REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1492/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KZ, (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Livajić, odvjetnik u Omišu, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb (OIB: 14036333877), Zagreb, Slavonska Avenija 6, kojeg zastupa punomoćnica Iris Šanjug, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž-534/2024-4 od 22. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2489/2019-38 od 3. lipnja 2024., u sjednici održanoj 14. listopada 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž-534/2024-4 od 22. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2489/2019-38 od 3. lipnja 2024. pozivom na odredbu čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11. - proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP).
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je naznačio devet materijalnopravnih i postupovnopravnih pitanja koja se odnose na primjenu čl. 502.c ZPP-a, informiranje tužitelja o pravnim i ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule CHF, prekid zastare podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, nepoštenost tuženika, tijek zateznih kamata te s tim u vezi bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP, popunjavanje pravnih praznina izračunom promjenjive kamatne stope primjenjive na kunske kredite za predmetno razdoblje, popunjavanje pravnih praznina odredbama o nepromjenjivosti početno ugovorene kamatne stope i ukidanjem valutne klauzule te s tim u vezi bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP kao i pitanje pravilnosti odmjeravanja troška parničnog postupka.
2.1. Nadalje je naveo da o postavljenim pitanjima postoji različita praksa nižestupanjskih sudova, o kojima revizijski sud nije zauzeo shvaćanje, a o nekima kojima je i zauzeo pravno shvaćanje predlagatelj smatra da se treba preispitati. Stoga predlagatelj zaključuje da su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu te se poziva na odluke viših sudova, revizijskog suda i Suda Europske unije.
3. Ujedno je naveo i prigovor povrede prava na pravično suđenje pred nižestupanjskim sudovima koje je zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90., 135/97., 8/98. - službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - službeni pročišćeni tekst, 76/10., 55/01. - službeni pročišćeni tekst, 5/14., 85/10. - službeni pročišćeni tekst - dalje: Ustav RH) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. - proč. tekst, 8/99. - ispr., 14/02., 1/06. i 13/17.
- dalje: Konvencija).
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP vijeće revizijskog suda je ocijenilo da pitanja koja je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna pravna pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Postavljena materijalnopravna pitanja (osim pitanja vezanog uz pravilno odmjeravanje troška postupka) nisu važna budući da u pogledu tih pitanja pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovoga suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019., Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. i dr., a nije riječ o pitanjima u pogledu kojih bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu (tako i ovaj sud u odluci broj Revd-4030/2022 od 8. ožujka 2023., Revd- 5607/2021 od 15. veljače 2022. i dr.).
5.1. Ujedno ni pitanje kojim se preispituje primjena Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12.,103/14.,118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.) vezano uz vrijednost boda pri odmjeravanju troška postupka, nije važno pravno pitanje jer shvaćanje u pobijanoj presudi je sukladno shvaćanju ovog suda u rješenju poslovni broj Rev-1210/2024 od 8. siječnja 2025.
5.2. Pri tome, u odnosu na pitanja koja se odnose na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP treba reći da predlagatelj polazi od pogrešne pretpostavke da nižestupanjske presude ne sadrže razloge o odlučnim činjenicama pa o odgovoru na tako postavljena pitanja ne može ovisiti ishod ovog postupka.
5.3. Nadalje ni o odgovoru na pitanje kojim se preispituje pravilna primjena odredbe čl. 502.c ZPP u situaciji kada sud nije prihvatio dokazni prijedlog za saslušanje djelatnika tuženika, ne može ovisiti ishod ovog postupka jer polazi od pogrešne pretpostavke koja ne proizlazi iz pobijanih odluka, već upravo suprotno da je u postupku izveden dokaz saslušanjem svjedoka VZ, zaposlenika tuženika.
6. Budući da, nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a riješio kao u točkom I. izreke ovog rješenja.
7. Nadalje, razmatrajući prijedlog u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, prema ocjeni ovog suda tuženik navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena ljudska prava zajamčena Ustavom RH i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a kako to tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije.
8. Slijedom navedenog, valjalo je prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, a budući da predlagatelj nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava, odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 14. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
