Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Malom Lošinju
Riva lošinjskih kapetana 14
51550 Mali Lošinj
Poslovni broj: Pn-413/2022-53
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, (OIB:54566384631), Stalna služba u Malom Lošinju, po sucu ovog suda Gordani Holer kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice Patricie Sablić Havić, u pravnoj stvari tužitelja OŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], OŠC, [adresa], zastupan po punomoćnici Marini Pibernik, odvjetnici iz Pule, protiv tuženika Grad Mali Lošinj, OIB: 72167903884, Riva lošinjskih kapetana 7, Mali Lošinj, zastupan po Krešimiru Pugelu, odvjetniku u Rijeci i Hrvatske ceste d.o.o., OIB: 55545787885, Vončina 3, Zagreb, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave 2. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, 14. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno naknade štetu isplatom iznosa od 7.718,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 11. veljače 2022. pa do isplate po kamatnoj stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tropostotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005 i dr.), u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno naknade prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.323,83 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana donošenja presude pa sve do isplate po kamatnoj stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005 i dr.), u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 9. svibnja 2020. došlo do prometne nezgode na dionici ceste D100 – Porozina (trajektna luka) – Cres – Mali Lošinj, općina Mali Lošinj, na km 55 km + 200 m, u kojoj da je sudjelovalo vozilo marke i tipa vozila Alfa Romeo Giuletta, god. proizvodnje 2016., reg. [registarska oznaka], u vlasništvo tužitelja koji je u trenutku nezgode upravljao istim. Do opisane prometne nezgode da je došlo kada je tužitelj upravljajući predmetnim vozilom bez svoje krivnje, te poštujući prometna pravila, vozilom udario u tri velika kamena veličine između 10 – 20 cm koji da su se nalazili na sredini njegove prometne trake. Do odronjavanja kamenja da je došlo iz nezaštićenog kamenog zasjeka koji se nalazio uzduž kolnika kojim se kretao tužitelj. Na predmetnoj dionici ceste u vrijeme štetnog događaja da iz nepoznatih razloga nije radila ulična rasvjeta iako je ista bila postavljena. Obzirom da prvotuženik nije očistio cestu na mjestu nezgode od kamenja, te budući da na predjelu ceste nije radila javna rasvjeta radi čega da je vidljivost bila smanjena, a što je sve u uzročno posljedičnoj vezi s predmetnom nezgodom, to tužitelj smatra kako postoji solidarna odgovornost oba tuženika za prometnu nezgodu. Procjenom štete na vozilu da je utvrđeno da su na predmetnom vozilu, a povodom opisane prometne nezgode, nastala oštećenja vozila i to mjenjača, motora, rezervoara, katalizatora, puknuće kratera, te ostala vidljiva oštećenja na podvozju automobila, sve detaljno opisano u procjeni vještaka GŠ, a temeljem koje se šteta na vozilu procjenjuje na iznos od 46.813,00 kn + 25% PDV-a. Tužitelj da je vozilo popravio, te da je za izvršeni rad i zamjenu dijelova platio naknadu od 58.151,34 kn po izdanom računu broj 25/01/02 od 11. veljače 2022. Stoga tužitelj predlaže sudu naložiti tuženicima da mu solidarno naknade imovinsku štetu u iznosu od 58.151,34 kn / 7.718,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 11. veljače 2022. pa do isplate uz naknadnu prouzročenog parničnog troška.
2. Prvotuženik Grad Mali Lošinj u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kako po osnovu tako i po visini, te navodi da je iz dokumentacije / potvrde MUP-a od 15. listopada 2022. razvidno kako se nesreća desila na cesti D100
– Porozina (trajektna luka) - Cres – Mali Lošinj D101 - Mali Lošinj, općina Mali Lošinj na km 55 km + 200 m koja da je sukladno Odluci o razvrstavanju javnih cesta (NN 92/14 i 110/19) svrstana u državnu cestu. Državne ceste da sukladno odredbi čl. 82. Zakona o cestama održava trgovačko društvo Hrvatske ceste d.o.o. pa slijedom toga ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Nadalje tuženik navodi da tužitelj nije dokazao da je do nesreće došlo zbog uzorka koji bi bili u odgovornosti tuženika pa slijedom toga da ne postoji ni obveza, odnosno odgovornost prvotuženika za nastanak nesreće. Prvotuženik ističe da je tužitelj isključivo odgovoran za nastanak predmetne nesreće do koje da je došlo zbog neprilagođene brzine kretanja koja da je bila znatno veća od dopuštene ili umora, dekoncentracije ili neprimjerne reakcije vozača koja da je za posljedicu imala udar u kamenje. Slijedom navedenog prvotuženik predlaže da sud po provedenom postupku odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja uz obvezu tužitelja na naknadu prouzročenog parničnog troška prvotuženika.
3. Drugotuženik Hrvatske ceste d.o.o. u odgovoru na tužbu također osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije pozivom na odredbu čl. 27. st. 2. i 5. Zakona o cestama. U konkretnom slučaju predmetna nezgoda da se dogodila na djelu državne ceste koja prolazi kroz naselje pa slijedom toga održavanje javne ceste u djelu u kojem prolazi kroz naseljeno mjesto u pogledu čišćenja tog dijela javne ceste, a koje prema odredbi čl. 30. Pravilnika o održavanju ceste obuhvaća čišćenje i odstranjivanje kamenja sa ceste, da nije dužan vršiti drugotuženik već da je sukladno odredbi čl. 27. st. 5. Zakona o cestama dužnost i obveza jedinica lokalne samouprave, odnosno prvotuženika. Drugotuženik nadalje navodi da vrsta i obim oštećenja navodno nastalih na vozilu u štetnom događaju ukazuju na isključivu odgovornost tužitelja za nastanak štetnog događaja jer da se isti očigledno kretao brzinom koja nije bila prilagođena konkretnim prometnim uvjetima. Stoga drugotuženik predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti u odnosu na drugotuženika uz obvezivanje prvotuženika na naknadu parničnih troškova.
4. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je proveo dokaze uvidom u presliku prometnu dozvolu na listu 6 i 8 spisa, račun R2 broj 21/20 od 24. lipnja 2020. na listu 7 spisa, očitovanje Ceste – Rijeka d.o.o. Urbroj: 967/2021 od 21. travnja 2021., račun otpremnica broj 25/01/02 od 11. veljače 2022. na listu 12 spisa, potvrdu RH, MUP-a PU primorsko goranska PP Mali Lošinj s ispostavom Cres, Klasa: 211- 04/20-O/3255, Urbroj: 511-09-26/06-O-6-3/2020 od 20. svibnja 2020., procjenu štete na vozilu Alfa Romeo Giuletta reg. oznake [registarska oznaka] sačinjena po GŠ vlasniku obrta za procjene i vještačenja [obrt] na listu 15-20 spisa, fotografije na listu 69-74 i 82 spisa, očitovanje društva Lošinj usluge d.o.o. od 27. ožujka 2023., očitovanje društva Ceste - Rijeka d.o.o. Urbroj: 843/2023MŠ od 12. travnja 2023., situacijski plan od 9. svibnja 2020 na listu 100 spisa, fotografije na CD-u koji prileži na listu 101 spisa, ophodarski dnevnik broj 061649 na listu 105 spisa i ophodarski dnevnik broj 061501 na listu 106 spisa, potvrdu RH, MUP-a PU primorsko goranska PP Mali Lošinj s ispostavom Cres, Klasa: 211-04/20-O/3255, Urbroj: 511-09-26/06-O- 6-3/2020 od 20. svibnja 2020. na listu 135 spisa, fotografiju na listu 154 spisa, nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Jurjevića od 12. travnja 2025. na listu 162-176 spisa, te je proveden dokaz očevidom na licu mjesta i saslušanjem svjedoka GŠ, VŠ, UŠ, ŠŠ, GŠC i tužitelja.
5. Sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP, Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01/ 113/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22) prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.
6. Uvidom u potvrdu Policijske postaje Mali Lošinj s ispostavom Cres, Klasa: 211-04/20-O/3255, Urbroj: 511-09-26/06-O-6-3/2020 od 20. svibnja 2020. utvrđeno je da je ista sačinjena vezano za predmetni događaj od 9. svibnja 2020. u 21:35 sati, da se mjesto nesreće nalazi na cesti D100 – Porozina (trajektna luka) – Cres – Mali Lošinj – Veli Lošinj D101 – Mali Lošinj, općina Mali Lošinj, na km 55 km + 200 m, da na predjelu ceste koji je inače osvijetljen, u vrijeme prometne nesreće rasvjeta nije bila u funkciji – što je umanjilo preglednost ceste, te da se u vrijeme prometne nesreće na neutvrđen način dogodila neočekivana pojava opasnosti na cesti - tri kamena visine cca 10 – 20 cm.
7. Policijska službenica UŠ koja je provela uviđaj na licu mjesta, u svom iskazu kao svjedok navodi da se sjeća da je na licu mjesta zatekla tužitelja sa svojim vozilom i kamenje na cesti, te da ostaje kod svega što je navedeno u potvrdi koja je sačinjena na dan nesreće i za to jamči svojim potpisom i svojom značkom policijskog službenika. Vezano za kamenje koje se nalazilo na cesti svjedokinja je iskazivala da se radilo o tri kamena od kojih je jedan bio poveći, a nalazili su se na sredini ceste, a vezano za rasvjetu navodi da je bilo mračno na djelu prometnice gdje je došlo do prometne nezgode.
8. Svjedoci GŠC i VŠ koji su se s tužiteljem vozili u automobilu u vrijeme nastanka štetnog događaja, u svojim iskazima potvrdili su da je do nesreće došlo u večernjim satima negdje oko 9, da su vremenski uvjeti bili dobri, ali da je na tom dijelu ceste bilo mračno, te da su prekasno uočili kamenje na cesti od kojih je jedan bio velik, a drugi su bili manji. Oba svjedoka su iskazivala da tužitelj nije brzo vozio, možda nekih 50-ak km/h, ali zbog činjenice da je cesta bila neosvijetljena, te vozila koje je u tom trenutku dolazilo iz suprotnog smjera, prekasno su uočili kamenje na cesti pa tužitelj više nije imao mogućnost reagirati kako bi izbjegao kamenje koje se nalazilo na cesti.
9. Nadalje, u svom iskazu tužitelj kao stranka navodi da su dolaskom pred most on i svjedok GŠC iskomentirali kako je mračno jer je taj dio ceste inače osvijetljen, te da je prilagodio brzinu vozila brzini kretanja u naselju. Obzirom da mu je automobil dolazio iz suprotne strane i s tim se automobilom mimoišao paralelno upravo na mjestu gdje se nalazilo kamenje na cesti, to kamenje nije mogao nikako izbjeći. Tužitelj je nadalje iskazivao da nije bio ničime ometan u vožnji u mjeri da nije mogao upravljati vozilom, te da je postojala bilo kakva mogućnost da izbjegne nesreću, da bi on to svakako učinio upravo da se izbjegnu svi troškovi i komplikacije koje su uslijedile nakon prometne nesreće. Neposredno nakon udarca u odron kamenja, na vozilu su se počele paliti lampice, te je isti ušao u "safe mode" i vozilo nije moglo postići brzinu veću od 20 km/h. Tužitelj je zaustavio vozilo odmah nakon agencije Cappelli, gdje započinje druga traka, pogledao ispod auta i vidio da mu curi ulje. U namjeri da smanji troškove oštećenja na vozilu, brzo je reagirao i odvezao vozilo brzinom od 20 km/h do parkirališta Zagazinjine gdje je ostavio vozilo sve dok ga šlep služba nije odvukla na servis par dana nakon nesreće.
10. Svjedok ŠŠ, vlasnik automehaničarskog obrta koji je izvršio popravak vozila nakon prometne nezgode, u svom iskazu navodi da su nakon što je vozilo dovezeno u servis šlep službom, utvrdili oštećenja na donjem dijelu mehanike, obavili pregled vozila i ustanovili veće troškove. Nakon što su dobili izvještaj vještaka, naručili su dijelove od kojih su neki dijelovi došli odmah, a drugi su kasnili zbog problema s isporukom. Kada su dobili sve dijelove, obavili su popravak vozila, isporučili vozilo klijentu zajedno s računom koji im je uredno plaćen. S obzirom na udarac koji je bio s donje strane vozila gdje se nalazi pumpa automatskog mjenjača, nastala su oštećenja na auspuhu, mostu, kućištu mjenjača i sl. Sva oštećenja bila su odmah vidljiva i nije bilo potrebe za dodatnim izvidima, a sva ta oštećenja se jasno vide na fotografijama koje se nalaze u procjeni vještaka na listu 15-20 spisa. Izvješće vještaka je bilo kao nekakav radni nalog s fotografijama po kojem izvješću su oni u dogovoru s vlasnikom vozila naručili dijelove iz kataloga koje su trebali zamijeniti i time vratiti vozilo u isto stanje kako je bilo prije nastanka nesreće.
11. Svjedok BŠ, vještak koji je sačinio nalaz odmah nakon prometne nesreće u svom iskazu navodi da je na zahtjev tužitelja izvršio procjenu štete na vozilu, te je unutar te procjene izvršio i procjenu isplativosti popravka vozila. Vozilo koje je predmet postupka u vrijeme pregleda se nalazilo u neizmijenjenom stanju, sve cijene koje su navedene u nalazu izvučene su iz programa, a da bi se došlo do tih cijena prethodno je potrebno unijeti sve podatke o vozilu, pa tako i broj šasije, nakon čega program na temelju unesenih podataka o vozilu izbaci cijene dijelova za to konkretno vozilo.
12. Nadalje, uvidom u procjenu štete na vozilu od 24. lipnja 2020. koju je sačinio svjedok BŠ, kao vlasnik obrta za procjene i vještačenja i stalni sudski vještak, procijenjena je šteta u ukupnom iznosu od 40.813,00 kn uvećano za PDV, a što uključuje troškove dijelova za popravak u iznosu od 40.673,00 kn, troškove rada u iznosu od 5.038,00 kn, te troškove potrošnog materijala u iznosu od 1.102,00 kn, uz zaključak da je šteta djelomična, a popravak isplativ.
13. Uvidom u račun – otpremnicu broj 25/01-02 od 11. veljače 2022. izdan od strane [obrt], vlasnika ŠŠ iz [adresa], utvrđeno je da je tužitelj za izvedene radove platio 46.521,07 kn uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 11.630,27 kn, odnosno ukupno 58.151,34 kn.
14. Obzirom da su tuženici osporavali nalaz vještaka GŠ kojeg je angažirao tužitelj prije pokretanja ovog parničnog postupka, to je sud na prijedlog tužitelja odredio prometno vještačenje po vještaku prometne struke Tomislavu Jurjeviću na okolnost utvrđivanja dinamike prometne nezgode, brzine kojom se kretao tužitelj, je li tužitelj svojim neprimjerenim ponašanjem i radnjama doveo do nastnka nezgode, kao i na okolnost je li visina štete nastale na vozilu jednaka troškovima obavljenog popravka vozila tužitelja. Iz nalaza i mišljenja vještaka od 12. travnja 2025. proizlazi da je prometna nezgoda nastala na način da je tužitelj kao vozač upravljajući vozilom Alfa Romeo Giulietta reg. oznaka [registarska oznaka] na cesti D100. Na 55 km + 200 m u mjestu Mali Lošinj naišao na odron kamenja koja su bila na kolničkoj traci u kojoj se kretao. Kamenja su bila visine cca 20 cm. S obzirom na visinu kamenja i opterećeno vozilo sa putnicima, na vozilu su mogla nastati oštećenja donjeg postroja vozila. Sva oštećenja koja su nastala na vozilu sanirana su prema dostavljenom računu broj 25/01/20 Alfa auto – automehaničarski obrt. Visina štete koja je nastala na vozilu iznosi 7.718,01 EUR. Prema mišljenju vještaka, račun popravka je opravdan prema cijenama dijelova koje su na priloženom računu i samom normativu radova koji su potrebni za popravak oštećenja nastalih na vozilu tužitelja. Isti je iskontroliran u priloženoj kalkulaciji štete u Audatex programu za procjenu štete na motornim vozilima. Prema fotografijama oštećenja na vozilu vještak zaključuje da su sva oštećenja koja su na dostavljenom računu sastavni dio štete koja je nastala naletom na odron kamenja. Vještak u nalazu nadalje navodi da je ograničenje brzine na prometnici 50 km/h. Prema uočljivosti odrona kamenja od 15 m, uvjetima u kojima je nastala prometna nezgoda – noć i neosvijetljena cesta, te kretanjem vozila u zavoju, vozač je mogao izbjeći nalet na odron kamenja da se vozio brzinom manjom od 35,05 km/h. Brzina kretanja vozila prije samog uočavanja odrona kamenja je bila u granicama od 50-55 km/h. Vještak u konačnici zaključuje da vozač nije mogao izbjeći odron kamenja pri brzinama iznad 35 km/h, time da ukoliko se vozač kretao prema ograničenju brzine do 50 km/h također nije imao mogućnost izbjegavanja odrona koji se nalazio na cesti. Sud je u cijelosti poklonio vjeru nalazu vještaka budući je isti ocijenio kao stručan i istinit, te detaljno obrazložen, osobito imajući u vidu da stranke nisu imale primjedbi na nalaz vještaka, te da istinitost i stručnost nalaza vještaka nisu dovedeni u pitanje drugim dokazima.
15. U vrijeme štetnog događaja na snazi je bio Zakon o cestama (Narodne novine broj 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014, 110/2019) koji u odredbi čl. 26. st. 1. propisuje da u poslove održavanja javnih cesta u smislu ovog Zakona, između ostalog spada redovito i izvanredno održavanje javnih cesta time da je odredbom čl. 27. st. 1. istog Zakona propisano da pravna osoba koja upravlja javnom cestom koja prolazi kroz naselje između ostalog ne održava javnu rasvjetu. Ovdje valja napomenuti da stavak 5. članka 27. Zakon o cestama nije bio na snazi u vrijeme kada je nastao štetni događaj, već je ta odredba dodana Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o cestama (Narodne novine broj 114/2021) koji je stupio na snagu 4. siječnja 2022. pa se stoga navedena odredba Zakona ne primjenjuje na ovaj konkretan slučaj. Nadalje, odredbom čl. 82. st. 1. važećeg Zakona o cestama propisano je da državnim cestama upravlja, gradi i rekonstruira i održava trgovačko društvo Hrvatske ceste d.o.o. u Zagrebu, dok je stavkom 3. istog članka između ostalog propisano da je predmet poslovanja Hrvatskih cesta d.o.o. organiziranje i obavljanje poslova održavanja iz čl. 26. ovog Zakona državnih cesta. Nadalje odredbom čl. 30. Pravilnika o održavanju cesta (Narodne novine broj 90/2014) propisano je da je upravitelj ceste u obvezi osigurati da izvođač radova održavanja ceste sve sastavne dijelove javne ceste očisti na način da odstrani sve što može utjecati na sigurnost prometa, njegovu funkcionalnost i uređeni izgled ceste, te zaštitu okoliša. Odredbom čl. 31. istog Pravilnika nadalje je propisano da je upravitelj ceste u obvezi osigurati da izvođač radova održavanja ceste, cestovne objekte održava na način da se na objektu i prostoru oko objekta pravovremeno utvrdi i otkloni svaki uzrok koji bi mogao negativno utjecati na stabilnost, funkcionalnost i trajnost objekta i sigurnost objekta, a pod radovima redovitog održavanja cestovnih objekata podrazumijeva se čišćenje između ostalog i prometnih površina. Ovdje također valja ukazati da je u vrijeme nastanka štetnog događaja na snazi bio novi Zakon o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine broj 68/2018, 110/2018 i 32/20) koji na sasvim drugačiji način regulira poslove komunalne djelatnosti. Prema odredbama navedenog zakona u komunalne djelatnosti koje obavljaju jedinice lokalne samouprave ne ulazi održavanje dijelova javnih cesta koje prolaze kroz naselje, već sukladno odredbi čl. 22. navedenog Zakona komunalnim djelatnostima, uz ostalo, smatra se održavanje isključivo nerazvrstanih cesta, te održavanje javne rasvjete.
16. Dakle, neovisno o činjenici što je štetni događaj nastao na državnoj cesti unutar naselja, a koja činjenica nije sporna, drugotuženik u konkretnom slučaju ne može zbog toga otkloniti svoju odgovornost pozivom na odredbu čl. 27. st. 5. Zakona o cestama upravo iz razloga što navedena odredba nije bila na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja, stoga sud nalazi neosnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije drugotuženika.
17. Sud također nalazi neosnovanim i prigovor promašene pasivne legitimacije prvotuženika iz razloga što je u postupku nedvojbeno utvrđeno da javna rasvjeta na dionici ceste na kojoj je došlo do štetnog događaja nije bila u funkciji unatoč činjenici što su bili postavljeni stupovi javne rasvjete, a iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je zbog toga bila smanjena uočljivost odrona kamenja na cestama. Naime obveza održavanja javne rasvjete koja podrazumijeva upravljanje i održavanje instalacija javne rasvjete za rasvjetljavanje površina javne namjene spada isključivo u nadležnost jedinice lokalne samouprave sukladno odredbi čl. 27. st. 1. Zakona o cestama i odredbi čl. 22. st. 1. toč. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu koji su bili na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja.
18. Prema mišljenju ovoga suda, a sukladno gore navedenom odgovornost tuženika za održavanje državne ceste, uključujući i održavanje javne rasvjete za rasvjetljavanje te ceste podrazumijeva da su isti dužni poduzeti sve potrebne mjere kako bi predmetna cesta bila potpuno sigurna za vožnju. Poslovi održavanja ceste uključuju poslove nadzora i pregleda ceste, te poslove ophodnje koji obuhvaćaju nadziranje svih događanja koja utječu na javnu cestu i provođenje potrebnih mjera za zaštitu javne ceste sukladno odredbama Pravilnika o održavanju ceste. Prema tome prvotuženikov propust sastoji se u tome što nije poduzeo potrebne mjere da se javna rasvjeta na tom dijelu državne ceste stavi u funkciju, dok se drugotuženikov propust u održavanju cesta sastoji se u tome što nije poduzeo potrebne mjere za sprječavanje odrona kamenja na predmetnu cestu kao i u tome što nije pravovremeno pregledao cestu i poduzeo potrebne mjere za uklanjanje kamenja s ceste. Naime, iako su u spis dostavljeni ophodarski dnevnici društva Ceste Rijeka d.o.o. na dan nastanka štetnog događaja iz istih nije razvidno da je upravno na dijelu državne ceste na kojem je nastao štetni događaj izvršen nadzor i provedeni radovi čišćenja kolnika, dok prvotuženik tijekom postupka nije niti osporavao činjenicu da na predmetnom dijelu državne ceste na dan nastanka štetnog događaja javna rasvjeta nije bila u funkciji, niti je dokazao da je poduzeo sve potrebne radnje u cilju popravka javne rasvjete koja se nalazi uz državnu cestu na dionici na kojoj je došlo do nastanka štetnog događaja.
19. Slijedom navedenog sud nalazi da su u konkretnom slučaju oba tuženika odgovorna za nastanak štete, budući iz nalaza vještaka nedvojbeno proizlazi da su sva oštećenja na vozilu nastala naletom automobila tužitelja na odron kamenja, te da je zbog uvjeta u kojima je nastala prometna nezgoda, a to je noć i neosvijetljena cesta, uočljivost odrona kamenja bila smanjena. Obzirom da se ne mogu utvrditi njihovi udjeli u nastaloj šteti, tuženici sukladno odredbi čl. 1107. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO, Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.) solidarno odgovaraju za prouzročenu štetu.
20. Nije osnovan niti prigovor tuženika o isključivoj odgovornosti tužitelja za nastanak predmetnog štetnog događaja. Naime, ovaj sud nije utvrdio postojanje bilo kakvih elemenata suodgovornosti, odnosno doprinosa tužitelja vlastitoj šteti sukladno odredbi čl. 1092. ZOO, kao ni isključivu odgovornost tužitelja za nastanak štetnog događaja. Naime, tuženici potpuno neosnovano i paušalno tvrde da je tužitelj prouzročio prometnu nezgodu jer nije prilagodio brzinu kretanja vozila stanju i uvjetima na kolniku, buduću upravo iz nalaza sudskog vještaka proizlazi da je brzina kretanja vozila u granicama od 50-55 km/h, a koliko je dopušteno ograničenje brzine na tom djelu prometnice, te da ukoliko se vozač kretao prema ograničenju brzine do 50 km/h nije imao mogućnost izbjegavanja odrona koji se nalazio na cesti. Stoga sud nalazi da u konkretnom slučaju nema elemenata za utvrditi odgovornost tužitelja za nastanak prometne nesreće jer se tužitelj kretao dopuštenom brzinom, te nije postupio suprotno odredbi čl. 51. i 53. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
21. Vezano za visinu štete, sud je u potpunosti prihvatio zahtjeva tužitelja da mu se naknadi šteta u iznosu od 7.718,00 EUR, a koliko je platio popravak vozila po računu broj 25/01/02 od 11. veljače 2022., budući je nalazom i mišljenjem vještaka nedvojbeno utvrđeno da je račun popravka kojeg je tužitelj platio opravdan prema cijenama dijelova koje su na priloženom računu i samom normativu radova koji su potrebni za popravak oštećenja nastalih na vozilu tužitelja, a isti je iskontroliran u Audatex programu za procjenu šteta na motornim vozilima.
22. Slijedom navedenog valjalo je u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u ukupnom iznosu od 7.718,00 EUR i odlučiti kao u točki I. izreke presude sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO zajedno sa pripadajućom zakonskom kamatom sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO, a na način pobliže opisan u točki I. izreke ove presude.
23. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP, Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01/ 113/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23), prema kojoj odredbi stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Tako je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarife, Narodne novine broj 8/23) tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. točka 1. Tarife, sastav podnesaka od 27. veljače 2025. i 21. lipnja 2025. u iznosu od 400,00 EUR sukladno Tbr. 8. točka 1. Tarife, zastupanje na ročištima 23. siječnja 2024., 16. svibnja 2024. i 2. rujna 2025. u iznosu od 600,00 EUR sukladno Tbr. 9. točka 1. Tarife, sve uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 300,00 EUR sukladno Tbr. 46. Tarife, što sveukupno iznosi 1.500,00 EUR. Tužitelju pripada i pravo na trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 61,82 EUR, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 61,82 EUR, te troškovi svjedoka ŠŠ i GŠ u iznosu od 160,00 EUR, troškovi vještačenja u iznosu od 499,99 EUR, te troškovi izlaska suda na lice mjesta u iznosu od 40,20 EUR. Slijedom navedenog tužitelju je valjalo dosuditi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.323,83 EUR.
24. U preostalom djelu valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova koji se odnosi na trošak sastava izvansudskog zahtjeva prema tuženicima, troškove izvansudskog osiguranja dokaza, te troškove izbivanja punomoćnika tužitelja iz pisarnice i njegovih putnih troškova. Prema mišljenju ovog suda troškovi sastava izvansudskog zahtjeva prema tuženicima, kao i trošak izvansudskog osiguranja ne predstavljaju izdatke koji su bili potrebni za vođenje parnice. Osobito imajući u vidu da prema postojećim zakonskim propisima u konkretnom slučaju nije propisana obveza vođenja izvanduskog postupka koji prethodi ovom parničnom postupku u smislu odredbe Tbr. 32. točka 1. Tarife. Vezano za zahtjev za naknadnu putnih troškova punomoćnika tužitelja i njegovo izbivanje iz pisarnice, valja napomenuti da takav trošak pada na teret samog tužitelja iz razloga što je tužitelj mogao odabrati punomoćnika iz redova odvjetnika sa sjedištem u mjestu prvostupanjskog suda, a u kojem slučaju tužitelj takav trošak ne bi imao.
U Malom Lošinju 14. listopada 2025.
S u d a c
Gordana Holer
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
DNA:
1. Punomoćnica tužitelja – Marina Pribernik, odvjetnica
2. Punomoćnik tuženika Grada Malog Lošinja – Krešimir Pugel, odvjetnik
3. Tuženik Hrvatske ceste d.o.o.
