Poslovni broj: UsI-1214/2023-25

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Miladinu, te Sanji Kobilšek Ponjan, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja MĐ iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, radi utvrđivanja novog postotka oštećenja organizma temeljem zatočeništva i ranjavanja, dana 14. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Poništava se rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-562-02/22-01/7323, URBROJ: 522-4/1-1-2-23-7 od 28. veljače 2023. i predmet se vraća na ponovni postupak tuženiku koji je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i uputama suda iz ove presude.

Obrazloženje

1. Rješenjem Zagrebačke županije, Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje, Ispostava Velika Gorica, KLASA: UP/I-562-02/21-01/61, URBROJ: 238-13-02-06/1-22-16 od 1. srpnja 2023., tužitelj je odbijen sa zahtjevom za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma temeljem zatočeništva i ranjavanja, uz obrazloženje da ne ispunjava Zakonom propisane uvjete da je postotak oštećenja organizma utvrđen na temelju nalaza i mišljenja prvostupanjskog liječničkog vijeća u Zagrebu od 13. lipnja 2022. Istim rješenjem utvrđeno je da na snazi ostaje rješenje od 13. ožujka 2018., kojim je imenovanom priznat status Ma IV skupine sa 80% oštećenja organizma za trajno, temeljem zatočeništva i ranjavanja.

2. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-562-02/22-01/7323, URBROJ: 522-4/1-1-2-23-7 od 28. veljače 2023. odbijena je žalba tužitelja protiv navedenog rješenja.

3. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika jer smatra da su činjenice nepravilno utvrđene u odnosu na njegovo zdravstveno stanje, te da nije odgovoreno na njegove žalbene prigovore. Navodi da pri vještačenju pred povjerenstvom nije u obzir uzeta aneurizma femoralne arterije koja je posljedica ranjavanja u bedro, te ranjavanje u desnu podlakticu. Po mišljenju tužitelja kao posljedice ranjavanja trebaju se uzeti ozljede penisa prema članku 31. Uredbe o metodologijama vještačenja, te nadalje ističe kako vještaci nisu u obzir uzeli gelere u pelvisu i bedrima te neoperabilan geler u penisu, niti gubitak zubi tužitelja pri maltretiranju u zatočeništvu. Također navodi da je bolest pluća posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, te nadalje nije uzeto u obzir da je operacija glasnica i nazalnih kostiju 1995. godine direktna posljedica zarobljeništva. Smatra da su njegova prava dovedena u pitanje, te da je nalaz i mišljenje vještaka nepotpun i nedovoljno obrazložen, pri čemu materijalno pravo – Lista II članak 32. st. 1., članak 37. st.1 i 3. nije pravilno primijenjeno. Ističe kako je navedena oštećenja njegovog organizma trebalo priznati kao izravnu posljedicu zatočeništva i sudjelovanja u Domovinskom ratu, te predlaže provođenje medicinskog vještačenja po neovisnom sudskom vještaku. Poziva se na brojnu medicinsku dokumentaciju, te predlaže da Sud poništi osporavano rješenje i utvrdi postotak oštećenja organizma tužitelja od 100%, kao i prava na doplatak i njegu druge osobe, kao i pravo na ortopedski dodatak.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnovanost tužbenog zahtjeva jer smatra da tužitelj nije doveo u pitanje stručno-medicinska utvrđenja žalbenog Vijeća. Smatra da je ocjena donesena prema stručnim medicinskim saznanjima i standardima, te da je nalaz liječničkog povjerenstva pravilan. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. Sud je uzeo u obzir provedene dokaze i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja izvršen je uvid u osporavano rješenje tuženika, te u ostale isprave priložene tužbi i odgovoru na tužbu. Dana 14. siječnja 2025., 8. srpnja 2025. i 14. listopada 2025. održane su usmene i javne rasprave, čime je u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje: ZUS), strankama dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka, te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Upravni postupak koji je prethodio ovom sporu pokrenut je zahtjevom tužitelja od 3. prosinca 2021. za povećanje postotka oštećenja organizma temeljem pogoršanja zdravstvenog stanja po osnovi ranjavanja i zatočeništva u Domovinskom ratu.

7.1 Prvostupanjsko tijelo odbilo je zahtjev tužitelja uz obrazloženje da je nalazom i mišljenjem prvostupanjskog tijela vještačenja utvrđeno da nije došlo do pogoršanja oštećenja organizma tužitelja, slijedom čega je ostavljeno na snazi rješenje od 13.3.2018., prema kojem je tužitelju utvrđeno 80% oštećenja organizma za stalno.

7.2 Tuženik je odbio žalbu tužitelja jer nalazi da tužitelj ne ispunjava uvjete propisane Zakonom o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17, 98/19 i 84/21 - u daljnjem tekstu: Zakon) za povećanje postotka oštećenja organizma.

7.3 Naime, nadležno drugostupanjsko tijelo vještačenja, primjenom Pravilnika o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 118/21, dalje: Pravilnik), utvrdilo je da ukupno (zbrojeno) oštećenje organizma tužitelja temeljem zatočeništva i ranjavanja iznosi 80% trajno. Od toga uzima 30% (po osnovi ranjavanja 7.10.1991. desnog koljena i podlaktice), 20% (po osnovi ranjavanja 21.10.1991. l. natkoljenice, obje šake, glave, leđa, penisa i bedra), te 40% (logor 18.11.-22.11.1991., prema T238d, čl. 34. i 37. Pravilnika).

8. Prema članku 173. st. 2. Zakona kada rješenje kojim je utvrđeno oštećenje organizma kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske 20% ili više i priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida (HRVI) iz Domovinskog rata ili rješenje kojim je zahtjev za povećanje postotka oštećenja organizma odbijen postane izvršno, a kod hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata nastupe promjene u svezi s utvrđenim postotkom oštećenja organizma koje utječu na priznavanje prava, hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata može, nakon isteka dvije godine od dana kada je rješenje postalo izvršno, podnijeti zahtjev za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma.

9. Nije sporno da je tužitelj priznati M iz Domovinskog rata s 80% oštećenja organizma temeljem ranjavanja i zatočeništva.

9.1 Spornim se ukazuje ocjena nadležnih tijela vještačenja u odnosu na ukupno utvrđeni postotak oštećenja organizma tužitelja, odnosno da li su kod tužitelja od izvršnosti prethodnog rješenja o priznanju prava nastupile promjene zdravstvenog stanja koje dovode do novog (većeg) postotka oštećenja organizma.

10. S obzirom da je tužitelj u tužbi i tijekom spora, pozivom na brojne medicinske nalaze, doveo u pitanje utvrđenja iz provedenih vještačenja u upravnom postupku, a kako je riječ o stručnim medicinskim znanjima kojima Sud ne raspolaže, na prijedlog tužitelja određeno je vještačenje po neovisnom sudskom vještaku medicine rada, prim. dr. sc. Mariji Zavalić.

10.1 Sudskom vještaku određen je zadatak da utvrdi koliki je ukupan postotak oštećenja organizma tužitelja po osnovi ranjavanja i zatočeništva tijekom Domovinskog rata, odnosno kao neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Vještak se dužan izjasniti u kojem omjeru postoji takvo tjelesno oštećenje po pojedinoj utvrđenoj osnovi, te da li su kod tužitelja (istekom 6 mjeseci od izvršnosti posljednjeg rješenja tuženika o utvrđenom stupnju oštećenja organizma M), nastupile promjene u vezi s oštećenjem organizma, po kojima se kod njega može utvrditi novi postotak oštećenja organizma, u smislu članka 173 st. 2. Zakona.

11. Dana 16. travnja 2025. sudski vještak je dostavio opsežan nalaz i mišljenje (stranica 59-80 spisa), u kojem je uzeo u obzir potvrde o okolnostima stradavanja tužitelja, ranjavanje od 7.10.1991. i 21.10.1991.), te je naveo medicinsku i drugu dokumentaciju tužitelja na kojoj temelji nalaz i mišljenje.

11.1 Sudski vještak se pozvao na Uredbu o metodologijama vještačenje (Lista II), te je obavio razgovor s tužiteljem radi razjašnjenja nejasnoća.

11.2 U odgovoru na nalog Suda, sudski vještak iznosi da postotak oštećenja organizma tužitelja po osnovi ranjavanja i zatočeništva tijekom Domovinskog rata, odnosno kao neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske iznosi ukupno 90%.

11.3 Vještak navodi da je oštećenja organizma koja postoje kod tužitelja od ranije drugačije cijenio, od oštećenja utvrđenim na vještačenjima Povjerenstva, te je učinjena detaljnija razrada.

11.4 Po sudskom vještaku ocijenjeni stupanj tjelesnog oštećenja iznosi 90% za stalno, a proizlazi iz slijedećih tjelesnih oštećenja, kao posljedice ranjavanja: a) T1-ruka, oštećenje iznosi <20%; b) T74 blaža pareza medijanusa desno 20%, blaža pareza ulnarisa lijevo 20%, c) T103. < 20%, d) T185 uzimajući u obzir spol i godine života invalida: uz članak 39. 20%, e) T290. Gubitak penisa: djelomični 30% uz članak 31. Uredbe.T315. Veće ozljede mišića sa smetnjama njihove funkcije 20%. Kao posljedica zatočenja u logoru sudski vještak navodi prema T178 <20 %, T238.b, dok uz članak 37. oštećenje organizma tužitelja iznosi 30%.

11.5 Po sudskom vještaku novi postotak oštećenja organizma, u smislu članka 173. st. 2. Zakona, odnosi se na oštećenje funkcije penisa, izraženo erektilnom disfunkcijom koja je ranije cijenjena kao dio psihsomatskih tegoba u komorbiditetu PTSP-a u točki 238 d, a sada sudski vještak iznosi mišljenje da je isto posljedica Peyronijeve bolesti koja ranije nije cijenjena kao posljedica ranjavanjem gelerima u područje penisa.

11.6 Sudski vještak iznosi kako nema dokaza da kod tužitelja postoji aneurizma femoralne arterije lijevo. Opsežne aterosklerotske promjene posljedica su ateroskleroze koja se ni po nastanku niti po pogoršanju ne može vezati uz sudjelovanje u Domovinskom ratu. Nema dokaza u dokumentaciji u spisu da su tužitelju u vrijeme zatočenja u logoru prelomljene rune pojedinih zubi i da je zbog maltretiranja deformiran nosni septum.

12. U odnosu na navedeni nalaz i mišljenje, tužitelj podneskom od 20. svibnja 2025. navodi kako se slaže s istim i onim što je ocijenjeno, dok primjedbe iznosi u odnosu na nepriznavanje izbijenih zubi, pitanje prekida femoralne arterije, kao i pitanje oboljenja pluća. Na raspravi 8.7.2025. predlaže saslušati sudskog vještaka Mariju Zavalić.

13. U odnosu na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, tuženik u podnesku od 5. lipnja 2025. iznosi prigovore (točke 1.-9. podneska), te smatra da je isto vještačenje netočno i neutemeljeno. Na raspravi 8.7.2025. ne protivi se saslušanju sudskog vještaka, ali predlaže saslušati u svojstvu svjedoka SĐ.

14. Uvažavajući prigovore stranaka, a radi razjašnjenja ukupnih činjenica i okolnosti bitnih za odluku Suda, na raspravi 14. listopada 2025. saslušani su sudski vještak Marija Zavalić i SĐ, koji je u konkretnom predmetu sudjelovao kao predsjednik žalbenog liječničkog vijeća tuženika.

15. Svjedok SĐ na raspravi iskazuje kako se sjeća predmeta tužitelja koji je tražio utvrđenje 100% oštećenja organizma, a bila je riječ o kompleksnom predmetu, kojem je priložena opsežna medicinska dokumentacija.

15.1 U odnosu na primjedbu iz točke 2. podneska (ranjavanje desne podlaktice i obje šake), svjedok pojašnjava da nema dokumentaciju o prvom ranjavanju od 7.11.1991., dok postoji dokumentacija o drugom ranjavanju, a ista nije autentična jer je tužitelj prema njegovim dokumentima bio u bolnici u trenutku kada je odveden u Sremsku Mitrovicu. Navodi da se liječnička dokumentacija tužitelja temeljila na njegovom prepričavanju događaja, te je napravljena revizija stanja koja se ne podudara s onim što tužitelj traži, što je jedan od korijena razlike. Ističe da mu je rađena rekonstrukcija velike krvne žile natkoljenice (femoralna arterija), u blizini koje ima gelere, što nije sporno, te je tužitelj tvrdio da ga je dr. S operirao. Ali da je to tužitelj doživio, tada bi imao iskrvarenje do te mjere da bi mogao umrijeti odnosno doživjeti amputaciju noge, kao trajnu posljedicu, zbog čega smatra da isto nema opravdanja u događaju i posljedicama koje je tužitelj imao. U odnosu na EMNG iz 1991., kojom se utvrđuje postojanje blažeg gubitka osjeta u sklopu ozljede šaka, dugo vremena se prepisivao isti nalaz i on je ocjenjivan s pogoršanjima, tako da je to oštećenje priznato prvi put i poslije toga dignuto na 30%, iako nije bilo sigurnih dokaza u smislu liječničkog nalaza. Na upit kako to da nije negdje u reviziji u odnosu na utvrđenih 30% ozljede šake uklonjeno, ukazuje da je kasnije na pretragama isto ocijenjeno nemoguće povezati s ranjavanjem gelera jer sindrom obostranog karpalnog kanala koji je zahvatio sve živce ne može biti uzrokovan takvim ranjavanjem.

15.2 U odnosu na točku 3. podneska ističe da je tužitelja do sada pregledalo trideset vještaka i nikada mu nije utvrđena nagrđenost u smislu da postoji ozljeda glave i vrata te iskazuje kako se ne može pogoršati nešto što ne postoji.

15.3 U odnosu na točku 4. podneska iskazuje da lista oštećenja (točka 290.) govori o djelomičnom ili potpunom gubitku penisa, te bi se priznala da je nastala kao izravna posljedica ranjavanja, međutim ukazuje da isto nije vidljivo prema medicinskoj dokumentaciji spisa. U odnosu na erektilnu disfunkciju koja je nastala, iskazuje da je očuvana funkcija mokrenja i druga funkcija, s obzirom da je otac četvoro djece, te smatra da isto nikako nije moglo biti uzrokovano izravnim ranjavanjem gelerom, a tužitelj je doživio niz drugih situacija. Navodi u tom smislu tešku aterosklerozu, a posljedica koje je u najvećem broju slučajeva disfunkcija spolovila i dodaje da je naknadno tužitelj izvršio korekciju, kojom je prevladana ta ozljeda te smatra da nema osnova da mu se isto prizna kao posljedica ranjavanja.

15.4 U odnosu na točku 5. podneska ukazuje da je prvotno provjereno kada je tužitelj uložio zahtjev te smatra da se ne primjenjuje Uredba već Pravilnik i da je uslijed toga prigovorio na utvrđenje sudskog vještaka jer po Pravilniku bi bila jedna situacija, a po Uredbi druga. Riječ je o malim razlikama, ali je došlo do razlike zbog različitog numeriranja.

15.5 U odnosu na točku 6. podneska ukazuje da je branitelj sigurno zadobio ozljedu mišića lijeve natkoljenice, ali je pitanje njegovog sadašnjeg stanja odnosno refunkcije gdje i sam navodi da mu je puno bolje jer mu je to kirurg u Beogradu popravio. Tužitelj traži da mu se ocjeni pogoršanje, a ako je već bila ozljeda ista mu se nije mogla pogoršati s obzirom da je imao refunkciju.

15.6 U odnosu na točku 7. podneska, svjedok ističe da nisu imali dokaz prema kojem bi se utvrdilo kako je kod tužitelja uistinu došlo do gubitka zubiju uslijed traume, odnosno tvrdnje tužitelja da su mu zubi čupani, jer tužitelj to nije ničim dokazao. Ukazuje na ispis kartona, koji je bio više godina nakon događaja iz Domovinskog rata, u kojem se i dalje ne utvrđuje gubitak zubiju u broju i opsegu kojeg tužitelj navodi. Svjedok iskazuje kako je potrebno imati potvrdu o stradavanju, a isti se model poštuje za sve branitelje pa tako i za tužitelja.

16. Sudski vještak Marija Zavalić u svom iskazu na raspravi od 14.10.2025. ostaje u potpunosti kod pisanog nalaza i mišljenja od 16.4.2025. Što se tiče primjedbi tuženika, smatra da je iz vještačenja od 2017. do 2022. vidljivo da su vezani uz članke koji se odnose na Uredbu. Žalbeno Vijeće se poziva na vještačenje iz 2017. godine i tu je vidljivo da su tužitelju prema parezi medijalnog i ularnog živca priznali 30%, a što je sukladno i nalazu iz KB Zagreb sa liječenja od 23.11.- 6.12.1991., u kojem je navedeno da tužitelj zbog prostrijelnih rana, koje su bile na obje šake ima trnce i bolove po šakama te su ispitivani medijalni i ularni živac na obje šake i nađeno je blaže oštećenje osjetnih vlakana te kirurg predlaže učiniti kontrolni MG koji nije dostavljen, ali je jasno da je ovaj MG nalaz na šakama, a ne na podlakticama pokazivao oštećenje osjetilnih vlakana navedena dva živca te nije točna tvrdnja da se zbog prostrijelih rana ne može raditi o oštećenju osjetilnog dijela živca. Po sudskom vještaku to dokazuje i okolnost da je samo Vijeće na zadnjem vještačenju priznalo da postoji oštećenje pa nije jasno zašto su to oštećenje priznali na zadnjem vještačenju. Navodi da je pregledala tužitelja i detaljno ispitala osjet u području koje inerviraju navedena dva živca i da ispad osjeta i dalje postoji pa ne zna kako se sada to pripisuje polineropatiji koja je nastala daleko kasnije.

16.1 U odnosu na očitovanje iz točke 3. navodi da je priznala nagrđenost tužitelju i točno navela da uz listu, koja kaže kada se priznaje nagrđenost kod žena, postoji članak u Uredbi, prema kojem se to ne odnosi samo na žene. Smatra da bi došlo do istog rezultata da je primijenila Pravilnik, jer bi uzela u obzir i članak 39. Uredbe koji ne govori o spolu.

16.2 U odnosu na točku 4. očitovanja iskazuje da je to jedino oštećenje organizma koje nije priznalo Vijeće, a koje ujedno dovodi do povećanja ukupnog postotka oštećenja organizma tužitelja. Smatrala je neophodnim isto priznati jer se radi o fukcionalnom oštećenju, a to oštećenje je nastalo puno prije učinjenih operacija krvnih žila, o čemu postoji dokaz iz nalaza od 1.4.1997., gdje urolog navodi da je erekcija nepotpuna radi bolova koji se javljaju radi prisutnosti metalnog stranog tijela, koje je ušlo u organizam ranjavanjem, raspršivanjem mine. Također, nakon obrade 25.4.1997. ponovno urolog navodi da erekciju otežava prisustvo stranog tijela u penisu i da je to stanje trajno pa da je potrebna psihoterapija tužitelja. Smatra da je i morfologija organa i funkcija organa bitna za cjelokupno funkcioniranje istog, što je i navela u svom nalazu, te je upravo radi toga i smanjila udio koji u oštećenju penisa ima posljedica ranjavanja odnosno stranih tijela, sukladno članku 31. Uredbe. Djelomični gubitak penisa nosi 50%, a s obzirom da se radi o erektilnoj disfunkciji koja se povremeno, ali trajno ponavlja, procijenila je postotak oštećenja organizma 30%.

16.3 Pojašnjava da se ne radi o pogoršanju u odnosu na vještačenje Vijeća, već je zapravo jedina razlika u tome treba li se erektilna disfunkcija priznati kao dio psihološkog oštećenja. Smatra da se ne radi o psihološki uvjetovanoj erektilnoj disfunkciji (zbog čega je udio u PTSP-u smanjila za 10%), već se radi o disfunkciji nastaloj (kako je rekao urolog), zbog prisustva stranih tijela u penisu i nastalog ožiljka. Što se tiče operativnog zahvata kojim se pokušalo korigirati navedenu disfunkciju tužitelj joj je u razgovoru rekao da nažalost nakon učinjene operacije nije došlo do poboljšanja te da i dalje ima iste smetnje. Tužitelj je u Beogradu korigirao ožiljak (natkoljenice) da isti izgleda ljepše, a glede disfunkcije je ostao isti problem. Neovisno o korekciji ožiljka, smatra da bi ostalo 20% jer ima i drugih vidljivih ožiljaka, što je vidljivo prema stanju predmeta.

16.4 Što se tiče zubiju, opisano je stanje iz zdravstvenog kartona iz rujna 1992. godine, a s obzirom da je tužitelj tada imao 33 godine, nije bio za očekivati da je u toj dobi imao polomljene zube osim uslijed traume.

17. Po provedenom dokazu pribavljanjem nalaza i mišljenja sudskog vještaka medicine rada, te saslušanjem sudskog vještaka i predsjednika žalbenog liječničkog vijeća tuženika u svojstvu svjedoka, nisu predlagani daljnji dokazi u ovom sporu.

18. Polazeći od tako izvedenih dokaza, Sud ocjenjuje da nalaz i mišljenje žalbenog liječničkog vijeća nije dostatno obrazložen u pogledu pojedinih posljedica ranjavanja tužitelja, kao i ukupno utvrđenog postotka oštećenja organizma tužitelja, da bi tuženik na istom mogao zasnovati osporavano rješenje.

19. Naime, nalaz i mišljenje sudskog vještaka Marije Zavalić po ocjeni ovog Suda dovodi u pitanje utvrđenja iz provedenog postupka u odnosu na pojedina oštećenja organizma tužitelja, kao i ukupno utvrđeni postotak oštećenja koji je utvrdilo žalbeno liječničko vijeće.

20. Po iskazu sudskog vještaka Marije Zavalić razlika nalaza i mišljenja koje je ona sačinila i nalaza i mišljenja žalbenog liječničkog vijeća je u tome što je ona i oštećenje medijalnog živca i oštećenje ulnarnog živca cijenila po 20%, a Vijeće je to cijenilo zajedno sa 30%, te je smanjila (priznati postotak) PTSP-a, a dala uvećanje po osnovi posljedice ozlijede penisa.

20.1 Nadalje, u pogledu ukupnog postotka oštećenja organizma tužitelja, Sud nalazi da svjedok SĐ u odnosu na zbrajanje postotka oštećenja organizma, ukazuje da je riječ o najvećem izazovu koji prati sva vještačenja jer se uzme najveći postotak oštećenja organizma i na njega se dodaje postotak kojim se utvrđuje utjecaj na cjelokupno oštećenje organizma. Slijedom toga javlja se mogućnost različitog odlučivanja, diskrecije i različitog pristupa, što je po ocjeni ovog Suda prisutno u ovom slučaju.

20.2 Naime, po ocjeni Suda u pogledu ukupno utvrđenog postotka oštećenja organizma izostalo je pravilno obrazloženje, prema kojem bi se uistinu utvrdila pravilnost zbrajanja pojedinih utvrđenih postotaka oštećenja organizma tužitelja.

20.3 S tim u vezi sudski vještak u svom iskazu pojašnjava kako s obzirom da nema točno propisanog metodološkog pristupa u odnosu na ukupan postotak oštećenja, jedino dodatno oštećenje koje nije cijenjeno po Vijeću, a koje je ona ocijenila - oštećenje dijelom funkcije penisa, na postotak praktički priznat od Vijeća, dodala je 10%. Smatra da je, s obzirom na funkciju penisa, to dodatno oštećenje razmjerno utjecaju oštećenja na ukupno tjelesno oštećenje

21. Po ocjeni Suda, sudski vještak Marija Zavalić je kako u pismenoj formi, tako i na saslušanju pred ovim Sudom, detaljno, argumentirano i opsežno iznosila svoj nalaz i mišljenje u odnosu na svaku točku prigovora iz podneska tuženika (podnesak od 5.6.2025.), te je iznijela opravdane razloge koji dovode u sumnju pravilnost utvrđenja žalbenog liječničkog povjerenstva tuženika.

21.1 Međutim, po ocjeni Suda tuženik osnovano iznosi prigovor da je sudski vještak nalaz i mišljenje sačinio prema odredbama Uredbe o metodologijama vještačenja, a ne prema odredbama citiranog Pravilnika, koji je stupio na snagu 11.11.2021. i primjenjuje za na sve postupke započete nakon tog datuma (kao što je i predmetni postupak pokrenut po zahtjevu tužitelja od 3.12.2021.).

21.2 Naime, prema članku 1. st. 1. točka a) Pravilnika, njime se propisuje način imenovanja i metodologija rada liječničkih vijeća koja u postupku rješavanja o pravima po Zakonu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji daju nalaz i mišljenje o uzroku i postotku oštećenja organizma radi ostvarivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata (u daljnjem tekstu: HRVI).

22. Kraj takvog prigovora, a s obzirom da stranke nisu predlagale daljnje dokaze u ovom sporu, Sud nije mogao na temelju utvrđenja iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka svojom odlukom riješiti ovu upravnu stvar i odlučiti o postotku oštećenja organizma tužitelja.

23. Neovisno o navedenom, suština primjedbi sudskog vještaka u pogledu pojedinih oštećenja organizma tužitelja i slijedom toga ukupno utvrđeni postotak oštećenja organizma, od utjecaja je na rješavanje ove stvari jer je sudski vještak doveo u pitanje utvrđenja žalbenog liječničkog vijeća, obrazlažući pojedine osnove po kojima nalazi potrebnim povećati ukupni postotak oštećenja te je doveo u pitanje sam način na koji je zbrajanjem utvrđen ukupan postotak oštećenja organizma tužitelja (80% prema žalbenom vijeću, u odnosu na 90% prema sudskom vještaku).

24. Polazeći od navedenog, Sud nije mogao otkloniti prigovore tužitelja i osporavano rješenje ocijeniti zakonitim.

24.1 Po ocjeni Suda, provedeno vještačenje u ovom sporu ukazuje da u upravnom postupku nije pravilno utvrđeno činjenično stanje u pogledu pojedinih opisanih oštećenja organizma tužitelja, te Sud nalazi da osnovano tužitelj upire da je u osporavanom rješenju izostalo valjano obrazloženje u pogledu pribavljenih nalaza i mišljenja tijela vještačenja.

25. Stoga ovaj Sud, prvenstveno polazeći od različitih činjeničnih utvrđenja u pogledu navedenog postotka oštećenja organizma tužitelja, prema dokazima izvedenim tijekom ovog spora, nije mogao otkloniti tužbene prigovore niti osporavano rješenje tuženika ocijeniti zakonitim, zbog čega je primjenom svojih ovlasti iz članka 116. stavak 1. ZUS-a odlučio kao u izreci ove presude.

26. U ponovljenom postupku tuženik će donijeti novo zakonito rješenje o žalbi tužitelja, uvažavajući shvaćanja i primjedbe iz ove presude (čl. 151. st. 2. ZUS-a).

26.1 Za konačnu odluku u ovoj stvari potrebno je u ponovljenom postupku pribaviti novi nalaz i mišljenje žalbenog liječničkog vijeća koje će valjano razjasniti i obrazložiti utvrđene postotke oštećenja, uvažavajući primjedbe iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka.

26.2 Drugostupanjsko liječničko povjerenstvo dužno je pravilno obrazložiti nalaz i mišljenje u smislu članka 19. Pravilnika. U tom pravcu potrebno je obrazložiti ocjene po pojedinim osnovama oštećenja organizma tužitelja, posebno u odnosu na primjedbe sudskog vještaka o oštećenju medijalnog i ulnarnog živca tužitelja (koji po sudskom vještaku trebaju nositi svaki po 20%), kao i navode sudskog vještaka da se na račun smanjenja (priznatog postotka) PTSP-a, treba dati uvećanje po osnovi posljedice ozlijede penisa. Potom je potrebno valjano obrazložiti ukupno utvrđeno oštećenje organizma tužitelja, vodeći računa o primjeni članka 29. Pravilnika.

27. Zaključno, posebno se napominje tužitelju da je upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu vođen radi utvrđivanja novog postotka oštećenja organizma (čl. 173. Zakona), dok pravo na doplatak i njegu druge osobe, kao i pravo na ortopedski dodatak, predstavljaju druga prava koja se eventualno mogu ostvarivati u odvojenim upravnim postupcima.

U Zagrebu, 14. listopada 2025.

Sudac:

Hrvoje Miladin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove Presude nije dopuštena žalba (članak 127. st. 1. ZUS-a).

DNA:

1. MĐ, [adresa]

2. Ministarstvo hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, [adresa] Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1 – uz spis

3. U spis