REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4014/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivana Dedić Golić, odvjetnica u Rijeci, protiv 1. tuženika OC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Vedran Skočibušić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Marcotulli & Partneri u Rijeci i 2. tuženika MC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa Željko Albini, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o prijedlogu tužitelja i prijedlogu 1. tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola poslovni broj Gž-581/2024-2 od 12. svibnja 2025., kojom je dijelom potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1870/2021-45 od 15. siječnja 2024. i dijelom preinačena odluka o troškovima postupka sadržana u toj presudi, na sjednici održanoj 14. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.
II. Prijedlog 1. tuženika za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1.1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv u uvodu citirane drugostupanjske presude u odnosu na odluku o glavnoj stvari i odluku o troškovima postupka naznačujući pitanja:
"I. Ukoliko je osnovna pobuda za sklapanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju bilo isključenje zakonskih nasljednika radi li se u tom slučaju o nedopuštenoj pobudi u smislu odredbe čl. 273. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, za koju su obje ugovorne strane znale i zbog čega je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ništetan u smislu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima?
II. Je li drugostupanjski sud pravilno primijenio odredbu iz čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku kada je odredio da tužitelj naknadi drugotuženiku parnični trošak iako je drugotuženik priznao navode iz tužbe, te iako je prvostupanjski sud prehodno drugotuženika odbio sa zahtjevom za naknadom parničnih troškova upravo stoga što je isti priznao navode iz tužbe, a zatim nije tijekom prvostupanjskog postupa stupio u parnicu pored tužitelja na aktivnoj strani, a tužitelj nije povukao tužbu u odnosu na drugotuženika?".
1.2. Kao razloge važnosti u odnosu na prvo pitanje naznačuje ovosudne odluke Revx-121/11 od 5. rujna 2012. i Rev-955/2021-2 od 14. rujna 2021., a u odnosu na drugo pitanje navodi da se radi o pravnom pitanju o kojima nema prakse revizijskog suda.
2. Odgovor na taj prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije podnio je i prvo tuženik pobijajući odluku o troškovima postupka, s naznakom pitanja:
"Ima li parnična stranka koja je uspjela u sporu pravo da joj suprotna strana nadoknadi troškove odvjetnika koji su nastali, obračunati i podmireni u vrijeme važenja Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022) u visini koja je utvrđenom tom tarifom, kada se primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023) važećom u vrijeme donošenja sudske odluke isti troškovi utvrđuju u nižem iznosu?".
4. Ni na taj prijedlog za dopuštenje revizije odgovor nije podnesen.
5. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a i 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., - dalje: ZPP), prema ocjeni ovog suda, naznačena pravna pitanje u prijedlozima za dopuštenje revizije nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
6. U obrazloženju pitanja tužitelj kao predlagatelj izražava svoje nezadovoljstvo pobijanom odlukom, pozivajući se na praksu ovog suda, tvrdeći da je pobijana odluka suprotna toj praksi. Međutim, taj predlagatelj prvim pitanjem polazi od pogrešne premise da je osnovna pobuda za sklapanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju bila isključenje zakonskih nasljednika. Nižestupanjski sudovi svoje odluke temelje na utvrđenju da je ugovor sklopljen radi skrbi o baki i djedu od strane 1. tuženika kao davatelja uzdržavanja, a ne radi stjecanje imovine, tako da svoje odluke temelje na zaključku da se u konkretnoj stvari ne radi o nedopuštenoj pobudi. Odluke na koje se poziva taj predlagatelj donesene su u bitno drugačijoj činjeničnoj situaciji. U odnosu na drugo pitanje, naznaka razloga važnosti da nema prakse ovog suda, sama za sebe, ne opravdava intervenciju ovog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
7. Prvo tuženik, također, svojim prijedlogom izražava nezadovoljstvo pobijanom odlukom, no na taj način nije upućeno na odluke sudova u smislu odredbe čl. 385.a ZPP, a u kojim bi bilo izraženo pravno shvaćanje nepodudarno s onim izraženim u pobijanoj odluci, a odluka je utemeljena na jasnoj odredbi materijalnog prava iz Tbr 52. st. 3. Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23.).
8. Dakle, predlagatelji prijedloga za dopuštenje revizije ni ne naznačuju adekvatne razloge važnosti (pa tako niti ne ukazuju u odnosu na odluku o troškovima postupka da postoji različita praksa nižestupanjskih sudova koju je potrebno ujednačiti ili da se radi o situaciji da odluka odstupa od prakse ovoga suda ili da bi trebalo preispitati sudsku praksu, a što je osnovni smisao revizijskog postupka).
9. Stoga je ocijenjeno da pravna pitanja naznačena u prijedlozima oba predlagatelja nemaju zahtijevanu važnost jer ne ispunjavaju kumulativne pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za dopuštenje revizije, pa je odlučeno kao u izreci, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP.
Zagreb, 14. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
