REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž-363/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Zlatka Pirc, predsjednika vijeća, Dubravke Šimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, parničnom predmetu tužiteljice IŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Ani Galoši Comisso, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Hrvoje Matić odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 20. studenog 2024., poslovni broj: P-1296/2024-11, u sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika ..., [adresa] kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 20. studenog 2024., poslovni broj: P-1296/2024-11.
II Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja utvrđena je ništetnom odredba Ugovora o [broj kredita], sklopljenim između tužiteljice i pravnog prednika tuženika 16. lipnja 2006., a koja odredba je sadržana u članku 7. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi: "Korisnik kredita obvezuje se platiti naknadu, a prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 1,20 %, jednokratno u naprijed." (točka I. izreke); tuženiku je naloženo da tužiteljici isplati iznos od 309,87 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci presude (točka II izreke) i naknadi parnični trošak u iznosu od 1.132,72 EUR sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci presude (točka III izreke). Odbijen je zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška (točka IV izreke).
2. Protiv presude žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog razloga navedenih u članku 353. stavak 1. točke 1. -3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08
– Odluka USRH, 123/08 – ispravak, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda sadrži razloge zbog kojih nije prihvaćen prigovor zastare, pa se neosnovano iznosi u žalbi da se presuda u tom dijelu ne može ispitati, jer ne sadrži razloge o o odlučnim činjenicama.
6. Stoga u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se sadržajno ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavak 2. ZPP-a.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnom odredbe članka 7. Ugovora o kreditu zaključenim 2006. s prednikom tuženika, kojom je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva, te zahtjev za isplatu iznosa od 309,87 EUR, koji je tužiteljica platila temeljem te ništetne odredbe.
8. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev temeljem slijedećih utvrđenja;
- da su tužiteljica, kao korisnik kredita, i prednik tuženika ..., kao kreditor, 16. lipnja 2006. sklopili Ugovor o [broj kredita], kojim je ugovoreno da će kreditor isplatiti korisniku kredita iznos od CHF 42.000,00 u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Banke na dan isplate kredita, sa redovnom promjenjivom kamatnom stopom koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,30 % godišnje, a koja je promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom tuženika, (dalje: Ugovor o kreditu),
- da je odredbom članka 7. Ugovora o kreditu, određeno da se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu, a prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 1,20 % jednokratno, unaprijed,
- da je tužiteljica na ime naknade za obradu kredita platila 28. lipnja 2006., tuženiku iznos od 309,87 EUR,
- da je Ugovor o kreditu tipski ugovor, sastavljen na unaprijed pripremljenom obrascu od strane tuženika,
- da prilikom sklapanja Ugovora o kreditu tužiteljici nije dana mogućnost raspravljanja o predmetnoj ugovornoj odredbi,
pa je primjenjujući pravne stavove izrečene u presudi Suda Europske Unije u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19, vezano za nepoštenost ugovorne odredbe o tzv. ulaznoj naknadi zaključio da su odredbe Ugovora o kreditu o plaćanju predmetne naknade ugovorene na netransparentan način, tužiteljici nije na valjan i razumljiv način objašnjeno koji je razlog ugovaranja naknade i zašto je njezina visina vezana uz iznos odobrenog kredita, čime je tužiteljica dovedena u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika i takvim postupanjem tuženika povrijeđena su prava tužiteljice kao potrošača, jer je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe.
9. Tuženik žalbom osporava navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, ističe da su odredbe Ugovora o kreditu, kojima je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva, jasne, lako razumljive i uočljive i predstavljaju cijenu usluge, da je predmetna ugovorna odredba sastavljena u skladu sa zahtjevom tržišne transparentnosti i ne uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa nije niti bilo dozvoljeno provoditi test nepoštenosti. Dalje ističe, obzirom da je tužiteljica sama izjavila da nije ništa pitala o ulaznoj naknadi prilikom zaključivanja Ugovora o kreditu, smatra da nije bilo potrebno pregovarati o istoj, jer ju je tužiteljica prihvatila.
10. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio ništetnom odredbu članka 7. Ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva.
11. Tuženik, na kojemu je teret dokaza na okolnosti da je s tužiteljicom pojedinačno pregovarao o toj spornoj ugovornoj odredbi, na te okolnosti nije predložio niti jedan dokaz.
12. Stoga je prvostupanjski sud pravilno, na temelju dokumentacije u spisu i iskaza tužiteljice, utvrdio da se o predmetnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, a obzirom da se radi o tipskom formulacijskom obrascu ugovora, unaprijed sastavljenom po tuženiku, koji tužiteljica nije mogla mijenjati.
13. Pogrešno tuženik smatra da se o predmetnoj ugovornoj odredbi nije niti trebalo pregovarati jer je tužiteljica sama izjavila da nije ništa pitala, pa smatra da je tužiteljica tu ugovornu odredbu bespogovorno prihvatila.
14. Zahtjev transparentnosti, prema kojemu ugovorna odredba mora biti jasno i razumljivo sastavljena, obvezuje tuženika da korisniku kredita pruži dovoljno informacija kako bi mogao donositi razborite i informirane odluke.
15. U ovom konkretnom slučaju to znači da tužiteljica, kao korisnik kredita, zna koje to stvarne troškove plaća i da može procijeniti sve ekonomske posljedice koje bi proizašle iz te odredbe, a taj zahtjev nije zadovoljen jer je tužiteljica prije sklapanja Ugovora o kreditu imala samo paušalnu informaciju o obvezi plaćanja naknade za obradu kreditnog zahtjeva i nije informirana o razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade (koji troškovi i koje usluge ulaze u tu naknadu), te je bila ograničena uvjetima iz ponude tuženika.
15.1. Kako tuženik nije dokazao da predmetna naknada odgovara stvarno nastalim troškovima i pruženim uslugama, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije postupao u dobroj vjeri, a što je sve navedeno prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice.
16. Prvostupanjski sud je stoga pravilno utvrdio ništetnom odredbu članka 7. Ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva.
17. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno, uzimajući u obzir pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV- 47/2020 od 30. siječnja 2020., ocijenio prigovor zastare neosnovanim, zaključivši da kod restitucijskog zahtjeva s osnove ništetne odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva, zastara teče od pravomoćnosti prvostupanjske presude u ovom postupku, tako da i po ocjeni ovoga suda nije nastupila zastara za potraživanje tužiteljice u smislu odredbe članka 216. i članka 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO).
18. Kako se žalbom visina tužbenog zahtjeva ne osporava, kao ni posebno odluka o troškovima postupka, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena, sukladno članku 368. stavak 1. ZPP-a.
19. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za nadoknadom troška sastava žalbe, jer sa istom nije uspio, sukladno članku 166. stavka 1. u vezi sa člankom 154. stavka 1. ZPP-a.
20. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.
Slavonski Brod, 14. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
mr. sc. Zlatko Pirc
