Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1027/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Zinke Bulka člana vijeća i suca izvjestitelja i Vitomira Boića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Maneo društvo s ograničenom odgovornošću za savjetovanje i usluge, [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Željki Krolo Ivanov, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Jujnović Lučić Marković Ivandić Galić d.o.o. iz Zagreba, Strojarska cesta 20/XXIII, protiv tuženika SH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Mireli Miculinić, odvjetnici iz Čavala, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru Stalna služba u Grubišnom Polju poslovni broj P-755/2023-29 od 25. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika SH kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru Stalne službe u Grubišnom Polju poslovni broj P- 755/2023-29 od 25. srpnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja Maneo d.o.o. za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

„ I Nalaže se tuženiku SH s prebivalištem u [adresa], S [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tužitelju MANEO d.o.o. sa sjedištem u [adresa], [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.787,18 EUR / 21.000,00 HRK sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27.12.2022. godine pa do isplate, po stopi koja se do 31.12.2022. godine određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena (članak 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima), sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku SH s prebivalištem u [adresa], S [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tužitelju MANEO d.o.o. sa sjedištem u [adresa], [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 1.787,16€, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude, pa do isplate po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena sukladno članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže da se žalba uvaži te preinači presuda na način da se odbije tužba i tužbeni zahtjev, a podredno da se ukine presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj predlaže da se žalba tuženika odbije u cijelosti kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 250,00 Eur.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 2.787,18 Eur od tuženika kao jamca platca.

6. U postupku suda prvog stupnja nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a), a za koje tuženik niti ne navodi u čemu bi se iste sastojale.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženika sud prvog stupnja je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a ispitao sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a na temelju tako izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među stranka.

7. 1.Tako je sud prvog stupnja utvrdio:

- da je utvrđeno da je između tužitelja i firme Pastorino inžinjering d.o.o. zaključen Ugovor o poslovnoj suradnji - dalje Ugovor dana 19. ožujka 2021.,

- da se navedenim ugovorom tužitelj obvezao pružati savjetodavne usluge vezane uz otvaranje i vođenje predstečajnog postupka nad tvrtkom Pastorino inžinjering d.o.o.,

- da je čl. 2. st. 2. ugovoreno da stranke suglasno utvrđuju da savjetodavne usluge obuhvaćaju izradu dokumentacije potrebne za pokretanje i vođenje predstečajnog postupka uključujući i plan financijskog i operativnog restrukturiranja, po potrebi sudjelovanje na ročištima pred nadležnim Trgovačkim sudom u predstečajnom postupku u svojstvu savjetnika, pružanje poslovnih savjeta i mišljenja o načinu pregovora s predstečajnim vjerovnicima naručitelja usluge,

- da je nad tuženikom otvoren predstečajni postupak 6. svibnja 2021. rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj St-828/21,

- da je predstečajni postupak obustavljen Rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni br. St-282/21 od dana 13. prosinca 2021.

- da je do obustave predstečajnog postupka došlo krivnjom tuženika, već iz razloga što tvrtka Pastorino inženjering nije platila prioritetne tražbine koje je bila dužna temeljem zakona, a o čemu je bila pravovremeno i obavještena,

- da je tužitelj uložio žalbu na rješenje Trgovačkog suda u Rijeci o obustavi predstečajnog postupka, međutim ista nije uvažena,

- da je ugovorom za pružanje usluga ugovorena fiksna naknada u iznosu od 3.981,68 EUR / 30.000,00 kn + PDV (odnosno 37.500,00 kuna) te varijabilni dio u iznosu od 7% od ukupnog iznosa tražbina koje su otpisane u predstečajnom postupku nad dužnikom + PDV,

- da se potraživanje tužitelja odnosi na fiksnu naknadu, a koja se sastoji od naknade za pokretanje predstečajnog postupka te naknade za izradu dokumentacije i savjetovanje tijekom predstečajnog postupka,

- da su stranke ugovorile dinamiku plaćanja i to 1. rata u iznosu od 3.000,00 kuna + PDV, a što je 3.750,00 kuna, a koja dospijeva u roku od 3 dana od dana potpisa ugovora, 2. rata u iznosu od 3.400,00 kuna + PDV, a što iznosi 4.250,00 kuna, a koja dospijeva u roku od 30 dana od dana potpisa ugovora,

- da je tuženik platio dio potraživanja pa je ostalo potraživanje u iznosu od 21.000,00 kn / 2.787,18 €,

- da je tužitelj izdao račun broj 272/URD/1/22 od 26. prosinca 2022. na kupca Pastorino sustavi d.o.o., [adresa], na iznos 16.800,00 kuna uvećan za trošak PDV-a što iznosi 21.000,00 kuna /2.787,18 eura,

- da do pokretanja ovog postupka nije bilo nikakvih prigovora na sadržaj i/ili iznos utuženog računa, odnosno utužena tražbina nije učinjena spornom,

- da je tuženik navedeni ugovor potpisao kao jamac platac,

- da je člankom 7.1 Ugovora određeno da tuženik odgovara kao jamac platac za sve novčane obveze koje proizlaze iz ugovora, neograničeno i solidarno cijelom svojom imovinom.

8. Prvostupanjski sud je dao uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih određenih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu, a koju ne i zašto, kojim od provedenog dokaza vjeruje, a kojima ne i zašto. Stoga zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a tuženik vlastitom ocjenom izvedenih dokaza nije uspio dovesti u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda.

9. Na tako valjano utvrđeno činjenično stanje koje žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da su ispunjene pretpostavke da se presudi kao u izreci pobijane presude.

10. Sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo čl. 104. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) kojim je propisano da ugovorom o jamstvu jamac se obvezuje prema vjerovniku da će ispuniti valjanu i dospjelu obvezu dužnika, ako to ovaj ne učini. Temeljem čl. 105. ZOO-a ugovor o jamstvu obvezuje jamca samo ako je izjavu o jamčenju učinio u pisanu obliku. Temeljem čl. 111. ZOO-a od jamca se može zahtijevati ispunjenje obveze ako je glavni dužnik ne ispuni u roku određenom u pisanom pozivu. Vjerovnik može zahtijevati ispunjenje od jamca iako nije prije toga pozvao glavnog dužnika na ispunjenje obveze, ako je očito da se iz sredstava glavnog dužnika ne može ostvariti njezino ispunjenje ili ako je glavni dužnik pao pod stečaj. Ako se jamac obvezao kao jamac platac, odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika bilo od jamca ili od obojice u isto vrijeme. Jamac za obvezu nastalu iz trgovačkog ugovora odgovara kao jamac platac, ako nije što drugo ugovoreno.

11. Nije osnovan žalbeni navod tuženika da posao nije obavljen u cijelosti te da bi stoga valjalo umanjiti ugovorenu naknadu. Pravilno je sud prvog stupnja, kako iz ugovora tako i iz iskaza svjedoka CH utvrdio da je tužitelj izvršio sve obveze preuzete ugovorom jer je do otvaranja predstečajnog postupka došlo, a do obustave predstečajnog postupka nije došlo zbog greške ili propusta tužitelja te stoga nema mjesta primjeni čl. 776. st. 2. ZOO-a. Sa utvrđenjima suda prvog stupnja suglasan je i ovaj drugostupanjski sud.

12. Nadalje, valja istaći tuženiku da ukoliko je smatrao da nisu izvršene sve radnje koje su ugovorene, tada je teret dokaza koje to radnje nisu izvršene su na njemu. Međutim, tuženik na tu okolnost nije predlagao nikakve dokaze, niti je određeno naveo u čemu ugovor nije ispunjen od strane tužitelja, već samo paušalno navodi da „posao nije obavljen u cijelosti:“. Naime, svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika (čl. 219. st. 1. ZPP-a). Stoga je tuženik trebao navesti činjenice na kojima temelji svoj iskaz da nisu izvršene sve ugovorene radnje te priložiti dokaze kojima dokazuje te činjenice.

13. Što se tiče žalbenog navoda tuženika da sud prvog stupnja nije provodio nikakve dokaze na okolnost visine potraživanja tužitelja, valja istaći da se potraživanje tužitelja odnosi na fiksni iznos naknade ugovoren Ugovorom, pa kako je među strankama nesporan iznos koji je po ugovoru plaćen tužitelju, to je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da potraživanje tužitelja iznosi upravo iznos koji potražuje tužbom.

14. Pravilno je sud prvog stupnja, temeljem čl. 155. ZPP utvrdio koji troškovi su bili potrebni tužitelju u ovom postupku.

15. Podnesak od 5. veljače 2024. (za koji tuženik navodi da nije bio potreban) predstavlja odgovor na podnesak tuženika od 4. siječnja 2024. Osim toga, sud prvog stupnja je svojim dopisom od 26. siječnja 2024. (list 71 spisa) pozvao tužitelja da se očituje na podnesak tuženika. Nadalje, podnesak od 11. lipnja 2024. je bio potreban u postupku, kao što to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja. Naime, navedeni podnesak predstavlja očitovanje tužitelja vezano uz rješenje suda prvog stupnja na ročištu 15. svibnja 2024. (list 90) te vezano uz dopis suda prvog stupnja od 31. svibnja 2024. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da navedeni podnesci nisu bili potrebni u postupku.

16. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz Tbr. 9. točka 1. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika - dalje Tarifa ("Narodne novine" broj 138/23) kada je tužitelju priznao trošak ročišta od 27. ožujka 2024. u iznosu od 200,00 Eur. Naime, navedeno ročište predstavlja pripremno ročište na koje je pristupio punomoćnik tužitelja te je na navedenom ročištu tužitelj ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva i svih dokaznih prijedloga. Na navedenom ročištu zaključen je prethodni postupak. Naime, Tbr. 9. točka 1. Tarife propisuje da za svako ročište na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi, odvjetniku pripada nagrada iz Tbr. 7. točka 1. Tarife. Člankom 287. st. 1. ZPP-a propisano je da pripremno ročište počinje izlaganjem tužbe, a nakon toga tuženik iznosi svoj odgovor na tužbu. Iz citiranih odredbi proizlazi kako za primjenu odredbe Tbr. 9. točka 1. Tarife odlučno je, je li na ročištu isticano nešto novo u odnosu na predmet spora i je li ročište odgođeno ili ne, nego je odlučno je li se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi. Kako se u konkretnom slučaju radilo o pripremnom ročištu koje počinje izlaganjem tužbe, kako to proizlazi iz zapisnika s tog ročišta, na tom se ročištu raspravljalo o glavnoj stvari. Zato se pripremno ročište na kojemu je tužitelj izložio tužbu smatra ročištem na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari.

17. Zbog navedenog, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP-a) kao zakonitu.

18. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu, jer isti nije bio potreban u postupku (čl. 155. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 14. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina