Poslovni broj: 6 P-105/2022-7

­

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

Trgovački sud u Bjelovaru, po sutkinji Zlati Bašek Skrba, a na prijedlog sudske savjetnice Sabine Cuvaj u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, A.Mihanovića 3, OIB: 84397956623, Područni ured u Bjelovaru, Masarykova 7, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, koga zastupa punomoćnica Katarina Ileković odvjetnica u OD Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, Pisarnica Varaždin, Zagrebačka 63, radi isplate iznosa od 5.893,50 eura/44.404,58 kuna[1] (pet tisuća osamsto devedeset tri eura i pedeset centi/četrdeset četiri tisuće četiristo četiri kune i pedeset osam lipa), nakon javne i glavne rasprave zaključene 4. srpnja 2023. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, 21. rujna 2023. objavio je i

 

p r e s u d i o j e

 

 

              I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

„Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, da plati tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, A.Mihanovića 3, OIB: 84397956623, Područni ured u Bjelovaru, Masarykova 7, iznos od 5.893,50 eura/44.404,58 kuna (pet tisuća osamsto devedeset tri eura i pedeset centi/četrdeset četiri tisuće četiristo četiri kune i pedeset osam lipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. ožujka 2017. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 8 dana.“

 

              II Tužitelj HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, A.Mihanovića 3, OIB: 84397956623, Područni ured u Bjelovaru, Masarykova 7 je dužan naknaditi parnični trošak tuženiku EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 u iznosu od 3.521,20 eura/26.530,48 kuna (tri tisuće petsto dvadeset jedan euro i dvadeset centi/dvadeset šest tisuća petsto trideset kuna i četrdeset osam lipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 8 dana.‬‬‬‬‬‬‬‬ ‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬

 

              III Odbija se zahtjev tuženika EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 za naknadu parničnog troška u iznosu od 323,38‬ eura/2.436,51 kuna (tristo dvadeset tri eura i trideset osam centi/dvije tisuće četiristo trideset šest kuna i pedeset jedna lipa) kao neosnovan.‬‬‬‬ ‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬

 

 

Obrazloženje

 

1.Tužitelj, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO) je 30. ožujka 2017. podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete. U tužbi u bitnom ističe da se dana 11. travnja 2004. godine dogodila prometna nesreća koju je skrivio osiguranik tuženika Marko Bogdan, koji je bio osiguranik prednika navedenog tuženika društva VERITAS OSIGURANJA d.d. Zagreb, policom broj 18070001903. U navedenoj nesreći je ozlijeđen osiguranik tužitelja Branimir Božinović iz Hercegovca, Moslavačka 167. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Garešnici poslovni broj K-43/04-5 od 16. rujna 2004. godine osiguranik tuženika je proglašen krivim, izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci i sigurnosna mjera zabrane upravljanja osobnim vozilom u trajanju od jedne godine. Zbog teške ozljede osiguraniku tužitelja Branimiru Božinoviću je utvrđeno pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad od 23. svibnja 2007. godine. Kako je tužitelj platio svom osiguraniku invalidsku mirovinu sukladno čl. 160. i 163. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju potražuje naknadu za razmjerni dio štete za isplaćenu invalidsku mirovinu za razdoblje od 1. veljače 2014. godine do 31. siječnja 2017. godine, koje se odnosi na preostalo vrijeme neostvarenog staža oštećene osobe do ukupno ostvarivog staža za odlazak u starosnu mirovinu, tj. navršenih 65 godina života, a koji dio za navedeno razdoblje iznosi 44.404,58 kuna.

