Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3824/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joke Umićević, predsjednice vijeća , Ines Kovačević sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr.sc.Iris Gović Penić članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja BG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sanji Mišević, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Mišević i Jarić iz Osijeka, protiv tuženika Addiko Bank d.d., iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, zastupanog po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Knezović & partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-1194/2021-24 od 20. studenog 2023.,dana 14. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku ,poslovni broj P-1194/2021-24 od 20. studenog 2023. u dijelu pod točkom I i II izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka .

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

I/ Utvrđuje se da tuženik Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, nije ovlaštena provoditi naplatu potraživanja iz Ugovora o namjenskom kreditu s depozitom br.: [broj depozita], sklopljenog 3. ožujka 2005., a tužitelj BG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], nije dužan plaćati temeljem istog, i to sve preko mjesečnog iznosa ugovorenog anuiteta od 155,63 CHF, utvrđenog prvim otplatnim planom tuženika dana 3. ožujka 2005., a obračunatim prema srednjem tečaju CHF u odnosu na HRK Slavonske banke d.d. Osijek, na dan isplate kredita.

II/ Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, da tužitelju BG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], plati parnični trošak u iznosu od 3.091,97 eura/23.296,45 kuna, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.

III/ U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka se odbija.

2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u skladu sa žalbenim navodima tuženika podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tuženika je neosnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 28713,89/14 i 70/19,80/22 ,114/22, 155-dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a te nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju se neosnovano poziva tuženik jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati

5. Predmet spora u ovom žalbenom postupku je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da ovdje tuženik nije ovlašten provoditi naplatu potraživanja temeljem ugovora o kreditu a tužitelj nije dužan plaćati temeljem istog mjesečne iznose preko ugovorenog anuiteta od 155,63 CHF utvrđenog prvim otplatnim planom tuženika od 3. ožujka 2005. a obračunatim prema srednjem tečaju CHF u odnosu na HRK Slavonske banke d.d. Osijek na dan isplate kredita.

6. Tuženik u žalbenim navodima ističe da je tužitelj tužbenim zahtjevom tražio samo utvrđenje ništetnosti vezano za promjenu kamatne stope kao i ništetnost odredbe o valutnoj kaluzuli u CHF pa da je stoga prvostupanjski sud pobijanom odlukom prekoračio tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje da ovdje tuženik nije ovlašten provoditi naplatu potraživanja temeljem ugovora o kreditu a tužitelj nije dužan plaćati temeljem istog mjesečne iznose preko ugovorenog anuiteta od 155,63 CHF utvrđenog prvim otplatnim planom tuženika od 3. ožujka 2005. a obračunatim prema srednjem tečaju CHF u odnosu na HRK Slavonske banke d.d. Osijek na dan isplate kredita jer je tužitelj podneskom od 1. ožujka 2021. kao i na ročištu od 5. ožujka 2021. konačno uredio tužbeni zahtjev i time je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP-a jer je odlučio o dijelu tužbenog zahtjeva od kojeg je tužitelj formalno odustao.

7. Nadalje tuženik u žalbenim navodima ističe da je sud povrijedio načelo otvorenog pravosuđenja u smislu odredbe čl. 219. st. 2. ZPP-a, te ističući da je tužitelj postavio sasvim nejasan tužbeni zahtjev kojim traži utvrđenje da ovdje tuženik nije ovlašten provoditi naplatu potraživanja temeljem ugovora o kreditu te da tužitelj nije dužan plaćati temeljem ugovora o kreditu preko utvrđenog mjesečnog anuiteta.

8. Tuženik u žalbenim navodima ističe da je prvostupanjski sud u obrazloženju točke 7 pobijane presude naveo da stranke tijekom postupka nisu dokazale da je predmetno potraživanje s osnova ugovora o kreditu prodano a pri tome sud nije jasno utvrdio a s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja je li došlo do ustupa tražbine pa samim time do pogrešne pasivne legitimacije tuženika u ovom postupku.

9. Žalbeni navodi tuženika da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP-a nisu osnovani jer iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj na raspravi od 24. ožujka 2021. (list 355 spisa) ostao kod tužbenog zahtjeva od 23. veljače 2021. (list 348 spisa) a kojim postavlja tužbeni zahtjev za utvrđenjem da tuženik nije ovlašten provoditi naplatu potraživanja temeljem ugovora o kreditu i da tužitelj nije dužan plaćati predmetne iznose temeljem ugovora o kreditu što je tužitelj ponovno podneskom od 24. siječnja 2023. (list 438 spisa) precizirao i ostao kod tako postavljenog tužbenog zahtjeva stoga se u ovom konkretnom slučaju ne radi o prekoračenju tužbenog zahtjeva kako to pogrešno smatra tuženik.

10. Iz stanja spisa proizlazi sljedeće:

- da je da je tužitelj kao korisnik kredita s prednikom tuženika, kao kreditorom, sklopio Ugovor o namjenskom kreditu s depozitom broj: [broj depozita], dana 3. ožujka 2005., na iznos od 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, odnosno na dan plaćanja, odnosno po tečaju za CHF na dan plaćanja, na rok otplate od 20 godina, a na dan sklapanja Ugovora redovna kamata je iznosila 5,25% godišnje i ugovorena je kao promjenjiva, a prema Prvom otplatnom planu visina anuiteta je iznosila 155,63 CHF, u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju na dan isplate kredita,

- da je tužitelj Ugovor o kreditu s prednikom tuženika zaključio 2004., za obnovu ratom oštećene obiteljske kuće, a Ugovor mu je otkazan oko 2010., te u cijelosti dospio na naplatu, i kredit još uvijek otplaćuje na način da mu FINA usteže s računa ¼ mirovine na ime rate kredita, u iznosu od oko 100,00 eura,

- da je presudom Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž-2506/2021-2, od 16. studenog 2021., potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, pod poslovnim brojem P- 1993/2019-18, od 16. travnja 2021., u dijelu pod točkom I/izreke kojom je utvrđena ništetnom odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, te u kojem je utvrđena ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli,

- da je tuženik tijekom prvostupanjskog postupka istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije tvrdeći da je ustupio potraživanje po predmetnom kreditu,

- da je tužitelj podneskom od 23. veljače 2021.( list 348 spisa) odnosno podneskom od 24.siječnja 2023. a s obzirom na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije uredio tužbeni zahtjev na način da se utvrdi da tuženik više nije ovlašten provoditi naplatu potraživanja a niti je tužitelj dužan plaćati daljnje iznose temeljem ugovora o kreditu i to sve preko iznosa od 155,63 CHF.

11. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno otklonio prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika a koja se temelji na njegovim tvrdnjama da je izvršen ustup potraživanja jer to tuženik u ovom postupku nije dokazao.

12. Naime prema odredbi čl.219.st.1.ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika a prema odredbi čl.221 a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

13. Prema tome kako ovdje tuženik ničim nije dokazao da bi se radilo u ustupu potraživanja njegove tražbine a upravo je teret dokazivanja na njemu to su onda njegovi žalbeni prigovori u tom pravcu u cijelosti neosnovani a pri tome je tuženik u ovom postupku zastupan po odvjetnicima koji su osobe pravne struke za koje se pretpostavlja da imaju dovoljno pravnog znanja u pogledu predlaganja dokaza radi utvrđivanja odlučnih činjenica pa se stoga tuženik neosnovano poziva na odredbu čl.219.st.2.ZPP-a.

14. Nadalje prvostupanjski sud je, polazeći od utvrđenja da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem P-1993/2019-18 od 16.travnja 2021.(potvrđene presudom Županijskog suda u Zagrebu Gž-2506/2021-2 od 16.studenog 2021.) a kojom je utvrđena ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi kao i ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, pravilno zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da tuženik nije ovlašten provoditi naplatu potraživanja temeljem ugovora o kreditu a da tužitelj nije dužan plaćati plaćati temeljem predmetnog ugovora mjesečne iznose preko iznosa ugovorenog anuiteta od 155,63 CHF utvrđenog otplatnim planom tuženika od 3. ožujka 2005. a obračunatim prema srednjem tečaju CHF u odnosu na HRK Slavonske banke d.d. Osijek na dan isplate kredita, osnovan jer tužitelj ima posljedično pravni interes i na ovakvu vrstu pravne zaštite stoga su žalbeni navodi tuženika u tom pravcu u cijelosti neosnovani .

15. Također žalbeni navodi tuženika koji su usmjereni na pogrešnu primjenu materijalnog prava u pogledu nepoštenosti odredbi Ugovora o kreditu u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu ne mogu biti predmet ovog žalbenog postupka jer kao što je već naprijed navedeno o ništenosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli je već pravomoćno odlučeno presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž-2506/2021 od 16.studenog 2021. a kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem P-1993/2019-18 od 16.travnja 2021. u dijelu u kojem je utvrđena ništetnost odredbi o Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi kao i ništenost odredbi Ugovora o kreditu u pogledu valutne klauzule.

16. Žalbeni prigovor tuženika u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka u kojem tuženik ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika iz 2022.(Narodne novine broj 126/22) i to za radnje koje su poduzete prije stupanja na snagu Tarife a što predstavlja retroaktivnu primjenu prava, je neosnovan.

17. Tužitelj je na raspravi 14.studenog 2022. predao troškovnik kojim potražuje trošak parničnog postupka. Izmjenama i dopunama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 37/22) koja je stupila na snagu 5. studenog 2022., izmijenjena je Tbr. 50. na način da vrijednost boda iznosi 1,99 eura/15,00 kuna. Sukladno Tbr. 48. Tarife propisano je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

18. S obzirom da je u trenutku donošenja pobijane odluke na snazi bila izmijenjena odredba Tarife o vrijednosti boda, a da je tužitelj sukladno njoj zatražio troškove za sve radnje u postupku, to je prvostupanjski sud donio pravilnu odluku o trošku postupka kada je vrijednost boda po izmijenjenoj Tarifi sukladno Tbr.48 računao za sve radnje poduzete u ovom parničnom postupku.

19. Također neosnovan je prigovor tuženika na priznati trošak sastava podneska od 23.siječnja 2023. jer je isti trošak bio opravdan za vođenje ove parnice i to po Tbr. 8. t. 1. Tarife.

20. Također nije osnovan niti žalbeni prigovor u odnosu na priznati trošak za pristup punomoćnika tužitelja na ročište za objavu presude jer je taj trošak u smislu odredbe čl.155.st.1.ZPP-a opravdan a s obzirom da je punomoćnik tužitelja na predmetno ročište pristupio .

21. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

22. Kako tuženik nije uspio u ovom žalbenom postupku ovaj sud je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a odbio njegov zahtjev za naknadom troška žalbenog postupka.

U Zagrebu 14. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Joka Umićević