Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1720/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić, predsjednice vijeća, Marijana Vugića, suca izvjestitelja i člana vijeća i Renate Đaković Vranković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Gordana Grubeša, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grubeša i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika ĆL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Antonio Zujić, odvjetnik u Zagrebu, radi iseljenja i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps- 121/2017-57 od 2. veljače 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 14. listopada 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-121/2017-57 od 2. veljače 2024. godine.
II Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja PL koji predlaže naložiti tuženiku da iseli iz dvoetažnog stana površine 60 m2 koji se nalazi na prvom i drugom katu u sjevernom dijelu - krilu dvorišne zgrade [adresa] sagrađene na zk. čest. br. 3088 k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] kao kuća popisni broj 1085 i dvorište na Zrinjskom trgu br. 15 - ukupna površina čestice 183,2 čhv - 659 m2, te da isti slobodan od osoba i stvari predaju u posjed tužitelju i PLR (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa].
II. Nalaže se tužitelju PL naknaditi tuženiku ĆL parnični trošak u iznosu od 2.487,50 EUR, sa zateznim kamatama koje teku od 2. veljače 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja PL za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.981,60 EUR, kao neosnovan."
2. Protiv ove presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se u pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.
3. Žalba nije osnovana.
4. Suprotno navodima žalbe tužitelja nisu počinjene one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalba. Pobijana presuda u svemu je sačinjena sukladno čl. 338. st. 4. ZPP-a pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
5. Prvostupanjski sud u bitnom navodi slijedeće:
"Predmet spora je zahtjev tužitelja da tuženik iseli iz ''dvoetažnog stana površine 60 m2 koji se nalazi na prvom i drugom katu u sjevernom dijelu - krilu dvorišne zgrade [adresa]'' te da isti slobodan od osoba i stvari preda u posjed tužitelju i PLR.
Iz izvatka iz knjige položenih ugovora broj [broj poduloška] proizlazi da je PLR vlasnica stana na II (drugom) katu lijevo, koji se sastoji od jedne i pol sobe i ostalih prostorija u ukupnoj površini od 40.98 čm.
Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za k. č. br [katastarska čestica] kuća popisni broj 1085 i dvorište na Zrinjskom trgu broj 15 površine 183,2 čhv, odnosno 659 m2, utvrđeno je da je tužitelj vlasnik suvlasničkih dijelova s neodređenim omjerom etažno vlasništvo E-1 do E-7, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za k. č. br [katastarska čestica] zgrada mješovite uporabe br. 23, stambena zgrada br. 23/1, pomoćna zgrada i dvorište, [adresa], površine 602 m2, utvrđeno je da je tuženik upisan kao vlasnik 15. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-15) – stan na I. (prvom) katu desno koji se sastoji od tri sobe i ostalih prostorija u ukupnoj površini od 66.12 č, ([adresa]) koji dio je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostalih suvlasnika, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
Uvidom u stanje u zemljišnim knjigama na dan zaključenja glavne rasprave utvrđeno je da je nekretnina u suvlasništvu tužitelja na adresi [adresa] ranije k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ispisana iz navedenog uloška te je ista u zemljišnim knjigama sada upisana kao k. č. br. [katastarska čestica] u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je zemljišnoknjižno stanje usklađeno s katastarskim.
Nekretnina tuženika ranije k. č. br. [katastarska čestica] upisana u knjigu položenih ugovora [broj poduloška] PU Grad Zagreb, sada je upisana kao 13. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-13) stan na I (prvom) katu desno koji se sastoji od tri sobe i ostalih prostorija u ukupnoj površini od 66,12 čm ([adresa]) koji dio je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika dijelom, koji se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] [adresa], dvorište, zgrada mješovite uporabe, [adresa], pomoćna zgrada, stambena zgrada, [adresa] ukupne površine 602 m2, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
Uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 4. srpnja 2011. utvrđeno je da je isti zaključen između CL i tuženika. Predmet kupoprodaje je posebni dio – stan koji se nalazi na I katu (prvom) desno na adresi [adresa], a koji se sastoji od tri sobe i ostalih prostorija u ukupnoj površini 66,12 čm, koji posebni dio temeljem odredbe čl. 68., 69. i 370. ZV-a neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine (zemljišta i zajedničkih dijelova i uređaja zgrade) upisan u knjigu položenih ugovora pri Zemljišno knjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu zk. ul. [broj ZK uloška], broj [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], a nalazi se u stambenoj zgradi [adresa] sagrađenoj na čest br. 3087 po novoj izmjeri čest. br. 2345 k. o. [katastarska općina].
Iz dostavljenog povijesnog prikaza izvatka iz knjige položenih ugovora proizlazi da je prije tuženika kao vlasnica stana koji je bio predmet Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 4. srpnja 2011. bila upisana prodavateljica JL. CL vlasništvo je stekla upisom u zemljišne knjige, a temeljem Ugovora o darovanju od 7. lipnja 2008. kojim su joj nekretninu darovali ML, P i EL, dok je istima nekretninu darovao VL temeljem Ugovora o darovanju nekretnina od **.**.1997. VL vlasništvo je stekao temeljem Ugovora o kupoprodaji od 30. rujna 1997. br. SU-003852/97 i potvrde Gradskog stambeno- komunalnog gospodarstva d.o.o. od 1. listopada 1997.
Uvidom u utanačenje od 4. kolovoza 1958. utvrđeno je da je istim dr. RL izjavio da dozvoljava Mesnoj industriji "Sljeme", Sesvete da sa dvorišne strane njegove zgrade na adresi [adresa] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sagradi dvije sobe prema nacrtu koji je sastavni dio utanačenja tako da će iste biti spojene sa stanom koji se nalazi u susjednoj zgradi na adresi [adresa], desno, dvorišna zgrada. Nadalje, dr. RL navedenim utanačenjem izjavljuje da priznaje Mesnoj industriji "Sljeme" Sesvete isključivo pravo vlasništva na prostorijama koje će tako izgraditi da sa istima može slobodno raspolagati. Nakon izgradnje tih prostorija priznaje Mesnoj industriji "Sljeme" Sesvete da je postala vlasnik cca 40 m2 tavanskog prostora kao fizičkog dijela kuće koji se tavanski prostor nalazi nad najzapadnijim dijelom dvorišnog krila zgrade, a koji se dio sastoji od prizemlja i mezzanina koji ima dva prozora. Navedenim utanačenjem Mesna industrija "Sljeme" Sesvete obvezala se dr. RL za odobrenje izgradnje naprijed navedenih prostorija isplatiti iznos od 320.000,00 Din prigodom potpisa utanačenja. Nadalje, se u utanačenju navodi kako dr. RL mora odobriti nacrt koji će se izvađati, a koji je sastavni dio utanačenja te se bez njegovog odobrenja ne smije izmijeniti, a niti se smije graditi. Nadalje se utvrđuje da Mesna industrija "Sljeme" Sesvete stupa u posjed tavanskog prostora danom isplatom ugovorene svote. Navedeno utanačenje ne obuhvaća krovište, a niti krov tog dijela kuće, a niti tavan nad po Mesnoj industriji "Sljeme" Sesvete nadograđenim dijelom. Novoizgrađeno krovište, krov i tavan ostaju i nadalje vlasništvo dr. RL. Utanačenje je ovjereno od strane Kotarskog suda I. Zagreb pod brojem Ov-2914/58 od 13. kolovoza 1958.
Uvidom u građevnu dozvolu od 22. listopada 1958. broj 04-12.723/1958. koju je izdao Narodni odbor Općine Donji Grad, Sekretarijat za komunalne poslove i građevinarstvo, utvrđeno je da je ista izdana na molbu Mesne industrije "Sljeme" Sesvete za adaptaciju zgrade u [adresa]. Istom je odobrena nadogradnja dvorišnog objekta na 2. katu na Zrinskom trgu 15 uz određene uvjete. U obrazloženju se navodi da je Mesna industrija "Sljeme" Sesvete zatražila građevnu dozvolu za nadogradnju jedne sobe veličine 6,00 x 4,85 koja će zajedno s postojećom kuhinjom, WC-om, izbom i jednom sobom sačinjavati dvosobni komforni stan za njihovog službenika.
Uvidom u rješenje Grada Zagreba, Narodnog odbora Općine Donji Grad, Odjela za stambene poslove od 12. svibnja 1960. utvrđeno je da je istim rješenjem odlučeno o zahtjevu VL za oslobođenjem od plaćanja dijela stanarine. Iz istog rješenja razvidno je kako je VL nosilac stanarskog prava na stanu u [adresa], 1. kat. Iz zapisnika o bodovanju stana na adresi [adresa], nositelja stanarskog prava VL razvidno je da je naznačena korisna površina toga stana 66,12 m2.
Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu posl. br. O- 2054/83-3 od 7. travnja 1983. utvrđeno je da je nasljednikom iza pok. RL proglašen sin KL. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu posl. br. O-2835/85 od 15. svibnja 1985. utvrđeno je da su njegovim nasljednicima proglašeni ovdje tužitelj i TL, djeca ostavitelja. Tužitelj je naslijedio nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sagrađenu na k. č. br. [katastarska čestica].
Nadalje, tijekom postupka je izveden dokaz očevidom na adresi [adresa] uz sudjelovanje građevinskog vještaka dipl. ing. građ. FL. Zadatak vještaka je bio, nakon obavljenog očevida, očitovati se koji je dio nadogradnje izvršen po utanačenju od 4. kolovoza 1958., odnosno u skladu s građevinskom dozvolom od 22. listopada 1958., koja je točna površina tog dijela nadograđena po utanačenju, kolika je površina dijela nadogradnje koji postoji u naravi (druga dograđena etaža nakon 2011., a nije obuhvaćen utanačenjem od 4. kolovoza 1958. i građevinskom dozvolom od 22. listopada 1958., kao i o načinu na koji se građevinske etaže mogu odvojiti te na koji se način gornja etaža može spojiti s posebnim dijelom zgrade u [adresa].
U svom nalazu i mišljenju vještak navodi da je dio nadogradnje koji je izvršen po utanačenju od 4. kolovoza 1958., odnosno u skladu s građevinskom dozvolom od 22. listopada 1958., drugi visinski nivo stana tuženika. Taj dio nadogradnje sastoji se od sljedećih prostorija: spavaće sobe veličine 15,14 m2, radne sobe veličine 15,39 m2, balkona veličine 1,19 m2, odnosno ukupno drugi visinski nivo stana tuženika ima 31,72 m2 neto korisne površine. Vještak napominje da je prilikom očevida utvrđeno postojanje kupaonice veličine 3,80 m2 na drugom visinskom nivou u sklopu radne sobe. U odnosu na kupaonicu vještak zaključuje da je ista napravljena u sklopu adaptacije prostora koju je proveo 1. tuženik nakon kupoprodaje nekretnine, odnosno da je izgrađena u vrijeme adaptacije koju je proveo 1. tuženik kada je uređivao treći visinski nivo stana. Izgradnja kupaonice nije dovela do promjene površine, jer je ista napravljena u sklopu postojeće radne sobe. Nadalje, vještak navodi kako se analizom dokumentacije iz sudskog spisa nije moglo ustanoviti vrijeme izgradnje druge etaže, odnosno trećeg visinskog nivoa stana 1. tuženika. Iz tehničkog dokumenta Procjena vrijednosti uloženih sredstava za nadogradnju stambenog prostora iz siječnja 1997. postojanje trećeg visinskog nivoa se ne spominje. Prema dokumentu arhitektonska snimka izvedenog stanja nezakonito izgrađenog dijela zgrade izrađenoj od ATR projektiranje d.o.o. od svibnja 2014. spominje se izgrađenost tog dijela, iz čega se zaključuje da je taj dio nadogradnje izgrađen između 1997. i 2014. Predmetni dio nadogradnje sastoji se od predsoblja površine 1,99 m2, kupaonice površine 4,40 m2, garderobe površine 5,90 m2, spavaće sobe površine 16,53 m2, odnosno ukupno treći visinski nivo stana tuženika ima 28,82 m2 neto korisne površine. Vještak je, nadalje, dao procjenu mogućnosti i načina te troškova odvajanja predmetnih etaža i spajanja gornje etaže s posebnim dijelom zgrade u [adresa]. Vrijednost izvođenja takvih radova procijenio je u iznosu od 58.457,50 kn s PDV-om."
6. Stoga sud prvog stupnja, a ne temelju rezultata dokaznog postupka, zaključuje da tužitelj nije dokazao da bi pod bilo kojem osnovu stekao pravo vlasništva na onoj nekretnini koja je predmet tužbenog zahtjeva, pa ga stoga odbija sa njegovim tužbenim zahtjevom kao neosnovanim i zahtjevom za naknadu parničnog troška.
