1

Poslovni broj: Gž-380/2023-2

 

 

 

Poslovni broj: Gž-380/2023-2

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Vladimiru Ferenčeviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja V. i o. d.o.o., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici I. M., odvjetnici iz Z., protiv tuženika A. C. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici I. S. G., odvjetnici iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja o parničnom trošku sadržanog u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-552/22-10 od 28. veljače 2023., 21. rujna 2023.,

 

 

r i j e š i o j e

 

 

I Žalba se uvažava te se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-552/22-10 od 28. veljače 2023. preinačava u dosuđujućem dijelu odluke o parničnom trošku (točka II izreke), tako da se sudi:

Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 92,91 eura / 700,00 kuna[1], u roku od 15 dana

 

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak žalbe u iznosu od 32,30 eura / 243,37 kuna, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

 

1. Sud prvog stupnja je donio pobijanu presudu izreka koje u cijelosti glasi:

 

"I              Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika R. G. iz Z., poslovni broj: Ovrv-32/21 od 25. studenoga 2021., te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II              Nalaže se tuženiku A. C. naknaditi tužitelju V. I O. d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu od 151,00 EUR1/1.137,50 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. veljače 2023. do isplate, po stopi po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III              Odbija se zahtjev tuženika. za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti, kao neosnovan."

 

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tuženik, pobijajući je u odluci o parničnom trošku. U bitnome navodi da je on obvezu ispunio odmah nakon što mu je javni bilježnik dostavio prijedlog za ovrhu, a prije nego što je povodom prijedloga doneseno rješenje o ovrsi. Da je stoga parnični postupak povodom njegovog prigovora protiv rješenja o ovrsi vođen krivnjom tužitelja koji nakon ispunjenja tražbine nije povukao prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave.

 

3. Žalba je osnovana.

 

4. Prvostupanjski sud je pobijanu presudu donio imajući u vidu slijedeće bitne okolnosti spora:

- da je tuženik unutar roka od 15 dana nakon dostavljene javnobilježničke obavijesti o pokrenutom ovršnom postupku na temelju vjerodostojne isprave, platio na račun tužitelja iznos od 748,95 kuna uz naznaku da se radi o plaćanju na ime glavnice i kamate, te pored toga i troška javnog bilježnika na ime izdavanja i dostave obavijesti o pokrenutom postupku u iznosu od 25,00 kuna,

- da nakon toga tužitelj nije povukao ovršni prijedlog, s tim da je nakon iniciranja parničnog postupka povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi, izmijenio tužbeni zahtjev, potražujući iznos od 250,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude, uz tvrdnju da navedenom uplatom nije u cijelosti podmiren trošak nastao povodom podnošenja ovršnog prijedloga.

 

5. Pobijano rješenje prvostupanjski sud u bitnome obrazlaže time da se o cjelokupnom trošku, kako ovršnog tako i parničnog postupka, ima odlučiti kao da se radi o jednom postupku, te uz ocjenu da tužitelj ostvaruje pravo na naknadu parničnog troška temeljem članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP), koja odredba propisuje pravila o konačnom snošenju parničnog troška s obzirom na uspjeh stranaka u postupku.

 

6. Osnovani su žalbeni navodi da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio kako je tužitelj u cijelosti uspio u postupku. Naime, u ovom parničnom postupku u kojem se je imalo odlučiti o opstojnosti platnog naloga iz rješenja o ovrsi, uspjeh stranaka se ima ocijeniti s obzirom na to u kojoj je mjeri navedeni platni nalog održan na snazi.

 

7. Budući da je platni nalog stavljen izvan snage zbog toga što je tužitelj povukao tužbu u odnosu na glavnicu sa pripadajućom kamatom, tužitelj bi ostvarivao pravo na naknadu parničnog troška, ako je to učinjeno odmah nakon što je tuženik udovoljio tužbenom zahtjevu. Ovo temeljem članka 158. stavka 2. ZPP-a. U ovom parničnom postupku koji je iniciran ovršenikovim podnošenjem prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, primjena navedene odredbe je moguća ako je tuženik tražbinu ispunio nakon proteka petnaestodnevnog roka iz članka 281. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17. – dalje: OZ).

 

8. Budući da je tuženik tražbinu na ime glavnice sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom ispunio prije isteka navedenog roka, do vođenja parničnog postupka ne bi niti došlo da je tužitelj, prije nego što je tuženik podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi, povukao ovršni prijedlog u navedenom dijelu. Naime, u tome bi slučaju ovršni sud o spornom dijelu ovršnog troška imao odlučiti u ovršnom postupku. Ovo stoga što ovršenikovom prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, niti posljedičnom parničnom postupku, nema mjesta ako se pobija samo odluka o  trošku ovršnog postupka (članak 57. stavak. 1. OZ-a).

 

9. Dakle, tužitelj je imao opravdani trošak koji je nastao povodom podnošenja prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, dok pravo na naknadu preostalog troška, koji je nastao povodom parničnog postupka, ostvaruje tuženik temeljem članka 158. stavka 1. ZPP-a.

 

10. Iz navedenih razloga pobijano rješenje je preinačeno zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Dosuđeni iznos je dobiven nakon što je tuženikov trošak parničnog postupka umanjen za neplaćeni dio tužiteljevog  troška nastalog podnošenjem ovršnog prijedloga. Tuženikov trošak parničnog postupka je iznosio 987,50 kuna i to 937,50 kuna na ime jednokratne nagrade za zastupanje i 50,00 kuna, koliko je platio na ime pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi, dok je tužiteljev trošak povodom podnošenja ovršnog prijedloga iznosio 262,50 kuna, i to 150,00 kuna uvećano za PDV za sastav prijedloga te 60,00 kuna uvećano za PDV za javnobilježničku nagradu, što je umanjeno za 25,00 kuna do sada plaćenog troška.

 

11. Tuženik je u pretežnom dijelu uspio sa žalbom, zbog čega mu je priznat trošak za sastav žalbe od 243,37 kuna odnosno 32,30 eura.

 

 

Bjelovar, 21. rujna 2023.

 

 

                                                                                                           Sudac

 

                                                                                                       Vladimir Ferenčević v. r.