Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: P-109/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Ani Lazić, u pravnoj stvari tužiteljice ZT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Jasni Preložnjak-Bedić, odvjetnici iz Čakovca, Kralja Tomislava 1, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, radi utvrđenja ništetnosti, izvan ročišta, 14. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

I. Preotvara se glavna rasprava u ovom parničnom postupku.

II. Ovaj sud oglašava se mjesno nenadležnim u ovom parničnom predmetu.

III. Nakon pravomoćnosti ovog rješenja predmet će se ustupiti mjesno nadležnom Općinskom sudu u Čakovcu.

IV. Radi navedenog, ročište radi objave presude određeno za 15. listopada 2025. u 10,30 sati neće se održati.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ovome sudu podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu broj 340314, sklopljenog 5. prosinca 2005. između tužiteljice kao korisnika kredita i prednika tuženika (Volksabnk d.d.) kao davatelja kredita, a koji ugovor je unaprijed pripremio prednik tuženika (dalje: tuženik). Nadalje tužiteljica navodi da je presudama Visokog Trgovačkog suda RH, odnosno Vrhovnog suda RH, po kolektivnoj tužbi za zaštitu prava i interesa potrošača (kolektivni spor) - već pravomoćno utvrđeno da su odredbe u ugovorima o kreditu 8 banaka u odnosu na koje je podignuta kolektivna tužba (među kojima je i tuženik), a kojim odredbama je ugovorena promjenljiva kamatna stopa koja se mijenja odlukom banke-tuženika, kao i odredbe o valutnoj klauzuli CHF nepoštene i time ništetne, tako da u pojedinačno pokrenutim postupcima pred sudom, pa tako i u ovom postupku, nije potrebno provoditi ponovno dokazni postupak radi utvrđivanja jesu li odredbe u predmetnom ugovoru o kreditu tuženika nepoštene i time ništetne, jer da je to pravno pitanje već pravomoćno riješeno. Tužiteljica nadalje navodi kako je iz predmetnog ugovora o kreditu vidljivo je da on sadrži upravo nepoštene i ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja jednostranom odlukom tuženika, a također da je vidljivo da taj ugovor sadrži i nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF, te da je odredba u ugovoru o kreditu, o kamati i kamatnoj stopi bitni sastojak ugovora o kreditu (cijena), bez koje ugovor o kreditu ne može opstati. Također navodi da je odredba u ugovoru o kreditu o valuti, valutnoj klauzuli CHF (predmet) bitan sastojak ugovora o kreditu bez koje ugovor o kreditu ne može opstati te da na ništetnost sud treba paziti po službenoj dužnosti prema propisima RH i prema pravu EU. Tužiteljica smatra da ima pravni interes na podnošenje tužbe za utvrđenje predmetnog ugovora o kreditu ništetnim u cijelosti kako bi se donijela presuda kojom će se zaštititi prava i pravni interesi tužiteljice. Na temelju presude, donijete po tužbi za utvrđenje, tužiteljica za ubuduće osigurava svoja prava i pravni interes.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, a prije svega prigovorio je mjesnoj nadležnosti ovoga suda jer da je člankom 11.3. Ugovora o kreditu br. 340314, ugovorena nadležnost suda u Zagrebu za sve sporove iz tog Ugovora. Smatra da je za rješavanje ovog spora mjesno i stvarno nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu. Ujedno se poziva na sudsku praksu vezanu za rješavanje toga pitanja.

3. U podnesku od 5. lipnja 2024. tužiteljica navodi da je ugovor o kreditu koji je predmet ovoga postupka (i koji je ugovor o kreditu unaprijed pripremio tuženik) sklopljen u poslovnici-podružnici tuženika u Čakovcu, tako da bi temeljem odredbe čl.59.ZPP-a i relevantne sudske prakse u ovom predmetu bio zbog navedene činjenice nadležan Općinski sud u Čakovcu, a ne Općinski građanski sud u Zagrebu. Stoga tužiteljica predlaže da sud odbije tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti kao neosnovan.

4. S obzirom na to da do zaključenja glavne rasprave nije donesena odluka o prigovoru mjesne nenadležnosti ovoga suda, a kod kojeg prigovora je tuženik ostao, valjalo je radi razjašnjenja pitanja važnog za donošenje odluke u ovom parničnom sporu ponovno otvoriti glavnu raspravu sukladno članku 305. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 115/22 i 155/23; dalje u tekstu ZPP) i odlučiti o navedenom prigovoru. Posljedično navedenome ne postoje niti uvjeti za donošenje i objavu presude pa je odlučeno kao u toč. IV.

5. Predmet spora u ovom postupku je utvrđenje ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu broj 340314, sklopljenog 5. prosinca 2005. između stranaka. Odredbom članka 11.3. Ugovora o kreditu br. 340314, ugovorena je nadležnost suda u Zagrebu za sve sporove iz tog Ugovora.

6. Ovaj sud smatra da je istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Varaždinu osnovan, no ne iz razloga na koje upire tuženik. Naime, iako su se stranke ugovorom o kreditu sporazumjele da je u slučaju spora nadležan sud u Zagrebu, sukladno odredbi iz čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 113/19, 78/12, 56/13 i 41/14-dalje ZZP), koji zakon implementira, za Republiku Hrvatsku kao članicu Europske unije, obvezujuću smjernicu 93/13 Europske ekonomske zajednice o nepoštenim ugovornim odredbama potrošačkih ugovora, i koji sadrži identične odredbe kao i članak 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača je nepoštena ugovorna odredba. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, a osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog ugovora trgovca. Prema članku 50. točki 19. ZZP-a (članak 82. Zakona o zaštiti potrošača "Narodne novine" broj 96/03) ugovorne odredbe koje bi se, uz ispunjenje pretpostavki iz članka 49. mogle smatrati nepoštenima je i odredba kojom se otežava pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom. Prema članku 51. ZZP-a (članak 83. Zakona o zaštiti potrošača "Narodne novine" broj 96/03), prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir priroda proizvoda ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor. Iz odredbe članka 55. stavka 1 ZZP-a (članak 87. Zakona o zaštiti potrošača "Narodne novine" broj 96/03) proizlazi da je nepoštena odredba ugovora ništetna odredba.

7. Kako iz stanja spisa proizlazi, predmetni ugovor o kreditu nedvojbeno je sklopljen na unaprijed formuliranom obrascu prednika tuženika, te se sukladno opisanim odredbama Zakona o zaštiti potrošača smatra da se radi o unaprijed sastavljenim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pojedinačno pregovarale te da tužitelj nije imao nikakav utjecaj na sadržaj istih. Primjenom sporne odredbe u slučaju da se parnični postupak provodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, čija mjesna nadležnost proizlazi iz sklopljenog ugovora, koji je od adrese prebivališta tužiteljice udaljen cca 109,00 km, tužiteljici, odnosno njenoj punomoćnici, zasigurno bi nastali dodatni troškovi i izazvali potrebu ulaganja dodatnog vremena, dok se isto ne bi odnosilo i na tuženika jer je njegovo sjedište u [adresa]. Isto bi vrijedilo i u slučaju da je tužiteljica angažirala odvjetnika u Zagrebu jer bi tužiteljica očekivano imala dodatni trošak dolaska u Zagreb radi sklapanja ugovora o zastupanju, konzultacija s istim ili bi pak punomoćnik imao dodatni trošak dolaska u [adresa]. Stoga bi ugovorena mjesna nadležnost mogla tužiteljicu odvratiti od ostvarivanja njenih prava pred sudom, odnosno u svakom slučaju, otežala bi tužiteljici da ostvari svoja prava iz ugovora pred sudom.

8. Sud Europske unije je u presudi od 27. lipnja 2000., u spojenim predmetima C-240/98 do C-244/98 – Océano Grupo Editorial SA protiv Rocío Murciano Quintero te Z Editores SA protiv ZTJ i dr., zaključio da se ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog mjesta poslovanja prodavatelja ili dobavljača treba smatrati nepoštenom u smislu članka 3. Direktive ako se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo te ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Sukladno citiranoj odluci Suda Europske unije zaštita potrošača propisana Direktivom uključuje mogućnost da nacionalni sud, prilikom odlučivanja jesu li nacionalni sudovi nadležni za raspravljanje određenog tužbenog zahtjeva, ocijeni odredbu ugovora, kojeg razmatra, nepoštenom, a presudio je i da obveza tumačenja nacionalnih odredbi u skladu s Direktivom zahtijeva da nacionalni sud prednost dade tumačenju koje omogućuje da se sud, čija je nadležnost prorogirana nepoštenom ugovornom odredbom, po službenoj dužnosti oglasi nenadležnim.

9. Prema tome, uzimajući u obzir sve okolnosti prilikom sklapanja ugovora, u konkretnoj situaciji, stav je ovoga suda da navedena odredba o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je sastavljena unaprijed od strane tuženika u cilju da se nadležnost za sve sporove iz ugovora odredi kod suda njegova sjedišta čime bi tuženik imao bitno manje troškove u odnosu na tužiteljicu, koja bi, uzevši u obzir udaljenost mjesta prebivališta tužitelja od suda čija je nadležnost ugovorena, bio izložen većim troškovima i značajnom gubitku vremena, pa je time takva odredba ugovora uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Primjenom članka 55. ZZP-a (članak 87. Zakona o zaštiti potrošača "Narodne novine" broj 96/03) takva nepoštena odredba ujedno je i ništetna.

10. Tužiteljica je u svom iskazu na ročištu 25. rujna 2025. navela da je sa tuženikom sklopila predmetni ugovor o kreditu jer joj je trebao osobni automobil te je trebala sredstva za kupnju automobila. Navela je da je našla adekvatno vozilo u auto kući Opel Knez u Čakovcu te su joj već tamo ponudili da u Volksbanci može sklopiti ugovor o kreditu upravo prema uvjetima kakav ugovor je kasnije i sklopila. Tužiteljica je navela da se informirala i u drugim bankama o uvjetima kreditiranja no da joj se predmetni kredit činio najpovoljniji pa kad su joj u Volksbanci (u Čakovcu) ponudili ugovor koji je već bio unaprijed pripremljen da je isti prihvatila. Prije potpisivanja ugovor je samo letimično pročitala, bile su joj bitne odredbe o visini kamate, roku otplate i iznosu koji ostvaruje, no navela je da joj nitko nije posebno skrenuo pozornost na bilo koje odredbe ugovora a što je ona očekivala – da ju se upozori jer je imala povjerenje u banku. Navela je da joj nisu posebno objašnjavane odredbe o tome na koji način se može mijenjati kamatna stopa ili kako promjena tečaja chf može utjecati na njezine obveze, te da to vrijeme ona nije razumjela sasvim što znači valutna klauzula, da joj je to bio prvi kredit i jedini kredit koji je u životu podigla. Sredstva od kredita banka je direktno uplatila auto kući Auto Knez i tužiteljica je tako kupila Opel Corsu koja joj je služila isključivo za osobne potrebe.

11. Iz iskaza tužiteljice koji je sud ocijenio životnim, logičnim i u cijelosti ga našao vjerodostojnim proizlazi dakle, da tužiteljica s tuženikom uopće nije mogla pregovarati, već joj je ponuđen unaprijed pripremljen ugovor od strane tuženika . Iz navedenog se zaključuje, kako je ugovor jednostrano sastavljen od strane tuženika pri čemu tužiteljica nije imala nikakav utjecaj na sadržaj istog, niti je pregovarala o bilo kojoj odredbi ugovora već je isti mogla prihvatiti ili ne prihvatiti. Također, iz dostavljene dokumentacije i to predmetnog ugovora o kreditu proizlazi kako je ugovor sklopljen u Čakovcu.

12. Slijedom navedenog, proizlazi da među strankama nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbi članka 70. ZPP-a.

13. Prema odredbi članka 2. stavak 1. točka 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine” broj 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15. i 52/16. - dalje ZPK), potrošač je fizička osoba koja u transakcijama obuhvaćenima tim Zakonom djeluje izvan poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja, dok je ugovor o kreditu, u smislu toga Zakona, ugovor u kojem vjerovnik odobrava ili obećava odobriti potrošaču kredit u obliku odgode plaćanja, zajma ili slične financijske nagodbe, osim ugovora o trajnom pružanju usluge ili isporuke proizvoda iste vrste kada potrošač plaća za takve usluge ili proizvode tijekom cjelokupne njihove isporuke u obliku obroka. Prema odredbi članka 19.l stavak 1. ZPK, u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište, što je lex specialis u odnosu na odredbe ZPP.

14. Kako ova odredba uređuje nadležnost sudova, njezina primjena ne ovisi o tome kad je nastao ugovor u vezi s kojim nastane spor, već o tome kad je postupak pred sudom pokrenut, a ovaj postupak je pokrenut 21. lipnja 2023., dakle nakon stupanja na snagu navedene odredbe (30. rujna 2015.). Stoga u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe članka 46. stavak 1. ZPP o opće mjesnoj nadležnosti suda, već je potrebno primijeniti odredbu članka 19. l stavak 1. ZPK (tako i Vrhovni sud u odluci Gr1 - 143/2019 od 11. prosinca 2019.) pa je prema tome za postupanje u ovom konkretnom predmetu nadležan sud prema prebivalištu tužiteljice, a to je Općinski sud u Čakovcu.

U Varaždinu 14. listopada 2025.

Sutkinja

Ana Lazić

Uputa u pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave iste izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužiteljica po punomoćnici Jasni Preložnjak – Bedić, odvjetnici iz Čakovca, Kralja Tomislava 1

2. Tuženik Hrvatska poštanska banka d.d., Jurišićeva 4, Zagreb