REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

76. P-2549/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Golubić, u pravnoj stvari tužitelja Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, kojeg zastupa punomoćnik Mario Puškar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 47 protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Perić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 11. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, dana 14. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim od tuženika potražuje isplatu ukupnog iznosa od 2.633,85 EUR, uvećano za zatezne kamate.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana 14. listopada 2025. do isplate, po stopi stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

III Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za isplatu na ime troška parničnog postupka u daljnjem iznosu od 888,82 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 24. travnja 2022. u 07:10 sati na cesti između naselja Brestovci i Zakorenje, došlo do naleta vozila registarske oznake [registarska oznaka] na srneću divljač, kojim je upravljao ŠE. Također se u tužbi navodi da je nakon udara u vozilo srneća divljač na mjestu uginula, dok je na samom vozilu nastala materijalna šteta.

2. Ističe se da je osobno vozilo registarske oznake [registarska oznaka] u trenutku nastanka štetnog događaja bilo uredno osigurano kod tužitelja policom kaska cestovnih vozila broj 03-0486383-01.

3. Temeljem police kasko osiguranja, prijave i zahtjeva za isplatu štete, obračuna štete i računa popravka, tužitelj je društvu AUTO HRVATSKA AUTOMOBILI d.o.o. koje je izvršilo popravak oštećenog vozila, isplatio ukupan iznos od 2.633,85 EUR na ime nastale štete. Obzirom na opisani historijat događaja tužitelj je stajališta da je za nastanak istog kao i za materijalnu štetu koja je njegova posljedica isključivo odgovoran osiguranik tuženika LD ŠLJUKA Brestovac koji je u zakupu lovišta iz kojeg potječe srneća divljač koja je uzrokovala štetni događaj. Tvrdi da se dana 17. listopada 2022. obratio tuženiku sa regresnim zahtjevom koji je tuženik 14. srpnja 2023. otklonio kao pravno neosnovan. Poziva se na odredbu čl. 76. st. 1. i 2. Zakona o lovstvu glede odgovornosti za štetu naletom vozila na divljač.

4. Tužbi prileži presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-5681/2021 od 1. rujna 2022. (list 8 do 11 spisa), polica kasko osiguranja br. 03- 0486383-01 (list 12 spisa), ponuda cestovnog kaska br. 03-186329 (list 14 spisa), dospijeće i zatvaranje premije po polici osiguranja br. [broj police osiguranja]-0486383-01 (list 16 spisa), uvjeti tužitelja za kasko osiguranje cestovnih vozila (list 18 do 22 spisa), prijava štete iz osiguranja automobilskog kaska od 5. svibnja 2022. (list 24 i 25 spisa), preslika prometne dozvole za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] (list 26 i 28 spisa), preslika vozačke dozvole za ŠE (list 30 spisa), potvrda MUP-a, PU požeško-slavonske, PP Požega od 2. svibnja 2022. (list 32 i 33 spisa), detalji lovišta i karta lovišta (list 34 do 38 spisa), obračun štete MAK-220003070 od 9. svibnja 2022. (list 40 i 41 spisa), naknadni obračun štete MAK-220003070 od 24. svibnja 2022. (list 42 i 43 spisa), račun društva AUTO HRVATSKA AUTOMOBILI d.o.o. od 18. lipnja 2022. (list 44 i 45 spisa), potvrde o uplati (list 50 i 52 spisa), regresni zahtjev od 17. listopada 2022. (list 54 spisa), obavijest tuženika o neosnovanom zahtjevu od 14. srpnja 2023. (list 56 spisa) te fotodokumentacija (list 58 do 129 spisa).

5. Odgovor na tužbu tuženika sadržan je u podnesku koji datira od 3. listopada 2023. Tuženik osporava nastanak osiguranog slučaja, aktivnu legitimaciju tužitelja, pasivnu legitimaciju tuženika, kao i osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, navodeći da iste tužitelj nije dokazao. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, jer osiguranik tuženika nije vlasnik lovišta ni divljači, budući da se divljač smatra javnim dobrom, pa nije riječ o šteti za koju bi odgovarao lovoovlaštenik. Poziva se na čl. 80. st. 6. t. 2. Zakona o lovstvu, prema kojem lovoovlaštenik odgovara samo ako je šteta nastala zbog provođenja lova, što u ovom slučaju nije dokazano. Slijedom toga, smatra da nema zakonskih pretpostavki za odgovornost tuženika. Nadalje, tuženik navodi da se štetni događaj zbio izvan područja lovišta, na javnoj cesti, koja je prema čl. 11. st. 2. Zakona o lovstvu nelovna površina, te da u tom slučaju odgovornost nije na lovoovlašteniku nego se ima primijeniti Zakon o cestama (čl. 50. st. 1.), po kojem se za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara po osnovi krivnje. Opreza radi, ističe prigovor isključive krivnje vozača, jer isti nije prilagodio brzinu stanju i uvjetima na cesti. Osporava i visinu štete, navodeći da iz potvrde MUP-a proizlazi da je šteta iznosila 10.000,00 kn.

6. Tužitelj je na ročištu održanom 11. travnja 2024. u spis predao pisani iskaz svjedoka ŠE, vozača oštećenog vozila, sastavljen 9. listopada 2023. godine. U navedenom iskazu svjedok je opisao tijek prometne nezgode, navodeći da je smanjio brzinu od 80 km/h na oko 50 km/h, da je srnu uočio kako leži u kanalu uz cestu, te da je ista iznenada iskočila na kolnik, zbog čega nije uspio izbjeći nalet. Tuženik na navedeni pisani iskaz svjedoka nije imao prigovora, niti je osporavao njegov sadržaj, pa svjedok nije bio osobno saslušan pred sudom.

7. Dopisom gornjeg poslovnog broja od dana 11. travnja 2024. ovaj sud je zatražio priklop spisa MUP-a, PU požeško-slavonska, PP Požega Klasa: 211-08/22- 3/3447, a kojem traženju je udovoljeno dana 30. travnja 2024. te je ovom sudu dostavljena Službena zabilješka nadležne policijske postaje od 24. travnja 2022. sa prilozima uz istu, i to Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola za ŠE te situacijski plan prometnog događaja (list 354 do 357 spisa).

8. Sud je na okolnost utvrđenja dinamike nastanka štetnog događaja (s posebnim naglaskom na to da li je opisana dinamika iz historijata tužbe sukladna/podudarna sa nastalim oštećenjima na predmetnom vozilu, da li je postojala mogućnost izbjegavanja štetnog događaja te kakva je bila brzina kretanja oštećenog vozila) i na okolnost obujma i visine štete izveo prometno vještačenje.

9. U svom nalazu i mišljenju vještak Igor Jakoplić je u bitnome naveo da je do nezgode došlo uslijed čeonog naleta osobnog vozila marke Peugeot 301, reg. oznake [registarska oznaka], na srneću divljač koja se kretala preko kolnika državne ceste DC- 51, oko 140 metara prije ulaska u naselje Brestovac. Nezgoda se dogodila u dnevnim uvjetima vožnje, a ispred mjesta nezgode bio je postavljen prometni znak ˝Divljač na cesti˝. Vještak je utvrdio da se vozilo kretalo brzinom od oko 118 km/h, a da je do naleta došlo pri brzini od približno 110 km/h. Prema njegovoj ocjeni, nalet bi bio izbježiv forsiranim kočenjem da se vozilo prethodno kretalo brzinom manjom od 61 km/h, odnosno pri brzini od oko 104 km/h ako se uzme da divljač nije naglo promijenila smjer kretanja. Vještak je također naveo da je opseg štete potrebno umanjiti zbog prethodne amortiziranosti prednjeg poklopca te da je u postupku sanacije zamijenjeno lijevo dnevno svjetlo, a ne svjetlo za maglu, dok u ostalom dijelu nema primjedbi na izvid štete tužitelja. Zaključio je da na vozilu nije nastala ekonomska totalna šteta, već je popravak bio isplativ, a da ukupni opravdani trošak popravka, uz uračunatu amortiziranost, iznosi 22.971,68 kn, odnosno 3.052,77 EUR prema srednjem tečaju HNB-a na dan izdavanja računa.

10. Parnične stranke iznijele su svoja očitovanja odnosno primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka u sklopu svojih podnesaka od 11. prosinca 2024. i 26. ožujka 2025. u odnosu na koje se vještak očitovao prilikom usmenog iznošenja nalaza i mišljenja na ročištu održanom 1. travnja 2025.

11. Iz iskaza vještaka prometne struke danog na ročištu proizlazi da je naletnu brzinu vozila od oko 110 km/h utvrdio iskustveno, usporedbom oštećenja na predmetnom vozilu s oštećenjima na vozilima iz sličnih nezgoda naleta na srneću divljač, u slučajevima kada su bili poznati tragovi kočenja ili druga mjerila koja omogućuju procjenu brzine. Na upit suda vještak je pojasnio da bi, da se vozač kretao dopuštenom brzinom od 90 km/h, nalet bio izbjegnut jedino ako životinja ne bi mijenjala smjer kretanja, odnosno da bi do naleta došlo pri brzinama većim od 104 km/h. Istaknuo je da pri brzini od 90 km/h i u slučaju nepromijenjenog smjera kretanja srne do naleta ne bi došlo. Na daljnje upite vještak je potvrdio da na kolniku nisu pronađeni tragovi kočenja, te da na temelju oštećenja nije moguće utvrditi je li vozač uopće poduzeo kočenje. Navodi da mjesto sraza uzdužno nije moglo biti točno utvrđeno, jer policija nije evidentirala točan položaj životinje, a nisu nađeni ni tragovi njezina kretanja do kolnika. Vještak je odbio mogućnost usporedbe s naletima na pješake, pojasnivši da se radi o bitno različitim mehanizmima udara i masi tijela, te da je u konkretnom slučaju srna bila mase oko 25 kilograma i da je u trenutku naleta bila u skoku. Naveo je da u konkretnom slučaju divljač nije udarena ispod težišta, jer bi u tom slučaju nastala drugačija, sekundarna oštećenja koja ovdje izostaju. Dodao je da kanal uz cestu nije mogao biti dubok 1,5 m, već se radilo o plitkom oborinskom kanalu koji je srna lako preskočila. Pojašnjava da se računalni program PC CRASH u ovakvim slučajevima koristi samo kao pomoćni alat za provjeru rezultata, dok je presudna stručna analiza i iskustvo vještaka. Na poseban upit suda vještak je izričito naveo da vozač vozila osiguranog kod tužitelja nije mogao izbjeći nalet pri brzini kojom se kretao, ali da bi nalet bio izbježiv pri brzini manjoj od 104 km/h.

12. Na ročištu održanom 4. lipnja 2025. punomoćnik tužitelja ostao je kod tužbe i tužbenog zahtjeva, te svih ranije iznesenih navoda i dokaznih prijedloga. Istaknuo je prigovor na nalaz i mišljenje vještaka, smatrajući da je isti izrađen nestručno i neobjektivno, a da je vještak na prethodnom ročištu iznosio međusobno kontradiktorne tvrdnje. Predložio je da se, na rizik i trošak tužitelja, odredi novo vještačenje po drugom vještaku, te se nije suglasio s prijedlogom suda da se već angažirani vještak ponovno sasluša. Punomoćnik tuženika ostao je kod odgovora na tužbu i svih ranijih navoda i dokaznih prijedloga, osporavajući navode tužitelja. Istaknuo je da je vještak usmeno i detaljno odgovorio na sve primjedbe tužitelja, te da nema opravdanih razloga za novo vještačenje, osobito s obzirom da se radi o sporu male vrijednosti. Sud je, nakon razmatranja prijedloga stranaka, donio rješenje da će se na idućem ročištu ponovno saslušati sudski vještak Igor Jakoplić, kako bi dodatno odgovorio na prigovore tužitelja vezane uz dinamiku nastanka štetnog događaja.

