Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2133/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić, kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima-odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ksenija Grba i Maja Kovač iz Rijeke, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535, zastupan po punomoćnicima- odvjetnicima iz Odvjetničkog ureda Poldan, Gatara i dr. iz Rijeke, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-490/2021-22 od 29. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 14. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-490/2021-22 od 29. ožujka 2023. pod točkama I., II., III. i IV. izreke.

II Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

„I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: [broj kredita] koji su dana 04. prosinca 2006. godine sklopili tužitelj OF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao kreditor, u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci tuženika o kreditiranju građana, a preko ugovorene kamatne stope od 5,20% godišnje.

II. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: [broj kredita] koji su dana 04. prosinca 2006. godine sklopili tužitelj OF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik Raiffeisen Bank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za švicarski franak (CHF).

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB 53056966535, da tužiteljici OF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 2.285,76 eura / 17.222,06 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

- na iznos od 7,17 eur, od 31.10. 2008. pa do isplate,

- na iznos od 9,43 eur, od 31.12. 2008. pa do isplate,

- na iznos od 11,05 eur, od 31.01. 2009. pa do isplate,

- na iznos od 11,78 eur, od 28.02. 2009. pa do isplate,

- na iznos od 9,99 eur, od 31.03. 2009. pa do isplate,

- na iznos od 10,38 eur, od 30.04. 2009. pa do isplate,

- na iznos od 7,22 eur, od 31.05. 2009. pa do isplate,

- na iznos od 4,89 eur, od 30.06. 2009. pa do isplate,

- na iznos od 5,51 eur, od 31.07. 2009. pa do isplate,

- na iznos od 6,74 eur, od 31.08. 2009. pa do isplate,

- na iznos od 6,63 eur, od 30.09. 2009. pa do isplate,

- na iznos od 5,39 eur, od 31.10. 2009. pa do isplate,

- na iznos od 7,72 eur, od 30.11. 2009. pa do isplate,

- na iznos od 9,59 eur, od 31.12. 2009. pa do isplate,

- na iznos od 12,24 eur, od 31.01. 2010. pa do isplate,

- na iznos od 11,63 eur, od 28.02. 2010. pa do isplate,

- na iznos od 15,24 eur, od 31.03. 2010. pa do isplate,

- na iznos od 14,56 eur, od 30.04. 2010. pa do isplate,

- na iznos od 15,89 eur, od 31.05. 2010. pa do isplate,

- na iznos od 27,43 eur, od 30.06. 2010. pa do isplate,

- na iznos od 25,05 eur, od 31.07. 2010. pa do isplate,

- na iznos od 32,31 eur, od 31.08. 2010. pa do isplate,

- na iznos od 29,81 eur, od 30.09. 2010. pa do isplate,

- na iznos od 25,77 eur, od 31.10. 2010. pa do isplate,

- na iznos od 34,28 eur, od 30.11. 2010. pa do isplate,

- na iznos od 45,11 eur, od 31.12. 2010. pa do isplate,

- na iznos od 37,44 eur, od 31.01. 2011. pa do isplate,

- na iznos od 40,13 eur, od 28.02. 2011. pa do isplate,

- na iznos od 36,71 eur, od 31.03. 2011. pa do isplate,

- na iznos od 37,33 eur, od 30.04. 2011. pa do isplate,

- na iznos od 51,84 eur, od 31.05. 2011. pa do isplate

- na iznos od 53,26 eur, od 30.06. 2011. pa do isplate

- na iznos od 65,18 eur, od 31.07. 2011. pa do isplate

- na iznos od 58,97 eur, od 31.08. 2011. pa do isplate

- na iznos od 52,17 eur, od 30.09. 2011. pa do isplate

- na iznos od 51,01 eur, od 31.10. 2011. pa do isplate

- na iznos od 50,49 eur, od 30.11. 2011. pa do isplate

- na iznos od 53,70 eur, od 31.12. 2011. pa do isplate

- na iznos od 56,51 eur, od 31.01. 2012. pa do isplate,

- na iznos od 56,88 eur, od 29.02. 2012. pa do isplate,

- na iznos od 54,94 eur, od 31.03.2012. pa do isplate,

- na iznos od 56,25 eur, od 30.04. 2012. pa do isplate,

- na iznos od 57,15 eur, od 31.05. 2012. pa do isplate,

- na iznos od 55,64 eur, od 30.06.2012. pa do isplate

- na iznos od 56,04 eur, od 31.07.2012. pa do isplate

- na iznos od 54,91 eur, od 31.08. 2012. pa do isplate

- na iznos od 52,47 eur, od 30.09. 2012. pa do isplate,

- na iznos od 55,07 eur, od 31.10. 2012. pa do isplate,

- na iznos od 56,32 eur, od 30.11.2012. pa do isplate

- na iznos od 55,44 eur, od 31.12.2012. pa do isplate

- na iznos od 50,53 eur, od 31.01. 2013. pa do isplate,

- na iznos od 54,70 eur, od 28.02. 2013. pa do isplate,

- na iznos od 55,07 eur, od 31.03. 2013. pa do isplate,

- na iznos od 53,43 eur, od 30.04. 2013. pa do isplate,

- na iznos od 48,35 eur, od 31.05. 2013. pa do isplate

- na iznos od 48,22 eur, od 30.06. 2013. pa do isplate

- na iznos od 49,47 eur, od 31.07. 2013. pa do isplate

- na iznos od 51,47 eur, od 31.08. 2013. pa do isplate

- na iznos od 54,24 eur, od 30.09. 2013. pa do isplate

- na iznos od 52,81 eur, od 31.10. 2013. pa do isplate

- na iznos od 53,83 eur, od 30.11. 2013. pa do isplate

- na iznos od 54,98 eur, od 31.12. 2013. pa do isplate

sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.440,92 eura / 10.856,61 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od presuđenja pa do namirenja uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška u preostalom

dijelu kao neosnovan.

VI. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB 53056966535, da tužiteljici OF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 650,76 eura / 4.903,15 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. pa do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

