REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-146/2025.-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa, predsjednika Vijeća te dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. i dr. sc. Branka Brkića, članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog ĆE zbog kaznenog djela iz članka 117. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. – ispravak, 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022.i 36/2024.; dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenog ĆE za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 21. siječnja 2025. broj K- 413/2021-32 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 9. svibnja 2025., broj Kž- 88/2025-7, u sjednici Vijeća održanoj 14. listopada 2025.
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog ĆE za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 21. siječnja 2025. broj K-413/2021-32 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 9. svibnja 2025., broj Kž-88/2025-7 proglašen je krivim osuđeni ĆE za počinjenje kaznenog djela iz članka 117. stavka 1. i 2. KZ/11. te je na temelju članka 117. stavka 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora jedna godine.
2. Osuđeni ĆE je po branitelju, odvjetniku Maru Konjuhu, podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje presude zbog „zakonske osnove iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP-a)“. Predložio je „da Vrhovni sud Republike Hrvatske usvoji predmetni zahtjev i preinači pobijanu presudu/rješenje na način da, u odnosu na točke II. i III. potvrdi prvostupanjsku presudu, podredno da pobijanu presudu/rješenje u točkama II. i III. ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku“.
2.1. Osuđenik navodi da „pobijana presuda, kojom se okrivljeniku prvostupanjskom presudom izrečena uvjetna kazna zamjenjuje kaznom zatvora, uopće nije obrazložena“. Prenosi dio drugostupanjske odluke prema kojom će se kaznom zatvora jedna godina ostvariti svrha kažnjavanja te navodi da je to „utvrđenje … toliko općenito i nekonkretizirano da se doslovno može uložiti u bilo koju drugu sudsku odluku“. Također navodi da drugostupanjski sud utvrđenja olakotnih i otegotnih okolnosti „ne obrazlaže niti jednom jedinom rečenicom“. Smatra da drugostupanjska odluka nije „valjano i potpuno obrazložena“, navodeći pritom tri odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske u kojima se raščlanjuje pravo na obrazloženu sudsku odluku i zabrana proizvoljnosti (arbitrarnosti) kao sastavnice načela pravičnosti.
2.2. Također navodi da su „utvrđenja drugostupanjskog suda u odnosu na odluku o kazni prvenstveno su i neutemeljena u cijelosti“. Pritom upire na olakotne okolnosti koje su utvrđene u postupku te ističe da bivša supruga osuđenika „i nadalje u cijelosti se protivi izricanju zatvorske kazne … kako je okrivljenik dobar otac, da su on i njegov sin iznimno vezani jedan uz drugog te odlazak oca u zatvor značajno negativno utjecao na razvoj i dobrobit njihovog sina, što potvrđuje i sam sin okrivljenika“. Navodi da da „redovito plaža alimentaciju“ i da je „u listopadu 2024. godine doživio ozljedu na radu“, a uslijed „težine navedene ozljede … okrivljeniku će i dalje biti potrebno kontinuirano liječenje i terapije, a koje liječenje i oporavak bi boravak u zatvoru znatno otežao“.
3. Zahtjev je sa spisom u skladu s člankom 518. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – Odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020- - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/2022., 36/2024. i 72/2025., dalje: ZKP) dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je podnijelo odgovor na zahtjev, smatrajući da zahtjev treba kao neosnovan odbiti. Taj je odgovor dostavljen osuđeniku i branitelju (potvrde o primitku su ispisane iz eSpisa).
4. Zahtjev nije osnovan.
5. Najprije treba navesti da je u pravu osuđenik kada tvrdi da drugostupanjska odluka treba odgovoriti na žalbene navode, a da preinaka kaznenopravne sankcije treba biti obrazložena. U protivnom bi moglo biti riječi o povredi načela pravičnosti zbog proizvoljnosti i neostvarenja prava okrivljenika na obrazloženu sudsku odluku, kao što se to i navodi u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske čije izvatke osuđenik prenosi.
5.1. No, nije u pravu osuđenik kada tvrdi drugostupanjska odluka kojom je preinačena kaznenopravna sankcija izrečena po prvostupanjskom sudu „uopće nije obrazložena“ (odlomak 2.1.). Drugostupanjski je sud prihvatio žalbu državnog odvjetnika i ocijenio da nije dostatno vrednovana prijašnja osuđivanost osuđenika za jednako kazneno djelo na štetu iste žrtve. Tu je nespornu okolnost drugostupanjski sud ocijenio kao otegotnom i preinačio po prvostupanjskom sudu izrečenu uvjetnu osudu te osuđenika osudio na kaznu zatvora koja je predviđena kao posebni minimum za djelo za koje je osuđenik proglašen krivim (jedna godina). Sve to je drugostupanjski sud dostatno obrazložio (odlomci 8.1. i 8.2. drugostupanjske odluke). Prema tome, drugostupanjski je sud ocijenio žalbene navode državnog odvjetnika (osuđenik se nije žalio) i dao razloge za svoju odluku pa je zahtjev osuđenika neosnovan.
5.2. Prigovori koje osuđenik ističe u drugom dijelu zahtjeva (odlomak 2.2.) činjenične su naravi. Njima osuđenik u biti traži izricanje blaže kaznenopravne sankcije drukčijom ocjenom olakotnih i otegotnih okolnosti. No, činjenični prigovori i drukčija ocjena okolnosti važnih za izbor vrste i mjere kazne ne mogu biti predmet razmatranja u povodu zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
6. Slijedom svega navedenog, u pravomoćnoj presudi nisu ostvarene povrede koje se ističu u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, zbog čega je trebalo osuđenikov zahtjev odbiti kao neosnovan i, na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. ZKP-a, odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 14. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Damir Kos