13. Iz ponovnog saslušanja sudskog vještaka prometne struke na ročištu održanom 11. rujna 2025. proizlazi da vještak u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja te iskaza danog na ročištu 1. travnja 2025. Vještak je ponovno potvrdio da je do naleta došlo pri brzini vozila od oko 110 km/h, dok je dopuštena brzina kretanja na predmetnoj prometnici 90 km/h. Pojasnio je da je naletnu brzinu utvrdio na temelju opsežnih oštećenja na vozilu, posebice značajne deformacije prednjeg poklopca, pomaknutog unazad, što je uzrokovalo daljnju deformaciju lijevog blatobrana i vozačevih vrata. Ukazao je da je vozilo nakon udara nastavilo kretanje i zaustavilo se oko 150 metara od mjesta naleta, što prema njegovom iskustvu potvrđuje neuobičajeno visoku brzinu. Vještak je dodao da se nađena oštećenja mogu usporediti s oštećenjima vozila u nezgodama na autocestama, gdje su naletne brzine oko 130 km/h. Na upit punomoćnika tužitelja o mogućnosti da bi, ako je srna bila u skoku, došlo do njenog „prebacivanja“ preko vozila, vještak je izjavio da je takav zaključak neozbiljan i neosnovan, jer bi u tom slučaju do oštećenja vozila uopće ne bi došlo. Očitovao se i na iskaz vozača oštećenog vozila (svjedoka ŠE), te naveo da naletna brzina od 50 km/h nije moguća, budući da bi pri takvoj brzini srna vjerojatno preživjela, a oštećenja bila znatno manja.

14. Vještak smatra da vozač nije mogao vidjeti životinju ako je ležala u kanalu, nego tek u trenutku kada je prelazila preko kanala, te da bi eventualno ležanje životinje u kanalu produljilo vrijeme reakcije vozača i time upućivalo na još veću stvarnu brzinu od ranije utvrđene. U vezi s prijedlogom tužitelja za izradu simulacije prometne nesreće, vještak je naveo da raspolaže programom koji bi to omogućio, ali ga ne koristi jer su rezultati takvih simulacija izrazito ovisni o točnosti unesenih parametara, te da u konkretnom slučaju smatra kako izrada simulacije nije potrebna ni opravdana. Istaknuo je da raspolaže točnim parametrima temeljem kojih je već dao svoje nalaze, te da simulacija ne bi doprinijela razjašnjenju činjeničnog stanja. Punomoćnik tuženika usprotivio se daljnjem ispitivanju vještaka, smatrajući da su na ista pitanja odgovori već dani na prethodnom i ovom ročištu.

15. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka prometne struke, kao i njegova dodatna usmena pojašnjenja dana na ročištima 1. travnja i 11. rujna 2025., budući da su jasni, stručni, logični i međusobno usklađeni, te utemeljeni na objektivnim pokazateljima utvrđenim tijekom postupka. Vještak je dao detaljno obrazloženje metodologije kojom je došao do zaključka o naletnoj brzini i dinamici nastanka prometne nezgode, a njegovi nalazi su u suglasju s fotografijama i oštećenjima na vozilu, kao i s pravilima prometne struke i iskustva. Sud nije prihvatio prigovore tužitelja o navodnoj nestručnosti i kontradiktornosti nalaza, jer su isti tijekom ročišta iscrpno i stručno razjašnjeni od strane vještaka, a tužitelj nije ponudio nijedan dokaz koji bi doveo u sumnju točnost nalaza. Stoga sud nalazi da nema potrebe za provođenjem novog vještačenja, jer bi to predstavljalo nepotrebno odugovlačenje postupka suprotno načelu ekonomičnosti iz članka 10. ZPP-a.

16. Na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka, sud utvrđuje da je vozilo osiguranika tužitelja u trenutku nezgode imalo naletnu brzinu od oko 110 km/h, te da je prometna nezgoda nastala uslijed naleta vozila na srneću divljač koja se kretala preko kolnika, a da vozač, s obzirom na brzinu kretanja, nije mogao izbjeći nalet, iako bi njega bilo moguće izbjeći pri manjim brzinama kretanja.

17. Sud je cijenio iskaze stranaka i saslušanog svjedoka u međusobnoj povezanosti te u odnosu na ostale izvedene dokaze. Iskaz svjedoka ŠE, vozača vozila osiguranika tužitelja, sud nije u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan, jer je u bitnim dijelovima u proturječju s objektivnim dokazima i nalazom vještaka. Naime, svjedok navodi da se vozilom kretao manjom brzinom (oko 50 km/h) i da je srna iznenada iskočila iz kanala, no takvi navodi nisu potvrđeni niti jednim drugim dokazom, a nisu u skladu s opsegom i težinom oštećenja na vozilu, niti s udaljenošću na kojoj se vozilo zaustavilo nakon naleta. Vještak je na te okolnosti dao logično i stručno objašnjenje, navodeći da bi pri brzini od 50 km/h oštećenja bila znatno manja, a životinja vjerojatno preživjela. Sud stoga zaključuje da je vozač, iako je imao mogućnost uočiti znak upozorenja „Divljač na cesti“ postavljen ispred mjesta nezgode, vozio brzinom većom od dopuštene te time smanjio mogućnost pravodobne reakcije i izbjegavanja naleta. Iskaz punomoćnika tužitelja, kojim se osporava nalaz vještaka i predlaže novo vještačenje, sud nije prihvatio, jer isti ne sadrži činjenice od značaja za odlučivanje, već predstavlja pravno stajalište stranke. S druge strane, sud je iskaz punomoćnika tuženika ocijenio konzistentnim i utemeljenim na izvedenim dokazima, osobito nalazu i mišljenju vještaka, koji je prihvaćen kao vjerodostojan i objektivan dokaz o mehanizmu i dinamici prometne nezgode. Polazeći od svega navedenog, sud smatra da je iskaz svjedoka u dijelu u kojem se razlikuje od prihvaćenog vještačkog nalaza nevjerodostojan te ga u tom dijelu nije prihvatio kao osnovu za odlučivanje.

18. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku – ˝Narodne novine˝ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 28/2013, 89/2014 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019, 80/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP), ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

19. Prije svega, valja istaknuti da je, prema ocjeni ovog suda, tužitelj bio dužan dokazati postojanje pasivne građanskopravne legitimacije tuženika u ovom predmetu, osobito nakon što je tuženik istu izričito osporio.

20. Nadalje, neovisno o pravnom stajalištu ovog suda glede obveze tužitelja da u spis dostavi ugovor o osiguranju sklopljen između tuženika i lovačkog društva „Šljuka“ Brestovac, sud je, na temelju izvedenih dokaza, a osobito nalaza i mišljenja sudskog vještaka prometne struke, utvrdio da je prometna nezgoda od 24. travnja 2022. godine nastala naletom osobnog vozila marke Peugeot 301, reg. oznake [registarska oznaka], na srneću divljač koja se kretala preko kolnika državne ceste DC-51, oko 140 metara prije ulaska u naselje Brestovac. Sud je utvrdio da se vozač vozila osiguranika tužitelja kretao brzinom od oko 110 km/h, iako je na navedenoj dionici prometnice ograničenje brzine 90 km/h, te da je prije mjesta nezgode bio postavljen prometni znak „Divljač na cesti“, čime je vozač bio pravovremeno upozoren na moguću opasnost. S obzirom na utvrđene okolnosti, sud smatra da je vozač propustio prilagoditi brzinu vožnje stanju i uvjetima na cesti, suprotno odredbi članka 51. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (˝Narodne novine˝ broj 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023, 145/2024) te time smanjio mogućnost pravodobne reakcije i izbjegavanja naleta.

21. Prema čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu (˝Narodne novine˝ broj: 99/2018, 32/2019 i 32/2020, dalje: ZL) za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi ili lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

22. Člankom 76. st. 2. ZL-a propisano je da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije.

23. Odgovornost osoba koje gospodare lovištem utvrđuje se prema općim propisima obveznog prava, odnosno ZOO-a (čl. 1063. – čl. 1067). Divljač na javnoj cesti smatra se opasnom stvari, a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik u skladu s odredbom čl. 1064. ZOO-a.

24. Prema odredbama čl. 1067. st. 1.-3. ZOO-a da bi se vlasnik opasne stvari (u konkretnom slučaju lovoovlaštenik odnosno njegov osiguratelj) mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, on je u smislu odredbe čl. 1067. ZOO-a morao dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti odnosno morao je dokazati da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Stoga je Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Rev-166/2024-2 od 24. rujna 2024. odgovorio ˝Na odgovornost lovoovlaštenika za štetu na vozilu nastalu naletom vozila na divljač ne primjenjuje se isključivo čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu (NN broj 140/05, 75/09, 153/09, 14/14, 21/16, 41/16 i 67/16) već se na njegovu odgovornost primjenjuje i Zakon o obveznim odnosima kao lex generalis u skladu s čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu, u slučajevima u kojima je do naleta vozilom na divljač došlo uslijed istrčavanja divljači na kolnik ceste ako u to vrijeme nije provođen lov te divljači˝.

25. Polazeći od svih izvedenih dokaza, osobito od nalaza i mišljenja sudskog vještaka prometne struke, sud zaključuje da je neprilagođena brzina kretanja vozila osiguranika tužitelja bila isključivi uzrok nastanka prometne nezgode i posljedične materijalne štete.

26. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da se vozač vozila, unatoč jasno postavljenom prometnom znaku „Divljač na cesti“ i poznatim okolnostima da se radi o području čestog kretanja divljači, kretao brzinom od oko 110 km/h. Takvo ponašanje predstavlja nepridržavanje prometnih propisa i isključivu radnju oštećenika u smislu članka 1067. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima.

27. S obzirom da je uzročna veza između ponašanja vozača i nastanka štete u potpunosti prekinula eventualnu objektivnu odgovornost lovoovlaštenika, tuženik ne može odgovarati za štetu nastalu u konkretnom slučaju, čak i u slučaju nespornog postojanje pasivne građanskopravne legitimacije tuženika

28. Stoga je sud ocijenio da je isključiva odgovornost na strani vozača osiguranika tužitelja, koji je svojom nesavjesnom vožnjom prouzročio nastanak štete.

29. Tužitelj, budući da je izgubio spor, nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka, a dužan je iste naknaditi tuženiku. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. čl. 155. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a.

30. Tuženiku je priznat trošak odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23; dalje: OT), i to trošak odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife), pristup ročištima održanim 11. travnja 2024., 1. travnja 2025. i 11. rujna 2025. u iznosu od 200,00 EUR, za svako (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife), pristup ročištu održanom 15. listopada 2024. i 4. lipnja 2025. u iznosu od 50,00 EUR, za svako (Tbr. 9/5 i Tbr. 54 Tarife), sastav podneska od 19. lipnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife) te sastav podnesaka od 9. travnja 2024. i 26. ožujka 2025. u iznosu od 50,00 EUR, za svaki (Tbr. 8/4 i Tbr. 54 Tarife), što uvećano za PDV ukupno iznosi 1.500,00 EUR.

31. Sud je ocijenio djelomično neosnovanim zahtjev tužitelja za pristup ročištima održanim dana 15. listopada 2024. i 4. lipnja 2025., jer se na istima nije raspravljalo o glavnoj stvari niti su se izvodili dokazi, a same izjave stranaka da ostaju kod svojih dotadašnjih navoda ne predstavljaju raspravljanje o glavnoj stvari. Djelomično je ocijenjen neosnovanim zahtjev tužitelja za sastav podnesaka od 9. travnja 2024. i 26. ožujka 2025. jer se ne radi o obrazloženim podnescima niti o vrsti podnesaka u smislu Tbr. 8/1 Tarife te tuženik u bitnom ponavlja već ranije iznesene navode. Ocijenjen je neosnovanim zahtjev tuženika na ime troška sudske pristojbe za odgovor na tužbu jer plaćanje te pristojbe nije izvršeno. Također se napominje da tuženik ne samo da nije podmirio navedenu pristojbu već nije ni pozvan na njezino plaćanje, obzirom na sadržaj odredbe čl. 4. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" 118/18 i 51/23), u smislu koje obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Zahtjev tuženika za pristup ročištu za objavu presude ocijenjen je neosnovanim jer tuženik tom ročištu nije pristupio.

32. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje i primjenu mjerodavnog prava, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 14. listopada 2025.

SUDAC

Jasna Golubić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda.

U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, izuzev zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- Odvj. Mario Puškar u OD Kožul & Petrinović d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 47

- Odvj. Branimir Perić u OD Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara