Kž-261/2021-6

 

            

    Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku                                                              Kž-261/2021-6

 

 

U   I M E   R E P U B L I K  E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac, kao predsjednice vijeća, Jadranke Biga Milutin i Branka Ivić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Anite Plenča, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. P. G., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 - dalje KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj 13 K-304/20-21 od 25. veljače 2021., u sjednici vijeća održanoj 21. rujna 2023., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjenika ŽDO Šibenik Branka Čvrljka te zamjenika branitelja optuženika L. M., odvjetnika u Š.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba optuženika P. G. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

1.               Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj 13 K-304/20-21 od 25. veljače 2021. proglašen je krivim opt. P. G. zbog kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, pa mu je na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

 

1.1.           Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 optuženik je oslobođen od dužnosti plaćanja troškova kaznenog postupka.

 

2.               Protiv te presude žalbu je podnio optuženik P. G. po branitelju M. B., odvjetniku u M. i partneri odvjetničkom društvu d.o.o. iz Z., zbog bitne povrede odredbi kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi od optužbe, podredno da se presuda ukine i dostavi prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje.

 

3.               Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4.               Županijski državni odvjetnik u Šibeniku, nakon dužnog razgledanja, na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, vratio je spis ovom sudu uz dopis od 6. prosinca 2021., broj Kž-DO-329/2021.
5.               Postupajući prema zahtjevu optuženika P. G. istaknutom u žalbi, u smislu čl. 475. st. 2. ZKP/08, sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u prisutnosti zamjenika županijske državne odvjetnice u Šibeniku Branka Čvrljka i zamjenika branitelja optuženika L. M., odvjetnika u Š., a u odsutnosti o sjednici vijeća uredno izvještenog opt. P. G.. Stoga je sjednica, temeljem odredbe čl. 475. st. 4. ZKP/08, održana u njegovoj odsutnosti.

 

6.               Žalba opt. P. G. nije osnovana.

 

7.               Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 optuženik u žalbi navodi da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza, pozivajući se na različitosti u iskazima svjedoka P. na raspravi i pred državnim odvjetništvom. Protivno tvrdnjama žalitelja, prvostupanjska presuda je jasna i u skladu sa njenim obrazloženjem, dok je prvostupanjski sud iznio jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama bez proturječja, slijedom čega nije ostvarena ova žalbena osnova. Izloženim žalbenim prigovorom zapravo se pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će biti govora u nastavku ove odluke.

 

7.1.           Nadalje, optuženik u žalbi navodi da je obranu vodio bez odvjetnika, a da on kao osoba sa samo završenom osnovnom školom to nije mogao adekvatno obaviti, jer se ne zna najbolje izražavati, te ističe da je albanske nacionalnosti i da ne poznaje najbolje hrvatski jezik, čime ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. te čl. 468. st. 1. toč. 3. ZKP/08.

 

7.2.           Suprotno tome, valja navesti da je optuženik, kako proizlazi iz zapisnika rasprave održane 25. veljače 2021., izjavio da je primio pisanu pouku o pravima te da je razumio sva prava i obveze koje ima u postupku te je, nakon što mu je pročitana optužnica, izjavio da će se u predmetnom postupku braniti bez branitelja.

 

7.3.           U odnosu na žalbene navode da je optuženik albanske nacionalnosti i da ne poznaje najbolje hrvatski jezik, za istaknuti je da tijekom postupka nije bilo sporno da li optuženik vlada hrvatskim jezikom u dostatnoj mjeri za sudjelovanje u kaznenom postupku koji se vodi protiv njega. Prilikom prvog ispitivanja u svojstvu osumnjičenika optuženik je upozoren i na pravo na tumača te se isti nije izjasnio da mu je tumač potreban. Da optuženik jako dobro i razumije i govori hrvatski jezik potpuno je razvidno iz snimke prvog ispitivanja optuženika u PU od 24. rujna 2019. (list 15-19 spisa), gdje je sasvim normalno komunicirao na hrvatskom jeziku. Tijekom cijelog postupka komunikacija sa optuženikom odvijala se na hrvatskom jeziku te u niti jednom trenutku optuženik nije dovodio u pitanje da on nešto ne razumije.

 

7.4.           Prema tome, kako nisu utvrđene povrede na koje ukazuje žalitelj u žalbi, a nema niti povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to žalba optuženika izjavljena iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba kaznenog postupka, nije osnovana.

 

8.               Nije osnovana žalba optuženika ni zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8.1.           Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (iz sadržaja žalbe radilo bi se samo o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju) žalitelj u žalbi ističe da se samo ispitivanjem svjedoka P. nikako ne može smatrati da je činjenično stanje kvalitetno utvrđeno, obzirom da svjedok ističe potpuno suprotno od onog što se okrivljenom stavlja na teret optužnicom. Svjedok je na raspravi naveo da je optuženik navedene riječi prijetnje izgovorio u policijskoj postaji, a kada mu se predočio njegov iskaz pred državnim odvjetništvom isti je izjavio da „može biti da su navedene riječi bile u ćeliji ili na mjestu događaja, ali svakako upućene P. i samo jednom“, da bi nakon toga izjavio „Niti u jednom trenutku koliko se sada sjećam na mjestu događaja nije bilo problema sa okrivljenim nakon što je pao s motora.“

 

8.2.           Protivno žalbenim navodima, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud, u zakonito provedenom postupku, sve činjenice potpuno i pravilno utvrdio te je osnovano našao dokazanim da je optuženik počinio predmetno kazneno djelo na način na koji ga tereti optužba.

 

8.3.           Naime, prvostupanjski sud je na temelju savjesne i kritične ocjene izvedenih dokaza, posebice iskaza svjedoka oštećenika T. P., koji je detaljno i okolnosno opisao kritični događaj, a čiji iskaz je potvrdio i svjedok S. P., utvrdio da je optuženik kritične prigode izrekao riječi prijetnje oštećeniku. Sud je s pravom u cijelosti poklonio vjeru iskazima navedenih svjedoka čiji su iskazi u bitnome suglasni i nije našao nikakvih razloga da bi isti neosnovano teretili optuženika.

 

8.4.           U odnosu na razlike u iskazima svjedoka S. P., za navesti je da imenovani svjedok u oba iskaza, i onom pred državnim odvjetništvom i na raspravi, potvrđuje riječi prijetnje (da će mu zapaliti auto, da ovo još nije gotovo), u čemu je njegov iskaz u potpunosti suglasan s iskazom oštećenika, stoga ta razlika u iskazu ne dovodi u sumnju istinitost i vjerodostojnost njegova iskaza. U prilog istinitosti kazivanja navedenog svjedoka je i činjenica da je između njegovog ispitivanja u prethodnom postupku i na raspravi proteklo godinu i pol dana, zbog čega je sasvim razumljivo da se određenih detalja samog događaja ne sjeća, što je i sam svjedok naveo na raspravi kada mu je predočena razlika u iskazu, međutim, i tada je naveo da dozvoljava mogućnost da su izgovorene riječi bile na mjestu događaja.

 

8.5.           Stoga je, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, budući je izvedenim dokazima utvrđeno da je optuženik oštećenom T. P. uputio prijetnju „da nije ovo još gotovo, da će vidjeti i da će mu zapaliti auto“, koja prijetnja je objektivno ozbiljna prijetnja te pogodna da kod oštećenika izazove osjećaj straha za vlastiti život, zbog čega žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

9.               Slijedom navedenog, ispravan je zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik kritične prigode postupao s izravnom namjerom te da su se u njegovom ponašanju ostvarila sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 za koje je proglašen krivim.

 

10.           Obzirom na naprijed navedeno, kako kod prvostupanjskog suda nije bilo dvojbi o postojanju činjenica koje tvore obilježje kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena kaznenog zakona, u konkretnom slučaju nije bilo mjesta primjeni pravila in dubio pro reo, na koje optuženik poziva u žalbi.

 

11.           Optuženi se žali i zbog odluke o kazni navodeći da je u prošlosti imao određene probleme sa zakonom, ali da mu se to nikako ne smije stavljati na teret kao dokaz da je nešto učinio. Da se zaposlio te planira brak sa svojom izvanbračnom družicom. Više da ne čini kaznena djela te da mu kazna zatvora kao specijalna prevencija nije potrebna jer će mu otežati daljnju integraciju u društvo.

 

11.1.      Protivno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno i u potpunosti utvrdio sve one okolnosti koje su, u smislu čl. 47. st. 1. KZ/11, od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, te ih je ispravno i cijenio, pa je tako prilikom odmjeravanja kazne osnovano olakotnim cijenio što je optuženik bio u nekoj vrsti šoka zbog toga što je pao sa skutera i ozlijedio se, dok je otegotnim cijenio njegovu višestruku raniju osuđivanost. Naime, optuženik je u razdoblju od 2016. pa do 2019. osuđivan u sedam navrata, i to zbog kaznenih djela prijetnje, teške tjelesne ozljede, teške krađe i teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti, kako na uvjetne tako i na bezuvjetne kazne zatvora.

 

11.2.      Stoga je ocjena i ovog drugostupanjskog suda da je bezuvjetna kazna zatvora na koju je optuženik osuđen u trajanju od deset mjeseci, u konkretnoj situaciji primjerena naprijed navedenim utvrđenim okolnostima i samoj svrsi kažnjavanja. Tom će se kaznom utjecati prvenstveno na optuženika da shvati neprihvatljivost vlastitog ponašanja te da se, po izdržanoj kazni, ponovno uključi u društvo, ali i na sve ostale članove društvene zajednice da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela društveno neprihvatljivo, a kažnjavanje počinitelja opravdano i pravedno, te će se njome istovremeno jačati povjerenje građana u pravni poredak koji je utemeljen na vladavini prava.

 

12.           Skreće se pozornost prvostupanjskom sudu da se, sukladno odredbi čl. 455. st. 2. toč. 3. ZKP/08, optuženik koji je proglašen krivim na kaznu osuđuje, a ne da mu se kazna izriče, kako je to pogrešno navedeno u izreci pobijane presude.

 

13.           Slijedom iznesenog, kako žalba optuženika nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude, sukladno odredbi čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 nisu utvrđene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, primjenom čl. 482. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

 

U Šibeniku, 21. rujna 2023.

 

 

ZAPISNIČAR                                                                        PREDSJEDNICA VIJEĆA

 

Anita Plenča, v. r.                                                                            Nives Nikolac, v. r.