REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-9070/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Momirović, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika KN, zastupanog po branitelju Nataši Smoljan, odvjetnici iz [adresa], radi prekršaja iz čl. 282. st. 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ( Narodne novine broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/.20, 85/22., 114/22., 133/23.,145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom po branitelju, protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Zadar, klasa: 211-07/25-1/4137 od 20. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se prigovor okrivljenika KN kao neosnovan te se prekršajni nalog potvrđuje.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljenik KN obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Zadar, klasa: 211-07/25-1/4137 od 20. ožujka 2025., okrivljenik KN proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 282. st. 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koje mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura koju je dužan platiti u roku osam dana od dana pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne. Uz kaznu, okrivljenik je na ime troškova prekršajnog postupka dužan naknaditi iznos od 66,36 eura.

2. Istim prekršajnim nalogom, na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od tri mjeseca.

3. Okrivljenik je protiv navedenog prekršajnog naloga, po svom branitelju pravodobno podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne i zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom, slijedom čega je Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud), temeljem čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

4. Prigovor nije osnovan.

5. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda iz prigovora, ovaj Sud je utvrdio da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika niti su počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, kao i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.

6. Okrivljenik u prigovoru u bitnom, priznaje počinjenje predmetnog prekršaja, te ističe da su izrečena novčana kazna i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom, s obzirom na njegove materijalne mogućnosti, previsoko odmjerene, budući da su on i supruga nezaposleni, te ih pomažu roditelji, za malodobno dijete koje često mora voziti na liječničke preglede, prima dječiji doplatak, dok je njegov račun blokiran zbog otplate dugova. Iz navedenih razloga predlaže smanjiti iznos novčane kazne i trajanje zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom.

7. Razmatrajući odluku prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj Sud smatra da je navedena odluka pravilna i zakonita te da izrečena novčana kazna nije prestroga. Naime, za prekršaj iz čl. 282. st. 9., Zakonom je propisana novčana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eura, pa novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura izrečena okrivljeniku predstavlja najnižu Zakonom propisanu mjeru kazne za predmetne prekršaje. Ovaj Sud je stava kako je navedena kazna primjerena stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti i težini djela te svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

8. Zbog naprijed navedenog, materijalne i socijalne prilike na koje se okrivljenik poziva u svom prigovoru, prema ocjeni ovog Suda ne predstavljaju naročite izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne u smislu čl. 37. Prekršajnog zakona, već ih je cijenio kao olakotne okolnosti koje odgovaraju iznosu novčane kazne koja je izrečena u Zakonom propisanom minimumu, slijedom čega je ovaj Sud, cijeneći težinu počinjenog prekršajnog djela, stupanj krivnje okrivljenika, kao i vrlo izražene zahtjeve generalno preventivnog djelovanja, otklonio mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem.

9. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud smatra da je odluka prvostupanjskog tijela o zaštitnoj mjeri zakonita i pravilna. Naime, inkriminirano ponašanje okrivljenika teži je oblik kršenja prometnih propisa te upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

10. Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru je Zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u skoro minimalnom trajanju propisanom Zakonom, te je po ocjeni ovog Suda i više nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnost od ponavljanja istog.

11. Imajući u vidu prethodno navedeno, okolnost na koju se okrivljenik poziva u prigovoru tj. da mu je vozačka dozvola nužno potrebna radi prijevoza djeteta, nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o zaštitnoj mjeri i njenom trajanju.

12. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena vrlo blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine, broj 18/13.), a s obzirom na manju složenost i kraće trajanje postupka.

13. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 14. listopada 2025.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi zadarskoj, Policijskoj postaji Zadar, u 3 otpravka: za spis, okrivljenika i branitelja.