Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4318/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednika vijeća, Tomislava Aralice člana vijeća i suca izvjestitelja te Ilijane Petyo, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Blaženka Musulin, odvjetnica u OD Musulin i suradnici d.o.o u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranja d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska ulica 2, kojeg zastupa punomoćnica Dajana Čepo, odvjetnica u OD Grgić & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. Pn-2974/2022-21 od 14. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 14. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. Pn-2974/2022-21 od 14. lipnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem tužbeni zahtjev tužitelja je odbijen te u dijelu pod t. II. izreke u dijelu u kojem zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka nije prihvaćen za iznos od 88,23 eur-a.

II. Preinačuje se navedena presuda u pobijanom dijelu pod t. IV. izreke u dijelu u kojem zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka nije prihvaćen za iznos od 80,75 eur-a sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 14. listopada 2025. i sudi:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u daljem iznosu od 80,75 eur-a sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 14. listopada 2025. pa do isplate po stopi koja se koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje:

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., da tužitelju ĐT isplati iznos od 2.020,68 EUR (slovima: dvijetisućedvadeset eura i šezdesetosam eurocenti) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. rujna 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

II Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. nadoknaditi tužitelju ĐT trošak postupka u iznosu od 1.248,33 EUR (slovima: tisućudvjestočetrdesetosam eura i tridesettri eurocenta) sa zateznim kamatama od 14. lipnja 2024. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Protiv dijela navedene presude pod točkom I. u dijelu u kojem zahtjev tužitelja za isplatu daljnjeg iznosa je odbijen i dijela pod t. II. izreke u dijelu u kojem zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka nije prihvaćen žali se tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenog razloga propisanog odredbom čl. 353. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), predlažući pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda.

3. Žalba je djelomično osnovana u dijelu odluke o troškovima postupka.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku radi naknade imovinske i neimovinske štete nastale zbog ozljeda zadobivenih u štetnom događaju od 6. lipnja 2022.

5. Tužitelj u žalbi osporava odluku o visini dosuđene naknade neimovinske štete, ističući kako je prvostupanjski sud nije primijenio Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske te prigovara odluci o troškovima postupka.

6. Imajući u vidu činjenično stanje koje predstavlja pouzdanu osnovu za dosuđenje pravične novčane naknade za utužene vidove nematerijalne štete, sud prvog stupnja je u donošenju odluke o visini pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti pravilno primijenio odredbe čl. 19. i čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO) i utvrdio da bi tužitelju pripadalo pravo na naknadu imovinske štete i neimovinske štete u iznosu od 3.328,00 eur-a, sve sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate. Kako je tuženik tužitelju nesporno prije utuženja platio iznos od 1.659,04 eur-a, to tužitelju je pravilno pobijanom odlukom dosuđen daljnji iznos od 1.668,96 eur-a na ime naknade imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege te neimovinske štete, kao i troškovi liječenja u iznosu od 351,72 eur-a, koji je iznos tuženik tijekom postupka učinio nespornim, odnosno u ukupnom iznosu od 2.020,68 eur-a.

7. Radi vrste i naravi povrede koju je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju (istegnuće mišića lumbalne kralješnice), trajanja i jačine fizičkih bolova i straha opisanih u nalazu i mišljenju vještaka koje je uslijed toga trpio, stupnja smanjenja životne aktivnosti tužitelja od 5%, zbog čega će morati ulagati pojačane napore u daljnjem životu, činjenice da mu je zbog svakodnevnih obveza i poslova bila potrebna tuđa pomoć i njega kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, dosuđeni iznosi predstavljaju primjerenu i pravičnu naknadu za utužene vidove neimovinske i imovinske štete.

8. U odnosu na žalbene navode tužitelja valja u bitnom odgovoriti da je sud prvog stupnja sasvim dovoljno cijenio one relevantne okolnosti od kojih ovisi visina satisfakcije, shodno citiranim odredbama ZOO-a te u sudskoj praksi prihvaćenim uobičajenim kriterijima pa je uz pravilno i sveobuhvatno vrednovanje kvalifikatornih kriterija te uzimajući u obzir sve manifestirane posljedice u psihičkoj i fizičkoj sferi tužitelja po ocjeni ovog suda primjereno dosudio novčanu satisfakciju.

9. Stoga, nije u pravu tužitelj kada prigovara visini dosuđene naknade, jer je i po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud vodio računa o svim kriterijima iz čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a koji utječu na visinu pravične novčane naknade tj. težinu povrede i okolnostima slučaja, o vrsti i trajanju bolova i straha te činjenici da je kod tužitelja nastupilo smanjenje životne aktivnosti od 5%.

10. U orijentacijskim kriterijima zauzeto je pravno shvaćanje da se prilikom donošenja odluke o visini pravične novčane naknade o visini štete Orijentacijski kriteriji ne mogu tretirati kao matematičke formule koje bi pukim automatizmom služile izračunavanju pravične novčane naknade već da sudovi svaki pojedinačni slučaj moraju individualizirati. No, kako prilikom dosuđivanja pravične novčane naknade treba uzeti u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja nužno je da ponekad prilikom dosuđivanja pravične novčane naknade za nematerijalnu štetu dolazi, a ponekad ne dolazi, do određenih odstupanja od iznosa navedenih u Orijentacijskim kriterijima, što je sve u skladu s odredbom čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a.

11. Suprotno žalbenim navodima tužitelja pravilno je prvostupanjski sud odredio visinu cijene sata tuđe pomoći njege u iznosu od 4,00 eur-a po satu koji je u skladu s čl. 223. ZPP-a i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda.

12. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a.

13. Neosnovano tužitelj u žalbi navodi da mu je trebalo biti priznato pravo na naknadu troškova parničnog postupka za sastav podneska od 20. ožujka 2023. jer je navedenim podneskom tužitelj dostavio u spis dokaz da je plaćen predujam za provođenje medicinskog vještačenja, a isto je vidljivo i kod računovodstva suda.

15. Tužitelju ne pripada niti pravo na naknadu troškova parničnog postupka za sastav podneska od 9. listopada 2023. jer tim podneskom tužitelj požuruje postupanje prvostupanjskog suda pa taj podnesak nije bio potreban za vođenje parnice.

16. Pravilno je tužitelju i razmjerno uspjehu u sporu priznato pravo na naknadu troškova plateža sudskih pristojbi.

17. Međutim, osnovano tužitelj u žalbi navodi da mu je donošenjem pobijane presude trebalo biti priznato pravo na naknadu troškova parničnog postupka za sastav podnesaka od 22. svibnja 2023. i 7. srpnja 2023., jer je u prilogu navedenih podneska tužitelj dostavio presliku zdravstvenog kartona postupajući istima po zaključku suda pa mu stoga za sastav navedenih podnesaka pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka po Tbr. 8/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23 - dalje: Tarifa). od 25 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eur-a, uvećano za 25% PDV-a, iznosi 62,50 eur-a za svaki, odnosno ukupno 80,75 eur-a, a razmjerno uspjehu u sporu, sve sa pripadajućim zateznim kamatama na navedeni iznos od 14. listopada 2025., odnosno od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka pa do isplate (sukladno čl. 27. ZID ZPP/22 od 23. ožujka 2022.), koje tužitelju sukladno odredbi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21) također pripadaju, dok u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka pravilno nije prihvaćen.

18. Stoga je valjalo odlučiti kao pod t. I. i II. izreke ove drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i 373. t. 3. ZPP-a.

19. Kako je tužitelj sa žalbom uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu koji se odnosi na sporedno potraživanje, na troškove postupka to mu ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a pa je odlučeno kao pod t. III. izreke ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 14. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević