Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-4371/2022-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Ilijane Petyo, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Srđan Kalebota, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1078/2019-29 od 8. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 14. listopada 2025.
r i j e š i o j e
I Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1078/2019-29 od 8. srpnja 2022. u pobijanom dijelu pod toč. I, II, III i V izreke i za navedeno predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II O trošku žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:
„I Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka nepoštetne ugovorne odredbe Ugovora o kreditu broj broj [broj kredita] od 9.1.2006. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule uz koju je vezana glavnica za švicarski franak i u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za švicarski franak, a koje odredbe su sadržane u sljedećim člancima ugovora o kreditu: čl. 2. u dijelu kojim je ugovoreno kako banka odobrava kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 20.230,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita, članak 3. u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja, čl. 4. u dijelu u kojem se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti mjesečnih anuiteta obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja.
II Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 6. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 9.1.2006. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva na način da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugom aktu banke.
II Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužitelju ŽV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 14.034,33 kn, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svake pojedine uplate do isplate, i to kako slijedi na iznos od:
0,31 kn od dana 10.11.2008. do isplate,
40,54 kn od dana 9.1.2009. do isplate,
55,00 kn od dana 10.2.2009. do isplate,
96,36 kn od dana 10.3.2009. do isplate,
39,29 kn od dana 8.4.2009. do isplate,
35,07 kn od dana 11.5.2009. do isplate,
22,94 kn od dana 10.6.2009. do isplate,
31,11 kn od dana 10.7.2009. do isplate,
14,77 kn od dana 3.8.2009. do isplate,
22,94 kn od dana 10.9.2009. do isplate,
11,31 kn od dana 9.10.2009. do isplate,
19,80 kn od dana 10.11.2009. do isplate,
19,01 kn od dana 10.12.2009. do isplate,
72,60 kn od dana 10.2.2010. do isplate,
64,74 kn od dana 10.3.2010. do isplate,
99,63 kn od dana 9.4.2010. do isplate,
115,66 kn od dana 10.5.2010. do isplate,
159,98 kn od dana 10.6.2010. do isplate,
200,84 kn od dana 9.7.2010. do isplate,
149,92 kn od dana 10.8.2010. do isplate,
279,10 kn od dana 10.9.2010. do isplate,
223,15 kn od dana 11.10.2010. do isplate,
231,32 kn od dana 10.11.2010. do isplate,
286,01 kn od dana 10.12.2010. do isplate,
370,87 kn od dana 10.1.2011. do isplate,
279,41 kn od dana 11.2.2011. do isplate,
303,30 kn od dana 11.3.2011. do isplate,
268,73 kn od dana 11.4.2011. do isplate,
346,55 kn od dana 11.5.2011. do isplate,
417,15 kn od dana 13.6.2011. do isplate,
427,58 kn od dana 11.7.2011. do isplate,
9.329,34 kn od dana 18.7.2011 do isplate,
sve u roku od 15 dana.
IV Odbija se kao neosnovan dio zahtjeva za utvrđenje ništetnosti preko dosuđenog u točci I izreke presude.
V Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 naknaditi tužitelju ŽV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 9.462,50 kn sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 8. srpnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“
2. Protiv navedene presude u dijelu pod toč. I, II, III i V izreke žalbu je podnio tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te iz razloga određenih čl. 354. st. 1. i 2. toč. 6. i 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22 i 155/23
- dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu parničnog troška tuženiku podredno da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Zahtjeva naknadu troška žalbe.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi te zahtjev za isplatu stečenog bez osnove na ime preplaćenog iznosa kredita zbog ništetnosti spornih odredbi.
6. Prvostupanjski sud je na temelju dokumentacije u spisu utvrdio da iz Ugovora o kreditu broj [broj kredita] proizlazi da je isti zaključen između tuženika (ranije Hypo- Alpe-Adria-Bank d.d.) kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita dana 12. siječnja 2006. s namjenom kupnje rabljenog motornog vozila, u kunskoj protuvrijednosti od 20.230,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita (čl. 1.), uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora (čl. 6.) koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 7,90% godišnje (čl. 3.), uz rok otplate kredita 7 godina od stavljanja kredita u otplatu odnosno u 84 mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan plaćanja (čl. 4.) te da je navedeni ugovor solemniziran po javnom bilježniku Anđelku Staniću iz Dubrovnika dana 12. siječnja 2006. pod brojem OU-24/06 te da je navedeni ugovor pročitan tužitelju i da je upozoren da ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta; da iz izračuna afektivne kamatne stope proizlaze iznosi anuiteta i kamate te datum dospijeća anuiteta za razdoblje otplate kredita; da iz obavijesti o promjenama kamatnih stopa po kreditu od 19. ožujka 2019. proizlazi da je kamatna stopa u razdoblju od 13. siječnja 2006. do 20. srpnja 2011. iznosila 7,90%; da su u otplatnom planu i pregledu prometa za klijenta navedeni anuiteti i datum dospijeća istih uz prikaz kamate i iznosa u kunama; da su u specifikaciji uplata navedeni iznosi uplata u kunama i datum plaćanja istih.
7. Utvrđujući ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi pod toč. I i II izreke prvostupanjske presude, prvostupanjski sud se pozvao na učinke presuda iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, s obzirom da je smatrao da je sud u parnici vezan uz takva utvrđenja, na koja se tužitelj i pozvao u tužbi, a sukladno odredbi čl. 502.c ZPP, prema kojoj se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz odredbe čl. 502.a stavka 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi.
8. Prvostupanjski sud je s obzirom da je vezan za utvrđenja iz navedenog kolektivnog spora, smatrao nepotrebnim izvoditi dokaze saslušanjem tužitelja i svjedoka na okolnost utvrđivanja ništetnosti ugovornih odredbi.
9. Odredbom čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 - dalje: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st. 1.), time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (st. 2.).
10. Odredbom čl. 81. st. 4. ZZP/03 propisano je da trgovac koji tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.
11. Tuženik ističe u žalbi da je upravo na okolnost načina pregovaranja ugovora o kreditu te razumljivosti ugovornih odredbi predlagao saslušanje djelatnika banke koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu, a koji dokaz je prvostupanjski sud odbio provesti.
12. Osnovan je prigovor tuženika da prvostupanjski sud nije izveo dokaz po prijedlogu tuženika, jer iz stanja spisa proizlazi da je tuženik predlagao saslušanje svjedoka zaposlenika tuženika, zbog čega činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno potrebno za pravilnu primjenu materijalnog prava.
13. Premda su točni navodi prvostupanjskog suda da je sud vezan za utvrđenja iz pravomoćnih odluka donesenim u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, valja navesti da su u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-5458/21 od 30. lipnja 2022., a posljedično tome odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 1279/2022-2 od 14. veljače 2023., zatim Rev 81/2023 od 21. veljače 2023. i dr., iznesena pravna shvaćanja da predmet kolektivnog spora i dokazivanja u tom postupku nisu bile obavijesti koje su dane određenim potrošačima u predugovornoj fazi sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu, zbog čega u tom (kolektivnom) postupku i nisu bili izvedeni dokazi saslušanjem zaposlenika banaka. Ukazuju da je u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. izneseno pravno shvaćanje prema kojem „za pokretanje i vođenje postupka za zaštitu kolektivnog interesa nije nužno da je došlo do povrede nečijeg pojedinačnog interesa.“ „Informacije koje su pojedini potrošači dobili prilikom pojedinačnih pregovora o sklapanju ponuđenog ugovora relevantne su samo za pojedinačni odnos između banke i određenog potrošača. Pojedini potrošači su od banaka u toj fazi mogli dobiti, a neki su možda i dobili sve potrebne informacije za donošenje informirane odluke o sklapanju ponuđenog ugovora koji sadrži predmetne ugovorne odredbe, pa su mogli donijeti informiranu odluku hoće li ugovor s tim odredbama sklopiti ili neće….“
14. U postupku kolektivne zaštite odlučivalo se u okviru ostvarivanja apstraktne zaštite od nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u kojem sud ne uzima u obzir specifičnosti konkretnog slučaja tj. konkretni ugovorni odnos. Nasuprot tome, u postupku individualne zaštite, kontrolu nepoštenosti ugovorne odredbe sud je dužan raspraviti s obzirom na osobu potrošača koja je pokrenula postupak i s obzirom na sve okolnosti tog pojedinog slučaja, a to stoga što se stvarna ravnoteža u pravima i obvezama potrošača i trgovaca uspostavlja u postupcima individualne zaštite u povodu pojedinačne tužbe potrošača u kojima sud o nepoštenosti ugovorne odredbe odlučuje s obzirom na specifične okolnosti pojedinačnog slučaja.
15. Prema pravnim shvaćanjima izraženim u navedenoj odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske te revizijskim odlukama, banka može tvrditi i predložiti da se na okolnost obavijesti koje je navodno davala određenom potrošaču prije sklapanja konkretnog ugovora ispita njegov zaposlenik koji je sudjelovao u sklapanju toga ugovora, a sud joj treba omogućiti dokazivanje da je u pojedinačnom ugovoru o kreditu (unatoč tome što to nisu utvrdile konkretnim formalnim ili standardnim ugovorom) na drugi način dale potrebne obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi i da je potrošač unatoč punoj obaviještenosti svojevoljno pristao na sklapanje takvog ugovora.
16. Slijedom naprijed navedenoga temeljem odredbe članka 370. ZPP ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje, pa je tako odlučeno pod toč. I. izreke ove drugostupanjske odluke.
17. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će radi potpunog i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja provesti saslušanje zaposlenika tuženika, po potrebi i druge odgovarajuće dokaze, ponovno razmotriti sve navode i prigovore stranaka u postupku, i ocjenom svih izvedenih dokaza donijeti novu pravilnu i zakonitu odluku, uz pravilnu primjenu materijalnog prava.
18. Novom odlukom o glavnoj stvari prvostupanjski sud će odlučiti i o troškovima cjelokupnoga postupka, te je na temelju čl. 166. st. 3. ZPP, odlučeno pod toč. II. izreke ove drugostupanjske odluke.
U Zagrebu 14. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Vlatka Fresl Tomašević