 

1.1.Tuženik u svom odgovoru na tužbu osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, a priznaje nastanak štetnog događaja te da je osiguranik tužitelja sudjelovao u prometnoj nesreći te zadobio tjelesne ozljede. Osporava pasivnu legitimaciju tuženika, kao i uzročno posljedičnu vezu između umirovljenja Branimira Božinovića i pretrpljene ozljede te ističe da zavodi mirovinskog osiguranja imaju pravo od osiguravajućeg društva potraživati naknadu samo ako postoji razlika između invalidske mirovine odobrene konkretnom oštećeniku i one koje bi mu se odobrila u slučaju povrede na radu i to samo u visini te razlike. Osporava da bi osiguraniku tužitelja isključivo zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći bilo priznato pravo na invalidsku mirovinu. Ističe da je zahtjev neosnovan temeljem čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05), jer je tuženik u obvezi nadoknaditi samo razmjerni dio mirovine i to temeljem st. 3. navedenog članka. Kako je iz priložene dokumentacije nesporno da je kod osiguranika tužitelja nastala profesionalna nesposobnost za rad smatra da je tužitelj bio u obvezi utvrditi preostalu radnu sposobnost svog osiguranika koji ima pravo na profesionalnu rehabilitaciju, pa je zbog propusta tužitelja njegov osiguranik umirovljen, čime su nastali i izdaci za tužitelja u vidu invalidske mirovine. Smatra da propust tužitelja ili bilo koje treće osobe ne može ići na štetu tuženika. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev. Potražuje trošak.

 

1.2.Dana 20. prosinca 2018. Trgovački sud u Bjelovaru je donio Presudu broj 2 P-45/2017-28 kojom je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i obvezao tuženika na isplatu iznosa od 44.404,58 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, u roku od 8 dana.

 

1.3.Na gore citiranu presudu tuženik je uložio žalbu temeljem koje je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske svojom odlukom Pž-1003/2019-2 od 12. kolovoza 2020. odbio tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrdio presudu Trgovačkog suda u Bjelovaru od 20. prosinca 2018.

 

1.4.Tuženik je zatim podnio prijedlog za dopuštenje revizije po kojem prijedlogu je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučio kako je prijedlog dopušten te 14. rujna 2022. donio rješenje Rev 881/2022-2 kojim je prihvatio reviziju tuženika te ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-1003/2019-2 od 12. kolovoza 2020. te presudu Trgovačkog suda u Bjelovaru P-45/2017-28 od 20. prosinca 2018.te predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Vrhovni sud je u svom rješenju uputio na pravno stajalište zauzeto u odluci Rev-x 388/2018 u kojoj odluci je navedeno kako za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine je mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku isplate mirovine. U konkretnom predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske upućuje na Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje u tekstu: ZOOOP). Nadalje, u točki 14. svog rješenja, Vrhovni sud Republike Hrvatske navodi da kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa mirovine koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.

 

1.5.Dana 4. srpnja 2023. održano je ročište na kojem je tužitelj ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, tuženik je ostao kod odgovora na tužbu i svih navoda. Obzirom je po ukidnoj odluci ovaj postupak vraćen u stadij glavne rasprave, a sastav suda je u međuvremenu promijenjen na način da je predmet dodijeljen u rad sudskoj savjetnici, stranke su upitane sukladno članku 315. stavku 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP) pristaju li na čitanje nalaza i mišljenja sudskog vještaka Damira Vodopiveca, čitanje iskaza vještaka Damira Vodopiveca sa ročišta održanog 17. prosinca 2018., čitanje nalaza i mišljenja vještaka Zorana Milobare te čitanje iskaza vještaka Zorana Milobare danog na ročištu 17. prosinca 2018. na što su stranke navele kako su suglasne. Na istom ročištu punomoćnici su zatražili parnični trošak.

 

1.6.Dana 21. kolovoza 2023. godine tuženik je dostavio ovom sudu podnesak sa prilozima. Obzirom je podnesak dostavljen nakon zaključenja glavne rasprave, sukladno članku 299. ZPP-a, ovaj sud ga nije uzeo u obzir.

 

2.Radi razjašnjenja spornih činjenica sud je pročitao sadržaj spisa i to: Presuda Općinskog suda u Garešnici, poslovni broj K-43/04-5 od 16. rujna 2004. godine, Zapisnik o očevidu, Rješenja, sudska praksa (list 5-33 spisa), obračun isplaćene mirovine, izvod iz banke podataka mirovinskih primanja (list 36-45 spisa), sudska praksa (list 54-66, 75-119, 124-130 i 134-141 spisa), Rješenje i izvadak iz sudskog registra (list 142-151 spisa), nalaz i mišljenje od 4.10.2018. godine sudskog vještaka medicine rada Damira Vodopivec, dr.med.spec. (list spisa 163-164) i nalaz i mišljenje od 15.11.2018. sudskog vještaka financijsko knjigovodstvene struke Zorana Milobare, dipl.oec. (list spisa 171-177) te iskazi sudskog vještaka Damira Vodopiveca dan na raspravi 17.12.2018. iskaz sudskog vještaka Zorana Milobare dan na raspravi 17.12.2018. te Presuda Trgovačkog suda u Varaždinu od 30. lipnja 2023.

 

2.1.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

 

3.Predmet tužbenog zahtjeva je regresni zahtjev Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, a sukladno čl. 160. i 161. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, dalje: ZOMO). Tijekom postupka, tuženik nije osporavao nastanak štetnog događaja kao ni odgovornost njegovog osiguranika za nastanak štetnog događaja no osporavao je postojanje uzročno posljedične veze između ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći i umirovljenja i prigovorio je visini troškova koje kao štetu tužitelj potražuje od tuženika.

 

3.1.Za razrješenje ovog spora bilo je potrebno utvrditi postojanje uzročno-posljedične veze između umirovljenja osiguranika i prometne nesreće koja se dogodila 11. travnja 2004., utvrditi pravilnost obračuna invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje, iznos mirovine koja bi se isplaćivala osiguraniku da je umirovljenje nastupilo uslijed ozljede nastale u slučaju povrede na radu te razmjerni iznos mirovine u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu.

 

4.Tuženik je u svom odgovoru na tužbu istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije te zatražio od tužitelja da se očituje temeljem čega smatra da na strani osiguravajućeg društva postoji pasivna legitimacija za traženje naknade štete.

 

4.1.Tužitelj se očitovao u svom podnesku od 12. svibnja 2017. u kojem navodi kako je tuženik priznao da je osiguratelj Marka Bogdana koji je skrivio prometnu nesreću 11. travnja 2004. a posljedice koje nesreće su rezultirale ozljedama Branimira Božinovića koji je posljedično ostvario pravo na invalidsku mirovinu po ZOMO-u, a koju mirovinu isplaćuje ovdje tužitelj.

 

4.2.Ovaj sud je stava kako je tuženik pasivno legitimiran u ovom sporu. Naime, tuženik je pravni slijednik osiguratelja Marka Bogdana koji je pravomoćnom presudom proglašen krivim za prouzročenje prometne nesreće u kojoj je ozlijeđen Branimir Božinović, a zbog kojih ozljeda je stekao pravo na invalidsku mirovinu po ZOMO-u, a HZMO isplaćuje tu mirovinu.

 

4.3.Zaključno, ovaj sud ocjenjuje prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovanim.

 

4.4.Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

 

5. Iz dostavljene dokumentacije proizlazi kako se prometna nesreća, koja je temelj odštetne odgovornosti, dogodila dana 11. travnja 2004. godine te da ju je skrivio Marko Bogdan, a u toj nesreći je osiguranik tužitelja Branimir Božinović zadobio ozljede (presuda Općinskog suda u Garešnici K-43/04-5 od 16.rujna 2004., Zapisnik o očevidu). Iz dostavljenih rješenja te izvatka iz sudskog registra proizlazi kako je društvo SUNCE OSIGURANJE d.d. prenijelo sve ugovore na EUROHERC osiguranje d.d. te je ovdje tuženik pravni slijednik osiguratelja štetnika Marka Bogdana. Iz rješenja koja je donio HZMO unutar svoje nadležnosti, proizlazi kako je Branimiru Božinoviću zbog ozljede izvan rada nastala profesionalna nesposobnost za rad te mu se priznaje pravo na invalidsku mirovinu u svoti od 349,44 kune mjesečno, ali se umjesto te mirovine određuje najniža mirovina u svoti od 1.037,08 kuna mjesečno. Pravo na isplatu, tako određene mirovine, određeno je prvog dana nakon pravomoćnosti rješenja HZMO-a. Rješenje HZMO-a je postalo pravomoćno 22. svibnja 2007. dakle pravo na isplatu je određeno počevši sa 23. svibnja 2007.

 

5.1.Nadalje, iz Nalaza i mišljenja vještaka o invalidnosti proizlazi  da postoji profesionalna nesposobnost za rad te da je urok ozljeda izvan rada. Istog mišljenja je i stručno povjerenstvo za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti HZMO-a. Iz obračuna isplaćene mirovine proizlazi kako je HZMO Branimiru Božiniću na ime mirovine isplatio za vrijeme od 1.veljače 2014. do 31. prosinca 2014. ukupno 13.515,48 kuna, za vrijeme od 1.siječnja 2015. do 31. prosinca 2015. ukupno 14.765,94 kuna, za vrijeme od 1.siječnja 2016. do 31. prosinca 2016. ukupno 14.880,96 kuna, za vrijeme od 1. siječnja 2017. do 31. siječnja 2017. ukupno 1.242,20 kuna, dakle ukupno 44.404,58 kuna.

 

5.2.Tijekom postupka, ovaj sud je pročitao nalaz i mišljenje sudskog vještaka Damira Vodopiveca te njegov iskaz dan na raspravi iz kojih proizlazi kako vještak smatra da postoji direktna uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i umirovljenja, odnosno profesionalne nesposobnosti za rad osiguranika tužitelja, jer je nakon dugotrajnog i adekvatnog liječenja teških tjelesnih ozljeda koje su dovele do otežanog kretanja osiguranika tužitelja u vidu peronealnog hoda zbog trajnog oštećenja lijevog živca peroneus praćeni bolno ograničenim kretnjama u lijevom kuku nastao trajni funkcionalni deficit lijeve noge, zbog čega osiguranik tužitelja više nije smio niti mogao obavljati poslove vozača-dostavljača. Zbog navedenog, u konkretnom slučaju osiguranik tužitelja koji je po zanimanju „vozač motornih vozila“ ne smije obavljati poslove koji zahtijevaju „teži fizički rad, rad u dugotrajnom sjedećem položaju sa potrebom rada lijeve noge“. Vještak smatra da bi sa takovim kontraindikacijama osiguranik tužitelja mogao obavljati neke administrativne poslove, pošto je srednje stručne spreme, npr. provoditi evidenciju potrošnje goriva, voditi brigu o servisnim intervalima kamiona i obavljati tehničke preglede, koje ne bi zahtijevalo kontinuirano osmosatno radno vrijeme i obavljati lake i lakše fizičke poslove.

 

5.3.Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je dan stručno, detaljno je analizirana dokumentacija te izvršena usporedba. Mišljenje je izneseno savjesno i u skladu s pravilima znanosti i vještine.

 

5.4.Tijekom postupka pred ovim sudom, sud je također pročitao nalaz i mišljenje sudskog vještaka Zorana Milobare te njegov iskaz dan na raspravi iz kojih proizlazi kako vještak smatra da je utvrđena svota invalidske mirovine za osiguranika Branimira Božinovića za razdoblje od 1. veljače 2014. do 31. siječnja 2017. ispravno obračunata. Nadalje, vještak je mišljenja kako bi invalidska mirovina u slučaju ozljede na radu bila utvrđena u mjesečnom iznosu od 1.396,08 kuna, odnosno, da bi za razdoblje od 1. veljače 2014. do 31. siječnja 2017. iznosila ukupno 59.785,83 kune. Temeljem tako utvrđenih podataka, vještak je mišljenja kako bi ukupan iznos invalidske mirovine u slučaju ozljede na radu obračunat za razdoblje od 1.veljače 2014. do 31. siječnja 2017. bio veći od visine obračunate invalidske mirovine nastale zbog ozljede izvan rada.

 

5.6.Ovaj sud je u cijelosti prihvatio o nalaz i mišljenje vještaka jer je dan stručno, detaljno je analizirana dokumentacija te su izračuni jasni. Mišljenje je izneseno savjesno i u skladu s pravilima znanosti i vještine.

 

5.7.Sumarno, iz svih ranije izvedenih dokaza proizlazi kako je osiguranik tuženika prouzročio prometnu nesreću u kojoj nesreći je osiguranik tužitelja ozlijeđen. Zbog stečenih ozljeda u prometnoj nesreći, odnosno izvan rada, osiguranik tužitelja je ostvario pravo na invalidsku mirovinu po odredbama ZOMO-a, a na teret HZMO-a. Invalidska mirovina utvrđena po odredbama ZOMO-a za osiguranika Branimira Božinovića, za period od 1. veljače 2014. do 31. siječnja 2017. je manja od invalidske mirovine koja bi bila utvrđena da je osiguranik tužitelja ozlijeđen na radu, a koja invalidska mirovina bi se računala temeljem odredbi ZOOP-a.

 

6.Obzirom da je potencijalna šteta za HZMO nastala u trenutku svake pojedine isplate mirovine, to su u konkurenciji odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13 dalje ZOMO) i Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, dalje ZOOP). Imajući u vidu stav Vrhovnog suda iz Rješenja Rev 881/2022-2 od 14. rujna 2022., a sukladno odredbi 394.a ZPP-a, za konkretno pravno pitanje mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (ZOOP), točnije, članak 27. istog zakona.

 

6.1.Članak 27. stavak 1. ZOOP-a navodi da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

 

6.2.Članak 27. stavak 2. ZOOP-a navodi da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

 

6.3.Članak 27. stavak 3. ZOOP-a navodi da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

 

6.4.Članak 27. stavak 4. ZOOP-a navodi da se odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

 

7. Za razrješenje ovog spora bilo je potrebno utvrditi identitet (stvarnog) štetnika, uzročno-posljedičnu vezu između nastale štete i štetnog događaja te visinu štete.

 

7.1.U vrijeme nastanka štetnog događaja, Marko Bogdan, koji je prouzročio prometnu nesreću 11. travnja 2004. je bio osiguran kod osiguratelja Veritas osiguranje d.d. čiji pravni slijednik je SUNCE OSIGURANJE d.d. 2015. godine EUROHERC osiguranje d.d. je preuzelo ugovore SUNCE osiguranje d.d. te je u ovoj pravnoj stvari pasivno legitimiran.

 

7.2.Sukladno članku 1046. Zakona o obveznim odnosima, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

 

7.3.U konkretnom slučaju, šteta za ovdje tužitelja, je invalidska mirovina koju je obvezan isplaćivati svom osiguraniku. Riječ je o imovinskoj šteti.

 

7.4.Nesporno je kako je štetni događaj u konkretnom predmetu prometna nesreća od 11. travnja 2004. u kojoj je ozlijeđen osiguranik tužitelja Branimir Božinović.

 

7.5.Uzročno-posljedična veza između umirovljenja osiguranika tužitelja i zadobivenih ozljeda u prometnoj nesreći, proizlazi iz dokumentacije u spisu te nalaza i mišljenja medicinskog vještaka. Naime, iz dokaza izvedenih pod točkom 5.obrazloženja ove presude, proizlazi kako je osiguranik tužitelja ostvario pravo na invalidsku mirovinu koja se isplaćuje na teret sredstava ovdje tužitelja. Invalidska mirovina je ostvarena zbog ozljede zadobivene izvan rada, točnije, zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći. Dakle, ozljede zadobivene u prometnoj nesreći (štetni događaj) su uzrokovale umirovljenje osiguranika tužitelja i posljedično je tužitelj obvezan isplaćivati mu invalidsku mirovinu (šteta).

 

7.6.Za određivanje visine štete u konkurenciji su dva pravna propisa koja su istovremeno bila na snazi kada je nastao štetni događaj, a to su ZOMO i ZOOP.

 

7.7.Članci Zakona o mirovinskom osiguranju izričito određuju kada Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje ima pravo na naknadu pretrpjele štete od osiguravatelja koji je osigurao vozilo koje je skrivilo prometnu nesreću. Temeljem tih članaka bi postojala odgovornost tuženika prema tužitelju u ovoj pravnoj stvari. Suprotno tužiteljevu stavu, tuženik je u odgovoru na tužbu i u tijeku postupka isticao da njegova odgovornost ne postoji temeljem čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05), a koji članak određuje pravila o subrogacijskim zahtjevima nositelja socijalnog osiguranja. Odnosno, tuženik je stava kako je za konkretno pravno pitanje mjerodavan ZOOP. Isti stav kao i tuženik, o primjenjivom materijalnom pravu, je  zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom Rješenju Rev-881/2022-2 od 14. rujna 2022. te se sukladno članku 394.a. ZPP-a primjenjuje u ovom postupku.

 

7.8.Zakon o obveznim osiguranjima u prometu u svom stavku prvom ističe da je društvo za osiguranje obvezno naknaditi stvarnu štetu potom, u stavku drugom, da se naknađuje razmjerni iznos mirovine oštećene osobe dok u stavku trećem ističe: "Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu."

 

7.9.Dakle, visinu štete u ovom postupku je potrebno utvrditi sukladno članku 27.stavku 3. ZOOP-a.

 

7.10.U svom nalazu i mišljenju, sudski vještak Zoran Milobara je utvrdio kako je tužitelj pravilno obračunao visinu invalidske mirovine koju je isplatio za utuženo razdoblje (44.404,54 kune). Zatim, utvrdio je kako bi invalidska mirovina u slučaju ozljede na radu iznosila 1.396,08 kuna mjesečno, odnosno, za utuženo razdoblje bi iznosila 59.785,83 kune.

 

7.11.Članak 27.stavak 3. ZOOP-a navodi da je razmjerni iznos mirovine razlika između mirovine prema ZOMO-u (44.404,54 kune) i mirovine prema ZOOP-u (59.785,83 kune). Obzirom se oduzimanjem iznosa mirovine po ZOOP-u od mirovine po ZOMO-u dobiva negativan broj, drugim riječima, razlika koju bi tuženik trebao regresirati tužitelju ne postoji, to tužiteljev zahtjev nije osnovan te je tužbeni zahtjev odbijen.

 

7.12.Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I izreke ove presude.

 

8. Temeljem odredbe čl. 154. stavku 1. i čl. 155. ZPP-a tužitelj je dužan tuženiku, kao troškove potrebne za vođenje postupka naknaditi trošak parničnog postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/22 i 126/22 dalje: OT) i Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine" broj 118/18 i  51/23 dalje: ZSP).

8.1.Tuženik je prije zaključenja glavne rasprave dostavio troškovnik kojim potražuje parnični trošak i to za: sastavljanje odgovora na tužbu u iznosu od 199,00 eura/1.499,37 kuna (Tbr.7 toč.1.OT.) sastavljanje podneska od 15. svibnja 2017. u iznosu od 199,00 eura/1.499,37 kuna (Tbr.8 toč.1.OT), sastavljanje podneska od 1. lipnja 2017. u iznosu od 199,00 eura/1.499,37 kuna (Tbr.8. toč.3.OT), zastupanje na ročištu od 11. srpnja 2017. u iznosu od 199,00 eura/1.499,37 kuna (Tbr.9. toč.1 OT), sastavljanje podneska od 14. prosinca 2017. u iznosu od 199,00 eura/1.499,37 kuna (Tbr.8. toč.3.OT), zastupanje na ročištu od 17. prosinca 2017. u iznosu od 199,00 eura/1.499,37 kuna (Tbr.9. toč.1 OT), sastav žalbe u iznosu od 248,75 eura/1.874,21 kuna (Tbr. 10. toč.1. OT), sastav prijedloga za dopuštenje revizije u iznosu od 298,50 eura/2.249,05 kuna (Tbr.10. toč.6.OT), sastav revizije u iznosu od 298,50 eura/2.249,05 kuna (Tbr. 10. toč.6. OT), zastupanje na ročištu od 4. srpnja 2023. u iznosu od 199,00 eura/1.499,37 kuna (Tbr.9. toč.1 OT), trošak PDV-a od 25% u iznosu od 559,69 eura/4.216,98 kuna (Tbr.42.OT), za kombinirano vještačenje u iznosu od 729,98 eura/5.500,03 kuna, trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 210,78 eura/1.588,12 kuna i trošak pristojbe na reviziju u iznosu od 105,93 eura/798,13 kuna, tako da ukupno potražuje parnični trošak u iznosu od 3.844,58 eura/28.966,99 kuna.

8.2.Tuženik je u svom troškovniku naveo da su podnesci od 1. lipnja 2017. i od 14. prosinca 2018. ostali podnesci, ali ih je obračunao po Tarifi za obrazložene podneske. Uvidom u spis proizlazi kako nije riječ o podnescima kojima je dan odgovor na tužbu, navode prigovora ili se očituje na nalaz i mišljenje vještaka te je dakle riječ o ostalim podnescima za koje tuženiku pripada iznos od 25% nagrade iz (Tbr.1.toč.1. OT), odnosno 25 bodova po 1,99 euro po bodu iznosi 49,75 eura/374,84 kuna po podnesku. Dakle, za podnesak od 1. lipnja 2017. tuženiku pripada 49,75 eura/374,84 kuna, te za podnesak od 14. prosinca 2018. mu pripada 49,75 eura/374,84 kuna, dok mu ostatak od 298,5‬0 eura/2.249,05 kuna ne pripada.‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬

8.3.Obzirom na gore navedeno, samo dio zatraženog troška za PDV pripada tuženiku. Pripada mu PDV od 25% na osnovicu od 2.139,25 eura/16.118,18 kuna, dakle 534,81 eura/4.029,53 kuna, dok mu po stavci PDV ne pripada iznos od 24,88‬ eura/187,46 kuna.‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬

8.4. Ostale stavke troškovnika ovaj sud ocjenjuje osnovanim i potrebnim za vođenje ove parnice te se tuženiku priznaje kao trošak potreban za vođenje ove parnice ukupan parnični trošak u iznosu od 3.521,20  eura/26.530,48 kuna. ‬

8.5.Tuženik je također zatražio i kamate na parnični trošak sukladno članku 151.stavku 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP22). Obzirom se sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 80/22), Prijelaznim i završnim odredbama, članku 107. stavku 2., članak 151.stavak 3. ZPP22 primjenjuje i na postupke pokrenute prije stupanja na snagu ZPP22, to tuženiku na gore utvrđen parnični trošak pripadaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, a u visini kako ih određuje članak 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) te je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

8.6.Zaključno, tužitelju nije priznat ukupni trošak od 323,38‬ eura/2.436,51 kuna te je odlučeno kao u točki III izreke ove presude.‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬

8.7. Iz svih navedenih razloga odlučeno je kao u izreci.

             

Bjelovar, 21. rujna 2023.

 

                                                                                                                                 Sutkinja

                                                                                                                          Zlata Bašek Skrba

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude i rješenja može se podnijeti žalba u roku od 8 dana od primitka odluke, na Visoki trgovački sud RH u Zagrebu, a putem ovog suda. Za stranku koja je bila obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, a na to ročište nije došla, presuda se objavljuje na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova. Smatra se da je ta stranka danom objave primila presudu i od toga dana joj se računa rok za žalbu. Žalba se podnosi u tri primjerka. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2.točke 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Nacrt odluke izradila sudska savjetnica Sabina Cuvaj.