Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3881/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. ČI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i pod 2. UI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], obje zastupane po punomoćniku Duji Duplančiću, odvjetniku u Splitu, Put Plokita 87, protiv tuženika pod 1. GI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 2. CI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i pod 3. KI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi tuženici zastupani po punomoćniku Ivu Juričku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Juričko i partneri d.o.o. u Splitu, Ćiril-Metodova 38, radi iseljenja, odlučujući o žalbi 1. i 2. tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ps-7/2025-12 od 7. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2025.

p r e s u d i o  je

I. Odbija se žalba 1. i 2. tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ps-7/2025-12 od 7. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev 1. i 2. tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženicima da u roku od 15 dana isele iz prizemlja nekretnine označene kao stambena zgrada katnosti prizemlje i prvi kat, sagrađene na kat. čest. zem. [katastarska čestica] (z.k. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]) te da opisano prizemlje slobodno od osoba i stvari predaju u posjed tužiteljicama ČI OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i UI

OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa].“

II. Nalaže se tužiteljicama pod 1. i pod 2. da u roku 15 dana naknade tuženicama pod 1., 2. i 3. parnični trošak ovog postupka u iznosu od 1.500,00 EUR (slovima: tisuću pet stotina eura).

2. Protiv navedene presude žale se 1. i 2. tužitelji iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim razlozima uz naknadu troška parničnog i žalbenog postupka ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, niti je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

Nije počinjena niti posebno istaknuta bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer je izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima navedenim u obrazloženju, navedeni su razlozi o svim odlučnim činjenicama koji nisu proturječni izvedenim dokazima, slijedom čega je pobijanu presudu moguće ispitati.

6. Činjenično stanje je također u potpunosti i pravilno utvrđeno, a svi izvedeni dokazi su od strane prvostupanjskog suda ocijenjeni savjesno i brižljivo, sukladno odredbi čl. 8. ZPP.

7. Predmet spora jest zahtjev 1. i 2. tužitelja na iseljenje 1., 2. i 3. tuženika iz nekretnine opisane kao u izreci pobijane presude te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

8. U prvostupanjskom postupku su utvrđene slijedeće odlučne činjenice:

- da su otac tužiteljica pok. MI i prethodno označeni tuženik pod 1. ĐI braća,

- da je MI preminuo **.**.2016., dok je ĐI preminuo za vrijeme trajanja ovog parničnog postupka i to 28. svibnja 2020.,

- da je iza smrti pok. MI doneseno rješenje o nasljeđivanju od 3. listopada 2016., kojim su njegovim nasljednicama proglašene kćeri ČI za 1/3 dijela i UI za 2/3 dijela, ovdje tužiteljice pod 1. i pod 2.,

- da je kao ostavina pok. MI navedena jedna od utuženih nekretnina i to čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], suvlasništvo za 8/40 dijela,

- da navedena nekretnina u katastru zemljišta ima oznaku 7378/4 K. O. [katastarska općina], dok nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] ima ZK oznaku 4796/26, i to sve zbog vođenja dvostruke numeracije nekretnina na području katastarske općine [katastarska općina],

- da je u sastav ostavine iza smrti pok. MI ušle navedene katastarske čestice i to u neutvrđenom idealnom dijelu,

- da u ostavinu iza smrti pok. ĐI prema pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju posl. br. O-2608/2020 od 5. veljače 2021. nisu ušle nekretnine koje su predmet ovog postupka,

- da su tužiteljice poslale tuženicima dopis od 19. svibnja 2017. naslovljen na ĐI kojim ih pozivaju da isele u roku 30 dana iz utuženih nekretnina koje u naravi predstavljaju obiteljsku kuću anagrafske oznake [adresa],

- da je ĐI odgovorio na naprijed navedeni dopis uz napomenu da tužiteljice nisu mogle postati vlasnice imovine koja nije bila u vlasništvu pok. MI, da je zemljište na kojem su sagradili zajedno obiteljsku kuću kupio njihov pok. otac, da su se podijelili na način da pok. MI pripadne stan na katu, a ĐI stan u prizemlju, i to prije više od 40 godina,

- da je sestra sada pok. MI i ĐI i to ŽI, dala izjavu koja je u potpisu ovjerena od strane javnog bilježnika dana 23. lipnja 2017., vezano za predmet spora,

- da je ŽI u citiranoj izjavi navela kako je njihov otac pok. ĆI prodao konja i dao novce bratu MI koji je bio stariji da kupi zemljište na kojem će braća MI i ĐI sagraditi kuću, i to za vrijeme dok je ĐI još išao u školu, pa je posao vodio MI, gradili su zajedno, materijal je kupovao MI jer ĐI nije bio zaposlen, uselili su u prizemlje kuće MI s obitelji kao i ĐI, koji se u međuvremenu zaposlio, počeo je dobro zarađivati, te je dao novac za izgradnju kata na koji se kasnije preselio brat MI, dok je ĐI ostao u prizemlju, a pok. otac im je pomogao i da podijele okućnicu, te oni sve tako koriste i danas,

- da tužena pod 2. CI, supruga ĐI ima prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] u [adresa] od 14. prosinca 1982.,

- da ĐI ima prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] u [adresa] od 31. svibnja 1978.,

- da je tužena pod 3. KI od najmanje 11. prosinca 2013. stalno nastanjena u Republici Srbiji, na temelju činjenice braka sklopljenog s državljaninom te države TI, zbog čega joj je i nadležno tijelo odobrilo stalno nastanjenje i izdalo osobnu iskaznicu za strance,

- da je **.**.1968. AI kao prodavateljica te OI i MI kao kupci zaključili ugovor o kupoprodaji kojim je prodavateljica prodala kupcima pravo nacionalizirane čest. zem. [katastarska čestica], svakome za po 1/5 dijela, te ¼ dijela puta, na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], predio [adresa],

- da je na temelju navedenog kupoprodajnog ugovora u zemljišnoj knjizi upisano pravo korištenja čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] na ime ČII i OI, svakom za po 2/10 dijela, dok je odbijena uknjižba prava korištenja na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], jer prodavatelj ugovorom nije na to ovlastio kupce,

- da je Općina Split, Odsjek za urbanizam i građevinarstvo, na pisani zahtjev MI izdala obavijest o urbanističkim uvjetima potrebnim za izgradnju obiteljske stambene zgrade na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina],

- da je na zahtjev investitora MI, Elektro-dalmacija dana 16. prosinca 1974. izdala potvrdu o osiguranju električne energije za obiteljsku zgradu sa dva trosobna stana u [adresa] na adresi [adresa],

- da je rješenjem Općine Split, Odjela za komunalne djelatnosti od **.**.1983. MI utvrđena komunalna naknada za korištenje uređenog građevinskog zemljišta u mjesečnom iznosu od 152,00 dinara za korištenje stambenog prostora od 190m2, koje rješenje je izmijenjeno rješenjem Grada Solina od 20. veljače 2011. kojim je utvrđena komunalna naknada MI u iznosu od 76,00 kn za stambeni prostor istih kvadrata, a rješenjem Grada Solina od 3. prosinca 2014. komunalna naknada određena je u mjesečnom iznosu od 83,60 kn,

- da je majka pok. MI i pok. ĐI, baka tužiteljica, preminula 1990., te da su je na nekretninama upisanim u K. O. [katastarska općina], K. O. [katastarska općina], K. O. [katastarska općina] i K. O. [katastarska općina] naslijedili sin MI i ĐI za po ½ dijela kuće sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], dok je njenim nasljednikom na svoj ostaloj imovini proglašen unuk BI, pok. Č za cijelo, a usred odricanja -ustupa kćeri FI, te djece pok. sina Č, i to MI, NI i LI,

- da je na zapisniku Općine Solin od 16. svibnja 1990. sastavljeno na licu mjesta u [adresa] radi osiguranja dokaza u postupku ustanovljavanja stvarne služnosti za izgradnju kanalizacijske mreže u stambenom naselju Priko vode, kao stranka naveden MI, vezano za prolazak služnosti preko čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], uz naznaku da je MI izjavio da je stvarni korisnik navedenog zemljišta, da na istom ima kuću, ali je uknjižen samo za 2/10 dijela zbog nesređene uknjižbe,

- da je rješenjem Grada Solina od **.**.2017. MI utvrđena visina naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru volumena 386,92 i pomoćne zgrade na kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koju je dužan platiti u roku od 30 dana,

- da je tužiteljica pod 2. podnijela Upravnom odjelu za prostorno uređenje, Ispostava Solin, dana 17. studenog 2016. zamolbu za promjenom imena podnositelja zahtjeva za legalizaciju stambenog objekta iz razloga što je MI preminuo, te ona preuzima sve obveze,

- da su u spisu priložene uplatnice iz 1968. plaćene odvjetniku ĆI za troškove sređivanja kupoprodaje, kao i isplatnica o isplati kupoprodajne cijene, naslovljene na uplatitelje U,

- da je **.**.1977. MI platio Elektro – Dalmaciji 100,00 dinara na ime pregleda i iznos od 8.400,00 dinara na ime priključka električne energije, nakon što je Elektro – Dalmacija MI izdala rješenjem od 3. studenog 1977. Elektroenergetsku suglasnost za priključak na objekt – obiteljsku zgradu u [adresa], za 1 trosobni stan,

- da je rješenjem Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava Solin od 5. travnja 2017. povodom zahtjeva UI doneseno rješenje o izvedenom stanju kojim se ozakonjuju nezakonito rekonstruirana manje zahtjeva stambena zgrada katnosti prizemlje (jedna stambena jedinica), prvi kat (jedna stambena jedinica), s kosim dvostrešnim krovom, ukupne bruto građevinske površine 207,19 m2 i pomoćne zgrade – garaže površine 50m2, obaju izgrađenih na kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina],

- da je tužiteljici pod 2. UI rješenjem od 15. prosinca 2017. određena visina komunalnog doprinosa koji je dužna platiti za ozakonjenje nezakonito izgrađenih nekretnina,

- da su u spis priložene uplatnice iz 1990., kao dokaz da je ĐI izvršio plaćanja na temelju aneksa ugovora br. 80535 u korist mjesne zajednice Priko vode, iz 2004., kao dokaz plaćanja računa tvrtki Čistoća d.o.o. za odvoz komunalnog otpada, iz 2017. kao dokaz plaćanja električne energije, interneta i pristojbe HRT-u, te za odvoz komunalnog otpada, te od 2004. do 2010. o plaćanju troškova isporuke pitke vode tvrtki Vodovod i kanalizacija d.o.o.,

- da je Ugovorom broj 80535 od 19. kolovoza 1988. mjesna zajednica s jedne strane i ĐI s druge strane zaključili ugovor o financiranju programa izgradnje i osiguranja telefonskog priključka u stanu na adresi [adresa] u [adresa], dok je aneksom tog ugovora iz 1990. su stranke redefinirale svoja prava i obveze u vezi telefonskog priključka,

- da je u privitku spisa priložen projekt tvrtke "Monter", projektni biro iz listopada 1974., za obiteljsku zgradu u [adresa] koja se sastoji od prizemlja i kata, na prijedlog investitora MI, za koju je zgradu potrebno izvršiti priključenjem na vodovodne i kanalizacijske cijevi,

- da je ista tvrtka "Monter" izradila i projekt od listopada 1974. na prijedlog investitora MI o potrebi i načinu priključivanja obiteljske zgrade na distribucijsku mrežu Elektro – Dalmacije kako bi se istoj omogućio dovod i isporuka električne energije,

- da je u listopadu 1974. projektni biro "Ivan Lučić Lavčević" izradio izvedbeni projekt o izgradnji obiteljske zgrade investitora MI u [adresa] koji predviđa izgradnju prizemlja i prvog kata, kojem projektu su priloženi svi nacrti, statistički proračuni, predračun i troškovnik svih potrebnih radova za izgradnju i dovršetak objekta.

9. Sud prvog stupnja je na temelju savjesne i brižljive ocjene svih provedenih dokaza utvrdio kako tužiteljice nisu dokazale da bi bile vlasnice nekretnina koje su predmet spora, kako bi kao vlasnice s uspjehom mogle protiv tuženica ustati tužbom na iseljenje, sukladno odredbi čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, u daljnjem tekstu ZV).

10. Naime, citiranom zakonskom odredbom je propisano kako vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu preda svoj posjed te stvari, dok je st. 2. istog propisa propisano da vlasnikovo pravo iz st. 1. ne zastarijeva, ako zakonom nije što drugo određeno.

11. Tužiteljice svoj zahtjev temelje na tvrdnji da su temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu, iza svog prednika pok. MI, poslovni broj O- 2938/2016. od 3. listopada 2016. naslijedile nekretnine koju su predmet ovog spora i to tužiteljica pod 1. u 1/3 dijela, a tužiteljica pod 2. u 2/3 dijela, a da su predmetne nekretnine u cijelosti bile vlasništvo njihovog prednika MI zajedno sa objektom sagrađenim na nekretninama te da tuženici drže u posjedu prizemlje bez pravne osnove.

12. Za stjecanje prava vlasništva na temelju nasljeđivanja, pokraj općih pretpostavki treba postojati pravni temelj stjecanja, što je nasljeđivanje, a potom da stvar predstavlja ostavinu ostavitelja, kada se pravo vlasništva stječe u trenutku ostaviteljeve smrti i na njega po sili zakona prelazi imovina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo prema odredbi čl. 129. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15. i 14/19) odnosno, odredbi čl. 135. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 52/71, 47/78, 71/91, 37/94, 56/00 i 48/03).

13. Provedenim dokazima je međutim utvrđeno, da u trenutku smrti prednika 1. i 2. tužiteljica njihov prednik nije bio samovlasnik predmetnih nekretnina, koja činjenica proizlazi iz sadržaja rješenja o nasljeđivanju, pa stoga niti 1. i 2. tužiteljica nisu mogle steći u suvlasništvo derivativnim načinom izvodeći svoje pravo vlasništva iz prava svog prethodnika cijele nekretnine, budući ista nije ušla u ostavinsku masu u cjelini, već u neutvrđenom suvlasničkom omjeru.

14. Sud prvog stupnja je u obrazloženju pobijane presude naveo jasne i dostatne razloge za svoju odluku koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a žalbenim navodima 1. i 2. tužitelja isti nisu dovedeni u sumnju.

15. Naime, sud prvog stupnja je na temelju iskaza saslušanih svjedoka HI, PI, UII, SI, RI i VI, čije iskaze sud prihvaća kao istinite i sukladne ostalim izvedenim dokazima, pravilno zaključio da je prednicima tužiteljica i tuženica sada pok. MI i ĐI novac za kupnju zemljišta u [adresa] dao njihov otac ĆI, da je u to vrijeme (1967. / 1968.) pok. MI stanovao u [adresa] na Brdima, kao podstanar, sa suprugom, djecom, i bratom ĐI, koji je došao u Split pohađati srednju školu, da je na kupljenom zemljištu sagrađena obiteljska kuća koja se sastoji od prizemlja i prvog kata, te pomoćnog objekta garaže i okućnice, a nakon što je sagrađeno prizemlje, obitelj MI i ĐI preselili su u prizemlje kuće, u kojoj su stanovali kao obitelj i to sve do negdje 1978., kada je dovršena izgradnja kata, nakon čega su se MI i njegova obitelj preselili živjeti na kat, dok su ĐI i njegova obitelj, supruga i kćeri, ostali živjeti u prizemlju, da je i ĐI sudjelovao u financiranju i gradnji obiteljske kuće, koju činjenicu potvrđuje svjedok HI.

16. Slijedom svega navedenog tuženici se osnovano protive zahtjevu 1. i 2. tužiteljica za predajom u posjed prizemlja sagrađenog u obiteljskog zgradi jer se tuženici nalaze u samostalnom i poštenom posjedu navedenog dijela obiteljske zgrade i okućnice osobno i putem prednika ĐI i to još od 1969. te ih cijelo to vrijeme ni prednik tužiteljica pok. MI nikada nije pokretao nikakav spor niti je sa svojim bratom ĐI imao ikakvih nesuglasica u pogledu posjedovanja obiteljske zgrade i pripadajućih dijelova, iz čega proizlazi da su isti zaista sklopili usmeni dogovor o tome da predniku tužiteljica pripadne kat kuće, a predniku tuženica prizemlje.

17. Neosnovani su žalbeni navodi 1. i 2. tužiteljica da bi od odlučnog utjecaja bilo rješenje o legalizaciji navedene obiteljske zgrade i pomoćnog objekta, izgrađenih na utuženim nekretninama jer ono ne dokazuje da bi prednik tužiteljica bio vlasnik u 1/1 dijela istih jer se legalizacijom, kao i primjerice izdavanjem građevinske dozvole, ne može steći pravo vlasništva.

18. Dakle, iz svega navedenog proizlazi da tužiteljice nisu vlasnice prizemlja obiteljske zgrade, pa samim time nisu ovlaštene od tuženica tražiti da iz tog prizemlja isele i predaju tužiteljicama posjed prizemlja.

19. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja da 1. i 2. tužiteljice u odnosu na 1. i 3. tuženicu nisu dokazale da bi navedene tuženice bile u posjedu prizemlja, budući su same izjavile da su se nakon udaje odselile te da u prizemlju sada stanuje samo tužena pod 2. CI.

20. Žaliteljice u pretežnom dijelu svoje žalbe preocjenjuju izvedene dokaze u svoju korist, međutim, na analizu i ocjenu dokaza je ovlašten jedino sud, a ne i stranke. Uvjerljivi razlozi koje je dao sud u obrazloženju pobijane presude time nisu dovedeni u sumnju.

21. Odluka o troškovima parničnog postupka je također pravilna i zakonita te je sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima žaliteljica, pravilno odmjerio visinu troškova, sukladno Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, u daljnjem tekstu Tarifa).

22. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu 1. i 2. tužiteljica odbiti kao neosnovanu, potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u t. I izreke ove presude.

23. Odluka u t. II izreke ove presude se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP. Budući tužiteljice nisu uspjele u žalbenom postupku, odbijen je njihov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 14. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović