Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž-1057/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji mr. sc. Bojani Skenderović, u pravnoj stvari tužitelja KD ČISTOĆA d.o.o., Rijeka, Dolac 14, OIB 06531901714, protiv tuženika FP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 15. svibnja 2024., poslovni broj: Povrv-357/2023-9, dana 14. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci od 15. svibnja 2024. poslovni broj: Povrv-357/2023-9.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mirte Dremil Štefančić iz Rijeke, posl. broj Ovrv-980/2022 od 2. veljače 2023. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 84,72 EUR sa zateznim kamatama na pojedine, u toj točki izreke mjesečno specificirane novčane iznose od tamo navedenog dospijeća do isplate. Sud je ujedno točkom II. izreke naložio tuženiku isplatiti tužitelju trošak postupka u iznosu od 38,16 EUR sa zateznim kamatama od 15. svibnja 2024. pa do isplate, sve u roku od 8 dana.
2. Pravodobno izjavljenom žalbom tuženik pobija navedenu presudu zbog razloga iz čl. 353. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22.– nastavno: ZPP) uz prijedlog ovome sudu da prvostupanjsku odluku ukine i vrati predmet na ponovno odlučivanje, odnosno podredno da odluku preinači.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Polazeći od činjenične osnove predmetne tužbe iz koje proizlazi da tužitelj utužuje naknadu za pružene usluge odvoza komunalnog otpada na adresi tuženika u [adresa] za period od siječnja do srpnja mjeseca 2022. u ukupnom iznosu od 84,72 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom, nadalje polazeći od utvrđenja da je tuženik u utuženom periodu bio vlasnik nekretnine na adresi u [adresa] i da je utuženu uslugu tužitelj i pružio, sud ocjenjuje da je tuženik obvezan platiti naknadu za uslugu odvoza otpada temeljem Zakona o održivom gospodarenju otpadom i temeljem Odluke o komunalnom redu Grada [adresa]. Sud iznosi stav kako se radi o zakonskoj obvezi tuženika kao vlasnika, koju je dužan koristiti i plaćati te se od toga ne može izuzeti, niti može otkloniti pružanje takve usluge. Prvostupanjski sud po provedenom dokaznom postupku zaključuje i da nije osnovan po tuženiku istaknut prigovor zastare uz obrazloženje da u konkretnom slučaju valja primijeniti jednogodišnji zastarni rok propisan Zakonom o obveznim odnosima, a kod ocjene istaknutog prigovora da je cijenjen trenutak podnošenja ovršnog prijedloga javnome bilježniku. Kako je prijedlog podnesen 24. studenog 2022., a najstarije dospjelo potraživanje obuhvaćeno postavljenim zahtjevom je dospjelo u veljači 2022., sud ocjenjuje da je tužitelj unutar jednogodišnjeg zastarnog roka pravodobno pokrenuo postupak pred javnim bilježnikom.
6. Žalba tuženika svedena je na tvrdnje da je nastupila zastara potraživanja i da je on lošeg imovnog stanja.
7. Međutim, prije razmatranja žalbenih navoda tuženika drži se potrebnim naglasiti da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP- a pa valja navesti da se prema odredbi čl. 467. st.1. ZPP-a presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a osim točke 3. i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a ne i zbog pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja zbog kojeg razloga, među ostalim, tuženik nedozvoljeno pobija odluku.
8. Ispitujući pobijanu presudu i stanje prvostupanjskog predmeta u okviru ovlasti iz odredbe čl. 365. st.2. ZPP-a na eventualno ostvarenje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, ovaj sud je utvrdio da nije ostvarena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.
9. Ovdje valja istaknuti kako je odredbom čl. 70. st. 1. i st. 4. točka 5. Zakona o gospodarenju otpadom (Narodne novine broj 84/21.) propisano da je korisnik javne usluge na području pružanja usluge (u daljnjem tekstu: korisnik usluge) vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine. Korisnik usluge je dužan koristiti javnu uslugu na području na kojem se nalazi nekretnina korisnika usluge na način da proizvedeni komunalni otpad predaje putem zaduženog spremnika te je, među ostalim, obvezan platiti davatelju usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje, osim za obračunsko mjesto na kojem je nekretnina koja se trajno ne koristi. U tom smislu sud prvog stupnja osnovano je primjenom citiranih odredaba tuženika kao vlasnika i evidentiranog korisnika nekretnine obvezao na plaćanje naknade za pruženu uslugu uz obrazloženje kako je obveza tuženika zakonska obveza i kako nije potrebno stupanje u zaseban pravni odnos da bi tužitelj mogao potraživati naknadu za izvršenu uslugu.
10. Zaključivši o postojanju obveze korisnika usluge na njeno podmirenje u smislu odredaba Zakona o održivom gospodarenju otpadom prvostupanjski sud pogrešno je primijenio materijalno pravo, budući se u konkretnom slučaju obzirom na period u kojem su pružene usluge (siječanj-srpanj 2022.) primjenjuju odredbe Zakona o gospodarenju otpadom, međutim zahtjev tužitelja je i pravilnom primjenom materijalnog prava osnovan, budući citirani članak upravo uređuje zakonsku obvezu korisnika usluge na plaćanje naknade.
11. Nadalje, u vezi prigovora zastare sud i ove žalbene navode tuženika ocjenjuje neosnovanim. Naime, u konkretnom slučaju valja primijeniti odredbu čl. 232. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08. , 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21., dalje ZOO), odnosno jednogodišnji rok zastare. Sukladno odredbi čl. 215. ZOO zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, dok se na temelju odredbe čl. 241. tog Zakona zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. S obzirom da je tužitelj 24. studenoga 2022. podnio prijedlog za ovrhu, a da utuženi računi dospijevaju na naplatu od 25. veljače do 25. kolovoza 2022., prigovor zastare tuženika sud valjano nije ocijenio osnovanim, budući je tužitelj mogao zahtijevati naplatu pružene usluge za siječanj 2022. tek nakon obračuna dana 31. siječnja 2022., pa slijedom navedenog zastara nikako nije mogla početi teći ranije, kako to u žalbi tvrdi tuženik. Naplata potraživane naknade za pruženu uslugu temeljena je na izvodu iz poslovnih knjiga tužitelja od 14. studenoga 2022. i na računima koji su dostavljani u spis, a ne na rješenju o ovrsi iz 2003. kako to pogrešno u žalbi navodi tuženik.
12. Žalbeni navodi o lošoj financijskoj situaciji u kojoj se tuženik nalazi koliko god su životni i razumljivi ne utječu na zakonitost donesene odluke.
13. Obzirom da iznesenim žalbenim navodima tuženik nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude, valjalo je njegovu žalbu kao neosnovanu odbiti pozivom na odredbu čl. 368. st.1. ZPP-a i potvrditi pobijanu presudu uključujući i odluku o troškovima postupka koju tuženik pobija očigledno tek za slučaj uspjeha sa žalbom u odnosu na meritum jer ne pobija ni kriterij dosuđenja naknade troškova postupka niti način obračuna i visinu pojedinih troškova, a ovaj sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a)..
U Varaždinu 14. listopada 2025.
Sutkinja
mr. sc. Bojana Skenderović
