Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-462/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J EŠ E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Željke Rožić Kaleb člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Gradišek člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Leana Modrušan, odvjetnica u Puli, protiv tuženika OTB banka d.d. sa sjedištem u Splitu, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kojeg zastupa punomoćnik Alan Alagić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Goran Veljović, Merima Ibrahimović, Ivana Bilić Komparić, Vladimir Veljović i Alan Alagić u Puli, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude i rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu, poslovni broj P-43/2020-24 od 8. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja ZŽ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu, poslovni broj P-43/2020- 24 od 8. rujna 2022. u pobijanom dijelu pod točkom II izreke.

II Odbija se žalba tuženika OTP banka d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu, poslovni broj P-43/2020- 24 od 8. rujna 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I izreke.

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe tužitelja ZŽ i tuženika OTP banka d.d. kao neosnovane i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu, poslovni broj P-43/2020-24 od 8. rujna 2022. u pobijanom dijelu pod točkom II izreke kojim je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

"I. Utvrđuju se ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovoru o kreditu broj: [broj kredita], kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 30.11.2006.god. a kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, sadržane u odredbi čl. 1.1. koja glasi: « … na dan isplate... », u odredbi čl.1.2. koja glasi: « Ugovorne strane su suglasne da iznos kredita utvrđen i obračunat u stranoj valuti predstavlja obvezu Korisnika kredita iz ovog ugovora. », u odredbi čl.1.3. koja glasi: « Ugovorne strane su suglasne da se iznosi isplata kredita i otplata (obveze) kredita u kunama obračunavaju primjenom valutne klauzule. » te u odredbi čl.1.4. koja glasi: « Svaki će se povrat, izvršen u kunama, obračunavati u CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF na dan uplate anuiteta. » pa stoga navedene odredbe ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 67.421,37 kuna (šezdeset sedam tisuća četiristo dvadeset jednu kunu i trideset sedam lipa) 8.948,35 eura (osam tisuća devetsto četrdeset osam eura i trideset pet centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 19,47 kuna / 2,58 eura od 01.04.2008. pa do isplate

- na iznos od 154,30 kuna / 20,48 eura od 4.11.2008. pa do isplate,

- na iznos od 28,91 kuna / 3,84 eura od 12.11.2008. pa do isplate,

- na iznos od 64,43 kuna / 8,55 eura od 5.12.2008. pa do isplate,

- na iznos 458,53 kuna / 69,86 eura od 06.03.2009. pa do isplate,

- na iznos 29,03 kuna / 3,85 eura od 21.04.2009. pa do isplate,

- na iznos od 57,85 kuna / 7,68 eura od 05.05.2009. pa do isplate,

- na iznos od 366,11 kuna / 48,59 eura od 11.06.2009. pa do isplate,

- na iznos od 48,10 kuna / 6,38 eura od 18.05.2009. pa do isplate,

- na iznos od 35,77 kuna / 4,75 eura od 25.05.2009. pa do isplate,

- na iznos od 217,23 kuna / 28,83 eura od 30.05.2009. pa do isplate,

- na iznos od 96,5 kuna / 12,81 eura od 02.06.2009. pa do isplate,

- na iznos od 357,46 kuna / 47,44 eura od 04.06.2009. pa do isplate,

- na iznos od 0,01 kuna / 0,001 eura od 16.06.2009. pa do isplate,

- na iznos od 1,87 kuna / 0,25 eura od 01.07.2009. pa do isplate,

- na iznos od 65,98 kuna / 8,75 eura od 02.07.2009. pa do isplate,

- na iznos od 79,76 kuna / 10,58 eura od 16.07.2009. pa do isplate,

- na iznos od 83,9 kuna / 11,13 eura od 04.08.2009. pa do isplate,

- na iznos od 51,40 kuna / 6,82 eura od 17.08.2009. pa do isplate,

- na iznos od 96,30 kuna / 12,78 eura od 02.09.2009. pa do isplate,

- na iznos od 37,10 kuna / 4,92 eura od 16.09.2009. pa do isplate,

- na iznos od 76,21 kuna / 10,11 eura od 02.10.2009. pa do isplate,

- na iznos od 38,91 kuna / 5,16 eura od 16.10.2009. pa do isplate,

- na iznos od 51,37 kuna / 6,82 eura od 29.10.2009. pa do isplate,

- na iznos od 25,59 kuna / 3,40 eura od 31.10.2009. pa do isplate,

- na iznos od 64,19 kuna / 8,52 eura od 03.11.2009. pa do isplate,

- na iznos od 55,93 kuna / 7,42 eura od 17.11.2009. pa do isplate,

- na iznos od 98,29 kuna / 13,05 eura od 02.12.2009 pa do isplate,

- na iznos od 40,72 kuna / 5,40 eura od 16.12.2009. pa do isplate,

- na iznos od 102,19 kuna / 13,56 eura od 05.01.2010. pa do isplate,

- na iznos od 84,76 kuna / 11,25 eura od 18.01.2010. pa do isplate,

- na iznos od 121,23 kuna / 16,09 eura od 02.02.2010. pa do isplate,

- na iznos od 93,36 kuna / 12,39 eura od 03.02.2010. pa do isplate,

- na iznos od 122,35 kuna / 16,24 eura od 02.03.2010. pa do isplate,

- na iznos od 93,21 kuna / 12,37 eura od 03.03.2010. pa do isplate,

- na iznos od 192,32 kuna / 25,53 eura od 02.04.2010. pa do isplate,

- na iznos od 104,01 kuna / 13,80 eura od 15.04.2010. pa do isplate,

- na iznos od 80,26 kuna / 10,65 eura od 16.04.2010. pa do isplate,

- na iznos od 120,27 kuna / 15,96 eura od 04.05.2010. pa do isplate,

- na iznos od 128,03 kuna / 16,99 eura od 14.05.2010. pa do isplate,

- na iznos od 119,77 kuna/ 15,90 eura od 17.05.2010. pa do isplate,

- na iznos od 195,32 kuna / 25,92 eura od 02.06.2010. pa do isplate,

- na iznos od 136,41 kuna/ 18,10 eura od 15.06.2010. pa do isplate,

- na iznos od 166,00 kuna / 22,03 eura od 15.07.2010. pa do isplate,

- na iznos od 270,36 kuna / 35,88 eura od 23.07.2010. pa do isplate,

- na iznos od 257,25 kuna / 34,14 eura od 03.08.2010. pa do isplate,

- na iznos od 343,33 kuna / 45,57 eura od 13.08.2010. pa do isplate,

- na iznos od 350,09 kuna/ 46,46 eura od 02.09.2010. pa do isplate,

- na iznos od 221,51 kuna / 29,40 eura od 15.09.2010. pa do isplate,

- na iznos od 233,40 kuna / 30,98 eura od 16.09.2010. pa do isplate,

- na iznos od 84,65 kuna / 11,23 eura od 04.10.2010. pa do isplate,

- na iznos od 368,19 kuna / 48,87 eura od 15.10.2010. pa do isplate,

- na iznos od 383,78 kuna / 50,94 eura od 16.10.2010. pa do isplate,

- na iznos od 230,16 kuna / 30,55 eura od 18.10.2010. pa do isplate,

- na iznos od 235,70 kuna / 31,28 eura od 03.11.2010. pa do isplate,

- na iznos od 408,16 kuna / 54,17 eura od 15.11.2010. pa do isplate,

- na iznos od 311,17 kuna / 41,30 eura od 02.12.2010. pa do isplate,

- na iznos od 226,81 kuna / 30,10 eura od 15.12.2010. pa do isplate,

- na iznos od 343,57 kuna / 45,60 eura od 16.12.2010. pa do isplate,

- na iznos od 435,61 kuna / 57,82 eura od 30.12.2010. pa do isplate,

- na iznos od 435,59 kuna / 57,81 eura od 04.01.2011. pa do isplate,

- na iznos od 179,36 kuna / 23,81 eura od 17.01.2011. pa do isplate,

- na iznos od 158,70 kuna / 21,06 eura od 18.01.2011. pa do isplate,

- na iznos od 380,89 kuna / 50,55 eura od 02.02.2011. pa do isplate,

- na iznos od 215,23 kuna / 28,57 eura od 15.02.2011. pa do isplate,

- na iznos od 291,45 kuna /38,68 eura od 16.02.2011. pa do isplate,

- na iznos od 378,57 kuna / 50,24 eura od 02.03.2011. pa do isplate,

- na iznos od 220,60 kuna / 29,28 eura od 15.03.2011. pa do isplate,

- na iznos od 47,54 kuna / 6,31 eura od 16.03.2011. pa do isplate,

- na iznos od 1,51 kuna / 0,20 eura od 05.04.2011. pa do isplate,

- na iznos od 207,70 kuna / 27,57 eura od 06.04.2011. pa do isplate,

- na iznos od 260,01 kuna / 34,51 eura od 15.04.2011. pa do isplate,

- na iznos od 950,31 kuna / 126,13 eura od 16.05.2011. pa do isplate,

- na iznos od 113,35 kuna / 15,04 eura od 24.05.2011. pa do isplate,

- na iznos od 1.049,24 kuna / 139,26 eura od 15.06.2011. pa do isplate,

- na iznos od 1.295,07 kuna / 171,88 eura od 15.07 2011. pa do isplate,

- na iznos od 1.477,90 kuna / 196,15 eura od 16.08.2011.pa do isplate,

- na iznos od 22,67 kuna / 3,01 eura od 25.08. 2011.pa do isplate,

- na iznos od 1.168,45 kuna / 155,08 eura od 15.09.2011.pa do isplate,

- na iznos od 942,54 kuna / 125,10 eura od 17.10. 2011.pa do isplate,

- na iznos od 950,46 kuna / 126,15 eura od 15.11. 2011. pa do isplate,

- na iznos od 1.903,01 kuna / 252,57 eura od 23.11.2011.pa do isplate,

- na iznos od 692,06 kuna / 91,85 eura od 14.12.2011.pa do isplate,

- na iznos od 902,18 kuna / 119,74 eura od 15.12.2011.pa do isplate,

- na iznos od 307,48 kuna / 40,81 eura od 30.12.2011.pa do isplate,

- na iznos od 1.080,50 kuna / 143,41 eura od 16.01.2012 .pa do isplate,

- na iznos od 1.141,23kuna / 151,47 eura od 15.02.2012.pa do isplate,

- na iznos od 1.105,66 kuna / 146,75 eura od 15.03.2012.pa do isplate,

- na iznos od 1.095,24 kuna / 145,36 eura od 16.04.2012.pa do isplate,

- na iznos od 1.052,67kuna / 139,71 eura od 15.05.2012.pa do isplate,

- na iznos od 1.178,07 kuna / 156,36 eura od 15.06.2012.pa do isplate,

- na iznos od 99,88 kuna / 13,26 eura od 21.06.2012. pa do isplate,

- na iznos od 1.247,97 kuna / 165,63 eura od 16.07.2012. pa do isplate,

- na iznos od 1.228,16 kuna / 163,00 eura od 16.08.2012.pa do isplate,

- na iznos od 44,61 kuna / 5,92 eura od 22.08.2012.pa do isplate,

- na iznos od 1.071,97 kuna / 142,27 eura od 17.09.2012.pa do isplate,

- na iznos od 1.138,33 kuna / 151,08 eura od 15.10.2012.pa do isplate,

- na iznos od 239,65 kuna / 31,81 eura od 02.11.2012.pa do isplate,

- na iznos od 328,72 kuna / 43,63 eura od 12.11.2012.pa do isplate,

- na iznos od 1.030,30 kuna / 136,74 eura od 15.11.2012.pa do isplate,

- na iznos od 1.238,35 kuna / 164,36 eura od 17.12.2012.pa do isplate,

- na iznos od 38,65 kuna / 5,13 eura od 02.01.2013. pa do isplate,

- na iznos od 388,55 kuna / 51,57 eura od 10.01.2013.pa do isplate,

- na iznos od 1.149,87 kuna / 152,61 eura od 15.01.2013. pa do isplate,

- na iznos od 590,49 kuna / 78,37 eura od 05.02.2013.pa do isplate,

- na iznos od 1.121,60 kuna / 148,86 eura od 13.02.2013.pa do isplate,

- na iznos od 474,77kuna / 63,01 eura od 15.02.2013.pa do isplate,

- na iznos od 1.044,72 kuna / 138,66 eura od 15.03.2013.pa do isplate,

- na iznos od 1.058,83 kuna / 140,53 eura od 15.04.2013.pa do isplate,

- na iznos od 394,23 kuna / 52,32 eura od 10.05.2013.pa do isplate,

- na iznos od 1.028,92 kuna / 136,56 eura od 15.05.2013.pa do isplate,

- na iznos od 910,05 kuna / 120,78 eura od 10.06.2013. pa do isplate,

- na iznos od 373,57 kuna / 49,58 eura od 17.06.2013.pa do isplate,

- na iznos od 978,40kuna / 129,85 eura od 10.07.2013.pa do isplate,

- na iznos od 243,00kuna / 32,25 eura od 15.07.2013.pa do isplate,

- na iznos od 862,22 kuna / 114,44 eura od 09.08.2013.pa do isplate,

- na iznos od 51,01 kuna / 6,77 eura od 12.08.2013.pa do isplate,

- na iznos od 358,76 kuna / 47,61 eura od 16.08.2013. pa do isplate,

- na iznos od 1.109,48 kuna/ 147,25 eura od 10.09.2013.pa do isplate,

- na iznos od 46,84 kuna / 6,22 eura od 11.09.2013. pa do isplate,

- na iznos od 153,37 kuna / 20,35 eura od 16.09. 2013.pa do isplate,

- na iznos od 953,53 kuna /126,55 eura od 10.10.2013.pa do isplate,

- na iznos od 370,37 kuna / 49,16 eura od 14.10.2013. pa do isplate,

- na iznos od 32,99 kuna / 4,38 eura od 15.10.2013.pa do isplate,

- na iznos od 445,43 kuna / 59,12 eura od 08.11.2013.pa do isplate,

- na iznos od 367,90 kuna / 48,83 eura od 15.11.2013.pa do isplate,

- na iznos od 102,80kuna / 13,64 eura od 12.12. 2013.pa do isplate,

- na iznos od 384,80kuna / 51,07 eura od 16.12.2013.pa do isplate,

- na iznos od 405,72 kuna / 53,85 eura od 20.12.2013.pa do isplate,

- na iznos od 100,76 kuna /13,37 eura od 14.01.2014.pa do isplate,

- na iznos od 378,79 kuna / 50,27 eura od 15.01.2014.pa do isplate,

- na iznos od 111,48 kuna / 14,79 eura od 11.02.2014.pa do isplate,

- na iznos od 381,16 kuna / 50,59 eura od 17.02.2014.pa do isplate,

- na iznos od 2.647,20 kuna / 351,34 eura od 01.03.2014. pa do isplate,

- na iznos od 140,08 kuna / 18,59 eura od 11.03.2014.pa do isplate,

- na iznos od 1.153,28 kuna / 153,07 eura od 17.03.2014.pa do isplate,

- na iznos od 723,33 kuna / 96,00 eura od 01.04.2014.pa do isplate,

- na iznos od 140,37 kuna / 18,63 eura od 10.04.2014. pa do isplate,

- na iznos od 1.180,28 kuna / 156,65 eura od 14.04.2014. pa do isplate,

- na iznos od 148,24 kuna / 19,67 eura od 13.05. 2014.pa do isplate,

- na iznos od 356,64 kuna / 47,33 eura od 15.05.2014.pa do isplate,

- na iznos od 1.102,04 kuna / 146,26 eura od 17.05.2014. pa do isplate,

- na iznos od 480,83 kuna / 63,82 eura od 02.06. 2014. pa do isplate,

- na iznos od 895,70kuna / 118,88 eura od 10.06.2014.pa do isplate,

- na iznos od 349,44 kuna / 46,38 eura od 16.06.2014.pa do isplate,

- na iznos od 382,35 kuna / 50,75 eura od 30.06.2014.pa do isplate,

- na iznos od 874,04 kuna / 116,01 eura od 10.07.2014.pa do isplate,

- na iznos od 420,10kuna / 55,76 eura od 15.07.2014.pa do isplate,

- na iznos od 257,16 kuna/ 34,13 eura od 08.08.2014.pa do isplate,

- na iznos od 410,64 kuna / 54,50 eura od 14.08.2014.pa do isplate,

- na iznos od 52,53 kuna / 6,97 eura od 26.08.2014. pa do isplate,

- na iznos od 195,72 kuna / 25,98 eura od 10.09.2014.pa do isplate,

- na iznos od 512,89 kuna / 68,07 eura od 11.09.2014.pa do isplate,

- na iznos od 347,82 kuna / 46,16 eura od 15.09.2014.pa do isplate, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05) za period do 31.07.2015.god., te od 01.08.2015.god. pa do konačne isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o kreditu [broj kredita], kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 30.11.2006. god., pa stoga predmetni ugovor ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 613.043,14 kuna (šesto trinaest tisuća četrdeset tri kune i četrnaest lipa)/ 81.364,81 eura (osamdeset jednu tisuću tristo šezdeset četiri eura i osamdeset jedan centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 30.11.2021.god. do isplate, po topi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Utvrđuje se ništetnim Raskid ugovora o kreditu broj [broj kredita], izjavljen od strane tuženika dana 26.09.2014.god., stoga navedena odluka ne proizvodi nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

IV. Utvrđuje se da je Ugovoru o kreditu broj: [broj kredita] kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 30.11.2006.god. i dalje na snazi te da proizvodi pravne učinke za ugovorne strane."

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja je odlučeno:

"I. Dopušta se preinaka tužbe od 23. prosinca 2021.

II. Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 43.542,68 kuna (četrdeset tri tisuće petsto četrdeset dvije kune i šezdeset osam lipa) / 5.779,11 eura (pet tisuća sedamsto sedamdest devet eura i jedanaest centi).

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom II izreke kao i rješenja u dijelu pod točkom II izreke glede odluke o parničnom trošku žali se tužitelj zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, prvostupanjske odluke u pobijanom dijelu preinačiti, uz naknadu troškova žalbe.

2.1. Tuženik se prema obrazloženju žalbe žali protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom I izreke te prvostupanjskog rješenja u dijelu pod točkom II izreke za parnični trošak zbog pogrešne primjene materijalnog prava, nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te bitnih povreda odredbi parničnog postupka i predlaže prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalbe su neosnovane.

4. Ispitujući presudu i rješenje suda prvog stupnja kao i postupak koji im je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP a budući da je prvostupanjska presuda jasna te se može ispitati, nije počinjena niti bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza i to svih koje su stranke predložile, budući da na ročištu održanom 2. svibnja 2022. osim prijedloga za spajanje predmeta prvostupanjskog suda poslovni broj P-179/22 na predmetni spis, nisu imali daljnjih dokaznih prijedloga, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim Ugovora o kreditu br. [broj kredita] kojega su nesporno tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 30. studenog 2006. (dalje: Ugovor o kreditu) te isplatu preplaćenog u ispunjenju tog ugovora u svoti od 613.043,14 kuna/81.364,81 eura sa kamatama tekućim od 30. studenog 2021. pa do isplate stoga, što bi proglašenjem Ugovora ništetnim za tužitelja nastalo subjektivno pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja Ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je Ugovor ništetan.

6.1. Sukladno odredbi čl. 188. st. 2. ZPP tužitelj postavlja eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim traži utvrditi ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka u Ugovoru o kreditu jer se radi o nepoštenoj a time i ništetnoj ugovornoj odredbi kao i zahtjev za isplatu preplaćenog u ispunjenju tih odredbi i zahtjev na utvrđenje ništetnim Raskida ovog Ugovora izjavljenog po tuženiku 26. rujna 2014. te utvrđenje da je Ugovor o kreditu i dalje na snazi i proizvodi pravne učinke za ugovorne strane.

7. Prvostupanjski sud prihvaća eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnim odredbi o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržanih u Ugovoru o kreditu, upućujući na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. gdje je pravomoćno presuđeno da je tuženik u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako, što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak odnosno, upućujući na presude donijete povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava zbog toga, što je Ugovor o kreditu potrošački ugovor sa nepoštenom ugovornom odredbom o valutnoj klauzuli a potom na temelju nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka sudi pozitivnu preplatu koja je nastala naime tečajne razlike u svakome mjesečnom anuitetu za koji je banka teretila korisnika kredita, tužitelja.

8. Prvopostavljeni tužbeni zahtjev tužitelja prvostupanjski sud odbija jer, iako su odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene i time ništetne one ne čine bitne elemente Ugovora o kreditu pri čemu primjenjuje odredbu čl. 87. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03, 46/07 i 79/07 - dalje: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu a gdje je propisano da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

8.1. Tako zaključuje da se Ugovor o kreditu može održati na snazi unatoč tome što su pojedine odredbe tog Ugovora utvrđene ništetnim što nije u suprotnosti s člankom 6. Direktive Vijeća EEZ/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima od 5. travnja 1993.

9. I naposlijetku, odbija i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži utvrditi ništetnim Raskid Ugovora o kreditu od 26. rujna 2014. jer stranke mogu ugovoriti da banka može jednostrano raskinuti ugovor prije isteka roka ako korisnik kredita ne plati u roku dospjeli obrok ili dospjelu naknadu ili postaje trajnije nesposoban vraćati kredit pa u tom slučaju dospijeva odmah na naplatu neotplaćeni iznos kredita sa pripadajućim kamatama, naknadama i troškovima, što je ugovoreno čl. 10. Ugovora o kreditu a ne radi se o odredbi koja je suprotna čl. 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/2018., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO).

10. Tužitelj u žalbi u prvom redu ističe žalbeni razlog relativno bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi čl. 188. ZPP ukazujući da je sud trebao najprije odlučiti o prvopostavljenom zahtjevu a tek potom o sljedećem.

11. Ovaj žalbeni razlog nije osnovan budući da je, iako je odredbom čl. 188. st. 2. ZPP propisano kako tužitelj može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi tako da sud sljedeći o tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan, prvostupanjski sud dijelom svoje odluke pod točkom II izreke našao i odlučio kako je tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnim cjelovitog Ugovora o kreditu kao i Raskida Ugovora neosnovan čime je odlučio o svim zahtjevima iz tužbe a činjenica da je odlučeno o jednom od sljedećih zahtjeva tužitelja pod točkom I izreke, ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijane prvostupanjske presude pa nije počinjena niti bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP istaknuta u žalbi tužitelja.

12. Odredbom članka 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP, dok je u članku 502.c ZPP propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz članka 502.a stavka 1. ZPP.

13. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 1279/2022-2 od 14. veljače 2023. je u odnosu na postavljeno pitanje: može li se sud, pozivajući se na ništetnost spornih ugovornih odredbi, u postupku pozivati na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz Kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača i ne provesti u individualnom postupku dokaze predložene po tuženiku zauzeo odgovor kako je suprotan odredbi čl. 81. st. 4. ZZP kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka (radnika revidenta) koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.

14. Saslušanjem tužitelja i svjedoka ĐŽ je utvrđeno kako je Ugovor o kreditu sklopljen za dovršetak obiteljske kuće tužitelja koji prilikom njegova sklapanja nije bio upozoren na bilo kakve moguće promjene već je čak vršen određeni pritisak po djelatnicima tuženika na zaključenje predmetnog ugovora u valuti CHF.

14.1. Budući da tuženik radi utvrđenja činjenice pojedinačnog pregovaranja o odredbama Ugovora o kreditu nije predlagao dokaze, nije ostvaren žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kojega ističe tuženik tvrdnjom kako sud nije proveo test nepoštenosti spornih ugovornih odredbi te da presuda ne sadrži konkretne navode suda koje je činjenice utvrđivao niti o kakvoj se značajnoj neravnoteži radi.

15. Pravnim utvrđenjima iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu, gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. je utvrđeno, da su banke u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime je postupljeno suprotno odredbama čl. 81. i 82. ZZP.

16. Budući da je pravno utvrđenje iz ove presude takvo da se odnosi na ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a takav je upravo sadržaj odredbi Ugovora o kreditu označenih u eventualno kumuliranom zahtjevu , neosnovani su žalbeni navodi kojima tuženik upućuje da se na ove odredbe ne odnosi presuda donijeta u postupku kolektivne zaštite potrošača te da je odredbama ZOO dopušteno ugovoriti novčanu obvezu vezanu za tečaj strane valute kao i da činjenica, da je vođen kolektivni postupak ne znači i njegovu analognu primjenu na sve kredite.

17. Ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc) a prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora dok je odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koriste s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

18. Tužitelj kao korisnik kredita nije izgubio pravni interes za utvrđenje pojedinih odredbi Ugovora o kreditu ništetnim s obzirom da ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla s time, da ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Zbog toga niti činjenica da je predmetni Ugovor raskinut ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih njegovih odredbi jer se ne radi o uzroku ništetnosti koji bi predstavljao zabranu manjeg značenja u smislu odredbe čl. 326. st. 2. ZOO, s obzirom na obvezujuće učinke odluka u kolektivnom sporu.

19. Kako je tuženik sastavio predmetni Ugovor o kreditu i isključivo on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju taj Ugovor, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik nepošteni stjecatelj te u smislu odredbi čl. 1111. i čl. 1115. ZOO mora vratiti, ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

20. Tuženik također neosnovano osporava tijek zatezne kamate jer odredba čl. 1115. ZOO ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu budući da određuje kako, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva.

21. Objedinjenim pravnim shvaćanjem donijetim na sjednici Građanskog odjela VSRH 31. siječnja 2022. izraženo je Mišljenje o potrebi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke br. Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela VSRH br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. godine., te ono glasi: „Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe“.

22. Zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja nadalje glasi: „Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.“

23. Kako se zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja (prema sadržaju točke 5.) odnosi upravo na tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka a predmetna tužba je podnijeta 20. siječnja 2020. dok je pravomoćnost sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača glede ništetne i nepoštene ugovorne odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu nastupila dana 14. lipnja 2018., kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva za preplatu glede valutne klauzule je podnijet u roku propisanom odredbom čl. 225. ZOO.

24. Kondemnatorni dio kumuliranog zahtjeva je nadalje prihvaćen sukladno nalazu i mišljenju knjigovodstvenog vještaka, izrađenom sukladno odredbama čl. 258. -261. ZPP, gdje je u izračunu cijenjena isključivo preplata zbog promjene tečaja odnosno, utjecaja valutne klauzule.

25. Tuženik još ističe i kako u izračunu nije uzet u obzir negativni tečaj CHF u odnosu na početno ugovoreni tijekom otplate kredita te je bilo potrebno uvažiti prigovore tuženika za razdoblja kada su anuiteti po tečaju švicarskog franka bili niži od početno ugovorenog pa je pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

26. Glede ovih navoda se ukazuje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. kojom je odgovoreno na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija tako, da u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima odnosno, negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita zbog čega nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika koji označene prigovore ili protutužbu nije stavio.

27. Tuženik je podneskom od 21. siječnja 2022. ukazao na sumnju u pravilnost danog mišljenja i prigovorio nalazu i mišljenju knjigovodstvenog vještaka samo zbog toga što se kod izračuna preplate po tečaju ne mogu isključiti negativne razlike jer bit izračuna svake preplate po kreditu je, da se nađu razlike između onoga što je klijent platio i koliko bi platio da nije bilo nikakvih promjena po kreditu te se tako njegove primjedbe ne odnose na izračun vještaka zbog kojega bi vještak trebao usmeno obrazložiti svoj nalaz i mišljenje. Kako je ovakav prigovor ponovio i na ročištu održanom 27. siječnja 2022. ukazujući da je vještak izostavila negativne svote u odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev a ne i na izračun vještaka, nije počinjena relativno bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP u svezi odredbi čl. 260. st. 2. ZPP.

28. Glede prigovora dvostruke litispendencije kojega tuženik ponavlja u žalbi treba reći da se u ovoj parnici ne radi o ništetnosti Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu o kojemu se zahtjevu raspravlja u posebnoj parnici kod prvostupanjskog suda i što nije predmet ove parnice. Budući da je ovdje zahtjev tužitelja usmjeren na utvrđenje ništetnosti cjelovitog Ugovora o kreditu a potom kao sljedeći zahtjev ništetnost ugovornih odredbi koji se odnose na valutu otplate kredita i raskid ugovora, nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 194. st. 3. ZPP.

29. Slijedom svega iznijetog je prvostupanjski sud odluku u dijelu pod točkom I izreke donio pravilnom primjenom odredbe čl. 323. st. 1 ZOO kao i odredbe čl. 1115. ZOO pa nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika te je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I izreke.

30. Suprotno navodima žalbe tužitelja, ništetnost odredbi Ugovora o kreditu koje su bitni sastojci tog Ugovora nema za posljedicu i ništetnost cijelog Ugovora jer je to suprotno odredbi čl. 324. ZOO koja propisuje da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora, niti odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen a što je sukladno i odredbi čl. 87. st. 2. ZZP.

31. Prema odredbi čl. 322. st. 1. ZOO, ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora, ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen (čl. 324. st. 1. ZOO). Ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (st. 2. čl. 324. ZOO).

32. Ugovorom o kreditu se prema odredbi čl. 1021. ZOO banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

33. Ništetnost pojedinih odredbi Ugovora o kreditu se ne odnosi na bitne elemente ugovora o kreditu iz članka 1022. stavka 2. u vezi s člankom 1021. ZOO (iznos kredita, uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita) a ugovorna odredba o kunskom iznosu kojeg je tuženik kao banka stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita predstavlja odredbu bez koje ugovor može opstati i nije u cijelosti ništetan u slučaju ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli a ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli je i ustanovljena upravo zbog toga da bi predmetni ugovor o kreditu bio oslobođen tih odredbi.

34. Stoga Ugovor o kreditu, usprkos ništetnosti pojedinih odredbi, može opstati zbog čega je pravilno prvostupanjska odluka donijeta sukladno materijalnom pravu iz odredbi članka 21. i 22. u svezi s čl. 322. st. 1. i čl. 324. st. 2. ZOO, kada je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora i isplatu 81.364,81 eura ocijenjen neosnovanim.

35. Nasuprot navodima žalitelja, ovakvo tumačenje nije suprotno sadržaju, značenju ni pravnom domašaju odredbe članka 6. stavka 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima koje je izrazio i Sud Europske unije u predmetu broj C-118/17 (PŽ protiv ERSTE Bank Hungary Zrt, ECLI:EU:C:201:207) a i Vrhovni sud Republike Hrvatske primjerice u odlukama posl. broj: Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. te Rev-820/2023-2 od 23. travnja 2024.

36. Tako je prvostupanjskom odlukom udovoljeno ciljevima Direktive 93/13 kada je tužitelju prihvaćen zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi o valutnoj klauzuli i dosuđena preplaćena svota u vidu razlika anuiteta nastalih uslijed promjene tečaja CHF za kn tijekom otplate kredita, čime je uspostavljena ravnoteža između zahtjeva za visokom razinom zaštite potrošača s jedne stane i zahtjeva za djelotvornim funkcioniranjem tržišta i tržišnih sloboda s druge odnosno, uspostavljena primjerena ravnoteža između obveza i prava potrošača kao slabije ugovorne strane i trgovca kao jače strane ugovora a koja je ravnoteža bila narušena nepoštenim ugovornim odredbama.

37. Budući da Ugovor o kreditu može opstati i nije u cijelosti ništetan u slučaju ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli pod uvjetom da je moguća ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da one nisu postojale i da je time uspostavljena primjerena ravnoteža između zahtjeva za visokom razinom zaštite potrošača, što je ovdje slučaj s obzirom na dio prvostupanjske odluke pod točkom I izreke, nisu ostvareni žalbeni razlozi tužitelja.

38. I naposlijetku, prvostupanjski je sud zakonito odbio i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži utvrditi ništetnim Raskid Ugovora o kreditu od 26. rujna 2014. što je ugovoreno čl. 10. Ugovora o kreditu jer se ne radi o odredbi koja je suprotna čl. 322. ZOO, na primjenu koje ne utječe činjenica je li tužitelj bio neuredan platiša ili je već tada postojala preplata po kreditu u vrijeme raskida Ugovora s obzirom na početno ugovorenu kamatnu stopu i početni tečaj niti odredba čl. 10. Ugovora o kreditu predstavlja odlučnu činjenicu o kojoj sud nije odlučio.

39. Slijedom iznijetog, imajući na umu da je nalazom i mišljenjem vještaka tužitelju jasno priznata razlika uplaćena po osnovi valutne klauzule a tužitelj odbijen sa zahtjevom kojim traži razliku koja se dobije kad se od svih uplata tužitelja po kreditu odbije iznos glavnice koju je tužitelj primio od tuženika s obzirom da cjeloviti ugovor o kreditu nije ništetan, je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena pobijana prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom II izreke.

40. Odluka o parničnom trošku je nadalje donijeta pravilnom primjenom odredbe čl. čl. 154. st. 4. ZPP s obzirom na djelomični uspjeh svake stranke u ovoj parnici pa, budući da tužitelj i tuženik osporavaju ovu odluku samo stoga što drže kako je trebalo prihvatiti njihove navode u cijelosti te im priznati troškove primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, su primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijene žalbe stranaka i potvrđena prvostupanjska odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom II izreke pobijanog rješenja.

U Zagrebu 14. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Andrina Raspor Flis