Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž Ovr Ob-6/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice KI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Tomislavu Strniščaku, odvjetniku u Čakovcu, protiv ovršenika NI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Daliboru Diviću, odvjetniku u Bjelovaru, radi ovrhe radi ostvarivanja osobnih odnosa s djecom mlljt. CI, OIB. [osobni identifikacijski broj] i mlljt. DI, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] zastupanih po posebnoj skrbnici HI iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Virovitica, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr Ob-4/2025-6 od 27. kolovoza 2025., dana 14. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

I. Žalba ovršenika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava kao osnovana te se rješenje Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr Ob-4/2025-6 od 27. kolovoza 2025.:

- potvrđuje pod točkama I., IV. i V. izreke, te u točki III. izreke (osim u odnosu na visinu zapriječene novčane kazne),

- potvrđuje pod točkom II. izreke u dijelu kojim je naloženo ovršeniku i svakoj drugoj osobi kod koje se nađu djeca da odmah zajedničkoj djeci omoguće održavanje osobnih odnosa s ovrhovoditeljicom kao majkom u skladu s presudom Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P Ob-152/2023-27 od 9. srpnja 2024.,

- preinačuje pod točkom II. i III. izreke u odnosu na visinu zapriječene novčane kazne u iznosu od 3.980,00 EUR-a na način da se ovršeniku zaprječuje novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 EUR-a.

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:

''I. Na temelju ovršne isprave Presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P Ob 152/2023-27 od 9. srpnja 2024., koja je postala pravomoćna 9. srpnja 2024., kojom je izmijenjen Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 15. rujna 2021. odobren pravomoćnim Rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru posl. br. R1 Ob-544/2021 od 4. siječnja 2022.

određuje se ovrha

-radi ostvarivanja osobnih odnosa ovrhovoditeljice KI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s djecom, mlljt. CI, OIB: [osobni identifikacijski broj] rođenim **.**.2015. godine i mlljt. DI, OIB: [osobni identifikacijski broj] rođenim **.**.2017. godine, u oblicima, na način i u vrijeme određenim presudom Općinskog suda u Bjelovaru posl. br. P Ob-152/2023-27 od 9. srpnja 2024. godine.

II. Nalaže se ovršeniku kao i svakoj drugoj osobi, kod koje se djeca nađu, da odmah zajedničkoj djeci stranaka, mljt. CI i maloljetnim DI omogući održavanje susreta i druženja s ovrhovoditeljicom, kao majkom, u skladu sa presudom Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P Ob-152/2023-27 od 9. srpnja 2024. godine, a u protivnom mu se zaprječuje izricanje novčane kazne u iznosu od 3.980,00 EUR (slovima: tritisućedevetstoosamdeset eura).

III. Sud će na prijedlog ovrhovoditeljice izreći ovršeniku zapriječenu novčanu kaznu u iznosu od 3.980,00 EUR (slovima: tritisućedevetstoosamdeset eura) i zaprijetiti mu zatvorskom kaznom ako se ponovno bude ponašao protivno svojoj obvezi, a sve sukladno čl. 16. st. 1., st. 3. i st. 4. Ovršnog zakona.

IV. Nalaže se ovršeniku da plati troškove ovog postupka ovrhovoditeljici u iznosu od 360,00 eura u roku od 8 dana.

V. Žalba protiv rješenja o ovrsi ne zadržava provođenje ovrhe niti poduzimanje ovršnih radnji kojima se ostvaruje tražbina zbog koje je određena ovrha.''

2. Navedeno rješenje pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija ovršenik bez navođenja zakonskih žalbenih razloga, ali sadržajem žalbu upućuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP) i pogrešnu primjenu materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu da preinači pobijano rješenje i odbije prijedlog za ovrhu te donese novu odluku o troškovima postupka, podredno da ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje drugom sucu pojedincu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Prvostupanjski sud, obrazlažući pobijano rješenje, navodi da je ovrhovoditeljica podnijela protiv ovršenika prijedlog za ovrhu radi ostvarivanja osobnih odnosa mlljt. djece s njom, a temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P Ob-152/2023-27 od 9. srpnja 2024. na način određen citiranom presudom, tvrdeći da otac mlljt. djece svojim postupanjima onemogućava sve oblike ostvarivanja osobnih odnosa djece s majkom, koja situacija neprekidno traje od 24. rujna 2024.; da se ovršenik protivio određivanju predložene ovrhe tvrdeći da on svojim postupanjem ne onemogućava niti jedan oblik ostvarivanja osobnih odnosa majke i djece, odnosno da ne sprječava djecu da s ovrhovoditeljicom kontaktiraju telefonski, dok je zbog novonastale situacije (prijetnji sadašnjeg partnera ovrhovoditeljice djeci i njemu, zbog kojih prijetnji je podnio protiv istoga kaznenu prijavu i u tijeku je postupanje po toj kaznenoj prijavi) predložio ovrhovoditeljici da se osobni odnosi vikendom odvijaju na način da djeca s ovrhovoditeljicom borave i prespavaju kod ovrhovoditeljičinih roditelja, te da je ranijim rješenjem poslovni broj Ovr Ob-4/2024-25 od 11. veljače 2025. odbijen kao neosnovan prijedlog za ovrhu, ali je po žalbi ovrhovoditeljice rješenjem Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž Ovr Ob-2/20025-3 od 19. svibnja 2025. isto ukinuto i predmet vraćen na ponovni postupak.

5.1. U ponovnom postupku, a nakon što je sukladno odredbi čl. 522. st. 1. Obiteljskog zakona (''Narodne novine'' broj 103/2015, 98/2019 i 156/2023, dalje: ObZ) saslušao ovrhovoditeljicu i ovršenika (detaljni iskazi u točki 15. i 16. obrazloženja), te izvršio uvid u dokumentaciju priloženu u spisu, te sukladno čl. 360. ObZ-a pribavio mišljenje mlljt. djece stranaka, prvostupanjski sud iz sadržaja provedenih dokaza utvrđuje slijedeće:

- da je rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru broj R1 Ob-544/2021-3 od 4. siječnja 2022. razveden brak stranaka, te odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 15. rujna 2021.,

- da je presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj P Ob-152/2023-27 od 9. srpnja 2024. izmijenjena odluka o roditeljskoj skrbi i ostvarivanju osobnih odnosa mlljt. djece s roditeljem s kojim ne žive sadržana u Planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 15. rujna 2021. na način da je među inim određeno da će mlljt. djeca stranaka živjeti sa ocem (ovršenikom), dok će s majkom (ovrhovoditeljicom) ostvarivati osobne odnose svaki drugi vikend od petka u 18,00 sati do nedjelje do 18,00 sati, te u tjednima kada djeca sa majkom ne provode vikend, četvrtkom od 17,00 sati do 19,00 sati, na način da majka preuzima i vraća djecu na adresu oca, te tijekom ljetnih praznika 15 dana u srpnju, odnosno kolovozu naizmjenično, te polovicu zimskih i proljetnih školskih praznika, kao i božićne i novogodišnje, te uskršnje blagdane naizmjenično, kao i putem telekomunikacijskih uređaja svakoga dana između 18,00 sati i 19,00 sati,

- da je iz podataka Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru i uvidom u E-spis utvrđeno da je kod istog državnog odvjetništva u tijeku kazneni postupak protiv ovrhovoditeljice kao okrivljenice poslovni broj Kpz-DO-119/2024, radi osnovane sumnje da je počinila kazneno djelo povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona, na štetu mlljt. djece, a koji postupak je pokrenut temeljem kaznene prijave koju je 10. svibnja 2024. ovršenik podnio protiv ovrhovoditeljice,

- da je pravomoćnim rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru broj Kir- DO-381/2024-15 od 27. studenoga 2024. okrivljeniku ČI (sadašnji partner ovrhovoditeljice s kojom zajedno živi na adresi [adresa] – opaska ovog suda) izrečena mjera opreza zabrane približavanja i zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s NI, djetetom CI i djetetom DI, kojima se ne smije približiti na razdaljini bližoj od 100 m, niti uspostavljati ili održavati izravne ili neizravne veze s istima, koja mjera je određena najdulje do izvršnosti presude ili upućivanja na izdržavanje kazne zatvora, ako takva kazna bude izrečena, jer je kod istog državnog odvjetništva u tijeku istraživanje zbog postojanja osnovane sumnje da je okrivljenik ČI počinio kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ-a na štetu NI te dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. u vezi st. 3. KZ-a na štetu mlljt. djece stranaka, te da je rješenjem istog suda poslovni broj Kov-79/2025-19 od 11. srpnja 2025. ukinuta mjera opreza zabrane približavanja i zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s NI i mlljt. djecom stanaka,

- da je iskazima ovrhovoditeljice i ovršenika utvrđeno da se osobni odnosi djece stranaka mlljt. PI i mlljt. CI na način kako je to određeno presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj P Ob-152/2023-27 od 9. srpnja 2024. ne ostvaruju od 23. rujna 2024. (prema iskazu ovršenika mlljt. djeca su s majkom bila 2. i 3. studenoga 2024. od 10,00 sati do 17,00 sati, dok u četvrtak koji je slijedio iza tog vikenda majka nije došla po djecu, dok je ovrhovoditeljica u iskazu navela da taj četvrtak nije bila s djecom jer se nije mogla organizirati da bude sa djecom u stanu a da taj dan u stanu ne bude i njezin partner),

- da su stranke u ovom postupku, a radi čega je rješenjem istog suda poslovni broj Ovr Ob-4/2024-9 od 15. studenoga 2024. bila i odgođena ovrha na vrijeme od 30 dana, bile upućene u postupak obiteljske medijacije radi postizanja drugačijeg sporazuma o načinu i vremenu ostvarivanja osobnih odnosa majke i djece, a imajući u vidu da ostvarivanje tih osobnih odnosa nije moguće na adresi prebivališta majke, na kojoj ona stanuje s ČI kojemu je izrečena mjera opreza zabrane približavanja mlljt. djeci stranaka,

- da su u postupku obiteljske medijacije, posredstvom Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Bjelovar, stranke postigle dogovor, temeljem kojeg su mlljt. djeca stranaka ostvarila osobne odnose s majkom 14. prosinca 2024. i 19. prosinca 2024. (samo jedno dijete), dok daljnji osobni odnosi majke i djece nisu realizirani (28. prosinca 2024. nisu realizirani jer je majka javila da nije u [adresa], a 9. siječnja 2025. nisu realizirani jer je ovrhovoditeljica rekla da odustaje od svega),

- da su mlljt. djeca stranaka na prikladan način od svoje posebne skrbnice u smislu čl. 360. ObZ-a obaviještena o predmetu, tijeku i mogućem ishodu postupka na način koji je prikladan njihovoj dobi i zrelosti, te da im je putem posebne skrbnice omogućeno izražavanje mišljenja, iz kojeg proizlazi da su majku zadnji put vidjeli tjedan dana prije Božića, da im smeta kad im majka nešto obeća a onda mijenja planove, da kontaktiraju s majkom telefonom, da znaju da je majčin partner dobio zabranu pristupa radi čega su predlagali majci da prespavaju kod njezinih roditelja što ona nije prihvatila, ali da bi željeli viđati majku i ostvarivati osobne odnose s njom,

- da niti jedna stranka nije podnijela tužbu radi izmjene odluke o ostvarivanju osobnih odnosa djece s roditeljem s kojim ne žive,

- da nesporno ovrhovoditeljica živi u zajednici s partnerom ČI u stanu u [adresa],

te cijeneći mišljenje predstavnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Bjelovar (dalje: Zavod) i posebne skrbnice mlljt. djece stranaka da ne postoje razlozi zbog kojih mlljt. djeca ne bi odlazila kod majke,

i primjenjujući odredbe čl. 5., čl. 95. st. 1., čl. 119. st. 1. i st. 2. ObZ-a, te čl. 3. st. 1. i čl. 18. Konvencije UN o pravima djeteta (''Službeni list SFRJ broj 15/1990, Međunarodni ugovori broj 12/1993, 20/1997, 4/1998, 13/1998 i 5/2002, dalje: Konvencija),

zaključuje da su se, unatoč izrečenim mjerama opreza partneru ovrhovoditeljice, osobni odnosi između ovrhovoditeljice i mlljt. djece formalno mogli održavati na bilo kojem mjestu, a u slučaju da se na nekom od tih mjesta zatekao ili boravio partner ovrhovoditeljice na udaljenosti manjoj od 100 m od mlljt. djece to bi bilo kršenje mjera opreza s njegove strane za koje kršenje bi on trpio sankcije po pravilima kaznenog postupka od strane kaznenog suda, ali da ovršenik formalno iz tih razloga nije imao ovlaštenje zabraniti ili onemogućiti daljnje održavanje osobnih odnosa između majke (ovrhovoditeljice) i mlljt. djece, niti je imao pravo uvjetovanja lokacije održavanja osobnih odnosa ovrhovoditeljice, time da su se nesporno tijekom ovog postupka održali pojedini osobni odnosi djece s majkom na drugim lokacijama uz suglasnost ovršenika. Prvostupanjski sud, nadalje, zaključuje da je upravo ovršenik sam po svom nahođenju donio odluku o onemogućavanju ili sprječavanju osobnih odnosa ovrhovoditeljice s djecom suprotnu pravomoćnoj i ovršnoj odluci suda bez da je pokrenuo odgovarajuće postupke radi izmjene aktualne odluke o ostvarivanju osobnih odnosa vezano za novonastale okolnosti opisane u tvrdnjama ovršenika. Rukovodeći se suglasnim mišljenjem posebne skrbnice i Zavoda, te imajući u vidu i podatke o ponašanju ovrhovoditeljičinog partnera vezano za određene mjere opreza, kao i navod mlljt. djece u razgovoru s posebnom skrbnicom i stručnim osobama Zavoda da se ne boje majčinog partnera i da mlljt. djeca nisu iskazivala zadršku da odlaze u stan u kojem živi majka i njezin partner, prvostupanjski sud zaključuje da ostvarivanjem osobnih odnosa mlljt. djece stranka sa majkom na navedeni način neće doći do ugroze po život i zdravlje mlljt. djece stranaka, pri čemu naglašava da je ovrhovoditeljica kao majka odgovorna zaštiti djecu od bilo kakve ugroze. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je temeljem odredbe čl. 521. do 523. ObZ-a i čl. 262. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022 i 6/2024– dalje: OZ) usvojio prijedlog ovrhovoditeljice za ovrhu, omogućavajući time provedbu ovršne isprave (sudske odluke), te ovršeniku, kao i svim drugim osobama, zaprijetio izricanjem novčane kazne u iznosu od 3.980,00 EUR-a za slučaj sprječavanja ili onemogućavanja ostvarivanja osobnih odnosa ovrhovoditeljice s mlljt. djecom.

6. Ovršenik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud zanemario specifične okolnosti koje su nastupile nakon donošenja presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P Ob-152/2023-27 od 9. srpnja 2024., a koje su predstavljale objektivne zapreke za ostvarivanje osobnih odnosa na način propisan citiranom presudom, te da nije postupio po uputama višeg suda iz ukidne odluke, pri čemu ukazuje da je i sama ovrhovoditeljica doprinijela potpunoj odsutnosti kontakata između nje i djece jer tijekom cijelog prvostupanjskog postupka nije bila spremna na nikakav kompromis već je tek u žalbi protiv ranije odluke prvi put spomenula spremnost organiziranja osobnih odnosa s djecom u odsutnosti svog partnera, kojemu je u to vrijeme bila izrečena mjera opreza zabrane približavanja i kontakata s mlljt. djecom stranaka. Posebno ističe da mu nije bio cilj onemogućavanje kontakata majke s djecom, već se isključivo protivio uključivanju partnera majke u te susrete, a sve radi zaštite djece od osobe koja im je prijetila. Navodi da ovrhovoditeljica niti sada ne održava kvalitetnu komunikaciju s mlljt. djecom niti mu se javlja radi dogovora, odnosno ne pokazuje interes za dogovorom u izvanrednoj situaciju u kojoj su se našli. Ovršenik smatra da je sud prilikom odlučivanja u ovom predmetu trebao uzeti u obzir širu sliku i sve okolnosti slučaja i sagledati ponašanje i postupke oba roditelja, a ne promatrati situaciju isključivo formalistički i kroz provedbu presude. Navodi da prvostupanjski sud nije obrazložio zbog čega mu je odmah zaprijetio najvišim iznosom novčane kazne ako se ne bude pridržavao obveze omogućavanja susreta u skladu s presudom, te da nije pravilno detektirao razloge zbog kojih se susreti nisu odvijali u predviđenom obliku, a to svakako nisu kapric ili zločestoća ovršenika već jedno razumno ponašanje roditelja obzirom bi se ti neprimjereni susreti dogodili jer majka nije pokazivala želju za suradnjom niti fleksibilnost i volju da se izvanredno nastala situacija riješi kompromisom. Kako iz svega proizlazi da otac nije onemogućavao ostvarivanje osobnih odnosa majke s djecom, nije bilo razloga protiv njega određivati ovrhu, pa je pobijano rješenje manjkavo, proturječno i doneseno uz pogrešnu primjenu materijalnog prava.

7. Ispitujući pobijano rješenje u okviru istaknutih žalbenih razloga, ovaj sud utvrđuje da nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, koju povredu sadržajno obrazlaže ovršenik u svojoj žalbi, jer je prvostupanjski sud u obrazloženju naveo jasne, logične i uvjerljive razloge na odlučne činjenice koji su u skladu sa sadržajem provedenog dokaznog postupka, pa rješenje nema nedostataka zbog kojih bi bilo onemogućeno ispitivanje njegove zakonitosti i pravilnosti.

8. Protivno žalbenim navodima ovršenika, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio odlučno činjenično stanje za donošenje odluke o prijedlogu.

8.1. Naime, iz stanja prvostupanjskog suda proizlazi da je presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj P Ob-152/2023-27 od 9. srpnja 2024. određeno ostvarivanje osobnih odnosa majke (ovrhovoditeljice) s mlljt. djecom svaki drugi vikend od petka u 18,00 sati do nedjelje do 18,00 sati, te u tjednima kada djeca sa majkom ne provode vikend, četvrtkom od 17,00 sati do 19,00 sati, na način da majka preuzima i vraća djecu na adresu oca, te tijekom ljetnih praznika 15 dana u srpnju, odnosno kolovozu naizmjenično, te polovicu zimskih i proljetnih školskih praznika, kao i božićne i novogodišnje, te uskršnje blagdane naizmjenično, kao i putem telekomunikacijskih uređaja svakoga dana između 18,00 sati i 19,00 sati, da su se na taj način osobni odnosi ostvarivali do 23. rujna 2024., te da su u postupku obiteljske medijacije stranke postigle dogovor temeljem kojeg su mlljt. djeca stranaka ostvarila osobne odnose s majkom 14. prosinca 2024. i 19. prosinca 2024. (samo jedno dijete), dok daljnji osobni odnosi majke i djece nisu realizirani. Mlljt. djeci stranaka je u ovom postupku omogućeno izražavanje mišljenja, te ono što je odlučno u njihovim izjavama koje su dali posebnoj skrbnici je činjenica da žele viđati majku i da se ne boje biti u prostoru gdje je i majčin partner.

8.2. Ovršenik je u ovom postupku osporavao osnovanost prijedloga za ovrhu tvrdeći da on svojim postupanjem ne onemogućava ostvarivanje osobnih odnosa majke s djecom, ali da se zbog novonastale situacije (kaznene prijave protiv ovrhovoditeljice, prijetnje njezinog partnera djeci, te izrečene mjere opreza prema partneru ovrhovoditeljice) osobni odnosi mlljt. djece s majkom zbog objektivnih okolnosti više ne mogu odvijati na način određen u ovršnoj ispravi jer je ugrožena sigurnost djece kod ovrhovoditeljice.

8.3. Međutim, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka otklonio navedene razloge ovršenika, kako je to detaljno i valjano obrazloženo u pobijanom rješenju, a koje razloge pravilnim prihvaća i ovaj sud, te nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima ovršenika.

9. Također, valja istaknuti da je iz stanja spisa razvidno nepovjerenje i netolerancija između stranaka kao bivših partnera te nekvalitetna komunikacija i manipulativno ponašanje stranaka kao roditelja, zbog čega ovršenik, iako opravdava svoje postupanje zaštitom interesa mlljt. djece, ne potičući djecu na ostvarivanje osobnih odnosa s majkom šalje djeci pogrešnu poruku. Oba roditelja trebaju pozitivno utjecati na djecu i poštivati odluke suda, time da u smislu odredbe čl. 95. st. 1. i st. 2. ObZ-a i čl. 9. Konvencije, roditelj s kojim djeca stanuju (u ovom konkretnom slučaju ovršenik) ima dužnost i odgovornost omogućavati i poticati ostvarivanje osobnih odnosa djece s drugim roditeljem (u ovom konkretnom slučaju ovrhovoditeljicom), jer se radi prije svega o zakonskom pravu djece, koje je i ustanovljeno radi dobrobiti djece. Naime, ostvarivanje osobnih odnosa djece i roditelja s kojim djeca ne stanuju određeni je nadomjestak za neostvareno pravo na obiteljski život, a pravo na obiteljski život je jedno od temeljnih prava djeteta i kao takvo od izuzetne važnosti za pravilan i stabilan emocionalni razvoj djece i samo u slučaju da ponašanje roditelja proturječi dobrobiti djece ili ugrožava dječja prava moguće ga je ograničiti ili zabraniti osobne odnose roditelja s djecom.

9.1. Kako u ovom konkretnom slučaju ovršenik nije dokazao da majka štetno utječe na mlljt. djecu, te su i predstavnik Zavoda i posebna skrbnica predložili prihvatiti prijedlog za ovrhu, to je prvostupanjski sud osnovano prihvatio prijedlog za ovrhu, pa su stoga žalbeni navodi ovršenika o neosnovanosti prijedloga za ovrhu neosnovani. Obzirom je iz stanja spisa evidentno da problemi u obitelji proizlaze iz nekvalitetne komunikacije među roditeljima, opterećene njihovim očito nerazriješenim partnerskim odnosom, te da te tenzije među roditeljima utječu na njihovu mlljt. djecu i predstavljaju ugrozu za daljnji emocionalni razvoj djece, to su stranke dužne kao odgovorni roditelji popraviti svoj odnos i komunikaciju te surađivati na sve moguće načine za dobrobit svoje djece, jer su potrebe i interesi djece primarni i ispred njihovih interesa.

10. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ovršeniku i svakoj drugoj osobi koja bi onemogućavala ostvarivanje osobnih odnosa ovrhovoditeljice kao majke s mlljt. djecom zaprijetio novčanom kaznom u maksimalnom iznosu od 3.980,00 EUR-a. Naime, imajući u vidu okolnosti ovog konkretnog slučaja (ovrhovoditeljičino neprihvaćanje prijedloga mlljt. djece da osobne odnose vikendom s njom ostvaruju izvan njezinog stana, ovršenikovo nepoticanje mlljt. djece na ostvarivanje osobnih odnosa majke s djecom), prema ocjeni ovog suda svrha ovrhe ostvarila bi se i zaprječivanjem novčane kazne u iznosu od 1.000,00 EUR-a.

11. Stoga je iz navedenih razloga valjalo djelomično odbiti žalbu ovršenika te primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a i čl. 346. ObZ-a potvrditi prvostupanjsko rješenje pod točkama I., IV. i V. izreke, te u točki III. izreke (osim u odnosu na visinu zapriječene novčane kazne) i točki II. izreke u dijelu kojim je naloženo ovršeniku i svakoj drugoj osobi kod koje se nađu djeca da odmah zajedničkoj djeci omoguće održavanje osobnih odnosa s ovrhovoditeljicom kao majkom u skladu s presudom Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P Ob-152/2023-27 od 9. srpnja 2024., primjenjujući pri tom u odnosu na odluku o trošku postupka (točka IV. izreke rješenja) odredbu čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ-a prema kojoj drugostupanjski sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, jer ovršenik u žalbi sadržajno uopće nije pobijao odluku o troškovima. Primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a i čl. 346. ObZ-a žalbu ovršenika valjalo je djelomično uvažiti te preinačiti prvostupanjsko rješenje pod točkom II. i III. izreke u odnosu na visinu zapriječene novčane kazne u iznosu od 3.980,00 EUR-a i zaprijetiti ovršeniku novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 EUR-a.

12. Obzirom je ovršenik u žalbenom postupku uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, to mu sukladno čl. 154. st. 5. ZPP-a nije dosuđen trošak žalbenog postupka.

U Varaždinu 14. listopada 2025.

Sutkinja

Amalija Švegović