Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3079/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, mr.sc. Iris Gović Penić, predsjednika vijeća, Sanja Joka Umićević, suca izvjestitelja i člana vijeća, te Ines Kovačević, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Gordana Kolar Marić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Ćurković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o. iz Zagreba, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika HOK- Osiguranje d.d. Zagreb, Capraška 6, OIB 00432869176, kojeg zastupaju punomoćnica IP i drugi odvjetnici iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-23/2020-108 od 28. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-23/2020-108 od 28. travnja 2025. u točki II. i točki III. izreke te se predmet vraća u tom dijelu sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca.

O trošku žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862da tužiteljici JP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.684,30 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. lipnja 2012. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica potražuje isplatu iznosa od 30.916,71 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 13. lipnja 2012. do isplate kao neosnovan.

III Svaka stranka i umješač snose svoje troškove postupka."

2. Protiv te presude žale se obje stranke.

3. Tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu u točki II. i III. izreke iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.

4. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu u točki III. izreke zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači prema žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.

5. U odgovoru na žalbu tužitelja tuženik osporava osnovanost žalbenih navoda te predlaže odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu. Traži trošak odgovora na žalbu.

6. Žalbe su osnovane.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi naknade štete (neimovinska i imovinska šteta) a u svezi prometne nezgode od 3. veljače 2008. u kojoj je ozlijeđen prednik tužiteljice, ĐP.

8. Iz provedenog postupka proizlazi da se 3. veljače 2008. dogodila prometna nezgoda u kojoj je stradao prednik tužiteljice ĐP kao suvozač u osobnom automobilu registarskih oznaka [registarska oznaka] koje je bilo tada osigurano kod tuženika policom osiguranja; da je tužitelj bio tada zaposlen kao vozač u tvrtki ..., da je tijekom ovog postupka ĐP (tužitelj) preminuo te je postupak nastavljen s njegovom pravnom sljednicom sada tužiteljicom SP; da je vozač osobnog automobila u kojem je u trenutku štetnog događaja kao suvozač bio ĐP bio alkoholiziran (1,88 g/kg); da je tuženik tužitelju u mirnom postupku isplatio 4.323,26 eura na ime naknade štete u svezi štetnog događaja; da je VP vozač vozila u kojem je ĐP bio suputnik kazneno suđen presudom Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj K-84/2009 od 16. studenog 2009. (pravomoćna 30. ožujka 2010.) te proglašen krivim za kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa izazivanjem prometne nesreće, a to zato jer je bio pod utjecajem alkohola pri koncentraciji apsolutnog alkohola u krvi od najmanje 1,86 g/kg; da je ĐP umro jedanaest godina nakon štetnog događaja; da je u štetnom događaju zadobio natučenje glave, rane razderotine lica, prijelom između i ispod koštanih kvrga lijeve goljenične kosti, otvoreni prijelom oba koštana nastavka lijeve potkoljenice, dvije rane razderotine u području unutrašnjeg koštanog nastavka, natučenja i oguljotine desne potkoljenice, da je šepao na lijevu nogu i imao ožiljke na lijevoj potkoljenici na nožnom zglobu, da je trpio bolove jakog intenziteta 10 dana, bolove srednjeg intenziteta 30 dana, bolove slabog intenziteta 3 mjeseca, kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta do smirivanja akutnih simptoma traume i prilagodbe na novonastalo stanje trpio je umjereni do jaki oscilirajući strah do 5 dana, a potom umjereni strah do 4 tjedna, nakon toga slabiji oscilirajući strah 8 tjedana, da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega 4 sata dnevno tijekom dva tjedna, a potom 3 sata dnevno tijekom 3 mjeseca, a nakon toga trajno tuđa pomoć i njega od sat vremena tjedno odnosno 4 sata mjesečno, a u odnosu na teže fizičke aktivnosti, nošenje tereta u svakodnevnom životu i sl.

9. Prvostupanjski sud ocjenjuje da je ĐP doprinio štetnom događaju (odnosno posljedicama istog) u omjeru od 40% a to stoga jer je pristao na vožnju s osobom u alkoholiziranom stanju (VP) smatrajući da su VP i ĐP prije štetnog događaja se više sati družili u kafiću te za to vrijeme konzumirali veći broj piva te je temeljem provedenog toksikološkog vještačenja kojeg prihvaća sud procijenio da je ĐP s VP prije štetnog događaja proveo najmanje tri sata u kafiću, a moguće i dulje jer se štetni događaj dogodio iza 2 sata što je bilo više od 5 sati nakon zajedničkog druženja, da su za to vrijeme obojica konzumirali alkohol te da tada nije odlučno može li apstraktno prosječna osoba uočiti alkoholiziranost VP kod kojeg je koncentracija alkohola bila 1,88 g/kg alkohola u krvi, da je ĐP bilo poznato da je VP pio pivo i unatoč tome što mu je to bilo poznato ipak je pristao kao suvozač putovati s takvim vozačem što je po ocjeni suda prvog stupnja rezultiralo doprinosom prednika tužiteljice vlastitoj šteti u opsegu od 40%.

10. Toksikološki vještak Marina Nestić u svom nalazu i mišljenju iskazala je da se pri koncentraciji od 1,88 g/kg alkohola u krvi osobe nalaze u pijanom stanju, da se kod većine prosječnih osoba s tom koncentracijom krvi uočavaju očiti znakovi alkoholiziranosti međutim da je djelovanje alkohola vrlo individualno i ovisi o učestalosti konzumiranja i razvijenoj toleranciji središnjeg živčanog sustava na alkohol, zdravstvenom stanju, brzini ispijanja alkohola, dobi, tako da mogu postojati velike razlike u manifestiranju alkoholiziranosti pri istoj koncentraciji alkohola u krvi od osobe do osobe, da znakovi alkoholiziranosti mogu nekad i izostati pri višim koncentracijama, a mogu biti uočljivi pri niskim koncentracijama alkohola u krvi, da sposobnost uočavanja alkoholiziranosti ovisi o znanju, iskustvu i primjeni jednostavnih testova, da neiskusnom liječniku može možda promaknuti alkoholiziranost osobe s koncentracijom alkohola i preko 2,5 g/kg, a iskusnom liječniku uz primjenu testova može promaknuti alkoholiziranost s koncentracijom do 1,5 g/kg te da posljedično prosječna osoba može, ali ne mora uočiti alkoholiziranost vozača pri koncentraciji alkohola od 1,88 g/kg. Također vještakinja navodi da ako je vozač tri sata prije nezgode popio samo jedno pivo tada taj neće prijeći niti u jednom trenutku zakonom dozvoljenih 0,50 g/kg alkohola u krvi. Navedena vještakinja saslušana je na ročištu 19. ožujka 2025. te je iskazala da je ona u svom nalazu i mišljenju odgovorila na direktno postavljeno pitanje prema kojem se trebala očitovati na okolnost je li prosječna osoba može uočiti alkoholiziranost vozača kod koncentracije alkohola od 1,88 g/kg na što je ona i odgovorila te dodaje da je VP morao popiti puno više od jednog piva da bi mu se u krvi u vrijeme vađenja našlo 1,88 g/kg, da ukoliko je sav alkohol osim tog jednog piva VP popio prije nego što se našao s pokojnim ĐP u vrijeme njihovog susreta koncentracija alkohola u krvi VP mogla je biti oko 2,5 g/kg.

11. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja u postupku nisu potpuno utvrđene činjenice u odnosu na alkoholiziranost VP te na to je li ĐP bio u mogućnosti uočiti istu odnosno je li pristao svjesno na vožnju s vozačem koji je bio u alkoholiziranom stanju.

12. Naime, ukoliko će prvostupanjski sud utvrditi da je VP sav alkohol konzumirao prije susreta sa ĐP u kafiću (a u kojem slučaju prema navodima vještakinje bi koncentracija alkohola u krvi VP mogla biti oko 2,5 g/kg) je li tada ĐP mogao uočiti da je VP alkoholiziran odnosno je li prosječna osoba može ili mora uočiti alkoholiziranost kod druge osobe pri koncentraciji alkohola od 2,5 g/kg.

13. Također se ukazuje sudu prvog stupnja da ukoliko se i utvrdi da je ĐP pristao na vožnju s vozačem koji je bio pod utjecajem alkohola eventualno postojeći doprinos prednika tužiteljice vlastitoj šteti koju je pretrpio u štetnom događaju valja cijeniti ovisno o okolnostima konkretnog slučaja te se svakako ukazuje previsokom ocjena prvostupanjskog suda da taj doprinos iznosi 40%.

14. Uz to se sudu prvog stupnja ukazuje a u odnosu na ocjenu visine neimovinske štete da nije odlučno koliko je dugo prednik tužiteljice živo nakon štetnog događaja, već pri ocjeni visine tužbenog zahtjeva za naknadu štete (za neimovinsku štetu) valja cijeniti sve okolnosti konkretnog slučaja, način na koji se dogodio štetni događaj, profesiju prednika tužitelja te njegovu nemogućnost da nastavi raditi u svojoj profesiji nakon štetnog događaja, dob prednika tužitelja u vrijeme štetnog događaja i sve druge okolnosti koje su mjerodavne za ocjenu visine neimovinske štete koju je pretrpio prednik tužitelja.

15. Tužiteljica osnovano prigovora dijelu prvostupanjske presude kojom je odbijen dio zahtjeva tužitelja za naknadu štete osnovom tuđe pomoći (nenovčana imovinska šteta). Sud prvog stupnja odbio je dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za "trajnu pomoć i njegu" u iznosu od 2.436,00 eura smatrajući da je došlo do zastare jer je zahtjev postavljen tek 16 godina nakon štetnog događaja (u podnesku od 8. travnja 2024.) da su tuženik i umješač tuženika istaknuli prigovor zastare, da ĐP prilikom podnošenja tužbe nije moglo biti poznato u kojem opsegu mu je potrebna tuđa pomoć i njega, ali mu je moralo biti poznato da mu ta pomoć i njega treba i nakon završetka liječenja trajno pogotovo ako se uzme u obzir da je tužba podnesena više od 4 godine nakon samog štetnog događaja te sud smatra da je neosnovan navod tužiteljice da taj zahtjev za naknadu trajne tuđe pomoći i njege se može postaviti tek nakon provedenog vještačenja pa da je s obzirom na protek zastarnog roka od 3 godine odnosno 5 godina došlo do zastare tog dijela tužbenog zahtjeva.

16. Tužitelj je u tužbi potraživao naknadu štete na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 3.600,00 kuna te prema ocjeni ovog suda drugog stupnja u vrijeme podnošenja tužbe nije mogao znati (sve dok se ne provede liječničko vještačenje u postupku) u kojem opsegu mu je bila potrebna ta tuđa pomoć i njega pogotovo nakon završetka liječenja trajno.

17. U postupku je 2015. provedeno liječničko vještačenje po specijalistu neuropsihijatru te kirurgu koji su u svom nalazu i mišljenju naveli da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega, ali bez navođenja u kojem razdoblju i u kojem opsegu te stoga tužitelj je bio osnovano prigovorio da je takav nalaz i mišljenje liječničkih vještaka nedovoljno određen i jasan. Tek 2023. na ročištu su saslušani liječnički vještaci (ročište 5. travnja 2023.) te je liječnički vještak dr. Zoran Veir iskazao da je tužitelju potrebna tuđa pomoć od jedan sat tjedno trajno odnosno četiri sata mjesečno, a tijekom liječenja bila mu je potrebna tuđa pomoć 4 sata dnevno kroz 2 tjedna odnosno 3 sata dnevno narednih 3 mjeseca. Stoga potraživanje tužitelja nije u zastari (u tom dijelu) jer je tužbeni zahtjev postavio već u tužbi, a tek na ročištu 5. travnja 2023. na kojem je saslušan liječnički vještak tužitelj je saznao za opseg potrebe za tuđom pomoći kao i da mu je ista potrebna trajno te je tek nakon toga mogao postaviti određeni tužbeni zahtjev s tog osnova.

18. Isto tako je propušteno u potpunosti utvrditi odlučne činjenice u odnosu na zahtjev za naknadu štete – izgubljena zarada osnovom dnevnica.

19. Naime, prvostupanjski sud odbio je taj dio tužbenog zahtjeva smatrajući da tužiteljica nije dokazala da je ta šteta uopće nastala jer su uz tužbu dostavljene samo isplatnice za dnevnice koje se odnose na razdoblje manje od godinu dana prije štetnog događaja te da nije dostavljena viza za tužitelja pa da stoga tužiteljica nije dokazala da bi njezin prednik ĐP mogao očekivati da bi mu za vrijeme koje je proveo na bolovanju bile isplaćivane dnevnice za inozemna putovanja da je za to vrijeme radio.

20. Međutim, žaliteljica osnovano ističe da su u spis predmeta dostavljeni isplatnice za jedno određeno razdoblje prije štetnog događaja pri čemu se ukazuje sudu prvog stupnja da ni iz čega do sada ne proizlazi da se u vrijeme dok je prednik tužiteljice ostvarivao dnevnice radilo o nekoj izvanrednoj situaciji niti je to tko tvrdio a što se tiče dostavljanja vize valja reći da isto tako nije niti utvrđeno je li predniku tužiteljice za sva putovanja u inozemstvo bila potrebna viza. Stoga je u ponovnom postupku potrebno utvrditi je li tužitelj izgubio zaradu osnovom neisplaćenih dnevnica a cijeneći pri tome i iskaz prednika tužiteljice koji je saslušan na ročištu kao i isplatnice (list 28- list 31 spisa) te ocijeniti je li prednik tužiteljice izgubio zaradu osnovom dnevnica u spornom razdoblju.

21. Iz svega iznesenog proizlazi da je sud prvog stupnja u postupku propustio u potpunosti utvrditi odlučne činjenice pa je stoga valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu u točki II. izreke te posljedično i u točki III. izreke (odluka o parničnom trošku) i u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca (čl. 370. i čl. 371. ZPP).

22. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud na pouzdan i nedvojben način raspraviti i utvrditi činjenice o kojima ovisi tužbeni zahtjev, a u skladu s dokaznim prijedlozima stranaka te će tek nakon toga biti u mogućnosti ocjenom izvedenih dokaza u skladu s čl. 8. ZPP donijeti pravilnu i zakonitu odluku u ovom sporu.

23. O trošku žalbenog postupka odlučeno je temeljem čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 14. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić