Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-9339/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Momirović, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika ZĐ, radi prekršaja iz čl. 199. st. 8., te čl. 51. st. 5., uz primjenu čl. 293. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ( Narodne novine broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/.20, 85/22., 114/22., 133/23.,145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave virovitičko-podravske, Policijske postaje Virovitica, klasa: 211-07/25-3/12740, urbroj: 511-16-05-25-1 od 7. kolovoza 2025., na sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se prigovor okrivljenika ZĐ kao neosnovan te se prekršajni nalog potvrđuje.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljenik ZĐ obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave virovitičko-podravske, Policijske postaje Virovitica, klasa: 211-07/25-3/12740, urbroj: 511-16-05-25-1 od 7. kolovoza 2025., okrivljenik ZĐ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz čl. 199. st. 8., te čl. 51. st. 5. uz primjenu čl. 293. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koje prekršaje mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 1.580,00 eura koju je dužan platiti u roku osam dana od dana pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne. Uz kaznu, okrivljenik je na ime troškova prekršajnog postupka dužan naknaditi iznos od 124,94 eura.

2. Istim prekršajnim nalogom, na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od tri mjeseca.

3. Okrivljenik je protiv navedenog prekršajnog naloga, pravodobno podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne i zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom, slijedom čega je Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud), temeljem čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

4. Prigovor nije osnovan.

5. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda iz prigovora, ovaj Sud je utvrdio da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika niti su počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, kao i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.

6. Okrivljenik u prigovoru u bitnom priznaje te izražava kajanje zbog počinjenih prekršaja i nastalih posljedica, prethodno je neosuđivan, te ujedno uz ističe da mu je vozačka dozvola nužno potrebna radi obavljanja svakodnevnih profesionalnih zadataka, budući da je zaposlen u fgj u ez u kojoj između ostalih, obavlja i poslove vozača. Iz navedenih razloga, predlaže ublažavanje novčane kazne te ukidanje ili umanjenje zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom.

7. Razmatrajući odluku prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj Sud smatra da je navedena odluka pravilna i zakonita te da izrečena novčana kazna nije prestroga. Naime, za prekršaj iz čl. 199. st. 8. Zakonom je propisana novčana kazna u rasponu od 1.320,00 do 2.650,00 eura, dok je za prekršaj iz čl. 51. st. 5. uz primjenu čl. 293. st. 1. istog Zakona, propisana je novčana kazna u iznosu od 260,00 eura, pa novčana kazna u ukupnom iznosu od 1.580,00 eura izrečena okrivljeniku predstavlja najnižu Zakonom propisanu mjeru kazne za predmetne prekršaje. Ovaj Sud je stava kako je navedena kazna primjerena stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela, prouzročenim posljedicama i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

8. Uz navedeno, okrivljenik u prigovoru nije iznio razloge koje bi ovaj Sud mogao razmotriti kao naročite izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne u smislu čl. 37. Prekršajnog zakona, dok okolnosti na koje se poziva u prigovoru (priznanje djela, kajanje, prethodna neosuđivanost, obavljanje poslova na kojima je raspoređen u OŠ ) prema ocjeni ovog suda, ne predstavljaju zakonski osnov za ublažavanje kazne, već njeno izricanje u Zakonom propisanom minimumu, slijedom čega je ovaj Sud, cijeneći činjenicu da je okrivjenik počinio dva prekršajna djela u stjecaju, njihovu težinu, prouzročene posljedice, jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, te vrlo izražene zahtjeve generalno preventivnog djelovanja, otklonio mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem.

9. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud smatra da je odluka prvostupanjskog tijela o zaštitnoj mjeri zakonita i pravilna. Naime, inkriminirano ponašanje okrivljenika kojima je realizirao počinjenje prekršajnih djela u stjecaju, sa štetnom posljedicom, predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa, te takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji su predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

10. Imajući u vidu prethodno navedeno, navodi okrivljenika kojima ističe neophodnost posjedovanja vozačke dozvole, nisu od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o zaštitnoj mjeri.

11. Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru je zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle vrlo blizu minimalnom trajanju propisanom zakonom, po ocjeni ovog Suda i više je nego primjerena težini prekršaja, prouzročenim posljedicama i opasnost od ponavljanja istih.

12. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena vrlo blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine, broj 18/13.), a s obzirom na manju složenost i kraće trajanje postupka.

13. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 14. listopada 2025.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi virovitičko-podravskoj, Policijskoj postaji Virovitica, u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.