Broj: Ppž-6560/2023

-1-

 

 

                             

 

 

                               U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

   P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te  Davorka Kučana i Drage Klasnića,  članova vijeća,   uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe C. d.o.o. i odgovorne osobe J.A., zbog prekršaja iz članka 6. stavka 2., 5. i 6. u svezi članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) rješavajući o žalbama okr. pravne osobe C. d.o.o. i odgovorne osobe J.A., protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 14. travnja 2023., broj: 33. PpP-4478/2020, u sjednici vijeća održanoj 21. rujna 2023.

 

 

             p r e s u d i o   j e

 

 

I               Odbijaju se žalbe okr. pravne osobe C. d.o.o. i odgovorne osobe J.A. kao neosnovane i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

 

II               Na temelju odredbe 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona okrivljenici su dužni platiti troškove drugostupanjskog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 EUR (četrdeset eura) / 301,38 kn[1] (tristojednu kunu i tridesetosam lipa) svaki, u roku trideset dana od dana primitka ove presude.

 

 

  Obrazloženje

 

             

1.              Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu okr. pravna osoba C. d.o.o. i odgovorna osoba J.A. proglašeni su krivima da su, na način činjenično opisan u izreci te presude počinili prekršaj iz članka 6. stavka 2.,. 5. i 6. u svezi članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te su im na temelju citiranih propisa, a okr. odgovornoj osobi i uz primjenu instituta ublažavanja, izrečene novčane kazne u iznosu od 790,00 eura / 5.952,26 kuna okr. pravnoj osobi, a u iznosu od 80,00 eura / 602,76 kuna okr. odgovornoj osobi.  

 

1.1.              Istom presudom okrivljenici su obvezani na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 32,00 eura / 241,04 kuna.

 

2.              Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbe u bitnome istovjetnog sadržaja, zbog povrede materijalnog prekršajnog prava te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje u sebi sadrže, u smislu odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, i žalbe zbog odluka o kaznama.

 

2.1.    Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbama, njihove žalbe prihvate.

 

3.              Žalbe su neosnovane.

 

4.              Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

 

5.    Pogrešno žalitelji ističu da je nastupila zastara prekršajnog progona za djelo iz članka 6. stavka 2., 5. i 6. u svezi članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, jer prema mjerodavnom Prekršajnom zakonu (čl. 13.) prekršajni progon zastarijeva nakon četiri godine. Zastara prekršajnog progona počinje teći danom kad je prekršaj počinjem (čl. 13.a), odnosno 3. ožujka 2020. Prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine samo za one prekršaje za koje je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog, u smislu odredbe članka 239. Prekršajnog zakona, odnosno kada je za prekršaj propisan zakonom za pravu osobu propisna samo novčana kazna do 1.990,84 eura i do 663,61 eura za odgovornu osobu, s time da je kod prekršaja pravne osobe i u njoj odgovorne osobe ostvaren taj uvjet prema propisanom iznosu kazne za pravnu osobu. Za počinjeni prekršaj za pravnu osobu je propisana novčana kazna u rasponu od 790,00 do 2.120,00 eura,  pa za predmetno djelo prekršajni progon zastarijeva nakon četiri godine. Prema tome, budući da od vremena počinjenja djela do donošenja ove drugostupanjske odluke nisu protekle četiri godine, to je prigovor zastare neosnovan.

       

6.     Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenici u žalbi ponavljaju da oni ne mogu biti prekršajno odgovorni za predmetni prekršaj iz razloga što oni nisu zakonom određeni subjekti koji su dužni organizirati i obavljati nadzor nad stanjem i održavanjem te ceste, odnosno nisu osobe iz članka 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pri čemu upiru na odgovornost prema Zakonu o cestama te da se Ugovorom o izvođenju građevinsko zanatskih radova s ophodnjom Grupa 1, temeljem Okvirnog sporazuma za nabavu radova na redovitom održavanju nerazvrstanih cesta zaključenim s Gradom Splitom ne može prenositi prekršajna odgovornost.

 

6.1.    Međutim, žalitelji gube iz vida da je status nerazvrstanih cesta uređen odredbama članaka 98. -109. Zakona o cestama i da jedinica lokalne samouprave može osnovati trgovačko društvo u svom vlasništvu radi obavljanja poslova upravljanja i održavanja nerazvrstanih cesta i da se odgovarajuće primjenjuju odredbe članka 26. i 33. Zakona o cestama, kojima je između ostaloga propisano da izravno ne izvode radove građenja, rekonstrukcije i održavanja cesta, nego te radove ustupaju pravnoj ili fizičkoj osobi registriranoj, specijaliziranoj i opremljenoj za te poslove sukladno posebnim propisima, odnosno, u predmetnom slučaju okr. pravnoj osobi C. d.o.o., kako to proizlazi iz rezultata provedenog postupka. U konkretnom slučaju ne radi se o prekršaju prema Zakonu u cestama već o prekršaju izazivanja prometne nesreće s materijalnom štetom do koje je prema činjeničnom opisu djela došlo uslijed propusta u vođenju brige i poduzimanju primjerenih mjera glede odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa (članak 6. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama) dakle, radi se o prekršaju koji je propisan odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa je za prekršaj koji je predmet ovog postupka odgovoran onaj čija je radnja ili propust bio odlučan za izazivanje prometne nesreće s materijalnom štetom.

6.2.    Na temelju provedenog dokaznog postupka proizlazi nedvojbenim da prilikom izvođenja radova u Š. ulici u S. nije bila postavljena odgovarajuća prometna signalizacija uslijed čega je prolazom preko iskopa (rupe) na kolniku, došlo do napuknuća aluminijske felge na unutarnjem rubu automobila kojim je upravljao Nikola Mršić. Povezujući navedeno sa činjenicom da je pravna osoba Cestar d.o.o. citiranim Ugovorom preuzela obvezu izvođenja građevinsko zanatskih radova s ophodnjom na redovitom održavanju nerazvrstanih cesta grada S., kojim Naručitelj ustupa Izvođaču radove na pregledu i općem održavanju cesta, dijela građevinskih radova održavanja, dijela radova održavanja kolnika u zimskim uvjetima i dijela radova održavanja prometne signalizacije i opreme, to nesumnjivo proizlazi zaključak da je propust okr. odgovorne osobe u okr. pravnoj osobi bio odlučan za izazivanje prometne nesreće. Naime, okrivljena odgovorna osoba je u ime pravne osobe imala obvezu poduzimanja radnji održavanja i zaštite nerazvrstanih cesta grada Splita na području na kojem je nastala prometna nesreća i u sklopu svojih poslova bio je dužan omogućiti odvijanje sigurnog prometa. Iz rezultata provedenog postupka jasno proizlazi da je predmetni kolnik bio otvoren za promet i da je na kolniku zbog postavljanja „ležećih policajaca“ bila rupa na kolniku koja nije bila obilježena prometnom signalizacijom. Suprotno tvrdnji žalitelja, iz materijalne dokumentacije predmeta proizlazi da na dijelu kolnika na kojem su postavljene izbočine za prisilno smanjenje brzine, osim uočenih rupa na kolniku, nije utvrđeno da bi bila postavljena prometna signalizacija. Okolnost da bi radnici bili na mjestu događaja, ne isključuje njihovu odgovornost, budući da nema dokaza da bi na bilo koji način vozači te prilike bili upozoreni „na rupu na kolniku“ koji je bio otvoren za promet, uslijed koje je izazvana prometna nesreća s materijalnom štetom.

 

6.3.              Slijedom navedenog, budući da žalitelji ne upiru, u smislu odredbe članka  193. stavka 5. Prekršajnog zakona, na postojanje novih činjenica i dokaza, niti svojim žalbenim navodima argumentirano dovode u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

7.   Razmatrajući odluku o kazni, sukladno odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelje te je okrivljenicima za počinjeni prekršaj izrekao mjere kazne primjerene stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Prvostupanjski sud je kaznu već izrekao uz primjenu Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) koji je stupio na snagu nakon počinjenja djela, međutim koji je (u smislu odredbe članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona) blaži za počinitelje.

I ovaj sud ocjenjuje da su izrečene novčane kazne, u visini posebnim zakonom propisanog minimuma za  pravnu osobu i ublažena novčana kazna ispod posebnog minimuma za odgovornu osobu, primjerene i dostatne svim okolnostima konkretnog slučaja i da su pogodne za postizanje svrhe specijalne i generalne prevencije.

 

8.               Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčane kazne smatrati u cjelini plaćenima, ako osuđene osobe plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni, u za to određenom roku.

 

9.              Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka. 

 

10.              Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

                                                 U Zagrebu 21. rujna 2023.

 

           Zapisničarka:                                                                              Predsjednica vijeća:

           Nada Horvatović, v. r.                                                        Renata Popović, v. r.

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.