Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3849/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Mrzljak kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Nikola Jurić, odvjetnik iz Splita, protiv tuženika Republika Hrvatska, kao pravni slijednik Fonda za naknadu oduzete imovine, OIB 64899829392, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika 1/ BP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]/PP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Vinko Ljubičić, odvjetnik iz Splita, radi zaključenja ugovora o otkupu stana, odlučujući o žalbi tuženika i umješača 2/PP protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ps-8/2023- 18 od 10. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 14. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ps-8/2023-18 od 10. srpnja 2025. u dijelu pobijane točke III izreke, kojim je tuženik obvezan naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 3.562,50 eura zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II Odbija se žalba umješača PP kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ps-8/2023-18 od 10. srpnja 2025.

III Odbijaju se zahtjevi tuženika i umješača PP za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu citiranom u izreci odlučeno je:

„I Tuženik Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, OIB: 18683136487, kao prodavatelj, s jedne strane i tužiteljica AP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao kupac, sukladno odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo zaključuju sljedeći,

UGOVOR O KUPNJI STANA

NA KOJEM POSTOJI STANARSKO PRAVO

Članak 1.

Prodavatelj Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, OIB: 18683136487 prodaje, a kupac AP, OIB: [osobni identifikacijski broj], kupuje stan koji je položen u potkrovlju zgrade u [adresa], označen br. 4. površine 55,29 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, hodnika i WC-a, zajedno sa pripadajućim zajedničkim dijelovima, i uređajima zgrade, kao i pripadajućim zemljištem, a sve razmjerno vrijednosti predmetnog stana prema ostalim samostalnim uporabnim cjelinama u zgradi, kojima ti zajednički dijelovi, uređaji i zemljište služe. Stan se nalazi u stambenoj zgradi označenoj sa z.k. čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina].

Članak 2.

Prodavatelj prodaje, a Kupac kupuje stan za cijelo, zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, u njihovom idealnom dijelu, razmjerno vrijednosti stana prema ostalim stanovima kojima ti zajednički dijelovi i uređaji služe. Ugovorne strane suglasno utvrđuju da temeljem članka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo predmetom ove kupoprodaje ima se smatrati i zemljište nužno za redovitu uporabu zgrade.

Članak 3.

Kupoprodajna cijena stana opisanog u članku 1. ovog ugovora zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, kao i pripadajuće zemljište iznosi: 4.225,50 eura (slovima: četiritisućedvjestodvadesetpet eura) / 31.837,03 kuna. Izračun cijene stana prema propisanim elementima i mjerilima za njeno utvrđivanje izrađen je od strane GSKG d.o.o. Zagreb, dana 22.09.2016. i sastavni je dio ovog ugovora.

Indeks vrijednosti kuna prema euru na dan sklapanja ovog ugovora iznosi 7,53450 kn.

Članak 4.

Kupac se obvezuje da će prodavatelju Republici Hrvatskoj, Ministarstvu financija, OIB: 18683136487, platiti kupoprodajnu cijenu u 240 jednakih mjesečnih obroka, s tim da prvi mjesečni obrok - učešće iznosi 422,72 eura (četiristodvadesetdva eura i sedamdesetdva centa), koji iznos se kupac obvezuje platiti prodavatelju u roku od 8 (osam) dana od dana pravomoćnosti presude, a preostale mjesečne obroke u iznosu od 17,49 eura (sedamnaest eura i četrdesetdevet centi) svakog prvog a najkasnije do 15-og u mjesecu za tekući mjesec, i to na žiro-računa prodavatelja: PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Zagreb, IBAN: [broj bankovnog računa] uz obveznu naznaku s pozivom na OIB Kupca- AP, OIB: [osobni identifikacijski broj].

Prodavatelj je dužan u slučaju promjene broja žiro-računa obavijestiti Kupca.

Članak 5.

Prodavatelj ovlašćuje Kupca, da temeljem ovog ugovora, i dokaza o izvršenoj uplati prvog mjesečnog obroka - učešća kupoprodajne cijene iz članka 4. ovog Ugovora, na žiro-račun Prodavatelja bez njegovog daljnjeg pitanja i odobrenja, ishodi u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu uknjižbu prava vlasništva na nekretnini iz članka 1. ovog ugovora, na svoje ime, za cijelo, uz istovremeni upis hipoteke tereta u korist Republike Hrvatske, Ministarstva financija, OIB: 18683136487, za neotplaćeni iznos kupoprodajne cijene u iznosu od 4.197,65 eura (četiritisućestodevedestsedam eura i šezdesetpet centi) sa nuzgredicama.

Članak 6.

Stranke su suglasne, da ukoliko Kupac u roku određenom ugovorom ne plati Prodavatelju tri (tri) uzastopna mjesečna obroka, niti podmiri dug s obračunatom zateznom kamatom, po opomeni Prodavatelja, Prodavatelj je ovlašten pokrenuti ovršni postupak radi naplate duga ili raskinuti ugovor.

Članak 7.

Prodavatelj i Kupac suglasno utvrđuju da je Kupac u posjedu stana iz članka 1. ovog ugovora.

Članak 8.

Troškove zemljišno-knjižne provedbe, odnosno upisa ovog ugovora u drugu javnu knjigu snosi Kupac.

II Ova presuda u cijelosti nadomješta Ugovor o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, te se po pravomoćnosti iste, i izvršene uplate prvoga mjesečnog obroka-učešća kupoprodajne cijene stana od strane kupca iz točke I. ove presude, nalaže z.k. odjelu Općinskog suda u Splitu da ovu presudu proknjiži.

III Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvo financija, OIB: 18683136487, u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici AP, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 3.562,50 eura zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka odbija kao neosnovan.“

2. Protiv odluke o troškovima postupka iz točke III navedene presude tuženik je podnio žalbu, kojom istu pobija u dijelu u kojem je obvezan na naknadu troškova tužiteljici, zbog žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23– dalje: ZPP), uz prijedlog da se odluka o troškovima preinači u smislu žalbenih navoda a tuženiku dosude troškovi žalbe.

3. Umješač PP je podnio žalbu protiv presude zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP, uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a umješaču dosude troškovi žalbe.

4. Na žalbe nije podnesen odgovor.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Postupajući u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti one na koje umješač ukazuje u žalbi, kako će nastavno biti obrazloženo.

7. U predmetnom postupku tužiteljica, kao zaštićeni najmoprimac, a ranije nositelj stanarskog prava na stanu [adresa], zahtijeva da sud nadomjesti ugovor o prodaji stana na temelju čl. 25. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (NN br. 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/99, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02, dalje: Zakon o naknadi).

8. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

- da je prednik tužiteljice JP s [adresa] sklopio Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom za sporni stan, dana 1. veljače 2002., na neodređeno vrijeme,

- da je prednik tužiteljice stanovao u spornom stanu od 26. kolovoza 1974., tužiteljica od 4. travnja 1988. a njihov sin NP od 21. siječnja 1997., te isti (tužiteljica i sin) stan i dalje koriste, a da su prednik tužiteljice i tužiteljica sklopili brak 30. travnja 1980.,

- da je tužiteljica dala svom predniku kao suprugu suglasnost za kupnju spornog stana dana 20. travnja 2016.,

- da je izračun cijene stana na dan 9. lipnja 2016. bez popusta iznosio 89.619,00 kn a s popustom 28.280,00 kao što proizlazi iz izračuna Gradskog stambenog komunalnog gospodarstva od tog dana, a na dan 22. rujna 2016. bez popusta 89.619,00 kn a s popustom 31.837,00 kn, što proizlazi iz izračuna od tog dana,

- da tužiteljica, njezin prednik i sin nisu vlasnici nekretnina na području nadležnosti zemljišnoknjižnog odjela u Splitu,

- da je sporni stan tzv. nacionalizirani stan.

9. U ovom predmetu bilo je sporno da li je prednik tužiteljice predao zahtjev za kupnju stana u roku propisanom odredbom čl. 4. st. 2. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo („Narodne novine“ br. 43/92, 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 29/94, 44/94, 58/95, 11/96, 68/98 i 96/99 – dalje ZPS).

10. Predmetni postupak je prekinut rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-59/11 od 25. listopada 2011. do pravomoćnog okončanja upravnog postupka koji se vodi radi utvrđivanja prava na naknadu oduzete imovine, te je rješenjem od 16. prosinca 2015. nastavljen. Nadalje je rješenjem poslovni broj Ps-25/16 od 28. rujna 2016. postupak prekinut zbog smrti prednika tužiteljice te je rješenjem poslovni broj Ps-25/16 od 10. listopada 2016. postupak nastavljen u odnosu na tužiteljicu.

11. VP i UP (čiji je slijednik PP) sudu su podnijele prijedlog za miješanje u ovoj parnici ističući da su one podnijele zahtjev za naturalni povrat predmetnog stana pred Uredom državne uprave Splitsko dalmatinske županije pa im je rješenjem ovog suda poslovni broj Ps-161/16 od 2. ožujka 2017. dopušteno miješanje na strani tuženika u ovoj pravnoj stvari.

12. Umješači tijekom postupka ističu kako prednik tužiteljice nije u roku podnio zahtjev za otkup predmetnog stana.

13. Člankom l. Zakona o izmjenama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo („Narodne novine“ br. 44/94, dalje: ZIDZPS) propisano je, da se zahtjev za otkup stana podnosi do 31. prosinca 1995. godine, dok se prema odredbama Zakona o naknadi, isto pravo moglo realizirati od 1. siječnja 1997., u roku od 3 mjeseca, pod uvjetima iz ZPS.

14. Sud je izvršio pregled preslike zahtjeva, za koji tužiteljica tvrdi, da je njezin prednik isti podnio 1. travnja 1997., a iz koje preslike nije vidljiv datum predaje zahtjeva, dok su umješači dostavili potvrdu Grada Splita, Upravnog odjela za gospodarenje resursima, Odsjeka za prodaju stanova od 24. srpnja 2001., iz koje proizlazi da nije evidentiran zahtjev za otkup spornog stana.

15. Tužiteljica je u podnesku od 23. ožujka 2018. istaknula, da će po potrebi dostaviti izvornik na ročište, ali isti nije dostavila na ročište održano nakon tog podneska.

16. U ovom je postupku donesena prvotno presuda poslovni broj Ps-161/2016 od 13. travnja 2017., kojom je u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev, da bi potom ista bila ukinuta presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3591/2017-3 od 30. siječnja 2018. Nakon toga je prvostupanjski sud presudom poslovni broj Ps-368/18 od 30. svibnja 2018. odbio tužbeni zahtjev u cijelosti te je ista potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4313/18 od 27. svibnja 2020.

17. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci poslovni broj Rev-126/2021-2 od 19. listopada 2022. prihvatio reviziju tužiteljice te je ukinuo presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4313/18 od 27. svibnja 2020. i presudu Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ps-368/18 od 30. svibnja 2018. U tom rješenju je istaknuo da nižestupanjski sudovi nisu bili ovlašteni primjenom pravila o teretu dokazivanja zaključiti da zahtjev za otkup stana nije podnesen u prekluzivnom roku do 1. travnja 1997., a da pritom nisu ocijenili dokaze koje je tužiteljica predložila radi utvrđenja činjenice da je to učinjeno te da je prvostupanjski sud trebao pozvati tužiteljicu na podnošenje zahtjeva za otkup predmetnog stana u izvorniku, ako je to smatrao potrebnim.

18. Iz dokaza provedenog u ovom postupku i to potvrde Grada Splita, Upravnog odjela za gospodarenje resursima, Odsjeka za prodaju stanova od 24. srpnja 2001., proizlazi da nije evidentiran zahtjev za otkup spornog stana.

19. Tužiteljica je, međutim, tijekom postupka tvrdila da je njen prednik takav zahtjev podnio 1. travnja 1997., dakle u propisanom roku, te je u spis dostavila presliku tog zahtjeva (str. 5/A), osim toga dostavila je u spis po javnom bilježniku Teu Karabotiću Milovcu ovjereni preslik Zahtjeva, te je izvornik zahtjeva dostavila sudu na uvid na ročištima od dana 23. listopada 2023. i 8. svibnja 2025.

19.1. Čitanjem izvornika Zahtjeva za sklapanje Ugovora o kupnji stana utvrđeno je, da se radi o tiskanici naziva "Zahtjev za sklapanje Ugovora o kupnji stana upućenog Republici Hrvatskoj-Fondu za naknadu oduzete imovine, da je podnesen od strane JP iz [adresa], Zahtjev da je opskrbljen pečatom Zavoda za gospodarenjem gradom s jasno istaknutim datumom od 1. travnja 1997., u kojem je navedeno da se radi o stanu anagrafske oznake [adresa], koji da se sastoji od dvije sobe na IV katu, ukupne površine 55,29 m2, u kojem Zahtjevu su navedeni članovi obiteljskog domaćinstva JP, APsupruga, NPsin, MP kćer, kao i njihovi jedinstveni matični brojevi građana. Na poleđini Zahtjeva da je vlastoručno navedeno mjesto i datum podnošenja " U Splitu, 1. travnja 1997." Ovo utvrđenje suda nadopunjeno je na ročištu od 8. svibnja 2025. na način da se radi o tiskanici na A4 papiru, koji da je dotrajao, žute boje, na nekoliko mjesta pokidan zbog starosti istog, u desnom uglu u produžetku imena i prezimena JP pa do oznake Republika Hrvatska Fond za naknadu oduzete imovine da se nalazi više mrlja koje su ne nalazi na ostatku Zahtjeva. Jednako je utvrđeno da je na prijemnom štambilju jasno istaknut datum 01- 04-1997.

20. Imajući na umu navedeno, kao i činjenicu da je prednik tuženika sam u svojim ispravama držao nespornim da je prednik tužiteljice 1. travnja 1997. podnio Gradu Splitu zahtjev za otkup predmetnog stana, prvostupanjski sud smatrao je da iz razloga ekonomičnosti nije bilo potrebno provoditi predloženi dokaz umješača odnosno od grada Splita tražiti očitovanje glede predmetne tiskanice, budući da je sud vlastitim opažanjem utvrdio da se radilo o relevantnoj tiskanici jasno označenog datuma podnošenja, čiji sadržaj nije dvojben i koja prema shvaćanju ovog suda je jasan dokaz o tome da je prednik tužiteljice predmetni Zahtjev Fondu za naknadu oduzete imovine podnio 1. travnja 2007., dakle u zakonskom roku od 3 mjeseca od stupanja na snagu Zakona o naknadi, koji je nesporno stupio na snagu 1. siječnja 1997.

21. Umješač u žalbi osporava navedeni zaključak, ističući da bi se radilo o zahtjevu koji tužiteljica nije priložila niti uopće spominjala prije donošenja revizijske odluke iako joj je sud više puta naložio da isti dostavi, što baca sumnju na autentičnost te isprave.

22. Navedeni žalbeni prigovori nisu točni budući da je tužiteljica u podnesku od 23. ožujka 2018. istaknula, da će po potrebi dostaviti izvornik na ročište, te se po izraženom mišljenju Vrhovnog suda RH kojom ukida odluke prvostupanjskog i ovog suda donesene u predmetnom postupku, činjenicu da ga nije sama dostavila na slijedećem ročištu, nije smjelo tumačiti na teret tužiteljice, već ju je sud trebao pozvati da izvornik dostavi ako to smatra potrebnim. U ponovljenom postupku tužiteljica je dostavila izvornik koji je prvostupanjski sud ocijenio kao dokaz te utvrdio da se radi o izvorniku zahtjeva za otkup stana na čijem prijemnom štambilju je istaknut datum 1.4.1997.

23. Pri tom je na ocjenu dokaza u postupku, na temelju čl. 8. ZPP, ovlašten sud a ne druga tijela pa nedostatak očitovanja Grada Splita u odnosu na taj dokaz, u situaciji kada iz potvrde Grada Splita, Upravnog odjela za gospodarenje resursima, Odsjeka za prodaju stanova od 24. srpnja 2001., proizlazi da nije evidentiran zahtjev za otkup spornog stana, nije odlučan. Grad Split nema evidentiran sporni zahtjev, dok iz isprava prednika tuženika, Fonda za naknadu oduzete imovine od 5. svibnja 2011. i 20. srpnja 2015. proizlazi, da je „uvidom u spis predmeta formiranog temeljem zahtjeva za otkup stana podnijetog od strane gospodina JP, razvidno da je imenovani dana 1. travnja 1997. godine, podnio Gradu Splitu, predniku ovog Fonda, zahtjev za otkup stana koji se nalazi u [adresa]“, dakle proizlazi da je takav zahtjev podnesen, pa očito postoji nesklad u evidenciji službenih tijela oko toga je li zahtjev podnesen ili ne, u kojoj je situaciji sud ovlašten ocijeniti kojem dokazu će pokloniti vjeru, kako je i postupio.

24. S obzirom na to da je dostavljen original zahtjeva, te da postoji, uz ispravu Grada Splita da nema evidentiran takav zahtjev, i isprava Fonda za naknadu oduzete imovine od 5. svibnja 2011., (u prilogu podneska tužiteljice od od 20.8.2015.) iz koje proizlazi da je takav zahtjev podnesen te je na temelju toga formiran spis predmeta, prvostupanjski sud je, pravilnom primjenom čl. 8. ZPP, ocijenio da je prednik tužiteljice podnio zahtjev za otkup stana u prekluzivnom roku.

25. Radi toga je materijalno pravo čl. 25. st. 1. Zakona o naknadi pravilno primijenjeno, kada je tužbeni zahtjev prihvaćen te donesena presuda kojom se nadomješta ugovor o prodaji stana, za koji su ispunjene i ostale zakonske pretpostavke iz ZPS (da tužiteljica i njezin prednik nisu vlasnici nekretnina na području k. o. [katastarska općina], da koriste stan kao članovi domaćinstva bivšeg nositelja stanarskog prava, te je utvrđena nesporna kupoprodajna cijena), a o istom je prvostupanjski sud dao i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

26. Odluka o parničnim troškovima donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP.

27. Tuženik u žalbi prigovara da je odluku o trošku trebalo utemeljiti na čl. 156. ZPP jer da je tužiteljica skrivila nastanak troškova budući da dokaz o odlučnoj činjenici – izvornik zahtjeva za otkupom stana, nije dostavila sve do ponovljenog postupka po revizijskoj odluci.

28. Tuženik se protivio tužbenom zahtjevu tijekom cijelog postupka te je osporio i da bi zahtjev za otkup stana, čiju je presliku tužiteljica dostavila još 2018. godine, bio podnesen, a iz odluke Vrhovnog suda RH proizlazi da je sud trebao izričito pozvati tužiteljicu na dostavu izvornika, ako je to smatrao potrebnim.

29. Radi toga se ne može zaključiti da bi troškovi u postupku nastali krivnjom tužiteljice, odnosno da bi bilo mjesta primjeni čl. 156. ZPP.

30. U skladu s navedenim odlučeno je, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, te u odnosu na troškove žalbenog postupka, na temelju čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP, kao u izreci.

U Zagrebu, 14. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić