REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke Ivane Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika: IS, zbog prekršaja iz čl.196.st.1. i st.5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23 i 1245/24), pokrenutim povodom podnesenog prigovora protiv Obaveznog prekršajnog naloga izdanog od ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/24-4/115920 URBROJ: 511-19-36-24-1, koji su ovom Sudu dostavljeni 6. svibnja 2025., nakon provedenog žurnog postupka kod ovog Suda 14. listopada 2025., temeljem čl.94., čl.183. i čl.222.st.3. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o j e

Okrivljenik: IS, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin I i M, rođen **.**.2001. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, SSS, pismen, po zanimanju konobar, zaposlen sezonski u Restoranu Zrinski, Krk, primanja oko 1.000,00 EURA, srednjeg imovnog stanja, neoženjen, bez djece, prekršajno osuđivan, kazneno neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak niti kazneni postupak,

k r i v j e

što je 30. studenog 2024. u 21,10 sati u Mičevcu, kao vozač vozila M1, marke Dacia, registarske oznake [registarska oznaka], upravljao označenim vozilom u prometu na cestama, Ulicom Put Sv. Benedikta kućni broj bb, a isteklo mu je važenje vozačke dozvole s danom 19. srpnja 2024.,

čime je počinio prekršaj iz čl.196.st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a kažnjiv po čl.196.st.5. istog Zakona,

pa mu se temeljem navedenih propisa, uz primjenu čl.37. Prekršajnog zakona

i z r i č e

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 90,00 (devedeset) EURA.

Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 1 (jedan) mjesec po primitku ove presude.

Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava okrivljenika ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

Temeljem čl.34.st.1. Prekršajnog zakona ukoliko novčana kazna ne bude naplaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.

Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 (dvadeset) EURA u roku od 1 (jedan) mjesec po primitku ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.

Obrazloženje

I/

1.

Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica je temeljem čl.243.st.1. Prekršajnog zakona, dana 6. svibnja 2025., pod navedenim brojem, dostavila ovom Sudu prigovor imenovanog okrivljenika, protiv Obaveznog prekršajnog naloga koji mu je izdan zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2.

Ovlašteni tužitelj je 24. prosinca 2024. izdao Obavezni prekršajni nalog KLASA: 211-07/24-4/115920, URBROJ: 511-19-36-24-1, kojim je okrivljenika za navedeni prekršaj oglasio krivim i kaznio ga novčanom kaznom u iznosu od 130,00 EURA te ga obvezao na plaćanje troškova u iznosu od 13,27 EURA, ali je isti pravodobno podnio prigovor, zbog čega je označeni Obavezni prekršajni nalog stavljen izvan snage, nakon čega je Sud temeljem odredbe čl.244.st.1. Prekršajnog zakona proveo žurni postupak.

3.

Okrivljenik na ispitivanju kod ovog Suda iskazuje da je kriv za prekršaj koji mu se stavlja na teret. Priznaje da je 30.11.2024. oko 21,00 sati upravljao osobnim automobilom i kretao se Sajmišnom cestom u Mičevcu, kada su ga zaustavili policajci i proveli nadzor. Tom prilikom prvo je provedeno alkotestiranje. U nastavku, utvrđeno je da mu je isteklo važenje vozačke dozvole 19. srpnja 2024. Ističe kako je u obaveznom prekršajnom nalogu pogrešno navedeno da je upravljao predmetne zgode osobnim vozilom marke Ford, registarske oznake [registarska oznaka], a u stvarnosti je upravljao osobnim automobilom marke Dacia, registarske oznake [registarska oznaka]. Slijedom navedenog, ne bi želio priznati krivnju i platiti kaznu, a navedeni su pogrešni podaci vezani uz inkriminirani događaj. Žao mu je što je počinio ovaj prekršaj. Obećava da će ubuduće paziti kako do sličnih prekršaja ne bi dolazilo. Moli Sud da mu priznanje i kajanje i sve olakotne okolnosti uzme u obzir prilikom donošenja odluke te da donese najpovoljniju odluku za njega.

4.

U dokaznom postupku sudac je ispitao svjedokinju MS, policijsku službenicu, koja je iskazala kako se sjeća da je dana 30.11.2024. u večernjima satima, oko 21,00 sati, zajedno sa kolegom obavljala službene zadatke u okviru nadzora prometa te je zaustavila jedan osobni automobil, marke Dacia, reg. oznake [registarska oznaka]. Provedenim nadzorom utvrđeno da je vozač pod utjecajem alkohola te da mu je isteklo važenje vozačke dozvole. O utvrđenim činjenicama sastavila je izvješće o počinjenom prekršaju. Budući je predmetne zgode bilo zaustavljeno više vozača osobnih automobila, prilikom unošenja podataka u izvješće došlo je do greške pa je pogrešno navela registraciju drugog automobila. Međutim, kada je u postaji utvrdila da je došlo do greške ista je ispravljena u sustavu MUP-a ali je u OPN-u ostao pogrešan podatak o marki i registarskoj oznaci vozila okrivljenika. U cijelosti ostaje kod prijavljenog prekršaja. Nakon što je upoznata s iznesenom obranom okrivljenika ističe kako nema nikakvih posebnih primjedbi na tu obranu. To je sve što ima za iskazati.

5.

Sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Obavezni prekršajni nalog Policijske postaje Velika Gorica, KLASA: 211-07/24-4/115920, URBROJ: 511-19-36-24-1 izdan 24. prosinca 2024., prigovor podnesen 29. siječnja 2025., izvješće o počinjenom prekršaju Ministarstva unutarnjih poslova, policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica serijski broj [serijski broj] od 30. studenog 2024. i potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za Josipa Viman od 9. srpnja 2025.

II/

1.

Povodom obrane, odnosno priznanja okrivljenika, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode postupio suprotno odredbi čl.196.st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, na način pobliže opisan u izreci ove presude, pa je tako počinio prekršaj kažnjiv po čl.196.st.5. istog Zakona, zbog čega je nakon provedenog žurnog postupka donio odluku kao u izreci presude.

2.

Sudac je cijenio obranu odnosno priznanje okrivljenika, te ju je prihvatio budući je zaključio da je okrivljenik priznao počinjenje prekršaja opisanog u izreci presude, iznoseći sve činjenice jasno, okolnosno, razumljivo, uvjerljivo i životno, dok je i temeljem izvedenih dokaza sa sigurnošću utvrdio da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret Obaveznim prekršajnim nalogom.

3.

Sudac je cijenio iskaz svjedokinje MS, policijske službenice, te mu je u cijelosti poklonio vjeru, budući je imenovana svjedokinja činjenice vezane za počinjenje prijavljenog prekršaja od strane okrivljenika predmetne zgode utvrdila neposrednim opažanjem na mjestu događaja prilikom poduzetog postupanja prema okrivljeniku, u okviru svojih službenih ovlaštenja, te su utvrđene činjenice navedene u dostavljenoj dokaznoj dokumentaciji.

Sudac smatra da je ispitana svjedokinja svoj iskaz iznosila jasno, detaljno, razumljivo, životno i neposredno uvjerljivo, da nije pristrano zainteresirana za ishod ovog postupka, te je zaključio da je svjedokinja predmetne činjenice i svoja opažanja iznosila na temelju osobnih saznanja, objektivno, vrlo razložno, okolnosno i vjerodostojno, da su činjenice koje je iznijela u svom iskazu u bitnom sukladne s činjenicama utvrđenim temeljem iznesene obrane okrivljenika, kao i temeljem izvedenih materijalnih dokaza, a sudac u njezinom iskazu nije našao nikakvih kontradiktornosti ili nelogičnosti, zbog čega nije bilo razloga da sudac posumnja u istinitost njezinog iskaza.

Nakon što je ispitana svjedokinja komentirala obranu okrivljenika, sudac je, s jedne strane, osnažio svoje uvjerenje o objektivnosti, nepristranosti i uvjerljivosti iskazivanja svjedokinje, a s druge strane, se učvrstio u sigurnosti kako je okrivljenikova obrana uvjerljiva, razborita, promišljena i svrhovita.

Sudac je mišljenja kako iskaz ispitane svjedokinje u potpunosti jača uvjerljivost obrane okrivljenika te da u cijelosti otklanja sumnju u istinitost njegovih obrambenih navoda, a osnažuje uvjerenje suca o krivnji okrivljenika za terećeni prekršaj.

Sudac je čvrsto uvjeren kako upravo temeljem iskaza ispitane svjedokinje, sukladno iznesenoj obrani okrivljenika, u vezi sa izvedenim materijalnim dokazima, može nesporno utvrditi da je okrivljenik predmetne zgode stvarno počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret, te da sa sigurnošću može donijeti odluku o njegovoj krivnji i kažnjavanju.

4.

Uvidom u Obavezni prekršajni nalog sudac je utvrdio da je u obrazloženju istog navedeno kako je policijski službenik PP Velika Gorica protiv okrivljenika podnio Izvješće o počinjenom prekršaju broj 233940561, zbog prekršajnog djela opisanog u izreci tog prekršajnog naloga, da je neposrednim zapažanjem ili obavljenim nadzorom utvrđeno da je okrivljenik počinio opisani prekršaj te da je prekršaj utvrđen sukladno čl.233. Prekršajnog zakona.

5.

Sudac je uvidom u sve ostale izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, potvrdio činjenice i okolnosti koje su navedene u činjeničnom opisu radnje prekršaja u Obaveznom prekršajnom nalogu, a povodom kojih ga je ovlašteni tužitelj i izdao protiv okrivljenika.

6.

Sudac je uvidom u Potvrdu od 9. srpnja 2025. za AS, izdane od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije, utvrdio da je okrivljenik do tada bio pravomoćno prekršajno osuđivan zbog počinjenja prometnih prekršaja.

7.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

8.

Sudac nije izvodio druge postojeće i moguće dokaze jer je, uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo boljem pojašnjenju već utvrđenih činjenica temeljem već izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv okrivljenika, osim o njegovoj odgovornosti i krivnji za prekršaj koji mu je stavljen na teret.

Pored toga, sudac nije izveo dodatne dokaze osobito radi sprječavanja odugovlačenja žurnog prekršajnog postupka, izbjegavanja nepotrebnih radnji i smanjivanja troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.

Konačno, sudac nije izveo nove dokaze jer uvjereno smatra kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem svih već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dopunskog izvođenja drugih dokaza.

III/

1.

Nakon provedenog žurnog prekršajnog postupka, povodom obrane, odnosno priznanja okrivljenika, a temeljem analize svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i temeljem rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode ostvario sva bitna obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret, na način opisan u izreci presude.

2.

Sudac nakon izvedenog dokaznog postupka donio odluku o počinjenom prekršaju kao u izreci presude i okrivljenika proglasio krivim, pa ga je kaznio novčanom kaznom u visini za koju smatra da je primjerena i opravdana, te da odgovara stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja okrivljenika.

3.

Prilikom izbora vrste i mjere kazne sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.

Kao otegotnu okolnost, sudac je na strani okrivljenika našao činjenicu da je već bio pravomoćno prekršajno osuđivan.

4.

Sudac nalazi da ima mjesta primjeni čl.37. Prekršajnog zakona budući smatra da na strani okrivljenika postoje posebno izražene olakotne okolnosti kao što su priznanje počinjenja prekršaja, žaljenje i kajanje zbog počinjenog prekršaja, obećanje da će ubuduće paziti kako do sličnih prekršaja ne bi dolazilo te okolnosti da počinjenim prekršajem nisu nastupile neposredne štetne posljedice.

Stoga je sudac za počinjeni prekršaj, umjesto kazne u propisanom iznosu, okrivljeniku izrekao kaznu ispod propisanog posebnog minimuma kazne, jer smatra da se svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom od najmanje propisane.

5.

Sudac smatra da će se upravo ovako izrečenom visinom novčane kazne ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja navedena u čl.6. i čl.32. Prekršajnog zakona.

6.

Temeljem odredbe čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona upozorava se okrivljenik da ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

7.

Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u izreci presude, odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu.

Velika Gorica, 14. listopada 2025.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti, v.r.

Damir Tepeš, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude temeljem odredbe čl.244.st.1. Prekršajnog zakona nije dopuštena žalba.