7. Ova odluka suda prvog stupnja je pravilna iako djelomično iz drugih razloga.
8. Prije svega valja reći da je tuženik u zemljišnim knjigama upisan kao etažni vlasnik stana na I. katu desno koji se sastoji od 3 sobe i ostalih prostorija u ukupnoj površini od 66.12 čm.
9. Iz stanja spisa jasno proizlazi, i to sadržaje utanačenja od 4. kolovoza 1958. godine, građevinske dozvole od 22. listopada 1958. godine i iskaza svjedoka ML, sina osobe koja je tuženiku prodala stan, proizlazi da je prednik tuženika bio nositelj stanarskog prava na stanu male kvadrature na adresi [adresa], koji nije odgovarao potrebama njegovog domaćinstva, uslijed čega je i došlo do sklapanja utanačenja iz 1958. godine kojim je prednik tužitelja dozvolio, a i priznao vlasništvo, mesnoj industriji "Sljeme" da iznad djela njegove nekretnine nalazeći se na adresi [adresa] dogradi jednu etažu, a slijedom čega je i izdana građevinska dozvola od 22. listopada 1958. godine kojim je to dozvoljeno, te je ta nadogradnja i izvršena, te nakon čega je prednik tuženika otkupio stanarsko pravo 1997. godine, a nakon čega je 2011. godine stan prodan tuženiku.
10. Dakle, prednik tuženika a i tuženik su upisani kao etažni vlasnici stana površine 66.12 čm a koji stan se dijelom nalazi u zgradi [adresa] dijelom u zgradi [adresa].
11. Da je to tako proizlazi i iz mišljenja građevinskog vještaka (list 158 spisa) iz kojeg proizlazi da stan na I. katu desno u Gajevoj ulici broj 23/I je izgrađen na dijelu kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i na dijelu kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je stan dvoetažni, tj. na dijelu stana koji se nalazi na kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je jednoetažni dio stana, a u dijelu stana koji se nalazi na kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je dvoetažni dio stana.
12. Odgovara da tužitelj u tužbenom zahtjevu traži da se tuženik iseli iz dvoetažnog stana površine 66.00 m2 koji se nalazi na I. i II. katu u sjevernom dijelu-krilu dvorišne zgrade [adresa] sagrađenoj na zk.č.br. 3088 k. o. [katastarska općina], dakle, traži da se tuženik iseli iz drugo i trećeg visinskog nivoa stana tuženika koji se nalaze u zgradi [adresa] (prvi visinski nivo je dio stana koji se nalazi u Gajevoj ulici 23/I).
13. Iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka jasno proizlazi da drugi visinski nivo stana površine 31.72 m2 je izgrađen u skladu s utanačenjem od 4. kolovoza 1958. godine i građevinskom dozvolom od 22. listopada 1958. godine.
14. Dakle, u konkretnoj situaciji kada je prednik tužitelja dozvolio nadogradnju i priznao na toj nadogradnji vlasništvo mesnoj industriji "Sljeme" te prednicima tuženika priznalo stanarsko pravo koji su u konačnici otkupili taj stan 1997. godine te se upisali kao vlasnici u zemljišnim knjigama, a nakon toga taj stan prodali tuženiku onda u odnosu na taj drugi visinski nivo stana prednici tuženika i sam tuženik imaju valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva i na temelju koje osnove su i upisani u zemljišnim knjigama kao vlasnici, tako da je u odnosu na taj drugi visinski nivo stana pravilno tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom.
15. U odnosu na treći visinski nivo stana tuženika treba reći da prednik tuženika nije bio, a ni tuženik nije upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik s tim da iz mišljenja vještaka proizlazi da se radi o stambenom prostoru površine od 28,82 m2 koji je sa drugim visinskim nivoom stana tuženika povezan stubištem, tako da ukupna površina stana koji koristi 95,20 m2 (66,38 m2 + 28,82 m2). Odgovaraju navodi žalbe da iz sadržaja utanačenja iz 1958. godine proizlazi da ovo utanačenje ne obuhvaća niti krovište a niti krov tog dijela kuće, a niti tavana po mesnoj industriji "Sljeme" nadograđenim dijelom te da novosagrađeno krovište, krov i tavan ostaju i nadalje u vlasništvu OL.
