Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-635/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednika vijeća, Tomislava Aralice člana vijeća i suca izvjestitelja Ilijane Petyo, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Matej Miletić, odvjetnik iz Rijeke, protiv tuženika 1. EZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. MZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Željka Broz Manestar odvjetnica iz Rijeke, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, posl. br. P-1151/2019-27 od 2. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 14. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, posl. br. P-1151/2019-27 od 2. prosinca 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se prvotuženici EZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotuženiku MZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da solidarno isplate tužiteljici BZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan novčani iznos od 50.394,30 kn (6.688,47 EUR), uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče:

na iznos od 1.158,81 kn od 01.11.2015. godine pa do isplate

na iznos od 1.160,03 kn od 01.12.2015. godine pa do isplate,

na iznos od 1.160,03 kn od 01.01.2016. godine pa do isplate,

na iznos od 1.158,81 kn od 01.02.2016. godine pa do isplate,

na iznos od 1.157,59 kn od 01.03.2016. godine pa do isplate,

na iznos od 1.160,03 kn od 01.04.2016. godine pa do isplate,

na iznos od 1.153,93 kn od 01.05.2016. godine pa do isplate,

na iznos od 1.160,03 kn od 01.06.2016. godine pa do isplate,

na iznos od 1.166,74 kn od 01.07.2016. godine pa do isplate,

na iznos od 1.167,96 kn od 01.08.2016. godine pa do isplate,

na iznos od 1.161,86 kn od 01.09.2016. godine pa do isplate,

na iznos od 1.156,37 kn od 01.10.2016. godine pa do isplate,

na iznos od 1.155,15 kn od 01.11.2016. godine pa do isplate,

na iznos od 1.157,59 kn od 01.12.2016. godine pa do isplate,

na iznos od 1.161,86 kn od 01.01.2017. godine pa do isplate,

na iznos od 1.161,86 kn od 01.02.2017. godine pa do isplate,

na iznos od 1.161,86 kn od 01.03.2017. godine pa do isplate,

na iznos od 1.160,03 kn od 01.04.2017. godine pa do isplate,

na iznos od 1.149,66 kn od 01.05.2017. godine pa do isplate,

na iznos od 1.177,11 kn od 01.06.2017. godine pa do isplate,

na iznos od 1.179,55 kn od 01.07.2017. godine pa do isplate,

na iznos od 1.183,82 kn od 01.08.2017. godine pa do isplate,

na iznos od 1.174,67 kn od 01.09.2017. godine pa do isplate,

na iznos od 1.172,23 kn od 01.10.2017. godine pa do isplate,

na iznos od 1.173,45 kn od 01.11.2017. godine pa do isplate,

na iznos od 1.174,67 kn od 01.12.2017. godine pa do isplate,

na iznos od 1.174,67 kn od 01.01.2018. godine pa do isplate,

na iznos od 1.173,45 kn od 01.02.2018. godine pa do isplate,

na iznos od 1.172,23 kn od 01.03.2018. godine pa do isplate,

na iznos od 1.174,67 kn od 01.04.2018. godine pa do isplate,

na iznos od 1.175,89 kn od 01.05.2018. godine pa do isplate,

na iznos od 1.186,26 kn od 01.06.2018. godine pa do isplate,

na iznos od 1.194,19 kn od 01.07.2018. godine pa do isplate,

na iznos od 1.195,41 kn od 01.08.2018. godine pa do isplate,

na iznos od 1.192,97 kn od 01.09.2018. godine pa do isplate,

na iznos od 1.186,26 kn od 01.10.2018. godine pa do isplate,

na iznos od 1.182,60 kn od 01.11.2018. godine pa do isplate,

na iznos od 1.186,26 kn od 01.12.2018. godine pa do isplate,

na iznos od 1.186,26 kn od 01.01.2019. godine pa do isplate,

na iznos od 1.182,60 kn od 01.02.2019. godine pa do isplate,

na iznos od 1.186,26 kn od 01.03.2019. godine pa do isplate,

na iznos od 1.189,92 kn od 01.04.2019. godine pa do isplate,

na iznos od 1.188,70 kn od 01.05.2019. godine pa do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženicima da tužiteljici nadoknade parnični trošak u iznosu od 14.852,80 kn (1.971,31 EUR), uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 2. prosinca 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, u roku od 15 dana. i

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva izvršena u podnesku od 9. rujna 2022. "

2. Protiv navedene presude žali se tuženici zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. t. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda. Traže trošak žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Neosnovano tuženici u žalbi navode da je donošenjem pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. jer izreka presude razumljiva i ne proturječi sama sebi i razlozima presude, sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučim činjenicama, a kako nema niti proturječja između razloga navedene presude i stanja spisa to ista presuda nema nedostatka zbog kojih se ne može ispitati.

5. Nisu počinjene niti preostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na počinjenje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima tužiteljica temelji svoj zahtjev i kojima ih tuženik pobija te na osnovi izvedenih dokaza i njihovom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) pravilno i potpuno utvrdio činjenice odlučne za donošenje zakonite odluke u ovom sporu.

7. Iz stanja spisa proizlazi:

- da su temeljem rješenja o nasljeđivanju drugotuženik i tužiteljica upisani kao suvlasnici i to svaki u ¼ idealna dijela nekretnine u [adresa], u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, upisane kao k. č. br. [katastarska čestica] z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], opisane kao kuća, cisterna i dvorište, ukupne površine 601 m2,

- da je naslijeđena nekretnina u stvarnosti fizički podijeljena na način da suvlasnički dijelovi drugotuženika i tužiteljice predstavljaju prvi kat obiteljske kuće s pripadajućim dijelom dvorišta te garaže (u izvanknjižnom vlasništvu svakog u ½ dijela), dok je na preostalom dijelu nekretnine od 2/4 idealna dijela upisana njihova majka JZ,

- da je između stranaka vođen izvanparnični postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice i to na način da se nekretnina – prvi kat s pripadajućim dijelom dvorišta i garaže razvrgava civilnom diobom,

- da joj tijekom trajanja navedenog postupka do pravomoćnosti odluke donesene u istome drugotuženik nije omogućavao ulaz u posjed nekretnine kako bi istu koristila skladno svom suvlasničkom udjelu, već je suprotno tome cjelokupni opseg njezinog suvlasničkoga dijela isključivo koristio drugotuženik sa svojom obitelji, između ostalog sa prvotuženicom,

- da je drugotuženik po primitku drugostupanjske odluke u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice, umjesto dobrovoljnog izvršenja sudske odluke svoj suvlasnički udio prenio na prvotuženicu, učinjenim darovanjem od 24. studenog 2010. i Aneksa od 21. ožujka 2011.,

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka proizlazi:

- da je nekretnina izgrađena na području Zameta u [adresa], u dijelu dobre izvedenosti komunalne infrastrukture na koju je objekt priključen te da je smještena uz asfaltiranu prometnicu s pristupom vozilima, dok je parkiranje riješeno u dvorištu kuće,

- da se radi o kući koja se sastoji od suterena, prizemlja te prvoga kata, koja nije etažirana, a koja je sagrađena 70-tih godina 20. stoljeća,

- da je na istoj je stara fasadna žbuka te da se krovni pokrov od crijepa te odvođenje oborinske vode olucima od lima koje nagriza hrđa, a u jednom dijelu i nedostaje tako da više nema svoju funkciju u cjelini,

- da su na stanu na prvome katu vidljivi tragovi vlage kao posljedica propuštanja krova i da se u stanu koristi grijanje na kruta goriva,

- da vanjska i unutarnja stolarija je izvorno drvena, a na prozorima i balkonskim vratima su drvene dotrajale rolete ponegdje napukle,

- podovi u stanu su pokriveni keramičkim pločicama, odnosno lakiranim parketom,

- da je na balkonu stana željezna hrđava ograda, dok je pod beton bez završnog sloja,

- da je uz kuću na njezinoj desnoj strani izveden prizemni zidani objekt koji se vodi pod nazivom "garaža" iako je to u naravi u funkciji pomoćnog objekta, odnosno gospodarske zgrade koja se sastoji od tri prostora, a prva dva prostora su spremišta koja se nalaze ispod betonske ploče i koja se koristi kao terasa predmetnog stana na prvome katu, dok se treći prostor spremišta sastoji od tri dijela te je u jednom sanitarni čvor koji zbog puknuća dovodne cijevi više nije u funkciji,

- da je na podu navedenih prostora dijelom linoleum, obloga od dasaka te pločice, dijelom s betonom, stolarija je stara drvena,

- da je utvrđena korisna vrijednost površina 121,98 m2,

- da je procjena visine tržišne najamnine stana rađena prema odredbama ZPVN-a i Pravilnika te je odabrana poredbena metoda kojom se vrijednost određuje iz najmanje tri ugovorenih cijena najamnine poredbenih nekretnina,

- da visina ukupne tržišne najamnine stana na prvome katu sa pomoćnim objektom i pripadnim dijelom dvorišta za utuženo vremensko razdoblje iznosi 100.788,40 kn,

- da je prilikom izračuna izvršeno umanjenje jedinične cijene najma te procjenjivanje nekretnine u odnosu na poredbene, a što je i navedeno u tabličnom prikazu nalaza,

- da se koeficijenti prilagodbe odnose na starost izvedenosti, razne druge nepovoljnosti i nepovoljnosti predmetne nekretnine,

- da je stanje pomoćnih objekata i nivo opremljenosti u nalazu valorizirano sa koeficijentima propisanim Pravilnikom o metodama procjene vrijednosti nekretnine te da se tako izračunavala njihova korisna vrijednost i nakon zbrajanja svela na stambeni prostor,

- da je došlo do promjene u metodologiji koju su vještaci dužni cijeniti s obzirom da je 2015. po prvi puta donesena zakonska regulativa u pogledu vještačenja za vještaka građevinske struke, s obzirom da su do tada vještaci koristili formule koje potječu iz 30-tih godina 20. stoljeća i tako tijekom rada stvarali vlastite arhive, vlastite koeficijente jer isti nisu bili regulirani pozitivnim propisima, a s obzirom na mogućnost zlouporabe 2015. donosi se nova regulativa koju su vještaci građevinske struke dužni cijeniti.

8. Slijedom navedenog prvostupanjski sud zaključuje:

- da je tužiteljica dokazala da u kritičnom razdoblju na koje se odnosi njezin zahtjev nije bila u suposjedu prijepora, već da je cjelokupni prostor što obuhvaća njezin suvlasnički udio koristila obitelj tuženika 1. i 2., a da je isti korišten je za stanovanje, odnosno odlaganje predmeta kada govorimo o objektima unutar dvorišta,

- da ovakav način korištenja prijepora od strane tuženika i članova obitelji je kontinuiran kroz dugo vremensko razdoblje koje polazi od trenutka nastupa smrti pravnog prednika tužiteljice i drugotuženika,

- da se radi o stanu u kojem stanuje obitelj tuženika i koja u istome zadovoljava sve svoje životne potrebe, a da u stanu koriste kuhinju i sanitarni dio, kao i tri sobe i to za dnevni boravak, odnosno kao spavaće sobe,

- da iz navedenoga slijeda proizlazi da cjelokupni prostor stana na prvome katu obitelj tuženika 1. i 2. koristi za namjenu stanovanja te da niti jedan segment u stanu nije neiskorišten od istih,

- da su između stranaka odnosi narušeni, slaba je komunikacija, što vodi zaključku da nije prisutna namjera i volja zajedničkog korištenja predmetnoga stana od strane stranaka u postupku,

- da je takav slijed i neživotan s obzirom da bi u slučaju suposjeda tužiteljice ista koristila, odnosno boravila u prostoru kojeg koriste sami tuženici, a čiji međusobni odnos je dugi niz godina narušen,

- da glede čvrstih objekata u dvorištu, kao i terase, tijekom postupka je utvrđeno da su navedeni segmenti također korišteni od strane tuženika i članova njihove obitelji u smislu upražnjavanja potreba stanovanja bilo u vidu odmora na terasi ili pohrane različitih predmeta i sadržaja u čvrstim objektima,

- da niti jedan dio u suvlasništvu tužiteljice i sada prvotuženice nije nekorišten za potrebe stanovanja i življenja tuženika i članova obitelji,

- da suposjed tužiteljice i tuženika s članovima obitelji na tom segmentu nije moguć i da bi se radilo o neživotnom rješenju,

- da unatoč činjenici da drugotuženik više nije suvlasnik ¼ predmetnog segmenta kuće i objekata uz kuću, već je aktom darovanja to prenio na prvotuženicu to ne umanjuje činjenicu da se isti i nadalje za svoje osobne potrebe življenja koristi navedenom ¼ dijela nekretnine u suvlasništvu tužiteljice, a to vodi zaključku da je drugotuženik suposjednik u odnosu na suvlasnički dio predmetne nekretnine, kao i prvotuženica ujedno upisana suvlasnica,

- da je utvrđena tržišna vrijednost najamnine za predmetni stan na prvom katu stambene kuće s pomoćnim objektima i pripadnim dijelom dvorišta za utuženo vremensko razdoblje o kojem se vještak izjasnio, a koja je sveukupno iznosila 100.788,40 kn,

- da se radi o sumarnom prikazu visine za cjelokupno razdoblje i to za 2/4 dijela nekretnine,

- da cijeneći suvlasnički udio tužiteljice od ¼ dijela na predmetnoj nekretnini, istoj pripada naknada u visini od 50.394,30 kn za cjelokupno razdoblje kako je to tužiteljica potraživala konačno postavljenim zahtjevom,

- da je tužiteljica svoj zahtjev ispravno postavila potražujući pojedinačni mjesečni iznos najamnine za utuženo razdoblje unutar cjelokupnog iznosa od 50.394,30 kn,

- da je visina dosuđene naknade u skladu sa trošnošću cjelokupne nekretnine, uporabnoj vrijednosti svakog pojedinoga dijela (stan, terasa, pomoćni objekti), a o čemu se vještak decidirano izjasnio

te primjenom odredbe čl. 1120. i 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05. 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje ZOO) presudio kao u izreci pobijane odluke.

9. Sud prvog stupnja pravilno je zaključio da tužiteljici pripada naknada za koristi za koju tvrdi da su ju tuženici imali za vrijeme dok su bili u isključivom posjedu predmetne nekretnine.

10. Suprotno navodima tuženika, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio činjenično stanje te nije prihvatio iskaz tuženika jer je isti u suprotnosti s preostalim dokazima. Naime, teret dokaza da je tužiteljica zahtijevala predaju navedene nekretnine u posjed te naknadu za koristi u utuženom razdoblju upravo je na tužiteljici – dakle tužiteljica je bila dužna dokazati da je od tuženika zahtijevala predaju u (su)posjed te da ih je pozvala na isplatu traženih koristi, a što je ista i dokazala.

11. Pravni položaj poštenog i nepoštenog posjednika propisan je odredbama čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZVDSP-a.

12. Prema odredbi čl. 164. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 - dalje: ZV) pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pri tom oštećeno ili uništeno. Odredbom čl. 165. st. 1. ZVDSP propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, dok je st. 6. istoga čl. propisano da od časa kada je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjerenom onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.

13. Nadalje, prema odredbi čl. 18. st. 3. ZVDSP posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, dok prema st. 4. istoga članka ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kada je primio tužbu.

14. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, dok sukladno st. 2. istog čl. pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

15. Odredbom čl. 1120. ZOO propisano je da kada je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.

16. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela od 26. listopada 2009. glede pitanja primjene i tumačenja odredbe čl. 1120. ZOO (uporaba tuđe stvari u svoju korist) te pitanje primjene i tumačenja odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZVDSP (pravni položaj poštenog i nepoštenog posjednika) zauzeo pravno shvaćanje: ''Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZVDSP, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. ZOO, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje.''

17. Dakle, kada neka osoba posjeduje tuđu stvar ili tuđi suvlasnički dio stvari plaćanje vrijednosti postignute koristi u smislu odredbe čl. 1120. ZOO moguće je samo u slučaju kada je nekretnina ili neka druga stvar uporabljena na način da je promijenila identitet zbog čega nije moguće ili nije gospodarski opravdano vraćanje te nekretnine ili neke druge stvari, dok u situaciji kada je moguća predaja nekretnina ili stvari u posjed ili suposjed, naknada koristi prosuđuje se prema odredbama čl. 164. i čl. 165. ZVDSP.

18. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske je na drugoj sjednici Građanskog odjela održane 1. ožujka 2021. zauzeo pravno shvaćanje:

"U odnosima između suvlasnika (vlasnika i posjednika), kada jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju (su)vlasništva stvari primjenjuju se odredbe čl. 164. i 165. ZVDSP."

"U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZVDSP, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari.

Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari."

19. Stoga, kada se uzme u obzir pravilno činjenično utvrđenje prvostupanjskog suda da se tuženici u posjedu 1/4 predmetne nekretnine nalazili bez pravne osnove, tuženici su u pogledu tog dijela nekretnine nepošteni posjednici. S obzirom da je prema odredbama čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZVDSP nepošteni posjednik dužan naknaditi koristi, ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku, a što je u konkretnoj pravnoj stvari slučaj, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je zaključio da tužiteljica ima pravo na naknadu za korištenje njezinog suvlasničkog dijela.

20. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima navode „zašto bi tuženici osiguravali nešto tužiteljici nešto što ih ona niti ne traži?!?“ valja navesti da se odgovor na to pitanje nalazi u gornje navedenim propisima.

21. Pogrešno je pozivanje tuženika u žalbi na sudsku praksu kojom je presuđeno da pošteni posjednik ne treba dati naknadu za to što je stvar upotrebljavao i od nje imao koristi iz razloga što se ista odnosi na poštenog posjednika, a što u ovoj pravnoj stvari nije slučaj.

22. U odnosu na žalbene navode kojima se osporava visina dosuđenog tužbenog zahtjeva valja navesti da je u svom nalazu vještak građevinske struke prilikom procjene visine tržišne najamnine predmetne nekretnine uzeo u obzir sve elemente na koje se u žalbi upućuje.

23. Odluka o troškovima pravilna je i zakonita i u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a, time da tuženici određeno niti ne prigovaraju načinu obračuna te broju i vrstama radnji za koje je dosuđen parnični trošak, a ovaj sud na pravilnost iste ne pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

24. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

Zagreb, 14. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević