REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-9299/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Momirović, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenice ŽH, radi prekršaja iz čl. 229. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ( Narodne novine broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/.20, 85/22., 114/22., 133/23.,145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenice protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split, klasa: 211-07/25-3/12074, urbroj: 511-12-36-24-2 od 24. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se prigovor okrivljenice ŽH kao neosnovan te se prekršajni nalog potvrđuje.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljenica ŽH obvezna je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split, klasa: 211-07/25-3/12074, urbroj: 511-12-36-24-2 od 24. srpnja 2025., okrivljenica ŽH proglašena je krivom da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaj iz čl. 229. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji prekršaj je istoj izrečena novčana kazna u iznosu od 660,00 eura koju je dužna platiti u roku osam dana od dana pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne. Uz kaznu, okrivljenica je na ime troškova prekršajnog postupka dužna naknaditi iznos od 66,36 eura.

2. Okrivljenica je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnijela prigovor zbog izrečene novčane kazne, slijedom čega je Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud), temeljem čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

3. Prigovor nije osnovan.

4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda iz prigovora, ovaj Sud je utvrdio da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika niti su počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, kao i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Okrivljenica u prigovoru između ostalog, u bitnom ističe kako do sada nije bila osuđivana te moli da joj se novčan kazna oprosti jer istu nije u mogućnosti platiti budući da bi uskoro mogla dobiti otkaz i tako ostati bez posla a suprug joj je onkološki bolesnik.

6. Razmatrajući odluku prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj Sud smatra da je navedena odluka pravilna i zakonita te da izrečena novčana kazna nije prestroga. Naime, za predmetni je prekršaj Zakonom propisana novčana kazna od 660,00 do 1.990,00 eura, pa novčana kazna u iznosu od 660,00 eura izrečena okrivljenici predstavlja najnižu zakonom propisanu mjeru kazne za predmetni prekršaj. Ovaj Sud je stava kako je navedena kazna primjerena težini djela, stupnju krivnje okrivljenice i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

7. Uz navedeno, okrivljenica u prigovoru nije iznijela razloge zbog kojih je propustila nadležnom tijelu u zakonskom roku dostaviti vjerodostojne podatke o osobi koja je kritične zgode upravljajući njenim vozilom počinila prometni prekršaj prekoračenja dopuštene brzine kretanja vozila, niti je dokumentirala otežane financijske i obiteljske prilike zbog kojih predlaže ukidanje novčane kazne, a koje bi ovaj Sud mogao razmotriti kao naročite izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale eventualnu primjenu instituta ublažavanja kazne u smislu čl. 37. Prekršajnog zakona, slijedom čega je ovaj Sud, cijeneći težinu djela, te vrlo izražene zahtjeve generalno preventivnog djelovanja, otklonio mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem, dok prijedlog okrivljenice za ukidanjem novčane kazne, nije na Zakonu osnovan.

8. Imajući u vidu prethodno navedeno, okolnosti koje okrivljenica ističe u prigovoru, nisu od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni.

9. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena vrlo blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine, broj 18/13.), a s obzirom na manju složenost i kraće trajanje postupka.

10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 14. listopada 2025.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Postaji prometne policije Split, u 3 otpravka: za spis i okrivljenicu.