16. Iz građevinske dozvole iz 1958. godine, i to točke II. izreke proizlazi da "treba predvidjeti otvor u stropu radi mogućnosti pristupa u potkrovlje nadograđenog dijela zgrade". Iz iskaza već prethodno navedenog svjedoka ML jasno proizlazi da 1958. godine kada je izvršena nadogradnja drugog visinskog nivoa stana tuženika, da je tada iznad njega izgrađen i tavanski prostor u koji su odmah povučene sve potrebne instalacije, da su do tog tavanskog prostora vodile stepenice koje su bile na izvlačenje, da je krov bio kosi na jednoj strani, i to na južnoj dok je na sjevernoj strani bio normalne visine.
17. Iz iskaza tuženika također proizlazi da kad je on kupio stan da je treći visinski nivo njegovog stana u biti predstavljao tavan te da je u odnosu na taj tavanski prostor izvršena rekonstrukcija na način da je podigao visinu krova s južne strane dok je sa sjeverne strane visina krova ostala ista, uklonjen je azbest i staklena vuna, a to bi proizlazilo iz rješenja o izvedenom stanju (od 26. ožujka 2015. godine) s tim da je prostor rekonstruiran u stambeni prostor s tim da time nije mijenjana tlocrta površina zgrade.
18. Dakle, do pretvaranja-rekonstrukcije tavanskog prostora u stambeni prostor došao je tek nakon što se tuženik uselio u predmetni stan s tim da je taj treći visinski nivo stana tuženika izgrađen u isto vrijeme kada i drugi visinski nivo stana dakle 1958. godine.
19. Iz iskaza saslušanog svjedoka ML jasno proizlazi da taj treći visinski nivo stana tuženika i nije imao funkciju tavanskoga prostora već je samo jednim otvorom bio povezan sa drugim visinskim nivoom stana tuženika te nije imao nikakvu poveznicu sa preostalim djelom zgrade na adresi [adresa] koja je u vlasništvu tužitelja.
20. Po odredbi čl. 67. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 9/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17. - dalje: ZVDSP) da bi se vlasništvo posebnog dijela nekretnine moglo potegnuti i na neki dio kao tome sporedan, on treba biti jasno razgraničen od ostalih dijelova nekretnine, te dostupan s međe nekretnine i njezinih zajedničkih dijelova ili iz onog stana, odnosno samostalne prostorije čiji bi bio sporedni dio, a što ovdje evidentno nije slučaj.
21. Naime, i treći visinski nivo sada stana tuženika, a prije tavan, nije jasno razgraničen od ostalih dijelova nekretnine obzirom da prvo putem otvora, a kasnije putem stepeništa, povezan sa drugim visinskim nivoom stana tuženika kojeg je on neprijeporno vlasnik, a niti je dostupan iz preostalih dijela zgrade [adresa] kojeg je tužitelj vlasnik u trenutku zaključenja glavne rasprave, dakle, taj prostor nikada nije bio zajednički već je bio isključivo u funkciji prvog i drugog visinskog nivoa stana tuženika.
22. Odgovara da je, a na traženje tužitelja, građevinski vještak naveo da predlaže putem spiralnog stepeništa izvršiti horizontalno povezivanje i to poslovnog prostora tužitelja koji se nalazi ispod nadograđenog drugog visinskog dijela stana tuženika, ali to znači da bi onda tužitelj da bi došao do trećeg visinskoga nivoa morao prolaziti kroz drugi visinski nivo stana tuženika koje je neprijeporno njegovo vlasništvo, dok u odnosu na vertikalno povezivanje trećeg visinskoga nivoa s zgradom Zrinjevak 15, građevinski vještak je ukazao i na tu mogućnost ali da je potrebno napraviti izvedbeni arhitektonski i građevinski projekt sa stajališta da li je to uopće moguće izvesti a o čemu se on ne može izjasniti jer takvih znanja nema.
23. Stoga, a kako tužitelj nije dokazao aktivnu legitimaciju u odnosu na drugi visinski nivo, a u odnosu na treći visinski nivo, primjenom načela razmjernosti, nije dokazao da je iseljenje tuženika nužno u demokratskom društvu, to je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci (točka I).
24. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. i st. 5. ZPP (točka II).
U Zagrebu 14. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Jasenka Grgić