REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž Ovr-236/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Mirjani Šebalj Meglajec kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja ..., [obrt], [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Krešimiru Jelakoviću, odvjetniku iz OD Jelaković & Partneri iz Varaždina, protiv ovršenika CO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade troškova izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, od 4. srpnja 2025., poslovni broj: Ovr-1663/2025-2, 14. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba ovrhovoditelja ..., kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Varaždinu, od 4. srpnja 2025., poslovni broj: Ovr- 1663/2025-2, u pobijanom dijelu točke II izreke.
II Odbija se ovrhovoditelj sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:
„I. Nalaže se ovršeniku CO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da ovrhovoditelju ..., [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 149,36 EUR (sto četrdeset devet eura i trideset šest centi) zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ovog rješenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije financiranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.
II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova izvansudske ovrhe u iznosu od 137,50 EUR (sto trideset sedam eura i pedeset centi), kao neosnovan.“
2. Protiv navedenog rješenja pod točkom II izreke ovrhovoditelj je pravovremeno izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; - dalje: ZPP), u vezi s člankom 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24; - dalje: OZ).
2.1. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 14. stavka 4. OZ-a, obrazlaže tijek postupka počevši od podnošenja prijedloga za ovrhu, navodi da je prvostupanjski sud pogrešno odbio zahtjev za naknadu troška koji se odnosi na pribavu pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi, poziva se na sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, praksu županijskih sudova, te pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Su-IV-201/2023-5 održanoj 5. lipnja 2023., slijedom čega smatra da mu je trošak trebalo odmjeriti sukladno članku 155. stavka 2. ZPP-a vezano za propisanu tarifu za nagrade odvjetnika, odnosno da mu pripada pravo na trošak izvida ili pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti (Tbr. 36. OT - 50,00 eura (bez PDV-a)), koji je bio potreban radi provedbe izvansudske ovrha, te da je mu ovršenik sukladno odredbi članka 14. stavaka 4. OZ-a i članka 155. stavka 2. ZPP dužan naknaditi predmetni nepriznati trošak ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 62,50 eura sa uključenim PDV-om.
2.2. Predlaže drugostupanjskom sudu prihvatiti žalbu, preinačiti rješenje u dijelu pobijanom pod točkom II izreke. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 69,14 eura.
2.3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
3. Žalba je neosnovana.
4. Iako ovrhovoditelj pobija rješenje zbog bitne povrede odredaba postupka, niti sadržajno, a niti prema zakonskom određenju ne ukazuje na počinjenje niti jedne bitne povrede, pa je ovaj sud ispitao rješenje po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, te u vezi s člankom 381. ZPP-a i člankom 21. stavka 1. OZ-a, te utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Nisu osnovani ni žalbeni navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti.
5. Predmet postupka je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova izvansudske ovrhe koji se sastoji od troškova pobliže navedenih u troškovniku dostavljenom uz zahtjev.
6. Prvostupanjski sud je na temelju članka 14. stavka 4. OZ-a, uvažavajući odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; - dalje Tarifa), te vrijednost predmeta spora, dosudio ovrhovoditelju kao osnovan trošak sastava prijedloga radi dostave rješenja o ovrsi Financijskoj agenciji od 24. veljače 2022. i 28. lipnja 2024., svaki u iznosu od 10,00 eura (Tbr. 11. točka 6. u vezi s Tbr. 11. točka 2. Tarife), pribave podataka o zaposlenju ovršenika od 26. svibnja 2022. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 36. Tarife), sastava prijedloga radi dostave rješenja o ovrsi isplatitelju primanja od 26. rujna 2022. i 12. veljače 2025., svaki u iznosu od 10,00 eura (Tbr. 11. točka 6. u vezi s Tbr. 11. točka 2. Tarife), te trošak sastava predmetnog zahtjeva u iznosu od 12,50 eura (Tbr. 11. točka 10. u vezi s Tbr. 7. točka 1. Tarife), sve uvećano za pripadajući PDV u smislu Tbr. 46. Tarife, kao i zatraženi trošak dvije naknade za provedbu osnove za plaćanje svaka u iznosu od 9,29 eura, te trošak izdavanja potvrde HZMO-a u iznosu od 2,65 eura, slijedom čega je ovrhovoditelju priznao i dosudio trošak u ukupnom iznosu od 149,36 eura, dok je preostali dio zahtjeva za naknadu troškova postupka izvansudske ovrhe odbio kao neosnovan.
6.1. Kao neosnovan odbio je trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 62,50 eura.
6.2. U obrazloženju rješenja koje se odnosi na odbijeni dio zahtjeva za naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, prvostupanjski sud navodi da javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja stavlja potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje koje je donio, kao i da rješenje s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti dostavlja bez poziva ovrhovoditelju po službenoj dužnosti, to sukladno odredbi članka 283. stavka 1. i 4. OZ-a, pa da stoga ovrhovoditelj nema pravo na zatraženi trošak.
7. Člankom 14. stavka 4. OZ-a propisano je da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.
7.1. Člankom 283. stavka 1. i 4. OZ-a propisano je da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor, te da će rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti javni bilježnik dostaviti ovrhovoditelju.
7.2. Člankom 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj 9/21, 18/22, 154/22) propisan je način utvrđivanja naknada za radnje javnog bilježnika koje između ostalog uključuju i radnju za izdavanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti.
7.3. Dakle, prema navedenim zakonskim odredbama obveza je javnog bilježnika da u slučaju ako ne zaprimi prigovor, bez zahtjeva ovrhovoditelja izda potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti, te rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti dostavi ovrhovoditelju, iz čega proizlazi da je poduzimanje radnje pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti od strane odvjetnika kao punomoćnika stranke posve nepotrebno za vođenje ovršnog postupka u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavka 1. OZ-a. To posebno i iz razloga što se uvidom u predmetni spis može utvrditi da je javni bilježnik u konkretnom slučaju postupio na način propisan člankom 283. stavka 1. i 4. OZ-a, te da ovrhovoditelj niti ne navodi da je potvrda pravomoćnosti izdana na njegov zahtjev. Činjenica što je nagrada za izdavanje potvrde propisana Tarifom, nije dovoljna da ovrhovoditelj imao pravo na trošak u situaciji kada radnja nije poduzeta.
7.4. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da ovrhovoditelj nema pravo na naknadu troška pribave potvrde klauzule pravomoćnosti i ovršnosti jer ovrhovoditelju taj trošak nije niti nastao.
8. Neosnovano se ovrhovoditelj u žabi poziva na pravna shvaćanja iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 663/2023-2 od 27. rujna 2023. i Rev 229/2023-2 od 19. prosinca 2023., koje u konkretnom slučaju nisu primjenjive, isto kao niti praksa drugih sudova prema kojoj bi mu pripadao sporni trošak, te pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Su-IV-201/2023-5 održanoj 5. lipnja 2023.
9. Na temelju članka 380. točka 2. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavka 1. OZ-a, žalba ovrhovoditelja odbijena je kao neosnovana, te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu točke II izreke.
10. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavka 1. OZ-a, ovrhovoditelju koji nije uspio sa žalbom, ne pripadaju troškovi žalbenog postupka.
Slavonski Brod, 14. listopada 2025.
Sutkinja
Mirjana Šebalj Meglajec
