Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž Ovr-380/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Tatjani Kučić kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o., OIB: 29524210204, iz Zagreba, Vrtni put 1, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Zec & partneri, odvjetnicima iz Osijeka, protiv ovršenika KG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja, protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-1320/2025-2 od 21. svibnja 2025., 14. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-1320/2025-2 od 21. svibnja 2025. u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan preostali dio zahtjeva za naknadu troškova ovrhovoditelja.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je rješenje čija izreka glasi:
"Nalaže se ovršeniku KG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi ovrhovoditelju A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, troškove izvansudske ovrhe pokrenute radi namirenja novčane tražbine iz rješenja o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu broj Ovrv-1435/2025 od 12. ožujka 2025. podnošenjem zahtjeva za naplatu Financijskoj agenciji dana 24. travnja 2025. u iznosu od 46,87 eur (četrdeset šest eura i osamdeset sedam centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 31,25 eur od 24. travnja 2025. do isplate, te na iznos od 15,62 eur od 14. svibnja 2025. do isplate, sve po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova ovrhovoditelja odbija kao neosnovan."
2. Protiv dijela rješenja kojim je odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova izravne naplate pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je ovrhovoditelj iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22. i 155/23; dalje: ZPP) u vezi s člankom 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. -odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17., 131/20. i 114/22.; dalje: OZ) te predlaže da sud drugog stupnja preinači rješenje u pobijanom dijelu, a podredno da ga u tom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ovrhovoditelj je žalbu podnio zbog bitne povrede odredaba postupka ne navodeći kojeg postupka iz kojih razloga je ovaj sud na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a rješenje suda prvog stupnja ispitivao po službenoj dužnosti te je utvrđeno da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti.
6. U odnosu na pobijani dio rješenja kojim je odbijen preostali zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova izvansudske ovrhe sud prvog stupnja utvrđuje da se zatraženi iznos od 50,00 eura uvećan za pripadajući PDV-e odnosi na trošak izvida pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi temeljem kojeg je zatražena izvasudska ovrha. Sud ocjenjuje da se ne radi o potrebnom trošku iz članka 14. stavak 4. OZ-a iz razloga što u smislu odredbe članka 283. stavak 1. i 4. OZ-a javni bilježnik po službenoj dužnosti bez ikakve radnje stranke iskazuje pravomoćnost i ovršnost rješenja o ovrsi donesenog temeljem vjerodostojne isprave, a potvrdu o pravomoćnosti i ovršnosti zajedno s rješenjem o ovrsi dostavlja ovrhovoditelju.
7. Prema članku 14. stavak 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17., 131/20. i 114/22.) ovršenik je dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.
7.1. Ovrhovoditelj je u zahtjevu za naknadu troškova postupka zatražio i trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 62,50 EUR pozivom na Tbr. 36. stavak 2. Tarife, koji propisuje da za izvid ili pribavu pravomoćnosti ili izvršnosti presude, rješenja i platnih naloga odvjetniku pripada nagrada od 25 bodova.
7.2. Odredba članka 283. OZ-a propisuje da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor (stavak 1.), te da će rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti javni bilježnik dostaviti ovrhovoditelju (stavak 4.). Isto tako Pravilnik o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" br. 9/21., 18/22., 154/22.) u članku 5. propisuje način utvrđivanja naknade za radnje javnog bilježnika koje, između ostalog, uključuju i radnju izdavanja potvrde pravomoćnosti i ovršnosti.
7.3. Kako iz citirane odredbe članka 283. stavak 1. i 4. OZ-a proizlazi da javni bilježnik izdaje potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi i isto dostavlja ovrhovoditelju bez zahtjeva ovrhovoditelja, kao i da iz stanja u spisu proizlazi da je javni bilježnik upravo na taj način postupio, a da ovrhovoditelj niti ne navodi da je potvrda pravomoćnosti izdana na njegov zahtjev, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da ovrhovoditelj nema pravo na naknadu troška pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti jer taj trošak nije imao. Naime, sama činjenica što je nagrada za izdavanje potvrde propisana u Tbr. 36. st. 2. Tarife nije dovoljna da bi ovrhovoditelj imao pravo na trošak u situaciji kada radnja nije poduzeta.
7.4. Ovrhovoditelj se u žalbi poziva na pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-74/2023 tvrdeći da iz te odluke proizlazi da ovrhovoditelju pripada pravo na zatraženi trošak pribave potvrde o pravomoćnosti i ovršnosti. U konkretnom slučaju odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. veljače 2023. broj Rev-74/2023. nije primjenjiva. U navedenoj odluci izraženo je pravno shvaćanje da Tarifa ne uvjetuje da stranka mora dokazati da je upravo njen punomoćnik pribavio klauzulu pravomoćnosti ili ovršnosti, odnosno izraženo je shvaćanje da taj trošak pripada stranci (ovrhovoditelju) bez obzira tko je pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti. U navedenoj odluci činjenično nije bilo sporno da je potvrda pravomoćnosti i ovršnosti pribavljena na zahtjev ovrhovoditelja (jer se radilo o sudskoj odluci), dok u ovom postupku citirana zakonska regulativa iz članka 283. stavak 1. i 4. OZ-a isključuje zahtjev ovrhovoditelja, pri čemu ovrhovoditelj u žalbi niti ne tvrdi da je za izdavanje potvrde bio potreban njegov zahtjev.
8. Iz obrazloženih razloga žalbu ovrhovoditelja trebalo je odbiti kao neosnovanu, a rješenje suda prvog stupnja potvrditi u dijelu u kojem je odbijen preostali dio zahtjeva ovrhovoditelja za naknadom troškova kao neosnovan primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a.
Koprivnica, 14. listopada 2025.
Sutkinja
Tatjana Kučić
