Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3867/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Željke Rožić Kaleb, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i drugo tužitelja HP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Vinku Ljubičiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika ČP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Miji Jeličiću, odvjetniku u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, posl.br. Pn-123/2023 od 4. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 14. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, posl.br. Pn-123/2023 od 4. travnja 2025. u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke, kojim su tužitelji odbijeni sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.450,84 Eur, te u dijelu pod toč. II. izreke kojim je naloženo tužiteljima naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 7.742,43 Eur sa pripadajućom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Prvosutpanjskom presudom, suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku ČP, OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe iz osnove neimovinske štete u vidu povrede prava osobnosti isplatiti tužiteljici pod 1. FP, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužitelju pod 2. CP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 540,00 Eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od podnošenja tužbe dana 15.03.2012. godine pa do isplate, po stopi u visini eskonte stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, te od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, od 01. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 31.12.2023. po referentnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se sa više zatraženim od 1.450,84 Eur ovo traženje tužitelja se odbija kao neosnovano.

II. Nalaže se tužiteljici pod 1. FP, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužitelju pod 2. CP, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana naknadi tuženiku ČP, OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove postupka od 7.742,43 Eur uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja presude suda prvog stupnja pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se sa više zatraženim iznosom od 6.128,81 Eurovo traženje tužitelja odbija kao neosnovano.“

2. Presudu u dijelu pod toč. I. izreke, kojim je odbijen zahtjev tužitelja za iznos od 1.450,84 Eur, te u dijelu pod toč. II. izreke kojim je naloženo tužiteljima naknaditi tuženiku troškove u iznosu od 7.742,43 Eur pobijaju tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu, prihvatiti navode žalbe te preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i dosuditi tužiteljima tužbeni zahtjev u cijelosti, kao i troškove parničnog postupka, uvećane za troškove žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl . 354.st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07,84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske štete koju je pretrpio prednik tužitelja u štetnom događaju od 15. rujna 2008.

6. Svojom odlukom, posl.br. Gž-94/2022 ovaj drugostupanjski sud je ukinuo prvostupanjsku presudu posl.br. Pn-480/2020 od 9. studenog 2021., u dijelu kojim je tužitelju dosuđena naknada neimovinske štete, obzirom je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio stupanj smanjenja životne aktivnosti prednika tuženika u obimu od 6% (sa neurološkog aspekta 3% i s psihijatrijskog aspekta 3%). U tom predmetu, prvostupanjski sud je jednostavno zbrojio utvrđeno smanjenja životne i radne aktivnosti s neurološkog i psihijatrijskog stanovišta, a nije pozvao vještake da objedine svoje nalaze i mišljenja, te navedu koliko je ukupno smanjenje životne aktivnosti, odnosno navedu preklapaju li se ti invaliditeti. Stoga je dana uputa prvostupanjskom sudu da pozove vještake da objedine svoje nalaze u pogledu smanjenja životne aktivnosti prednika tužitelja, te nakon toga donese novu, zakonitu odluku.

7. U nastavku postupka, prvostupanjski sud je pozvao vještake spec. neurologa dr. Marinu Titlić i psihijatra dr. Žanu Kralj da se izjasne i usuglase svoj nalaz i mišljenje, no iste se nisu odazvale pozivu suda, a sud je provjerom popisa stalnih sudskih vještaka utvrdio kako imenovane vještakinje nisu produžile svoje licence kod nadležnog ministarstva.

8. Punomoćnik tužitelja na ročištu od 24. listopada 2024. kraj činjenice da se ranije imenovane vještakinje spec. neurolog dr. Marina Titlić i spec. psihijatar dr. Žana Kralj, više na nalaze na listi stalnih sudskih vještaka nadležnog ministarstva, je predložio sukladno uputi višeg suda, da se izvede dokaz vještačenjima od strane novo određenih vještaka specijaliste neurologa i psihijatra. Sud je po prijedlogu tužitelja raspravnim rješenjem od 24. listopada 2024. odredio provođenje vještačenja po specijalisti neurologu dr. Antonu Maroviću i psihijatru dr. Sanji Batina, te je odredio predujam troškova vještačenja u iznosu od 300,00 Eur sa obvezom tužitelja na uplatu toga iznosa u roku od 30 dana, uz upozorenje u smislu odredbe članka 153.st.1. i 3. ZPP. Međutim, kako tužitelji taj predujam nisu uplatili u ostavljenom roku to je sud odustao od toga dokaza u smislu odredbe čl. 153.st. 3. ZPP.

9. Rok određen tužiteljima za plaćanje predujma za izvođenje dokaza vještačenjem predstavlja tzv. sudski rok u smislu odredbe čl. 111. st. 2. ZPP, koji se prema st. 2. iste odredbe može produljiti na prijedlog zainteresirane osobe ako za to postoje opravdani razlozi, a prijedlog se mora podnijeti prije proteka roka čije se produljenje traži (st. 3. iste odredbe).

10. Tužitelji prema sadržaju spisa nisu podnijeli prijedlog za produljenje tog roka u skladu s odredbom čl. 153. st. 3. ZPP, već su na ročištu dana 28. siječnja 2025. predložili produljenje roka, a podredno su predložili zaključenje glavne rasprave. S tim u vezi, sud nije niti mogao omogućiti tužiteljima da uplate predujam u naknadnom roku. Tim više što su tužitelji, zastupani po kvalificiranom punomoćniku bili upozorena na posljedice ne postupanje po nalogu suda određenog rješenjem od 24. listopada 2025. u smislu čl. 154. st. 3. ZPP.

11. Vezano uz žalbene navode kako je sud imao mogućnost provesti vještačenje, te donijeti rješenje kojim će se stranke obvezani na plaćanje troška vještacima, valja navesti da je odredbom čl. 153. st. 4. ZPP propisano da ako sud izvede dokaz iako predujam za njegovo izvođenje nije položen, rješenjem će naložiti stranci da u roku od 8 dana određenu svotu plati svjedoku ili vještaku. Dakle, iz te zakonske odredbe ne proizlazi dužnost suda da neke važne dokaze u postupku izvede iako za njih nije položen predujam, a niti takva dužnost ne proizlazi iz ostalih stavaka odredbe čl. 153. ZPP pa sud prvog stupnja, bez obzira na važnost izvođenja dokaza medicinskim vještačenjem, nije imao dužnost da izvede taj dokaz, iako za podmirenje troškova vještačenja tužitelji nisu uplatili predujam.

12. Polazeći od utvrđenja temeljenog na nalazu i mišljenju vještak dr. Marina Titlića, dr. Ive Lušića, dr. Danču Tripala, dr. Mire Jurinovića i dr. Žani Kralj, da je prednik tužitelja u štetnom događaju zadobio potres mozga, kontuziju mozga, prsnog koša i trbuha te više fraktura i to lijeve skapule ramene kosti, male kosti desne šake, zbog kojih povreda je kod njega nastupilo smanjenje životne aktivnosti (sa neurološkog aspekta 3% i s psihijatrijskog aspekta 3%), te da tužitelji nisu uplatili predujam radi provođenja novog vještačenja koje su sami predložili, a sud nema potrebna znanja kojima bi sam utvrdio stupanj smanjenja životne aktivnosti prednika tužitelja, to je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je kod prednika tužitelja nastupilo smanjenje životne aktivnosti od najmanje 3%.

13. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje ZOO), dosudivši tužiteljima s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 540,00 Eur.

14. Uzevši u obzir jačinu i trajanje povredama izazvanih fizičkih bolova (900,00 Eur) i straha (900,00 Eur), cilj kojem služi naknada, kao i sve okolnosti slučaja, kao i utvrđeni postotak smanjenja životne aktivnosti u obimu od 3%, (900,00n Eur), te imajući u vidu pravomoćno utvrđeni obim suodgovornosti prednika tužitelja u obimu od 80%, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da iznos od 540,00 Eur, predstavlja primjerenu i pravilnu novčanu naknadu tužiteljima zbog povrede prava osobnosti prednika tužitelja.

15. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 2. ZPP), tako i visini troškova koji su odmjereni (čl. 155. ZPP).

16. Prema odredbi čl. 1. Protokola broj I. uz Konvenciju svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojeg vlasništva. Nitko ne može biti lišen svojeg vlasništva osim u javnom interesu i to samo uz uvjete predviđena zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

17. Imajući u vidu stajalište Europskog suda za ljudska prava izraženo u presudi Klaus protiv Hrvatske i presudi Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske, ovaj sud smatra da se neovisno o ishodu spora može razmatrati je li postignuta pravična ravnoteža između općeg interesa (legitimnog cilja kojem teži pravilo o naknadi troškova) i prava tužitelja na temelju čl. 1. Protokola broj I uz Konvenciju.

18. Slijedom navedenog, ovaj sud je proveo test razmjernosti te ispitao je li u konkretnom slučaju nalaganje tužiteljima obveze plaćanja parničnih troškova tuženiku, predstavlja miješanje u pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva.

19. Odredbom čl. 154. st. 2. ZPP propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotak one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrdit iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhoviti vođenje postupka te će toj stranici odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojem su stranke uspjele u parnici. Navedena odredba ne može se smatrati protivnim odredbi čl. 1. Protokola I. uz Konvenciju, jer zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, a potom i obvezivanje tužitelja na naknadu troškova tuženiku u ovom predmetu teži legitimnom cilju. Stoga je, prema ocjeni ovog suda miješanje države u pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva bilo zakonito.

20. U ovom predmetu, prednik tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete, u kojoj prednik tužitelja navodi kako je tuženik pravomoćno proglašen krivim zbog kaznenog djela tjelesne ozljede na mah iz čl. 100. st. 1. KZ, te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 3 mjeseca uvjetno na godinu dana, jer je ispred svoje obiteljske kuće, nakon što ga je prednik tužitelja bezrazložno napao pokušavši ga udariti praznim pivskim bocama, a isto je ponovio i sa punom pivskom bocom, što je kod tuženika prouzročilo stanje kumulacije afekta, te je ušao u kuću, uzeo bejzbol palicu kojom je prednika tužitelja više puta udario po glavi i tijelu nanijevši mu brojne povrede.

21. Prema ocjeni ovog suda predmetna tužba nije bila lišena ikakvog sadržaja ili očigledno nerazumna, niti se može smatrati da je očekivanje tužitelja da će ostvariti pravo na naknadu štete, bilo nepotpuno i neopravdano. Međutim, tužitelji, u ovom predmetu nije poduzeo sve parnične radnje, kako bi njihov uspjeh u ovom sporu bio veći. imajući pritom u vidu da je suodgovornost prednika tuženika u ovom štetnom događaju pravomoćno utvrđena u omjeru od 80%.

22. Također, ovaj sud je imao u vidu da tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka, a jednako tako niti sada u žalbi, ne navodi niti ne ukazuje na svoju materijalnu i financijsku situaciju.

23. Slijedom iznijetog, a imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, zaključiti je da odlukom o troškovima nije narušena pravična ravnoteža, odnosno da bi plaćanje navedenih troškova za tužitelja predstavljalo prekomjeran teret a što bi dovelo do povrede čl. 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju.

24. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi presudu u pobijanom dijelu pod toč. I. i II. izreke.

25. Tužiteljima nije dosuđen trošak žalbenog postupka, obzirom tužitelji nisu uspjeli sa žalbom.

U Zagrebu, 14. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Andrina Raspor Flis