REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž-732/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Zlatka Pirc, predsjednika vijeća, Dubravke Šimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Ivanu Emer, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Dajani Čepo, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, rješavajući žalbe tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 30. travnja 2024., poslovni broj: Pn- 2341/2023-72, u sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se žalbe tužiteljice HV i tuženika ..., kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 30. travnja 2024., poslovni broj: Pn-2341/2023-72.
II. Odbijaju se tužiteljica i tuženik sa zahtjevima za nadoknadu troška žalbi.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja tuženiku je naloženo da tužiteljici isplati iznos od 1.820,90 EUR i naknadi parnični trošak u iznosu od 4.058,54 EUR, sve sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci presude (točka I. i II. izreke).
2. Protiv presude žalbe su pravovremeno podnijeli tužiteljica i tuženik zbog razloga navedenih u članku 353. stavak 1. točke 1. -3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 – ispravak, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje u tekstu: ZPP).
2.1. Tužiteljica podnosi žalbu protiv odluke o troškovima postupka (rješenje o troškovima). Predlaže da se rješenje preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Traži trošak žalbe.
2.2. Tuženik pobija presudu u cijelosti, te predlaže da se preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak žalbe.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Žalbe nisu osnovane.
O žalbi tuženika
5. Tuženik osnovano iznosi u žalbi da prvostupanjska presuda ne sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, pa ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, čime je u prvostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.
6. Naime, tuženik je tijekom prvostupanjskog postupka isticao prigovor zastare preinačenog dijela tužbe, a prvostupanjski sud taj prigovor nije ocijenio, i pobijanom presudom usvojio je u cijelosti preinačeni tužbeni zahtjev.
7. Međutim, unatoč navedenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, ovaj sud je odlučio o tužbenom zahtjevu sukladno članku 373.a stavak 1. točka 2. ZPP-a, jer je bitne činjenice odlučne za prigovor zastare moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza u spisu.
8. Predmet spora je zahtjev za isplatu naknade štete iz prometne nezgode od 30. srpnja 2016. u iznosu od 1.820,90 EUR.
9. Među strankama je nesporno da se prometna nezgoda 30. srpnja 2016. dogodila krivnjom vozača osiguranika tuženika i da je tužiteljica u toj prometnoj nezgodi zadobila tjelesne ozljede zbog kojih se nalazila na bolovanju od 1. kolovoza 2016. do 10. veljače 2017.
10. Nesporno je i da je tuženik nakon podnošenja tužbe isplatio tužiteljici iznos od 2.124,56 EUR, na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti, iznos od 243,67 EUR za tuđu pomoć i njegu, iznos od 33,18 EUR za troškove liječenja, te iznos od 205,18 EUR za izgubljenu zaradu.
11. Prvostupanjski sud je utvrdio da tužiteljici, obzirom na vrstu ozljeda koje je zadobila u štetnom događaju, trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha koji je pretrpjela, sve nelagodnosti kojima je bila izložena tijekom liječenja, pripada naknada neimovinske štete u iznosu od 3.318,07 EUR, kao i da je tužiteljica zbog bolovanja izgubila zaradu u iznosu od 831,82 EUR, pa je obzirom na nesporne isplate tuženika mirnim putem, pobijanom presudom obvezao tuženika da tužiteljici isplati daljnji iznos od 1.820,90 EUR (1.194,51 EUR za neimovinsku štetu i 626,39 EUR za izgubljenu zaradu).
12. Tuženik u žalbi ponavlja tvrdnje koje je isticao i tijekom prvostupanjskog postupka, da su povećani zahtjevi za naknadu neimovinske štete i tuđe pomoći i njege na podnesku od 1. srpnja 2020., te za izgubljenu zaradu na podnesku od 18. ožujka 2022., u zastari, jer se u odnosu na povećani dio zahtjeva pitanje zastare ocjenjuje samostalno, pa je za povećani dio zahtjeva bitan dan preinake tužbe, a tužba je preinačena nakon proteka trogodišnjeg zastarnog roka.
13. Iz stanja prvostupanjskog spisa kao nesporno proizlazi:
- da se prometna nezgoda dogodila 30. srpnja 2016.,
- da je tužba podnesena 26. srpnja 2017.,
- da je tužba preinačena povećanjem tužbenog zahtjeva, i to za naknadu neimovinske štete i tuđu pomoć i njegu na podnesku od 1. srpnja 2020., a za izgubljenu zaradu na podnesku od 18. ožujka 2022.
14. Prvostupanjski sud je pravilno dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete, obzirom je nakon podnošenja tužbe došlo do izmjene Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a koji se primjenjuju na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete, u svim stupnjevima suđenja, (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednicama Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., kao i povećanjem tužbenog zahtjeva za izgubljenu zaradu, jer je tužbeni zahtjev usklađen s nalazom vještaka financijske struke, što tužiteljica nije mogla učiniti do zaključenja prethodnog postupka, obzirom da je financijsko vještačenje provedeno nakon toga.
15. Obzirom na navedene nesporne činjenice prigovor zastare u odnosu na preinačeni (povećani) dio tužbenog zahtjeva nije osnovan.
15.1. Naime, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su-IV-123/2024 od 27. svibnja 2024., zauzeto je pravno shvaćanje, da se u slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka), moguća i dopuštena (čl. 190. i 191. ZPP-a), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.
15.2. Kako je preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari moguća i pravilno dopuštena, te kako je u međuvremenu zauzeto navedeno ujednačeno pravno shvaćanje, prigovor zastare je neosnovan, jer je zastara u odnosu na preinačeni (povećani) dio tužbenog zahtjeva prekinuta na podnošenje tužbe, a ne tek podnošenjem podnesaka od 1. srpnja 2020., i 18. ožujka 2022., a tužba je podnesena unutar zastarnog roka iz članka 230. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).
16. Žalbom se posebno ne osporava visina dosuđene naknade nematerijalne štete i izgubljene zarade, koju je prvostupanjski sud pravilno utvrdio temeljem nalaza medicinskog i financijskog vještaka, pa je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava, a obzirom na nesporno isplaćen iznos od strane tuženika, obvezao tuženika da tužiteljici isplati daljnji iznos od ukupno 1.820,90 EUR.
17. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije dopustio preinaku tužbe u odnosu na zahtjev za tuđu pomoć i njegu, a tuženik je isplatio tužiteljici mirnim putem iznos od 243,67 EUR na ime tuđe pomoći i njege, kako je zatraženo zahtjevom postavljenim u tužbi. Pobijanom presudom tužiteljici nije dosuđen nikakav daljnji iznos za tuđu pomoć i njegu pa su žalbeni navodi, da je nepravilno dopuštena preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva za tuđu pomoć i njegu, suprotni stanju prvostupanjskog spisa.
18. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je pravilno zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos štete dosudio od podnošenja odštetnog zahtjeva, 7. srpnja 2015., sukladno odredbi članka 12. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN broj 151/05, 36/09,75/09,76/13,152/14 i 155/23).
19. Tuženik iznosi u žalbi, da je dosuđivanjem kamata na presuđeni iznos od 7. srpnja 2017., prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 9. ZPP-a, jer je na taj način sudio na štetu tuženika, što je zabranjeno, obzirom da je samo tuženik izjavio žalbu protiv prethodne prvostupanjske presude od 10. siječnja 2023., koja je ukinuta.
20. Navedena povreda parničnog postupka postoji ako je odlučeno o zahtjevu u kojem već teče parnica, ili o kojemu je već prije pravomoćno presuđeno, ili o kojem je već zaključena sudska nagodba ili nagodba koja po posebnim propisima ima svojstvo sudske nagodbe.
21. Prvostupanjski sud je presudom od 10. siječnja 2023., poslovni broj: Pn- 2220/2017, točkom I izreke naložio tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 3.452,06 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, i to: na iznos od 2.166,30 EUR od 7. srpnja 2017. do isplate, na iznos od 1.221,58 EUR od 1. srpnja 2020. do isplate, i na iznos od 64,18 EUR od 18. ožujka 2022. do isplate, a povodom žalbe tuženika navedena prvostupanjska presuda ukinuta je rješenjem ovoga suda poslovni broj: Gž-159/2023 od 18. srpnja 2023., u točki I izreke i predmet je u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
22. Kako je pobijanom presudom tuženik sada obvezan isplatiti tužiteljici iznos od 1.820,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 7. srpnja 2017., a ukinutom presudom iznos od 2.166,30 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 7. srpnja 2017., neosnovani su žalbeni navodi da je u ponovljenom postupku počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka, jer je donesena presuda koja je nepovoljnija za tuženika od one presude protiv koje je izjavio žalbu.
23. Stoga je žalba tuženika u tom dijelu neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena u odnosu na glavni zahtjev, sukladno članku 368. stavak 1. ZPP.
O žalbi tužiteljice
24. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno priznao tužiteljici nagradu za sastav podnesaka od 6. studenog 2017., 14. siječnja 2020., 26. studenog 2020., 15. veljače 2018., 28. svibnja 2018 i 11. veljače 2022., u visini od 25 bodova, jer se ne radi o obrazloženim podnescima iz Tbr 9. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15,37/22 i 138/23 dalje: Tarifa). Navedenim podnescima tužiteljica analizira odgovor na tužbu tuženika, predlaže da se vještak pozove na ročište, očituje se da nema primjedbi na nalaz vještaka, ispravlja pogreške o podacima koje je sama navela u tužbi, te izvještava sud da dostavlja u spis daljnju dokumentaciju, pa neosnovano, obzirom na sadržaj navedenih podnesaka, iznosi u žalbi da je nagrada za sastav tih podnesaka trebala biti priznata u visini od 100 bodova.
25. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na članku 154. stavak 1. ZPP-a, a njihova visina pravilno odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i odredbama Tarife.
26. Zbog navedenog, žalba tužiteljice, te žalba tuženika u dijelu odluke o troškovima postupka je neosnovana i rješenje o troškovima postupka je potvrđeno, sukladno članku 380. točka 2. ZPP-a.
27. Tužiteljica i tuženik su odbijeni sa zahtjevom za nadoknadom troška sastava žalbi, jer sa istima nisu uspjeli, sukladno članku 166. stavka 1. u vezi sa člankom 154. stavka 1. ZPP-a.
28. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.
Slavonski Brod, 14. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
mr. sc. Zlatko Pirc
