Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3863/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Ksenije Grgić, predsjednice vijeća, Jadranke Travaš, sutkinje izvjestiteljice i Gordane Držaić, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja KO, iz [adresa], 2. tužiteljice KOF iz [adresa], FO [adresa] i 3. tužitelja EO iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Eduard Geber, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, kojeg zastupa punomoćnik Josip Madirazza, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Madirazza & partneri d.o.o. iz Zagreba, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7968/2015-91 od 13. lipnja 2025., na sjednici održanoj 14. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Zagrebačke banke d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7968/2015-91 od 13. lipnja 2025. u dijelu pod točkom I., II., III. i V. izreke.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je pod točkom I. naložio tuženiku isplatiti 1. tužitelju KO iznos od 2.327,86 eura s kamatom tekućom:

- od 14.12.1999. do 31.12.2001. u visini kamatne stope koju Zagrebačka banka d.d. u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju u DEM;

- od 01.01.2002. do 31.12.2005 u visini kamatne stope koju Zagrebačka banka d.d. u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju u EUR

- od 01.01.2006. do isplate sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama

- te iznos od 304,16 CHF prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke za EUR na dan isplate s kamatom tekućom:

- od 14.12.1999. do 31.12.2005. u visini kamatne stope koju Zagrebačka banka d.d. u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju u CHF;

- od 01.01.2006. do isplate sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sve to na žiro račun punomoćnika Eduarda Gebera, odvjetnika iz Zagreba, IBAN [broj bankovnog računa] kod Erste&Steiermärkische bank d.d..

Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti 2. tužiteljici ZO iznos od 2.287,26 eura s kamatom tekućom:

- od 14.12.1999. do 31.12.2001. u visini kamatne stope koju Zagrebačka banka d.d. u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju u DEM;

- od 01.01.2002. do 31.12.2005. u visini kamatne stope koju Zagrebačka banka d.d. u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju u EUR;

- od 01.01.2006. do isplate sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sve to na žiro račun punomoćnika Eduarda Gebera, odvjetnika iz Zagreba, IBAN [broj bankovnog računa] kod Erste&Steiermärkische bank d.d..

Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku isplatiti 3. tužitelju EO iznos od 10.912,76 eura s kamatom tekućom:

- od 09.12.1999. do 31.12.2001. u visini kamatne stope koju Zagrebačka banka d.d. u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju u DEM;

- od 01.01.2002. do 31.12.2005. u visini kamatne stope koju Zagrebačka banka d.d. u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju u EUR;

- od 01.01.2006 do isplate sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na žiro račun punomoćnika Eduarda Gebera, odvjetnika iz Zagreba, IBAN [broj bankovnog računa] kod Erste&Steiermärkische bank d.d.

Pod točkom IV. izreke odbijen je tužbeni zahtjev 3. tužitelja EO u dijelu u kojem potražuje od tuženika isplatu iznosa od 9.100,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 09. prosinca 1999. do isplate.

Pod točkom V. izreke naloženo je tuženiku naknaditi 1. tužitelju KO, 2. tužiteljici ZO i 3. tužitelju EO, parnični trošak u iznosu od 4.724,57 eura sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 13. lipnja 2025. do isplate, na žiro račun punomoćnika Eduarda Gebera, odvjetnika iz Zagreba, IBAN [broj bankovnog računa] kod Erste&Steiermärkische bank d.d.

2. Protiv ove presude u dijelu pod točkom I., II., III. i V. izreke žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže u pobijanom dijelu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda uz naknadu troška za sastav žalbe.

3. Tužitelji su podnijeli odgovor na žalbu u kojem osporavaju navode žalbe i predlažu odbiti žalbu tuženika.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev 1.tužitelja KO radi isplate iznosa od 2.327,86 eura sa zateznim kamatama od 14. prosinca 1999. za koji tvrdi da mu pripada temeljem sklopljenog ugovora o oročenoj deviznoj štednji sa tuženikom od dana 13. srpnja 1987., 2. tužiteljice ZO radi isplate iznosa od 2.287,26 eura sa zateznom kamatom za koji tvrdi da joj pripada temeljem ugovora o oročenoj deviznoj štednji sa tuženikom od 6. srpnja 1987., te prednika 3. tužitelja NO radi isplate iznosa od 20.012,76 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. prosinca 1999. temeljem ugovora o oročenoj deviznoj štednji sa tuženikom od 12. srpnja 1989.

6. Razmatranjem presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene odredbom čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 96/08, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Između stranaka je nesporno da su 1. i 2. tužitelji kao i NO, prednik 3. tužitelja, kod tuženika imali otvorene devizne štedne račune broj [broj bankovnog računa], broj 7017-2529321475, broj 2536874570 i 2429085432 te na njima devizna sredstva u utuženom iznosu. Isto tako nije sporno da je 1. tužitelj KO sklopio 13. srpnja 1987. sa tuženikom Ugovor o oročenom štednom ulogu u iznosu od 2.500,00 DEM na 60 mjeseci uz kamatnu stopu od 7,50% te je kod tuženika imao i štednu knjižicu broj [broj štedne knjižice] sa stanjem na dan 31. prosinca 1990. u iznosu od 240,86 CHF, da je 2. tužiteljica KOF **.**.1987. sklopila Ugovor o oročenom štednom ulogu u iznosu od 2.500,00 DEM na 60 mjeseci uz kamatnu stopu od 7,50% te prednik 3. tužitelja EO je sklopio 12. srpnja 1989. sa tuženikom Ugovor o oročenom štednom ulogu u iznosu od 22.713,63 DEM na 36 mjeseci uz kamatnu stopu od 4,45%.

8. Tijekom postupka tuženik je osporavao tužbeni zahtjev tvrdeći da su Ugovori o oročenom štednom ulogu na ime 1. i 2. tužitelja realizirani 14. prosinca 1999. a prednika 3. tužitelja 24. kolovoza 2000. te da je 1. -3. tužitelja isplaćen cjelokupni saldo a koje zatvaranje računa je izvršila djelatnica tuženika OO bez valjane punomoći 1.-3. tužitelja.

9. Sud prvog stupnja je tijekom postupka utvrdio:

- na temelju iskaza svjedokinje ĆO da je ista 1999. radila kod tuženika kao likvidator-blagajnik, te je na zamolbu kolegice iz banke GO istoj isplatila bez punomoći tužitelja i bilo kakve potvrde o isplati, deviznu štednju s računa 1. -3. tužitelja otvorenih kod tuženika, da je GO novac predala AO, sestri II. tužiteljice, da je zbog navedenog svjedokinja OO dobila otkaz ugovora o radu, da je kontaktirala MO koja ju je uputila na AO koja joj je usmeno priznala da je preuzela novac, što je i usmeno rekla na sastanku u banci gdje je i pokazala specifikaciju o isplati za koju je rekla da ju je napravio KO, ali nije htjela potpisati nikakvu izjavu o primitku novca,

- na temelju iskaza svjedokinje GO utvrđeno je da je također bila zaposlena kod tuženika te da ju je AO, pitala da joj pomogne vezano za isplatu devizne štednje njenih rođaka koji su napustili Republiku Hrvatsku, da je ĆO dala papir koji je dobila od AO, a OO je nakon par dana njoj dala kuvertu za AO koju je samo predala AO,

- na temelju iskaza svjedokinja AO utvrđeno je da su tužitelji njeni rođaci koji su otišli živjeti u [adresa] i nisu imali dokumente, a imali su deviznu štednju kod tuženika, te su nju zamolili da im pomogne oko isplate, da se ona obratila preko prijateljice K, GO koja je radila u Zagrebačkoj banci i ona je nakon nekog vremena donijela kuvertu s novcem K, a K je kuvertu predala njoj, da je kuverta bila zatvorena i da novac nije brojala i na kuverti je pisalo KO te je istu predala svom ocu, kojeg su zvali "F", a koju je on odnio tužiteljima no nikakvu punomoć 1.-3. tužitelja za podizanje novca nije imala, niti je imala bilo kakve dokumente o tužiteljima, niti ju je itko to tražio,

- na temelju dokumentacije (list 29-30 spisa) utvrđeno je da su od iznosa 22.713, 63 DEM s računa prednika 3. tužitelja tužitelji primili 17.800,00 DEM,

- temeljem nalaza i mišljenja vještaka grafološke struke Zvonimira Ćorića utvrđeno je da je III. tužitelj vjerojatno vlastoručno ispisao tekst evidencije na listovima 26-30 spisa, odnosno isti je vjerojatno skriptor spornog rukopisa kojim je ispisan tekst evidencije na navedenim listovima,

- na temelju dokumentacije (list 29-30 spisa) utvrđeno je da su od iznosa 22.713, 63 DEM s računa prednika 3. tužitelja tužitelji primili 17.800,00 DEM,

- na temelju nalaza i mišljenju vještaka Ivana Tkaleca utvrđeno je da po deviznoj knjižici KO broj: 2529457398 je na dan 14. prosinca 1999. trebao biti saldo od 4.473,49 DEM (2.287,26 eura), po deviznoj knjižici KO broj: 2529321475 je na dan 14. prosinca 1999. trebao je biti saldo od 79,41 DEM (40,60 eura) i 304,16 CHF, po deviznoj knjižici ZO broj: 2536874570 je na dan 14. prosinca 1999. trebao biti saldo od 4.473,49 DEM (2.287,26 eura) te po deviznom računu NO broj: 2429085432 je na dan 9. prosinca 1999. trebao biti saldo od 39.141,56 DEM (20.012,76 eura).

10. Imajući u vidu gornja utvrđenja sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je djelatnica tuženika OO isplatila sa deviznih računa 1.,2. i predniku 3. tužitelja utužene iznose bez ovlaštenja vlasnika tih računa, od kojih iznosa su 3. tužitelj i prednica 3. tužitelja ČO primili iznos od 17.800,00 DEM / 9.100,00 eura / dok je temeljem nalaza i mišljenja vještaka Ivana Tkaleca utvrđeno da je 1. tužitelju trebalo biti isplaćen iznos od 2.327,86 eura i 304,16 CHF, 2. tužitelju iznos od 2.287,26 eura i 3. tužitelju iznos od 10.912,76 eura.

11. Stoga je pravilno sud prvog stupnja u navedenim iznosima ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim, dok je utvrdio neosnovanim potraživanje 3. tužitelja u iznosu od 9.100,00 eura jer je tuženik dokazao da je navedeni iznos isplaćen 3. tužitelju.

12. Međutim iako je sud prvog stupnja pravilno prihvatio zahtjev 1. -3. tužitelja prema ocjeni ovog suda nepravilno je primijenio materijalno pravo primjenom odredbe čl. 170. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine„ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94; dalje - ZOO/91) kojom je propisano da ako radnik u radu i u vezi s radom uzrokuje štetu trećoj osobi za isto odgovara poduzeće u kojem je radnik radio u trenutku uzrokovane štete, osim ako dokaže da je radnik u danim okolnostima postupao onako kako je trebalo. Naime, ovo iz razloga jer 1. -3. tužitelji činjenični supstrat tužbe temeljem kojeg traže isplatu utuženih iznosa potražuju temeljem sklopljenih ugovora o oročenom štednom ulogu 1.i 2. tužitelja i prednika 3. tužitelja sa tuženikom, pa stoga nije odlučno što je djelatnica tuženika postupala protupravno isplativši novac 1.-3. tužiteljima bez njihove punomoći.

13. Prema odredbi čl. 1035. ZOO/91 ugovor o novčanom depozitu sklopljen je kada se banka obvezala primiti, a deponent položiti kod banke određeni novčani iznos (st. 1.). Ovim ugovorom banka stječe pravo raspolaganja deponiranim novcem i dužna je vratiti ga prema uvjetima predviđenim u ugovoru.

14. Kako je tijekom postupka nesporno da je Ugovor o oročenom štednom ulogu koji je otvoren na ime 1. i 2. tužitelja realiziran 14. prosinca 1999. da je ugovor o oročenom štednom ulogu prednika 3. tužitelja realiziran 24.kolovoza 2000. te da je devizni račun 1. tužitelja zatvoren 14. prosinca 1999. sve u Poslovnici tuženika 012111 u [adresa], u [adresa], to je odlučno je li tuženik 1. -3. tužiteljima isplatio cjelokupni saldo temeljem navedenih Ugovora o oročenom štednom ulogu a koje zatvaranje računa je izvršila blagajnica tuženika OO po nalogu tužitelja pri čemu nije odlučno što je ista postupala bez valjane punomoći.

15. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio temeljem dokumentacije u spisu (list 29-30 spisa) da su od iznosa 22.713,63 DEM s računa broj [broj bankovnog računa], prednika 3. tužitelja tužitelji primili iznos od 17.800,00 DEM / 9.100,00 eura / to je pravilno a temeljem nalaza i mišljenja vještaka Ivana Tkaleca naložio tuženiku isplatiti 1. tužitelju KO iznos od 2.327,86 eura sa zakonskim zateznim kamatama i iznos od 304,16 CHF sa zakonskim zateznim kamatama kako je to navedeno u točki 1. pobijane presude, 2. tužiteljici KOF iznos od 2.287,26 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i 3. tužitelju EO iznos od 10.912,76 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kako je to navedeno pod točkom III. izreke pobijane presude.

16. Slijedom svega navedenog žalbeni navodi tuženika nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijanog dijela presude.

17. Pravilna je i odluka o troškovima postupka koja se temelji na odredbi čl. 154. st. 2. i 155. ZPP-a te je ista odmjerena sukladno važećoj Odvjetničkoj Tarifi za koju je sud prvog stupnja dao valjano obrazloženje koje prihvaća i ovaj sud.

18. Stoga je valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu na način kako je to navedeno u izreci ove presude.

U Zagrebu 14. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Ksenija Grgić