- na iznos od 7,95 eur, od 30.11. 2007. pa do isplate,

- na iznos od 7,87 eur, od 31.12.2007. pa do isplate,

- na iznos od 7,79 eur, od 31.01.2008. pa do isplate,

- na iznos od 7,72 eur, od 29.02.2008. pa do isplate,

- na iznos od 7,64 eur, od 31.03. 2008. pa do isplate,

- na iznos od 7,57 eur, od 30.04. 2008. pa do isplate,

- na iznos od 11,57 eur, od 31.05. 2008. pa do isplate,

- na iznos od 11,45 eur, od 30.06. 2008. pa do isplate,

- na iznos od 11,32 eur, od 31.07. 2008. pa do isplate,

- na iznos od 11,21 eur, od 31.08. 2008. pa do isplate,

- na iznos od 11,08 eur, od 30.09. 2008. pa do isplate,

- na iznos od 10,96 eur, od 31.10. 2008. pa do isplate,

- na iznos od 10,83 eur, od 30.11. 2008. pa do isplate,

- na iznos od 10,71 eur, od 31.12. 2008. pa do isplate,

- na iznos od 10,58 eur, od 31.01. 2009. pa do isplate,

- na iznos od 10,45 eur, od 28.02. 2009. pa do isplate,

- na iznos od 16,80 eur, od 31.03. 2009. pa do isplate,

- na iznos od 16,60 eur, od 30.04. 2009. pa do isplate,

- na iznos od 16,38 eur, od 31.05. 2009. pa do isplate,

- na iznos od 16,17 eur, od 30.06. 2009. pa do isplate,

- na iznos od 15,95 eur, od 31.07. 2009. pa do isplate,

- na iznos od 15,74 eur, od 31.08. 2009. pa do isplate,

- na iznos od 15,52 eur, od 30.09. 2009. pa do isplate,

- na iznos od 15,30 eur, od 31.10. 2009. pa do isplate,

- na iznos od 15,07 eur, od 30.11. 2009. pa do isplate,

- na iznos od 14,84 eur, od 31.12. 2009. pa do isplate,

- na iznos od 14,61 eur, od 31.01. 2010. pa do isplate,

- na iznos od 14,37 eur, od 28.02. 2010. pa do isplate,

- na iznos od 14,14 eur, od 31.03. 2010. pa do isplate,

- na iznos od 13,90 eur, od 30.04. 2010. pa do isplate,

- na iznos od 13,65 eur, od 31.05. 2010. pa do isplate,

- na iznos od 13,41 eur, od 30.06. 2010. pa do isplate,

- na iznos od 13,16 eur, od 31.07. 2010. pa do isplate,

- na iznos od 12,92 eur, od 31.08. 2010. pa do isplate,

- na iznos od 12,66 eur, od 30.09. 2010. pa do isplate,

- na iznos od 12,41 eur, od 31.10. 2010. pa do isplate,

- na iznos od 12,15 eur, od 30.11. 2010. pa do isplate,

- na iznos od 11,89 eur, od 31.12. 2010. pa do isplate,

- na iznos od 11,62 eur, od 31.01. 2011. pa do isplate,

- na iznos od 11,36 eur, od 28.02. 2011. pa do isplate,

- na iznos od 11,09 eur, od 31.03. 2011. pa do isplate,

- na iznos od 10,82 eur, od 30.04. 2011. pa do isplate,

- na iznos od 10,54 eur, od 31.05. 2011. pa do isplate

- na iznos od 10,26 eur, od 30.06. 2011. pa do isplate

- na iznos od 9,06 eur, od 31.07. 2011. pa do isplate

- na iznos od 8,81 eur, od 31.08. 2011. pa do isplate

- na iznos od 8,55 eur, od 30.09. 2011. pa do isplate

- na iznos od 5,79 eur, od 31.10. 2011. pa do isplate

- na iznos od 5,60 eur, od 30.11. 2011. pa do isplate

- na iznos od 5,41 eur, od 31.12. 2011. pa do isplate

- na iznos od 5,22 eur, od 31.01. 2012. pa do isplate,

- na iznos od 5,02 eur, od 29.02. 2012. pa do isplate,

- na iznos od 4,83 eur, od 31.03. 2012. pa do isplate,

- na iznos od 4,63 eur, od 30.04. 2012. pa do isplate,

- na iznos od 4,42 eur, od 31.05. 2012. pa do isplate,

- na iznos od 4,23 eur, od 30.06. 2012. pa do isplate

- na iznos od 4,02 eur, od 31.07. 2012. pa do isplate

- na iznos od 3,81 eur, od 31.08. 2012. pa do isplate

- na iznos od 3,60 eur, od 30.09. 2012. pa do isplate,

- na iznos od 3,40 eur, od 31.10. 2012. pa do isplate,

- na iznos od 3,18 eur, od 30.11.2012. pa do isplate

- na iznos od 2,97 eur, od 31.12. 2012. pa do isplate

- na iznos od 2,76 eur, od 31.01. 2013. pa do isplate,

- na iznos od 2,53 eur, od 28.02. 2013. pa do isplate,

- na iznos od 2,31 eur, od 31.03. 2013. pa do isplate,

- na iznos od 2,09 eur, od 30.04. 2013. pa do isplate,

- na iznos od 1,87 eur, od 31.05. 2013. pa do isplate

- na iznos od 1,64 eur, od 30.06. 2013. pa do isplate

- na iznos od 1,41 eur, od 31.07. 2013. pa do isplate

- na iznos od 1,19 eur, od 31.08. 2013. pa do isplate

- na iznos od 0,95 eur, od 30.09. 2013. pa do isplate

- na iznos od 0,72 eur, od 31.10. 2013. pa do isplate

- na iznos od 0,48 eur, od 30.11. 2013. pa do isplate

- na iznos od 0,23 eur, od 31.12. 2013. pa do isplate

sve u roku od 15 dana."

Dopušta se preinaka tužbe.“

2. Protiv ove presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22 i 155/23

- dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prvostupanjski sud, a pozivom na pravomoćne presude donesene u povodu tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, te odbijajući kao neosnovan prigovor zastare tuženika, pruža tužitelju traženu pravnu zaštitu sadržaja kako je pobliže opisano u izreci pobijane presude.

5. Suprotno navodima žalbe tuženika sud prvog stupnja nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalba. Pobijana presuda u svemu je sačinjena sukladno čl. 338. st. 4. ZPP pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi na navode žalbe valja reći slijedeće:

- Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, ustao je dana 4. travnja 2012. protiv više banaka, uključujući i tuženika, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu s tužbom za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a predmet je vođen pod poslovnim brojem P-1401/12;

- u tom je predmetu Trgovački sud u Zagrebu donio presudu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u kojoj se utvrđuje kako su tužene banke, a među njima i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristile nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, kao i ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo;

- ova prvostupanjska odluka je djelomično potvrđena (u dijelu glede promjenjive kamatne stope) i preinačenu (u dijelu glede valutne klauzule u CHF) presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.;

- odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.;

- protiv ove odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. djelomično je usvojena ustavna tužba (u dijelu glede valutne klauzule u CHF) pa je u tom dijelu predmet vraćen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak;

- potom Vrhovni sud Republike Hrvatske, odlučujući ponovo o reviziji, odlukom poslovni broj Revt-575/16 od 3. listopada 2017. djelomično ukida dio odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (glede valutne klauzule u CHF) te mu vraća predmet na ponovno suđenje u tom dijelu;

- nakon ponovnog suđenja Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. odbija žalbu tuženih banaka i sad potvrđuje odluku Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2021 i u dijelu glede valutne klauzule u CHF;

- odlučujući povodom revizije tuženika Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom presudom poslovni broj Rev 2221/2018 od 3. rujna 2019. potvrđuje presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke, uključujući i tuženika, u predmetnom razdoblju povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak;

- dakle, u konačnici, u sporu za zaštitu interesa potrošača pravomoćno je utvrđeno kako je, između ostalih i predmetni tuženik, u predmetnom razdoblju povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, i to:

1. u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i 2. u istim ugovorima ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak;

- stoga je tuženik povrijedio i prava tužitelja kao korisnika kredita kad je i u predmetnom ugovoru o kreditu uglavio nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena jedna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, te ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

7. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 29., čl. 218., čl. 240. do 246., čl. 323. st. 1., čl. 324., čl. 328., čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO), čl. 81., čl. 82., čl. 84., čl. 87., čl. 90., čl. 106., čl. 118., čl. 131. i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 96/03, 46/07, 79/07 - dalje: ZZP/03), čl. 96., čl. 97., čl. 131. i čl. 140. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12), pa odlučio kao u izreci.

8. Polazeći od naprijed opisanih utvrđenja, sud je prvog stupnja pravilno zaključio kako postupanje tuženika glede ugovaranja valutne klauzule u CHF nije bilo nužno niti dopušteno, kako je riječ o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te da ista, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, slijedom čega je odlučio kako je u tom dijelu ugovor ništetan, a primjenom odredaba čl. 324. st. 1. ZOO.

9. Također je sud prvog stupnja pravilno utvrdio kako je nepoštena i suprotna načelu savjesnosti i poštenja, te kako uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi.

10. Pritom je potrebno ukazati na ovdje meritorne presude, u dijelovima u kojima su postale pravomoćne, Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014 i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., te Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt- 249/14 od 9. travnja 2015. i Rev 221/2018 od 3. rujna 2019. povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača. Kao i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U- III-2603/2015, U-III-2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016.

11. U konačnici je, kako u kojem dijelu, presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 postala pravomoćna u dijelovima u kojima je utvrđeno da su nepoštene i ništetne obje predmetne ugovorne odredbe, i ona o jednostrano promjenjivoj redovnoj kamati kao i ona o valutnoj klauzuli u CHF.

12. Odredbom čl. 81. st. 2. i 3. ZZP/03, koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj.

13. I prema shvaćanju ovog višeg suda ništetna je i nepoštena ugovorna odredba o kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a da prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale i ugovorom utvrdile egzaktne parametre, i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača.

14. Predmetna ugovorna odredba, to jest što je u ugovorima o potrošačkim kreditima „ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak“, spomenutim odlukama viših sudova ocijenjena je nepoštenom i ništetnom. Najprije u sad pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, potom u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 3. listopada 2017. kojom je potvrđena dotična prvostupanjska odluka nižeg suda. Potom je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/2018. od 3. rujna 2019. odbijena revizija tuženih banaka u tom dijelu. U navedenoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske se navodi kako je dotični uglavak kojim je glavnica kredita bila vezana uz valutu švicarski franak, a u svezi sa sklapanje tih ugovora o kreditu sa ugovornom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom te banke, i to zato jer su:

- ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih tuženih banaka bile nerazumljive za klijente, jer im nisu na valjan način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače,

- tužene banke kao trgovci bile su svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima,

- te su banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita, zbog čega su obje odredbe nepoštene i stoga ništetne.

15. Drugačija pravna shvaćanja tuženika koja on izlaže u svojoj žalbi nisu prihvatljiva.

16. Stoga je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava odlučio kao u izreci pobijane presude.

17. Također, nisu prihvatljiva pravna shvaćanja tuženika kako osporeni dio predmetnog ugovora nije ništetan. O tome je odlučeno u pravomoćnom dijelu presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012. donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a o čemu je gore bilo riječi. A ta odluka svojim utvrđenjima veže sud i kad odlučuje o pojedinačnoj tužbi, slijedom odredbe čl. 502.c ZPP.

18. Opće pravilo o posljedicama ništetnosti sadržano je u čl. 323. st. 1. ZOO koji glasi: „U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.“

19. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kad je u izreci osporene presude naložio tuženiku isplatu preplaćenog iznosa s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, a visina je utvrđena adekvatnim dokazom – vještačenjem po financijskom vještaka.

20. U odnosu na prigovor zastare potraživanja, kog tuženik i u žalbi opetovano ističe, sud prvog stupnja ga je pravilno ocijenio neosnovanim. To iz razloga, što je Udruga Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, dana 4. travnja 2012. pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojega i tuženika, upravo radi utvrđenja nepoštenim ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Navedena tužba je pokrenuta u smislu čl. 502.a ZPP, te se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, te će sud u tom slučaju biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

21. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022., upravo za predmetne pravne situacije restitucijskog zahtjeva kod ništetnog ugovora, zauzeo sljedeće pravno shvaćanje: „4. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja (misli se na shvaćanja u predmetu Rev-2245/2017-2 i ono na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020.), počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. 5. Zaključak iz točke 4. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“

22. U predmetnom slučaju tužitelj je ustao s tužbom 29. ožujka 2021., a kako zastara za restitucijski zahtjev zbog ništavosti odredbe o valutnoj klauzuli je počela teći 14. lipnja 2018., to nije osnovan prigovor zastare potraživanja istaknut od strane tuženika.

23. Vezano uz žalbene navode valja reći da je knjigovodstveni vještak (list 685 spisa) utvrdio da negativne tečajne razlike, a kada je tečaj bio manji od početnog su 858,23 kune odnosno 113,92 eura (manje plaćenih kamata nije bilo), međutim, a sukladno već ustaljenoj sudskoj praksi, u odnosu na taj iznos tuženik nije stavio prigovor prijeboja ili protutužbu.

24. Nadalje, u odnosu na žalbene navode kojima se ukazuje na nerazumljivost točke I. izreke treba reći da izreka nije nerazumljiva bez obzira što nije naveden članak Ugovora koji sadrži ništetnu odredbu, a sud je utvrdio ništetnim ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu odlukama tuženika kao banke, a ne u cijelosti ništetnom promjenjivu kamatnu stopu, a koji je inače dopušteno ugovarati.

25. Pravilno je prvostupanjski sud odluku o trošku temeljio na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP pri čemu valja ukazati na pravno shvaćanje koji Sud Europske unije izrazio u predmetu C-244/19, a gdje se navodi da načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano praćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredbi, kako je to dodijeljeno Direktivom 93/13.

26. Zbog navedenog, a temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci (točka I.).

27. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 2. ZPP (točka II.).

U Zagrebu 14. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Jasenka Grgić