REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-614/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca: Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Igora Rakića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Mazalinu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćnici Sanji Vukina, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukina & partneri d.o.o. Zagreb, radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 3804/2020-21 od 4. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja – i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3804/2020-21 od 4. siječnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

" Proglašavaju se nedopuštenim pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom temeljem zahtjeva za izravnu naplatu tužene (ovrhovoditeljice), EV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], od 6. ožujka 2020. podnesenog protiv tužitelja, ĐV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], a na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pn-4889/93 od 9. studenog 2007“.

II. Nalaže se tužitelju ĐV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] platiti tuženiku EV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 Eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 4. siječnja 2024. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika EV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za naknadom troškova parničnog postupka u daljnjem iznosu od 193,60 Eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 4. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv te je presude žalbu podnio tužitelj navodeći da je pobija u cijelosti iz svih žalbenih razloga. Ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje te na isto pogrešno primijenio materijalno pravo posljedično čemu da je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim. Žalbeni je prijedlog tužitelja da se pobijanu presudu preinači odnosno podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, a traži i trošak žalbe.

3. Sa tom je žalbom postupljeno prema odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

4. Odgovor na žalbu nije podnesn.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, a tu svoju odluku prvostupanjski sud temelji na utvrđenju da tražbina tuženika iz ovršne odluke – presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-4889/93 od 9. studenog 2007. nije zastarjela, te stoga, a primjenom odredbe čl. 233. te čl. 241. i čl. 242. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO) i donosi pobijanu presudu.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama navoda žalbe, pazeći, dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, sve kako je to propisano odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a, ocjena je ovoga suda, kao suda drugog stupnja, da je pobijana presuda u njenom bitnom dijelu, valjana i zakonita.

8. Prije svega, valja navesti da kod donošenja pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, dok tužitelj žalbenim navodima ne upućuje na postojanje neke od bitnih povreda postupka.

9. Nadalje, odlučne činjenice u predmetnoj pravnoj stvari, u osnovi nisu ni bile sporne među strankama, pa je tako sud prvog stupnja pravilno utvrdio:

- da je Općinski građanski sud u Zagrebu donio presudu poslovni broj Pn-4889/93 od 9. studenog 2007. kojom je naloženo tuženiku ĐV platiti tužiteljici LV iznos od 60.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 27.rujna 1993. pa do isplate, kao i trošak parničnog postupka u iznosu od 17.930,43 kn u roku od 15 dana,

- da je navedena presuda postala pravomoćna i ovršna 27. studenog 2008.,

- da je Općinski građanski sud u Zagrebu donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrpl- 1904/2009 od 5. lipnja 2009. kojim je određena privremena pljenidba po svim štednim ulozima i računima ovršenika temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-4889/93,

- da je rješenje o privremenoj pljenidbi stavljeno izvan snage rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-6012/09-15 od 28. listopada 2009., te je određena ovrha na novčanim sredstvima ovdje tužitelja, koje rješenje je ispravljeno rješenjem istoga suda poslovni broj Ovrpl-6012/09-17 od 10. veljače 2010.,

- da je ovrha određena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-6012/09 obustavljena rješenjem istoga suda poslovni broj Ovrpl-6012/09- 37 od 30. kolovoza 2016. budući da je Financijska agencija dopisom od 29. ožujka 2016. obavijestila sud kako ovršenik nema aktivnih računa s kojih bi se mogla izvršiti ovrha,

- da je EV, kao ovrhovoditeljica, podnijela protiv ĐV, kao ovršenika, Financijskog agenciji dana 6. ožujka 2020. zahtjev za izravnu naplatu temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-4889/93,

i - da je ĐV, kao ovršenik, podnio Općinskom građanskom sudu u Zagrebu 12. ožujka 2020. prijedlog za upućivanje u parnicu radi nedopuštenosti ovrhe pljenidbom i prijenosom i prijedlog za odgodu prijenosa, te je rješenjem toga suda poslovni broj Ovr-872/2020-4 od **.**.2020. ĐV upućen da pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim zbog razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. t. 11. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 – dalje: OZ).

10. Takva odluka prvostupanjskog suda, je valjana i zakonita.

11. U ovome predmetu, sporno je da li je za naplatu tražbine tuženice, a temeljem navedene ovršne isprave od 9. studenog 2007. koja je postala pravomoćna i ovršna 27. studenog 2008. nastupila zastara, odnosno, da li je time predmetna ovrha nedopuštena.

12. Suprotno žalbenim navodima tužitelja pravilan je zaključak suda prvog stupnja da nije nastupila zastara tražbine koju tuženica, kao ovrhovoditeljica, potražuje u navedenom ovršnom postupku kraj činjenice da je došlo do obustave postupka ovrhe zbog razloga koji leži isključivo na ovršeniku, odnosno ovdje tužitelju, i na što ovrhovoditeljica, odnosno ovdje tuženica, nije imala utjecaja. Navedeno ima za posljedicu prekid zastare te zastara počinje ponovno teći nakon što je rješenje o obustavi ovršnog postupka postalo pravomoćno tj. u ovom slučaju od 30. kolovoza 2016.

13. Naime, sukladno odredbi čl. 233. st. 1. ZOO-a sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela zastarijevaju za deset godina pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare.

13.1. Odredba o prekidu zastare iz čl. 241. ZOO-a propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

13.2. Odredba čl. 242. ZOO-a određuje iznimku od načelne odredbe iz čl. 241. ZOO- a tako da prekid zastare nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili od radnje koju je poduzeo. Isto tako do prekida ne dolazi kada tužba vjerovnika bude odbačena ili odbijena, ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage.

14. Iz navedenog ovršnog postupka vidljivo je da je do obustave ovrhe došlo iz razloga što se navedena tražbina nije mogla naplatiti od ovršenika jer ovršenik nije imao aktivnih računa s kojih bi se mogla izvršiti ovrha.

15. Dakle, slijedom navedenog, iz razloga što je ovršni postupka obustavljen zbog razloga koji leže isključivo na tužitelju, kao ovršeniku, i na što tuženica, kao ovrhovoditeljica, nije imala utjecaja pokretanje ovršnog postupka koji je okončan obustavom ima za posljedicu prekid zastare i zastarni rok počinje teći nakon što rješenje o obustavi ovršnog postupka postane pravomoćno (u ovom slučaju od 30. kolovoza 2016.), kako je to pravilno zaključio i sud prvog stupnja. Takav je stav zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-943/17 od 10. svibnja 2017. te odluci broj Rev-670/21 od 26. siječnja 2022.

15.1. Osim toga, ovrhovoditeljica, ovdje tuženica je provjeravala da li ovdje tužitelj ima imovine iz koje bi tuženica mogla namiriti svoje potraživanje te izvršiti eventualnu promjenu predmeta ili sredstva ovrhe, međutim, tužitelj nije imao imovine iz koje bi tuženica namirila svoju tražbinu. Budući je tužitelj gašenjem svojih bankovnih računa doveo do toga da Financijska agencija ne može postupati po rješenju o ovrsi, i po ocjeni ovoga suda, iz navedenih razloga ne može se smatrati kao odustanak tuženice (tamo ovrhovoditeljice) od ovrhe ili od prijedloga za ovrhu niti mu taj značaj može dati nepodnošenje žalbe protiv rješenja o obustavi ovrhe, kada bi ta žalba, očito, bila i odbijena kao neosnovana.

15.2. Stoga je, po ocjeni ovoga suda, pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je podnošenjem prijedloga za ovrhu od 1. travnja 2009. došlo do prekida zastare, da je taj prekid trajao sve do 30. kolovoza 2016. i da onda u trenutku podnošenja prijedloga za izravnu naplatu tuženice, kao ovrhovoditeljice - 6. ožujka 2020. ta tražbina nije zastarjela.

16. Pravna praksa (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-574/2021-2 od 31. kolovoza 2022.) na koju se tužitelj poziva u svojoj žalbi, temelji se na drugačijoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, te se ista ne može primijeniti u konkretnom slučaju.

17. Slijedom iznijetog, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu, te donijeti odluku kao u izreci (po čl. 368. ZPP-a).

18. Odluka o troškovima žalbe temelji se na odredbi čl. 166. st. 1., a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a.

U Puli-Pola 14. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Marija Sošić