REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Požega, Sv. Florijana 2

Poslovni broj: Gž-422/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Renate Marić kao izvjestiteljice i članice vijeća i Branke Ribičić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Golubić & Šikić u Čakovcu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić&Lui iz Zagreba, radi isplate, rješavajući žalbu tužene protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, Stalna služba u Prelogu poslovni broj: P- 311/2023-11 od

20. veljače 2025. na sjednici vijeća održanoj dana 14. listopada 2025.

p r e s u d i o  je

I Odbija se žalba tuženice Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Čakovcu, Stalna služba u Prelogu poslovni broj: P-311/2023-11 od 20. veljače 2025.

II Odbija se tuženica Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Čakovcu, Stalna služba u Prelogu poslovni broj: P-311/2023-11 od 20. veljače 2025.suđeno je:

" I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69 tužitelju DV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplatiti iznos od 3.042,95 eura (tri tisuće četrdeset dva eura i devedest pet centa) uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na iznose kako slijedi:

- 12,77 € od 09.03.2009 do isplate

- 16,89 € od 10.04.2009 do isplate

- 13,04 € od 18.05.2009 do isplate

- 11,98 € od 08.06.2009 do isplate

- 9,46 € od 31.07.2009 do isplate

- 21,18 € od 04.09.2009 do isplate

- 8,93 € od 19.10.2009 do isplate

- 11,19 € od 13.11.2009 do isplate

- 14,24 € od 30.12.2009 do isplate

- 14,24 € od 15.01.2010 do isplate

- 16,23 € od 22.02.2010 do isplate

- 23,53 € od 08.03.2010 do isplate

- 19,15 € od 30.04.2010 do isplate

- 20,74 € od 11.05.2010 do isplate

- 26,18 € od 12.06.2010 do isplate

- 30,30 € od 31.07.2010 do isplate

- 39,72 € od 26.08.2010 do isplate

- 38,13 € od 17.09.2010 do isplate

- 35,08 € od 11.10.2010 do isplate

- 34,81 € od 09.11.2010 do isplate

- 47,55 € od 21.12.2010 do isplate

- 46,76 € od 14.01.2011 do isplate

- 41,98 € od 11.02.2011 do isplate

- 45,03 € od 11.03.2011 do isplate

- 44,10 € od 15.04.2011 do isplate

- 48,08 € od 09.05.2011 do isplate

- 60,69 € od 20.06.2011 do isplate

- 2.298,93 € od 14.07.2011 do isplate po stopama kako slijedi

- za razdoblje od 9. ožujka 2009. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14,00% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12,00 % godišnje,

- za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi od 5,50 % godišnje, a od 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69 tužitelju DV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknaditi parnične troškove u iznosu od 1.163,44 eura (tisuću sto šezdeset i tri eura i četrdeset i četiri centa) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, te naloži tužitelju da naknadi trošak parničnog postupka tuženiku uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, kao i trošak žalbe uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja drugostupanjske odluke do isplate, podredno predlaže da se pobijana presude ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

2.1. Bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku tuženik vidi u tome što pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih da se ne može ispitati, da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama da postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i drugim provedenim dokazima.

2.2. Vezano za žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, u sadržaju žalbe tuženik navodi da prvostupanjski sud uopće nije utvrđivao je li sporna odredba tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da li je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i da li su ugovorne strane pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi. Nadalje smatra da se presuda temelji na pogrešnoj primjeni članka 118. ZZP-a jer se pogrešno smatra da je ništetnost konkretnih odredaba utvrđena u postupku kolektivne zaštite, a sud je pri tome zanemario okolnosti konkretnog slučaja, čime se postavlja pitanje uloge suda u tzv. individualnim parnicama.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu istaknutih žalbenih razloga i po službenoj dužnosti, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH,123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.

5.1. Za svoju odluku i pravni stav prvostupanjski sud je dao jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude, tako da suprotno navodima žalbe nije počinjena ni bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

6. U postupku je nesporno utvrđeno:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao banka sklopili Ugovor o kreditu broj:

320-50-4007243 s namjenom kupnje novog vozila marke Peugeot;

- da je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 18.697,30 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja s redovnom kamatom od 5,20% godišnje promjenjivom, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, a uz Ugovor o kreditu tuženik je tužitelju dao i Otplatni plin te je nesporno tužitelj u cijelosti otplatio kredit;

- da je u postupku utvrđena kao nesporna i visina tužbenog zahtjeva.

7. Sporno je pitanje ništetnosti ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli, dakle, osnova tužbenog zahtjeva u cijelosti.

8. Iz iskaza tužitelja proizlazi da predmetni ugovor o kreditu predstavlja tipski ugovor te da je tužitelju prezentiran kao najpovoljniji kredit u valuti CHF, da tuženik tužitelja prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije informirao niti pojedinačno pregovarao o ugovornoj odredbi kojom je ugovorena valutna klauzula kojom je vezana glavnica uz švicarski franak, niti ga je u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima vezanim za tu valutnu klauzulu.

9. Odredbom čl. 118. ZZP-a određeno je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a navedeno je i stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj: Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.

9.1. U postupku je utvrđeno da tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao s valutnim rizikom i rizikom promjene kamatne stope, budući da u ugovoru nije navedeno koji su to rizici i učinci koji mogu proizaći iz promjene kamatne stope i promjene tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovora a nije niti dokazao da je tužitelja u samom ugovoru, a i prilikom odobravanja kredita, upozorio na sve poznate specifičnosti kredita s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom CHF u ponudi, budući da niti iz ugovora, a niti iz iskaza tužitelja tako što proizlazi, kao niti sa

rizikom ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom.

10. Sud u konačnici pravilno zaključuje da su takve jednostrano određene ugovorne odredbe protivne načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. ZOO-a, jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg tužitelj ima obvezu vratiti banci i cijena.

10.1. Suprotno žalbenim navodima pravilno je utvrđena nepoštenost, a time i ništetnost navedenih odredbi ugovora, koji ugovor je sastavljen od strane tuženika bez pojedinačnog pregovaranja sa tužiteljem, stoga tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog Ugovora, odnosno dijela konkretnog Ugovora o kreditu primio, sukladno odredbi čl. 1111. ZOO-a - stjecanje bez osnove - u kojem članku Zakona je određeno u st. 1. da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. S obzirom na utvrđeno postupanje tuženika koje je prethodilo ugovaranju konkretne valutne klauzule, to se on ima smatrati nepoštenim stjecateljem preplaćenog, a temeljem članka 1115. ZOO-a nepošteni stjecatelj ima na ono što je stekao bez osnove platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

11. Kako tužitelj ima pravo, obzirom na utvrđene ništetne odredbe sklopljenog Ugovora o kreditu, na isplatu preplaćenih mjesečnih anuiteta od tuženika kao nepoštenog stjecatelja, sud je pravilno tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti prihvatio te naložio tuženiku isplatu iznosa od 3.042,95 eura sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose od dospijeća kao dana isplate pojedinog anuiteta, a kako je to pobliže specificirano pod točkom I. izreke osporene presude.

12. Troškovi parničnog postupka pravilno su izračunati sukladno odredbi čl. čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, dalje: Tarifa).

13. Kako tužena svojim žalbenim navodima nije dovela u pitanje pravilnost i zakonitost osporene presude sud je sukladno odredbi čl.368.st.1. ZPP-a odlučio kao u izreci.

14. Temeljem odredbi članka 166. stavka 1. i članka 154. stavka 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova sastava žalbe, jer ista sa žalbom nije uspjela.

U Požegi, 14. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević