Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni b roj: Pp-1985/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Miri Jalševcu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Štefanije Novoselec, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog FJ, s prebivalištem u [adresa], radi prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine” broj: 41/77, 52/87, 47/89, 55/89, 05/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22. i 47/23., dalje u tekstu ZOPPJRIM), pokrenutog povodom prigovora okrivljenika protiv Prekršajnog naloga Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Ivanec, broj KLASA: 211-07/24-3/4217., URBROJ: 511-14-06-24-1. od 10. svibnja 2024., na temelju članka 179. stavak 1. 2. i 3. i članka 182. točka 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22, 133/23., dalje u tekstu PZ ), dana 14. listopada 2025. godine objavio je i istoga dana

p r e s u d i o    j e

I Temeljem članka 182. točka 1. PZ

okrivljeni FJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin F i AJ, rođene A, rođen **.**.1977. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], državljanin RH, pismen, SSS, gimnazija, nezaposlen, prijavljen na Zavodu za zapošljavanje, prima socijalnu naknadu od 160,00 eura mjesečno, suvlasnik obiteljskog stana, ne posjeduje pokretnu imovinu, neoženjen, bez djece, vojsku služio 1997. u Koprivnici, neodlikovan, bez čina, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak, prekršajno neosuđivan

O S L O B A Đ A S E O P T U Ž B E

što je dana 09. travnja 2024., u 15,00 sati, u mjestu [adresa], narušavao javni red i mir na način što je ZJ pod vidnim utjecajem alkohola ( alkotest odbio ) nepozvan došao u stan FJ ( alkotest FJ bez reakcije) gdje je najprije prigovorio FJ oko problema sa vlagom u stanu, da bi potom krenuo prema FJ, te ga odgurnuo sa obje ruke, a potom je FJ udario zatvorenom šakom ZJ u predjelu lica, zatim je ZJ nogom udario FJ u predjelu trbuha i savinuo mu ruku, a FJ je u namjeri da se obrani opet udario ZJ zatvorenom šakom u predjelu lica, nakon čega se razilaze i ZJ odlazi u svoj stan na drugi kat. Svojim ponašanjem isti su prouzročili uznemirenost kod AJ ( majka od FJ) koja je bila prisutna događaju, a događaj se vidno i čujno reflektirao kroz otvorena vrata stana na ostale stanare

čime je počinio prekršaj iz članka 13., kažnjiv po članku 13. ZOPPJRIM

II Prema članku 140. stavak 2. PZ troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavak 2. točka 2. do 5. i točka 7. PZ, padaju na teret proračunskih sredstava suda.

O b r a z l o ž e n j e

1. Policijska uprava varaždinska, Policijska postaja Ivanec izdala je

okrivljeniku Prekršajni nalog, broj KLASA: 211-07/24-3/4217., URBROJ: 511-14-06-24-1. od 10. svibnja 2024., zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2. Protiv Prekršajnog naloga okrivljenik je, pravodobno, uložio prigovor radi poricanja prekršaja, slijedom čega je Prekršajni nalog stavljen izvan snage i proveden je redovni prekršajni postupak.

3. Na glavnoj raspravi, održanoj pred uređujućim sudom dana 14. listopada 2025., okrivljenik, pozvan da se, sukladno članku 171. a PZ, očituje o krivnji za prekršaj za koji ga se tereti, očitovao se da se ne smatra krivim i da ostaje kod pisane obrane.

3.1. U pisanoj obrani okrivljenik je naveo da je ZJ nepozvan, razbojnički, ušao u njegov stan, pa samovoljno, nakon čega je njegova majka AJ zatvorila (sporna) vrata od stana. Tada je samovoljno otvorio njegovu sobu i napao ga deravši se „KAJ ME JEBEŠ? HOĆEŠ DA TE UBIJEM?” ponovivši to 3 puta dok mu je prilazio. Nitko nije galamio i derao se, on nije izustio ni riječ, osim ZJ, koji je bio vidno pijan, galamio i napao ga fizički. On mu nije ništa rekao, bio je zatečen, a ionako pijanome išta govoriti je bacanje riječi. Kada se je nužno obranio, ne pretjeravši, tada ga je njegova majka AJ istjerala iz stana. Ukoliko se žele daljni dokazi da se je on derao i time audio-vizualno uznemirio stanare onda zahtjeva bar 2 stanara (ne uključujući stan od ZJ) koji su gore navedenu radnju već prijavili ili u roku od 8 dana po privitku ove obrane. Ukoliko nema oštećenih, nema krivnje. Oštećen je samo on i njegova majka koju je odgurnuo. Kad ga je majka istjerala, ne galamivši, opet je zatvorila (sporna) vrata od stana i zaključala, a on je otišao u njegov stan i tada je on zvao policiju koja je, kad su napravili zapisnike, rekla da on nije baš ništa kriv. Policajac i policajka. ZJ nije mogao ni policajcu dati iskaz koliko je bio pijan, tako je rekao policajac, također je isti policajac rekao: „Gore su jako pijani i napušeni i ništa ne mogu s njima, odbio je alkotest. ” . (ZJ živi u stanu iznad njegovog.) Tvrdnje od ZJ nisu utemeljenje jer se vjerojatno ni ne sjeća događaja u potpunosti. Napisao je ono suštinski za što ga se krivi i moli bez prejudiciranja. Hvala. Ukoliko ovaj Sud ne dokaže sa bar 2 svjedoka iz njegovog ulaza (bez stana od ZJ) da se je derao, u roku od 8 dana, od primitka ove obrane, cijeli ovaj predmet smatra se poništenim. Ponovio je: nema oštećenih nema krivca. Hvala na razumijevanju. Uz njegov potpis stoji i potpis njegove majke, AJ, vjerodostojnog svjedoka.

3.1.1. Na glavnoj raspravi 14. listopada 2025. okrivljenik je dodao da on ZJ kada je nepozvano ušao u njihov stan i štoviše nepozvan ušao u njegovu sobu u kojoj je on čitao knjigu, te ga verbalno napao i derao se kaj me jebeš hoćeš da te ubijem što je ponovio tri put, samo rekao marš van. Napomenuo je i da je ZJ krenuo prema njemu s namjerom da ga fizički napadne i udari, pri čemu da ga je on dva puta lagano udario "pesnicom" u glavu kako bi se smirio budući da je bio pod vidnim utjecajem alkohola. Na posebno pitanje je naveo da on živi na prvom katu stambene zgrade, a ZJ na drugom katu iznad njega. Predmetni događaj zbivao se u njegovoj sobi u koju je ZJ nepozvan ušao te nikakav fizički kontakt između ZJ i njega nije bio vidljiv niti iz njegove sobe, a kamoli iz njihovog stana ili iz stambene zgrade na javno mjesto, kao što se na javno mjesto nije niti moglo čuti kada je on ZJ rekao marš van, a to kada ga je krenuo fizički napasti. Napomenuo je i da ga je te prilike u njegovoj sobi ZJ nogom udario u predjelu trbuha, a on, kako je gore naveo, da se obrani od njegovog fizičkog napada, a i verbalnog koji je prethodio ga je dva puta lagano udario pesnicom u predjelu glave.

4. U okviru dokaznog postupka sud je ispitao svjedoke ZJ i AJ, te je razgledao i pročitao materijalnu dokumentaciju u spisu i to zapisnik o ispitivanju svjedokinje AJ, zapisnik o alkotestu za ZJ, potvrdu o prekršajnoj osuđivanosti za okrivljenika od 14.04.2025. Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije.

4.1. Svjedok ZJ je iskazao da je predmetnog dana 9.4.2024., moguće oko 15,00 sati, pokucao na vrata stana obitelji AJ u [adresa], a koji se nalazi u stambenoj zgradi u kojoj živi obitelj AJ, dok on sa svojom obitelji živi na katu iznad njih, a kako bi razgovarali o problemu "curenja vode", a navodno iz njegovog stana u njihov, što traje već više godina, a kojeg problema sa vodom po njemu nema, već su razlozi njihovih problema u stanu druge prirode. Budući da obitelj AJ ne prihvaća takve njegove razloge, dakle da voda u njihov stan ne curi iz njegovog stana, tu je između FJ i njega te prilike došlo do međusobnog naguravanja. Bilo je rasprave i povišenih tonova, a ne bi se moglo reći da je bilo klasične vike, odnosno dernjave. Na pitanje suda naveo je da osim naguravanje između FJ i njega nije bilo nikakvog međusobnog udaranja bilo rukama bilo nogama. Nadalje, da se taj događaj između FJ i mene zbivao u hodniku između predsoblja i dnevne sobe. Na daljnje pitanje suda iskazao je da je njegovim ulaskom u njihov stan gospođa FJ zatvorila ulazna vrata stana. Dakle, da se opisano naguravanje između FJ i njega nije se moglo vidjeti van stana obitelji FJ. Na daljnje pitanje je naveo da povišeni glasovi FJ i njega prilikom njihove rasprave se po njegovoj ocjeni nisu mogli čuti na ulicu dakle na javno mjesto, iako se sama stambena zgrada nalazi relativno blizu ceste.

4.2. Svjedokinja AJ, majka okrivljenika, je otklonila blagodat nesvjedočenja i iskazala da se je ona 09.04.2024. nalazila u svom stanu u [adresa] kada je, moguće oko 15,00 sati, na vrata stana netko pokucao, a kada je otvorila vrata stana vidjela je da je to susjed sa gornjeg kata ZJ. U prvi trenutak je pomislila da je došao pogledati vlagu koja je u njezinoj kupaonici i na zidu van kupaonice, a kod prozora. Međutim, da je isti nepozvano mimo nje ušao u njihov stan i uputio se ravno do sobe njezinog sina FJ koji je u sobi čitao knjigu te je otvorio vrata njegove sobe, te verbalno i fizički nasrnuo na njega. Vidjela je da je rukama mahao prema FJ, te da ga je pokušao i udariti nogom u predjelu trbuha, ali kada je mahao prema njemu FJ ga je uhvatio za ruku i jednom ga je udario u predjelu glave, točnije ošamario ga je, a to kako bi se obranio od njegova napada, a kada ga je ZJ pokušao udariti nogom nije uspio jer se natraške prevrnuo na trosjed. Naime, da je isti bio pod teškim utjecajem alkohola. Na pitanje da li je nešto govorio njezinom sinu navela je da je bio tako pijan da je mrmljao, ali je razabrala da je mrmljao "što me jebeš, hoćeš da te ubijem". Na posebno pitanje navela je da je njezin sin ZJ samo rekao da neka izađe van iz njihovog stana, a isti se nije dao. Nadalje, da je ona, a kada je ZJ ušao u njihov stan, zatvorila vrata stana. Na posebno pitanje suda iskazala je da se taj fizički kontakt koji je gore opisala između IJ i njezinog sina, a koji se zbivao u njegovoj sobi, nije se mogao vidjeti van njihovog stana, a kamoli na ulicu. Niti riječi koje je FJ rekao IJ, dakle da izađe iz njihovog stana, a niti riječi koje je IJ izgovorio FJ što ga jebe, da će ga ubiti, nisu se mogle čuti van njihovog stana, niti na ulicu.

5. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, analizom i ocjenom obrane okrivljenika kao i drugih provedenih dokaza i to svakog zasebno, te u odnosu na ostale provedene dokaze, po uvjerenju suda, djelo kako se to činjenično stavlja na teret okrivljeniku, nije djelo prekršaja opisano u članku 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

6. Članak 13. ZOPPJRIM kaže da prekršaj čini tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir.

7. Naime, okrivljenika se tereti da je inkriminirane prilike narušavao javni red i mir na način da je u svojem stanu, u stambenoj zgradi, u [adresa], u [adresa], udario ZJ dva puta zatvorenom šakom u predjelu lica, a koji događaj je uznemirio AJ, majku okrivljenika koja se nalazila u stanu i koji događaj se vidno i čujno reflektirao kroz otvorena vrata stana na ostale stanare.

8. Činjenica da je okrivljenik predmetne prilike dva puta zatvorenom šakom udario ZJ, što okrivljenik potvrđuje i priznaje, a koji je nepozvano došao u njegov stan i koji ga je, kako to navodi okrivljenik, verbalno i fizički napao, ne predstavlja zakonsko obilježje prekršaja iz , budući da je mjesto počinjenja prekršaja privatni stan u zgradi koja nije javno mjesto, a shodno tome niti hodnik stambene zgrade nije javno mjesto, a niti se ponašanje okrivljenika reflektiralo na javno mjesto, na ulicu.

8.1. Prema recentnoj sudskoj praksi, privatni stan spada u tzv. fiktivno javno mjesto koje po svojoj namjeni nije javno mjesto, ali pod određenim uvjetima to može biti. Javnost takvog mjesta prosuđuje se po nastupljeloj posljedici na javnom mjestu. Stoga i djelo izvršeno na takvom mjestu može imati obilježja prekršaja, pod uvjetom da se radnja izvršenja reflektira na javnom mjestu.

8.2. Po stavu suda ovako opisano mjesto počinjenja prekršaja kao zakonsko obilježje predmetnog prekršaja predstavljalo bi tzv. fiktivno mjesto koje po svojoj namjeni nije javno mjesto, pa tako niti privatni stan okrivljenika, niti hodnik stambene zgrade, koji je privatno vlasništvo stanara stambene zgrade, ali pod određenim uvjetima to može postati, a uvjeti i okolnosti koji su postojali u vrijeme izvršenja radnje, a koji bi činili takvo mjesto javnim, odnosno dostupnost takvog ponašanja vidljivosti ili čujnosti s neograničenog javnog mjesta dakle, nastupanje posljedice u javnosti predstavlja odlučnu činjenicu koja čini biće prekršaja iz

8.3. Prema stavu Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske izraženog u zaključku sjednice Odjela za prekršaje iz područja javnog reda i mira i javne sigurnosti Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 12. listopada 2022. posljedica dostupnosti takvog ponašanja na neograničenom javnom mjestu, mora biti navedena u činjeničnom opisu izreke jer predstavlja zakonsko biće predmetnog prekršaja, slijedom navedenog reflektiranje u javnosti nekog od ponašanja iz kada se ono nije dogodilo na neograničenom otvorenom javnom mjestu već na tzv. fiktivnom javnom mjestu u ovom slučaju u privatnom stanu, predstavlja jednu od odlučnih činjenica prekršaja iz navedene odredbe koja kao takva mora biti i navedena u činjeničnom opisu izreke presude.

8.4. Budući da se u činjeničnom opisu odnosno optužnom prijedlogu ne naznačuje da se je okrivljenikovo ponašanje kada je inkriminirane prilike u svojem stanu dva puta udario ZJ zatvorenom reflektiralo na javnom mjestu, već je navedeno da je na taj način okrivljenik uznemirio svoju majku, koja u konkretnom slučaju ne predstavlja javnost i da se događaj vidno i čujno reflektirao kroz otvorena vrata stana na ostale stanare stambene zgrade, koji također ne čine javnost, dok hodnik stambene zgrade ili drugi stanovi u stambenoj zgradi ne predstavljaju javno mjesto, pa dakle u činjeničnom opisu prekršaja nedostaje javnost mjesta kao jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret.

8.5. Naposlijetku, okrivljeni, ali i ispitani svjedoci ZJ i AJ suglasno su potvrdili kako je AJ ulaskom ZJ u stan AJ, zatvorila ulazna vrata stana, te nadalje, suglasno potvrdili da se događaj između okrivljenika i ZJ, iz stana obitelji AJ, nije mogao vidjeti niti na hodnik stambene zgrade, a niti pak na javno mjesto, na ulicu.

8.6. Dakle, imajući u vidu navedeno, te kako se u činjeničnom opisu ne naznačuje da se ponašanje okrivljenika reflektiralo (vidljivo ili čujno) na neograničenom javnom mjestu, slijedom čega proizlazi kako u činjeničnom opisu ovog prekršaja nedostaje jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret. Bez te okolnosti u činjeničnom opisu, dakle da se ponašanje okrivljenika reflektiralo, znači da je bilo vidljivo ili čujno, na neograničenom javnom mjestu, djelo nije prekršaj. Obzirom da je zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to iz navedenog razloga sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja. Stoga, sud nalazi da djelo kako se to činjeničnim opisom okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj, slijedom čega je, shodno članku 182. točka 1. PZ, valjalo donijeti presudu kojom se okrivljenik oslobađa optužbe.

9. Budući je okrivljenik oslobođen optužbe, to temeljem članka avak 2. PZ troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

10. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci presude.

U Varaždinu, 13. listopada 2025.

Zapisničarka

Sudac

Štefanija Novoselec,v.r.

MJ, v.r.

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 8 (osam) dana nakon primitka presude. Žalba se podnosi Visokom prekršajnom sudu RH, u Zagrebu, pismeno, u 2 (dva) istovjetna primjerka, poštom preporučeno putem ovog Suda.

Presuda se dostavlja:

1. Tužitelj: Policijska postaja Ivanec, odmah i po pravomoćnosti

2. Okrivljeni: FJ, [adresa]

1. Za spis, ovdje