se nadležno liječničko povjerenstvo već očitovalo o drugoj dijagnozi, to Sud zaključuje da se ovo pitanje može razmotriti u okviru postavljenog zahtjeva u upravnom postupku odnosno u ovom upravnom sporu.

22. Nadležno liječničko povjerenstvo se negativno očitovalo na navode sudske vještakinje da se dijagnoza prema MKB-10 M24.8. (ostali specificirani poremećaji zgloba, nesvrstani drugamo) može priznati direktnom posljedicom već priznate tužiteljeve ozljede na radu prema MKB-10 S92.2. (fractura ossis cuboidei et ossis calcanei sin. sine dislocatione) nastale 8. siječnja 2021. Razloge koje to tijelo navodi svode se na konstataciju da se radi o anatomskom odstupanju talusa koji nije u uzročno – posljedičnoj vezi s ranije priznatom ozljedom. Međutim, nalaz i mišljenje sudske vještakinje, u kojem je ocijenjena sva priložena medicinska dokumentacija, ovaj Sud smatra jasnijim, smislenijim i bolje obrazloženim od nalaza i mišljenja nadležnih tijela vještačenja u upravnom postupku. Osim toga, sudska vještakinja je na raspravi u ovom sporu dala uvjerljiva objašnjenja zašto razlozi nadležnog liječničkog povjerenstva nisu čvrsti i dosljedni odnosno opširno opisuje zašto šifra M24.8 po MKB- u (ostali specificirani poremećaji zgloba, nesvrstani drugamo) najbolje odgovara oštećenju kojeg je kao posljedicu prijeloma (priznata kao ozljeda na radu) tužitelj tijekom vremena razvio i liječio po specijalistima. Tako navodi i da anatomsko odstupanje talusa može biti sindrom sraza. Međutim, iz cijelog tijeka liječenja jasno se vidi kako su simptomi koje tužitelj razvija i zbog kojih se liječi povezani sa posljedicom ozljede na radu pa sudska vještakinja upućuje na stručnu literaturu koja ovaj sindrom sraza najčešće opisuje upravo kao posljedicu prijeloma odnosno oštećenja u području zgloba, a što je tužitelju priznato kao ozljeda na radu. Dakle, sve govori u prilog da su posljedice upravo nastale zbog ozljede, a ne zbog malformacije talusa na koji se poziva nadležno liječničko povjerenstvo tuženika. To potvrđuje i izvadak iz kartona tužitelja u kojem nisu ranije navedene nikakve promjene koje bi se uz razvoj kliničke slike mogle pripisati navedenom sindromu.

23. Kraj takvog stanja stvari valjalo odlučiti kao u točkama I., II. i III. izreke presude na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a.

24. Budući da je tužitelj djelomično uspio u sporu, na temelju članka 144. stavka 1., 2. i 3., članka 147. stavka 1. i 2. i članka 146. stavka 1. i 2. ZUS-a, Sud smatra opravdanim zatraženi trošak za sastavljanje tužbe i zastupanja na dva raspravna ročišta po opunomoćeniku u visinu propisanoj Tbr.27.1., Tbr.27.2., Tbr.46., Tbr.52 i Tbr.54 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23.). Uz navedeno tužitelju pripada i povrat uplaćenog predujma za provođenje medicinskog vještačenja od 500,00 eura. Stoga je odlučeno kao u točki V. izreke ove presude.

25. Zatraženi trošak sastava dvaju podnesaka od 26. rujna 2023. i 04. travnja 2025. Sud ne smatra opravdanim jer ne sadrže bitna pravna i činjenična razlaganja u ovom sporu na kojima je Sud donio svoju presudu. Stoga je odlučeno kao u točki VI. izreke presude.

U Osijeku 14. listopada 2025.

Sudac

Dario Mađaroš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćenici,

2. Tuženiku,

3. Zainteresiranoj osobi,

3. U spis