Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3751/2023-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Ilijane Petyo, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, zastupan po punomoćniku Brunu Kneževiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1671/2019 od 21. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1671/2019 od 21. srpnja 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima nastalim u povodu žalbe odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 2. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] te da su nezakonite donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa slijedom čega tužitelj nije dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio nakon 26. srpnja 2005. te radi isplate na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa iznosa od 7.706,17 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom pojedinačne iznose (toč. I. izreke). Pod toč. II. izreke naloženo je tužitelju isplatiti tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.244,25 eura/9.374,80 kuna, zajedno sa zateznim kamatama od 21. srpnja 2023. do isplate.

2. Tužitelj je podnio žalbu kojom pobija presudu prvostupanjskog suda iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), predlažući preinačiti presudu, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud je na temelju čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – dalje: ZPP/11) u svezi s čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19) ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbama, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP/11 i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 2. Ugovora o kreditu te da su nezakonite donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa slijedom čega tužitelj nije dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio nakon 26. srpnja 2025., kao i zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa s osnove ništetne ugovorne odredbe, i to iznosa od 7.706,17 EUR s pripadajućim kamatama na pojedine iznose.

7. Prvostupanjski je sud svoju odluku utemeljio na sljedećim utvrđenjima:

- da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom 26. srpnja 2005. sklopio Ugovor o namjenskom kreditu kojim joj je tuženik na raspolaganje stavio kredit u kunskoj protuvrijednosti od 203.200,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF Hrvatske narodne banke važeće na dan puštanja kredita, uz rok otplate 20 godina i iznos mjesečnog anuiteta od 1.317,93 CHF u kunskoj protuvrijednosti, s ugovorenom (čl. 2.) promjenjivom kamatnom stopom koja je u trenutku ugovaranja iznosila 4,90% godišnje, kao i da su se ugovorne strane suglasile da za slučaj izmjene redovne kamatne stope korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta te se korisnik kredita obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete, a sve sukladno važećim odlukama banke,

- da je kamatna stopa rasla za vrijeme trajanja otplatnog roka te je od 1. listopada 2007. iznosila 5,55%, od 1. veljače 2008. je iznosila 6,30%, potom je od 1. srpnja 2009. iznosila 6,80%, od 1. studenoga 2010. je iznosila 6,00%, od 1. srpnja 2011. je iznosila 5,75%, a od 1. siječnja 2014. je iznosila 3,23%,

- da su stranke sklopile 31. prosinca 2015. Dodatak ugovoru o kreditu na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditu („Narodne novine“, broj 102/15 - dalje: ZID ZPK),

- da razlika između plaćenog tuženiku s osnove početno ugovorene kamate po stopi od 4,90% godišnje i svake promijenjene kamatne stope prema odlukama tuženika iznosi ukupno 58.062,15 kuna (7.706,17 EUR) te s osnove tečaja valute CHF iznosi ukupno 112.064,41 kuna (14.873,5 EUR).

8. Prvostupanjski sud smatra da je sklapanje Dodatka sukladno ZID ZPK/15 kojim su izmijenjene osnovne odredbe ugovora o kreditu, kako u pogledu valute, tako i u pogledu kamatne stope, od utjecaja na pravo tužitelja da potražuje razliku na ime preplaćene kamate, pozivajući se pri tom na odluku Vrhovnog suda RH u oglednom sporu Ć1/2019 od 4. ožujka koji je zaključio da pravomoćno utvrđenje ništetnim ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF u postupku kolektivne pravne zaštite nije od utjecaja na valjanost sporazuma o konverziji sklopljenog na osnovi ZID ZPK/15.

9. Pri tom navodi da Vrhovni sud RH ističe da je ZID ZPK/15 izvanredna, jednokratna i retroaktivna mjera odnosno intervencija zakonodavca. Svrha koju je zakonodavac ZID ZPK/15 namjeravao ostvariti i dijelom ostvario bila je postaviti trajni temelj za rješavanje problema u CHF, osigurati redovitu otplatu kreditnih zaduženja dužnika, u iznosu i pod uvjetima koji dužnika ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na vjerovnika, pri tome se vodeći načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u valuti EURO. S tim u vezi da je posebno važno da je konverzija provedena s retroaktivnim djelovanjem, što znači s djelovanjem od trenutka zaključenja ugovora i da je potrošača stavila u poziciju u kojoj bi se nalazio da je zaključio ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u valuti EUR, a da iz sadržaja Dodatka ugovora o kreditu zaključenog među strankama 31. prosinca 2015. proizlazi da su stranke člankom 1. Dodatka ugovora o kreditu potvrdile da je izračun konverzije kredita sastavljen sukladno odredbama ZID ZPK/15 te je tužitelj prihvatio izračun konverzije iako isti nije bio obvezan niti prinuđen kako je to propisano u čl. 19.e stavak 6. ZID ZPK/15. Nadalje, navodi da Vrhovni sud RH u obrazloženju zauzetog pravnog shvaćanja, a što je stav i prvostupanjskog suda, ocjenjuje da je riječ o posebnom uređenju, novoj pravnoj osnovi, i da pobuda nije bila relevantna za zaključenje konverzije, te da u tom smislu Vrhovni sud RH posebno apostrofira da su potrošači, u primjeni ZID ZPK/15 imali mogućnost izbora hoće li zaključiti ugovor o konverziji ili ne, dakle, prema ZID ZPK/15 korisnici kredita kao potrošači su mogli odbiti konverziju koju su im prethodno banke morale ponuditi.

10. Prvostupanjski sud navodi da bi korisnici kredita imali pravni interes i bili ovlašteni tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a riječ je o kondemnatornim novčanim zahtjevima, i bez obzira na sklapanje dodatka ugovoru o kreditu, ali samo u slučaju postojanja razloga eventualne nevaljanosti ugovora koji izviru iz općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju ZID ZPK/15, kao što su poslovna nesposobnost ili u slučaju onih konverzija koje nisu provedene suglasno strogim odredbama tog Zakona, koji razlozi u konkretnom slučaju nisu ostvareni, niti je na njih u postupku uopće ukazano, a kako sadržaj Dodatka ugovora o kreditu kojeg su potpisale obje stranke upravo potvrđuje da je spomenuti Dodatak sačinjen u skladu sa ZID ZPK/15, da je tužitelj kao potrošač zaključenjem Dodatka predmetnog ugovora o kreditu obeštećen.

11. Zaključno prvostupanjski sud navodi da je utvrdio da su stranke sklapanjem Dodatka ugovoru izmijenile svoj ugovorni odnos ne samo u pogledu valute, već su redefinirale i ugovorenu kamatnu stopu tako da ta odredba nije i ne može biti ništetna, te da su prilikom uračunavanja izvršenih uplata prema novom otplatnom planu uzele u obzir sve izvršene uplate, pa tako i ovdje utužene uplate, zbog čega po stavu prvostupanjskog suda tužitelj nema više pravnu osnovu za utvrđenjem ništavim odredbe čl. 2. Ugovora koja odredba se odnosi na jednostrano ovlaštenje tuženiku da izvrši promjenu stope kamate jer su tu odredbu stranke suglasno izmijenile čl. 8. Dodatka ugovora, niti za potraživanje pretplaćene kamate obračunate na temelju ništetne odredbe ugovora o kreditu odobrenog u kunskoj protuvrijednosti iznosa u CHF, odnosno ne postoji osnova u smislu čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29,18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO) za isplatu razlike između početno ugovorene kamatne stope za kredit u CHF i promijenjene kamatne stope za isti kredit u utuženom razdoblju, zbog čega je i odbio tužbeni zahtjev.

12. Međutim, prema stavu ovog drugostupanjskog suda činjenica da je kredit s valutnom klauzulom u CHF konvertiran na temelju ZID ZPK/15 u kredit u EUR ne utječe na utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi.

13. Ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane u smislu odredbe čl. 326. st. 1. ZOO, osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO (kad je zabrana manjeg značaja i u cijelosti je ugovor ispunjen, a što nije u slučaju kao kod sklapanja ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom). Činjenica sklapanja Dodatka ugovora o kreditu (sporazuma o konverziji) ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi tog Ugovora, a što je uostalom već i utvrđeno u kolektivnom sporu na temelju pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. Takav stav izražen je u više revizijskih odluka (npr. Rev 18/18 od 26. svibnja 2020., Rev 809/21od 21. prosinca 2022., Rev 1070/19 od 21. prosinca 2022.)

14. Stoga je zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda činjenično stanje nepotpuno utvrđeno.

15. Nadalje, prvostupanjski sud za svoju odluku kojom odbija zahtjev i u dijelu za utvrđenje da su nezakonite donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa slijedom čega tužitelj nije dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio nakon 26. srpnja 2006., nije dao nikakve razloge i presuda se ne može ispitati, pa je u tom dijelu ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP/11.

16. U pogledu materijalnopravnih učinaka izvršene konverzije u skladu sa ZID ZPK/15, a u slučaju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz potrošačkog ugovora o kreditu, ukazuje se na odluku Vrhovnog suda RH od 21. prosinca 2022. broj Rev 586/2019 u kojoj se navodi da je na 7. sjednici Građanskog odjela VSRH održanoj 13. i 20. prosinca 2022. zauzeto pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača, koje prihvaća i ovaj sud i koje glasi: „Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 - dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“ Navedeno pravno shvaćanje je izraženo i u odluci Vrhovnog suda Rev-925/2023 od 8. travnja 2025. prema kojem potrošač, koji je sklopio dodatak ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15, nakon sklapanja dodatka ugovoru, po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjeni kamatne stope više nema pravo na povrat više plaćenih iznosa, osim onih iznosa koji nisu bili predmet obračuna konverzije kredita u smislu članka 19.c u vezi s člankom 19.e ZID ZPK/15 (npr. zakonska zatezna kamata na razliku plaćenih pojedinih mjesečnih anuiteta).

17. U ponovnom postupku prvostupanjski sud treba prilikom donošenja odluke razmotriti sve navode i prigovore stranaka i dati razloge o svim odlučnim činjenicama, izvesti dokaze radi utvrđenja bitnih činjenica imajući u vidu izloženo pravno shvaćanje ovog suda i pravilnom primjenom materijalnog prava donijeti novu pravilnu i zakonitu odluku.

18. S obzirom da obveza naknade troškova ovisi o konačnoj odluci o sporu, ukinuta je i odluka o parničnom trošku.

19. Iz navedenih razloga odlučeno je na temelju čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP kao u izreci rješenja pod toč. I.

20. O troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci, a sukladno čl. 166. st. 3. ZPP (toč. II. izreke rješenja).

U Zagrebu 14. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević