REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-847/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović- Terzić predsjednice vijeća, Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po Zajedničkom odvjetničkom uredu Bojana Doneski, Perice Medaković, Nere Panjkret, Antonia Mihoci i Kristine Burcar iz Daruvara, protiv tuženika Gavranović d.o.o. Zagreb, Majstorska 9, OIB: 62423481209, zastupanog po Odvjetničkom uredu Borisa Anišić iz Zagreba, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru od 19. lipnja 2024., poslovni broj: Pn-126/2023-59, u sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice VŽ kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru od 19. lipnja 2024., poslovni broj: Pn-126/2023-59, u cijelosti.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Gavranović d.o.o. Zagreb, Majstorska 9, OIB: 62423481209, da tužitelju VŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati na ime naknade štete iznos od 47.139,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče:

-na iznos od 42.435,00 kn počam od 23. rujna 2019. do isplate,

-na iznos od 4.704,00 kn počam od dana donošenja I. stupanjske presude do isplate, sve to u roku od 15 dana.", kao neosnovanim.

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 eura u roku od 15 dana."

2. Protiv presude tužiteljica je pravovremeno podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP), kao i zbog odluke o troškovima parničnog postupka. Smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, osobito zato što su razlozi presude o odlučnim činjenicama proturječni sami sebi i zato što presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. U žalbi ističe kako je zaključak prvostupanjskog suda o nedostatku pasivne legitimacije pogrešan i u suprotnosti sa dokazima koji su izvedeni tijekom postupka, osobito s iskazima saslušanih svjedoka, te s Ugovorom o zakupu poslovnog prostora. Mišljenja je da je obveza tuženika bila čistiti predmetni lim od snijega jer su kolni prilaz, a time i limene ploče koje su se nalazile na kolnom prilazu, služile za obavljanje gospodarske djelatnosti tuženika. Tužiteljica dalje ističe kako je u vrijeme podnošenja tužbe službena valuta u Republici Hrvatskoj bila kuna, a nakon ukidne odluke još uvijek je na snazi bila odredba o dvojnom iskazivanju novčanih iznosa u kunama i u eurima, pa je prvostupanjski sud morao ili pozvati tužiteljicu na usklađivanje tužbenog zahtjeva na način da utuženi iznos u kunama izrazi u važećoj valuti eura ili je morao sam izvršiti konverziju po fiksnom tečaju, ali nije imao nikakvo zakonsko uporište da zbog činjenice da je tužbeni zahtjev izražen u kunama smatra da je isti neodređen i samim time neosnovan. Zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja došlo je i do primjene prava na štetu tužiteljice, zbog čega ni odluka o troškovima postupka nije osnovana, pa tužiteljica predlaže da se njezina žalba uvaži i pobijana presuda ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda. Traži trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pravilno tužiteljica u tužbi navodi da time što nije izvršila konverziju kuna u eure, njezin tužbeni zahtjev nije neodređen. Naime, Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (“Narodne novine” broj 57/2022) predviđa da se svi iznosi iskazani u kunama smatraju iznosima iskazanim u eurima prema fiksnom tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK. Stoga činjenica da tužiteljica nije izmijenila svoj tužbeni zahtjev tako da je umjesto valute kuna naznačila valutu euro, ne čini tužbeni zahtjev neodređenim, a u svakom slučaju to nije razlog zbog kojega bi njezin tužbeni zahtjev bio neosnovan, kako to u obrazloženju svoje odluke navodi prvostupanjski sud.

6. Unatoč pogrešnom pravnom stavu prvostupanjskog suda glede činjenice da nije izvršena konverzija kuna u eure, tužbeni zahtjev je, pravilnom primjenom materijalnog prava, trebalo odbiti kako je to i učinio prvostupanjski sud.

7. Naime, iz izvedenih dokaza proizlazi:

- da se štetni događaj u kojemu je tužiteljica zadobila teške tjelesne ozljede dogodio 27. siječnja 2017. uslijed pada tužiteljice prilikom prelaska preko limene ploče koja je postavljena na ivičnjaku gradske prometnice i nogostupa u [adresa] u [adresa], odnosno da je ista postavljena na gradskoj prometnici koja nosi oznaku k. č. br. [katastarska čestica] k.o, [adresa] i u vlasništvu je Grada Daruvara;

- da je EŽ vlasnik stambenog objekta koji je sagrađen na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u kojem se nalazio poslovni prostor koji je u vrijeme štetnog događaja bio u zakupu tuženika;

- da se poslovnim prostorom ranije služio EŽ koji je u poslovnom prostoru držao trgovinu i koji je postavio limene ploče još prije rata i to zbog toga što je između ceste i ulaza na njegovu parcelu bio oborinski kanal, pa je radi lakšeg pristupa svojoj garaži, ali i za potrebe poslovnog prostora i kupaca koji su dolazili automobilima postavio limene ploče;

- da je u vrijeme štetnog događaja EŽ poslovni prostor, uključujući i dodatni dvorišno-parkirni prostor, kako to proizlazi iz Ugovora o zakupu poslovnog prostora, dao u zakup tuženiku;

- da je tužiteljica, kako to proizlazi iz njezina iskaza, bila u trgovini tuženika i da je nakon izlaska iz iste odlučila preći preko limenih ploča, jer je na nogostupu sa lijeve i desne strane primijetila led, pa se odlučila cestu preći koristeći prijelaz preko limenih ploča, te je tom prilikom pala i zadobila teške tjelesne ozljede.

8. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud zaključio kako nema odgovornosti tuženika za nastalu štetu, a iz obrazloženja prvostupanjskog suda može se zaključiti da svoja utvrđenja sud temelji na činjenici da su se limene ploče nalazile na gradskoj prometnici koja je u vlasništvu grada [adresa], te da je iste samoinicijativno postavio vlasnik nekretnine u kojoj se nalazio poslovni prostor kojega je u zakupu, u vrijeme štetnog događaja, držao tuženik. Kako čišćenje, odnosno održavanje tog dijela kolnog prilaza nije bilo u obvezi tuženika, to je prvostupanjski sud usvojio prigovor promašene pasivne legitimacije i odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

9. Žalbeni navodi tužiteljice ne dovode u sumnju utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda. Naime, neosporno je da je limene ploče postavio EŽ i to, kako proizlazi iz provedenog geodetskog vještačenja, na dio ceste koja u naravi predstavlja spoj između kolnika i nogostupa koji su u vlasništvu grada [adresa]. Iz iskaza RŽ također proizlazi da je on osobno imao interes za postavljanje limenih ploča, jer ima automobil koji uvozi u garažu koja se nalazi na udaljenosti od 15 do 20 metara od ceste. Iz fotografija koje su priložene u spisu (strana 43. do 45.) vidljivo je da se limene ploče ne nalaze u neposrednoj blizini ulaza u poslovni prostor tuženika, već da su iste postavljene nasuprot garaže kojom se, kako to proizlazi iz provedenih dokaza, služio vlasnik stambenog objekta EŽ koji ih je na tom mjestu i postavio, očito kako bi si olakšao ulazak u garažu.

10. U odnosu na činjenicu kako je u Ugovoru o zakupu navedeno da zakupodavac EŽ daje u zakup tuženiku, kao zakupodavcu, i dodatni dvorišno-parkirni prostor, te kako je obveza tuženika bila čistiti i održavati limene ploče, valja navesti da je u ugovoru navedeno da se u zakup daje dodatni dvorišno-parkirni prostor koji se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica], a provedenim je vještačenjem utvrđeno da se limene ploče nalaze na k. č. br. [katastarska čestica] k.o, [adresa], a ne na k.čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa su i u tom dijelu žalbeni navodi tužiteljice neosnovani.

11. S obzirom na sve navedeno, a kako dakle žalbenim navodima tužiteljice nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda glede osnovanosti istaknutog prigovora promašene pasivne legitimacije, a budući da nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se ukazuje u žalbi, ali također niti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

12. Pravilno je odlučeno i o troškovima postupka temeljem članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP-a i to na način da su dosuđen troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice, a koji troškovi su obračunati sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023).

13. Tužiteljica je, temeljem članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a, odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe, jer s istom nije uspjela.

14. Zbog navedenog odlučeno je, temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a, kao u izreci.

Slavonski Brod, 14. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić