Republika Hrvatska
Županijski sud u
Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž Ovr -397/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić-Margan, u pravnoj stvari ovrhovoditelja ŽZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Franji Šebijanu, iz odvjetniku iz Varaždina protiv ovršenice KZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao nasljednice iza pokojnog BZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe na novčanoj tražbini, odlučujući o žalbi ovršenice izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-314/2021-7 od 22. svibnja 2025., 14. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
1.Odbija se kao neosnovana žalba ovršenice i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-314/2021-7 od 22. svibnja 2025., osim u odnosu na žalbene razloge za upućivanje na parnicu, te osim u dijelu u kojem je kamata na trošak ovršnog postupka u iznosu od 625,00 eura određena po stopi od 7 % godišnje.
2. Djelomičnim uvaženjem žalbe ovršenice preinačuje se isto rješenje o ovrsi u dijelu u kojemu je kamata na trošak ovršnog postupka u iznosu od 625,00 eura određena po stopi od 7 % godišnje, na način da se u tom dijelu prijedlog ovrhovoditelja odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1.Rješenjem suda prvog stupnja je određena ovrha pljenidbom i prijenosom novčane tražbine ovrhovoditelja sa svih računa ovršenice na račun ovrhovoditelja te je ovrhovoditelju odmjeren trošak ovršnog postupka u iznosu od 625,00 eura i naloženo ovršenici isplatiti ovrhovoditelju trošak u roku od 8 dana.
2.Protiv rješenja je žalbu podnijela ovršenica pozivajući se na žalbene razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), koji propis se na odgovarajući način primjenjuje u ovršnom postupku na temelju čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16,73/17, 131/20 114/22 i 6/24 - dalje OZ).
3. U žalbi ukazuje na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. OZ-a, uz obrazloženje da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju predmetne ovršne isprave protiv ovršenice te da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad ju više nije mogla istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka. Navodi da je u rješenju o ovrsi određeno da zakonska zatezna kamata na iznos od 12.276,20 eura teče „na iznos od 12.000,00 DEM“, dakle u valuti koja ne postoji (njemačka marka), a pored toga da je ovrha određena također u nepostojećoj valuti, kada je zatražena isplata iznosa od 12.276,20 eura u kunskoj protuvrijednosti, iako kuna kao zakonska valuta više ne egzistira. Osim toga, da je pogrešno određena i stopa zatezne kamate na troškove postupka u iznosu od 625,00 eura.
3.1. Nadalje ukazuje na primjenu čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 - dalje ZN) kojom je propisano da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Ističe da je ona nasljednica iza pok. BZ, da gotovo ništa nije naslijedila, budući da je imovina bila opterećena njegovim dugovima, tako da je nekretnina kč. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u fiducijarnom vlasništvu društva Sava osiguranja d.d., te dodatno opterećena zalogom u korist ĆZ u visini od 500.000,00 kn, pa da prodajom te imovine ne može ništa dobiti. Što se tiče grobnice, da ona nema vrijednost, budući da se radi o trošnoj grobnici za koju je trebalo podmiriti dugove ostavitelja po osnovi grobne naknade, dok je automobil Audi A6, koji je bio u vlasništvu ostavitelja, bio predmetom ovršnog postupka, u kojem postupku je ona ovrhovoditelju isplatila iznos od 3.000,00 kn, nakon čega je prijedlog za ovrhu povučen. Što se tiče novčanih sredstava, navodi da ta sredstva uopće nisu postojala što je utvrđeno naknadno kada je s rješenjem o nasljeđivanju otišla do poslovnih banaka i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Naglašava i to da je, nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju, vjerovnicima ostavitelja platila znatno veći iznos nego li je uopće morala platiti, pa da je podmirila dugove ostavitelja u visini vrijednosti naslijeđene imovine.
4. Predlaže preinačiti rješenje i odbiti prijedlog za ovrhu, podredno ukinuti rješenje i prijedlog odbaciti, podredno uputiti ju na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
5. Žalba ovršenice je djelomično osnovana.
6. Sud prvog stupnja je odredio ovrhu protiv ovršenice kao nasljednice ovršenika BZ, radi naplate novčane tražbine na temelju presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-329/07 od 7. listopada 2008. potvrđene presudom Županijskog suda u Čakovcu broj Gž-12/09 od 16. rujna 2010. Prethodno je ovrha na temelju iste ovršne isprave određena protiv ovršenika BZ i to ovrha na njegovoj mirovini, potom na nekretnini, te novčanoj tražbini ovršenika sa svih njegovih računa, međutim, ovrha na tim predmetima se nije mogla provesti, pa kako je u međuvremenu ovršenik umro, a ovršenica je rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Zvjezdane Rauš-Klier iz [adresa] poslovni broj O-2512/15, UPP-OS- 14/16 od 11. veljače 2016. proglašena nasljednicom ostavitelja, ovrha je prvotno nastavljena protiv ovršenice na nekretnini, da bi bila u konačnici pravomoćno obustavljena, nakon čega je ovrhovoditelj podnio prijedlog za određivanje ovrhe na novčanim sredstvima ovršenice, te je doneseno pobijano rješenje o ovrsi.
7. Treba prije svega navesti da ovršenica u žalbi ukazuje na dva žalbena razloga o kojima ovaj sud nije ovlašten odlučivati, a to su razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a, (ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika), te točke 9. (ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka). Prema čl. 52. OZ-a, ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. točka 7. i točka 9. -11. OZ-a, sud će dostaviti žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja, a ako on ospori postojanje tih razloga, tada će donijeti zaključak kojim će ovršenika uputiti na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom (stavak 3.), koju odluku neće donijeti ako ovršenik osnovanost žalbe dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji žalba općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (st.4.).
8. Ovršenica u žalbi ukazuje na činjenicu da tražbina ovrhovoditelja iz ovršne isprave prelazi vrijednost naslijeđene imovine, a što je žalbeni prigovor kojeg je ovlaštena istaknuti u ovršnom postupku. Naime, prema čl. 139. ZN-a nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s tim da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednosti ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio, sud pazi samo na prigovor nasljednika (st.3.).Ovršenica tvrdi da naslijeđena imovina nema nikakve vrijednosti, te da je ona već podmirila dio dugova ostavitelja u visini većoj od vrijednosti naslijeđene imovine. Treba navesti da osnovanost tog prigovora mora dokazati nasljednik (u ovom predmetu ovršenica), međutim, kako osnovanost tog prigovora ne dokazuje javnim ispravama, a ovrhovoditelj se o tome nije očitovao, proizlazi da je povodom tog prigovora sud prvog stupnja dužan postupiti sukladno čl. 52.st.3. OZ-a i ovršenicu zbog tog razloga uputiti na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
9. U odnosu na ostale žalbene navode, treba navesti da je ovrha određena na temelju ovršne isprave, pravomoćne presude koja je kao ovršna isprava propisana čl. 23. st. 1. toč. 1. OZ-a, pa u nazočnom slučaju nisu ostvareni žalbeni razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 1., 3. i 5. OZ-a, na koje razloge ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti je ovrha određena na predmetima iz čl. 4. st. 4. i 5. OZ-a. Pored toga, nije počinjena ni neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud također pazi po službenoj dužnosti.
10. Osnovano, međutim, ovršenica ukazuje da je pogrešnom primjenom materijalnog prava zakonska zatezna kamata na troškove ovršnog postupka određena po stopi od 7 % godišnje. Naime, narečena stopa je bila na snazi od 1. srpnja 2023., kada je objavljena Kamatna stopa Europske središnje banke na glavne operacije refinanciranja ("Narodne novine" br. 69/23), međutim nakon toga se kamatna stopa mijenjala tako da u vrijeme donošenja rješenja o ovrsi (22. svibnja 2025.) je kamatna stopa bila niža, pa je u tom dijelu valjalo zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos od 625,00 eura po stopi od 7 % godišnje odbiti i ostaviti zakonsku formulaciju iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje ZOO), odnosno formulaciju iz čl. 2. Zakona o izmjenama ZOO-a ("Narodne novine" broj 114/22), kojim je izmijenjena odredba o stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava te u ostalim odnosima, te je propisano da je Hrvatska narodna banka dužna u službenom glasilu objaviti kamatnu Stopu Europske središnje banke koja je na snazi 1. siječnja i 1. srpnja te godine.
11. Zbog izloženog je valjalo žalbu u tom dijelu uvažiti i rješenje suda prvog stupnja preinačiti primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP-a, a u preostalom dijelu žalbu odbiti i isto rješenje potvrditi primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a.
U Rijeci, 14. listopada 2025.
Sutkinja
Milena Vukelić-Margan
