1

Poslovni broj:14 Pr-270/2020

U   I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A 

            Općinski sud u Karlovcu, po sucu Mariji Mesić, u pravnoj stvari tužiteljice M. R., iz Z., P. I. V. (ranije na adresi Z., S.), OIB: …, zastupana po punomoćnici  M.L., odvjetnici u D., protiv tužene R. H., M. o., OIB: …, zastupane po O.. K., radi naknade štete, nakon održana glavne i javne rasprave dovršene 12. rujna 2023., u nazočnosti tužitelja i punomoćnika stranka,  20. rujna 2023.,

p r e s u d i o   j e

I.              Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Nalaže se tuženiku R. H., M. o.,  OIB: …, zastupane po O.. K.,, G. u.o. da tužiteljici M. R., iz Z., P. I. V. (ranije na adresi Z., S.), OIB: …,, isplati (s osnova neimovinske štete) iznos koji će tužiteljica odrediti sukladno odredbi čl. 186.b Zakona o parničnom postupku nakon provedenog vještačenja s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa da isplate, pri čemu se zakonska zatezna kamata za razdoblje do 31.5.2015. obračunava po stopi u visini eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1.8. 2015. se određuje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II.              Nalaže se tužiteljici M. R., iz Z., P. I. V. (ranije na adresi Z., S.), OIB: …,, da tuženoj R. H., M. o.,  OIB: …,  naknadi parnični trošak u iznosu od 671,73 EUR / 5.061,15 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. rujna 2023. pa do isplate na valutu EUR po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena,  u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.              Tužba tužiteljice izdvojena je iz predmeta Pr-…/2019. Tužiteljica u tužbi navodi da je kao djelatna vojna osoba zaposlena kod tužene, ustrojbena cjelina H., 1. M. b. T.i, ustrojbeno mjesto s., s mjestom rada u P., za trajanja vojne službe pretrpjela ozljedu n radu n način da je tijekom "hodnje" u okolici P. u mjesecu prosincu 2014., pod punom ratnom spremom počela hipervenilirati, osjećati bolove u vratu, leđima, lijevoj ruci, te nakon toga iduće dvije godine trpjela zdravstvene posljedice, da je s opisanim događajem bio upoznat zapovjednik I. P., da sve proizlazi i iz liječničke dokumentacije, time da navedena ozljeda nije prijavljena kao ozljeda na radu, ali je nedvojbeno da je ozljeđena na radu, pa je tužena kao poslodavac dužna tužiteljici naknaditi štetu sukladno odredbama Zakona o radu , Zakona o službi u oružanim snagama RH, i odredbi čl. 25. st.1. Zakona o zaštiti na radu prema kojoj tužena odgovara po objektivnoj odgovornosti "ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca se smatra da potječe od rada".

Navodi da je uslijed zadobivene ozljede  trpila fizičke bolove, strah, smanjenje životne aktivnosti te da potražuje naknadu neimovinske štete radi povrede prava osobnosti u iznosu od 10.000,00 kn, sa zz kamatom, time da je sam tužbeni zahtjev postavio sukladno odredbi čl. 186.b ZPP-a.

2.              U odgovoru na tužbu tužena ističe prigovor zastare potraživanja, navodi da nije jasno temeljem čega tužiteljica hiperventiliranje i bolove u vratu i leđima smatra profesionalnom bolesti, jer djelatne vojne osobe ne bi uopće bile primljene u službu i radile taj posao jer moraju prođi liječnički pregled i biti zdravstveno sposobne. Navodi da se pješačke "hodnje" provode u cilju razvoja motoričkih sposobnosti i provode  ih kakao vojnici tako i časnici, da je to redovita obučna aktivnost. Navodi da je odredbom čl. 4 st. 1. Pravilnika o službi u OSRH propisano da se vojnim osobama planski osigurava održavanje zahtjevne razine tjelesne spremnosti redovitom provedbom tjelovježbe i to minimalno tri puta tjedno ne manje od 90 minuta. Navodi da je tužiteljica na hodnji angažirana u istim uvjetima kao i ostali pripadnici bojne u koju je bila raspoređena, da tijekom provedbe hodnje neposredno po završetku hodnje a isto tako tijekom prosinca 2014. tužiteljica nije nikome od nadređenih zapovjednika prijavila ozljedu na radu i nastalu tijekom hodnje ni zatražila medicinsku pomoć, ni nakon provedbe hodnje koristila bolovanje, da niej bila zaprimljena nikakva medicinska dokumentacija vezana za ozljedu kralježnice. Protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu.

3.              U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka I. P., te dokaz saslušanjem tužiteljice.

4.              Ocjenjujući izvedene dokaze sud je donio presudu kao  u izreci.

5.              Predmet spora je zahtjev tužiteljice prema tuženoj za naknadu neimovinske štete za koju tvrdi da je kao djelana vojna osoba pretrpjela na radu u štetnom događaju od u prosincu 2014., prilikom izvođenja redovne kondicijske vježbe "hodnje".

6.              Nije sporno da je tužiteljica u vrijeme kritičnog događaja bila djelatna vojna osoba, pripadnik g.b.T.u koju je inače primljena 2013., na ustrojbenom mjestu s. s mjestom rada u Pi.

7.              Nije sporno da je tužiteljica u prosincu 2014. u okolici P. bila na redovnoj kondicijskoj vježbi "hodnji",  radilo se o usponu (uzbrdica) pod punom opremom ukupne težine oko 20 kg (ranac, puška, kaciga, prsluk) dok je tužiteljica u to vrijeme težila oko 50 kg, da je ta vježba "hodnje" trajala 40 minuta, a utvrđeno je temeljem iskaza tužiteljice i svjedoka I. P. zapovjednika tužiteljice.

8.              Nije sporno da je kondicijsko hodanje redovna vojna obuka i vježba djelatnih vojnih osoba, da svaka postrojba ima plan i kalendar obuke za tekuću godinu kojim su predviđene kondicijske vježbe i "hodnje", a utvrđeno je temeljem iskaza svjedoka I. P. koji je iskazao da se u takvom planu obuke za tekuću godinu predviđa npr. da se dva tromjesečja godišnje obavljaju kondicijske vježbe i hodnja npr. svakog utorka u tjednu po 10-20 km i to je redovna obuka, a što tužiteljica u svom iskazu također priznaje odnosno ne osporava, time da je tužiteljica iskazala da se vježbe "hodnje" obavljaju možda tri četiri puta godišnje, da je ona bila na svim tim vježbama "hodnje" i da nikada rije nije imala nikakvih problema sve do vježbe "hodnje" u prosincu 2014. koja vježba je bila intenzivnija od ranijih vježbi u smislu da se hodalo uzbrdo pod punom opremom jer inače nisu uvijek nosili punu opremu na sebi već se u većini vježbi nosilo naoružanje, kaciga i borbeni prsluk.

9.              Tužiteljica u svom iskazu navodi da, kada je kritičnog događaja vježba "hodnje" završena i kad su došli na sam vrh do lovačkog doma koji je bio cilj "hodnje", je počela hiperventilirati, osjetila je jake bolove u ruci, teško je disala, oblio ju je znoj i da to tada nije povezala sa samom hodnjom, da je tada upozorila nadređenu, zapovjednicu voda K. K., da joj nije dobro te da se natrag vratila normalno sa svojim vodom, ali bez vojne opreme na sebi, da je nakon povratka u vojarnu zamolila zapovjednika I. P. da je oslobodi obveza za taj dan da se odmori što joj je on dozvolio, da se drugi dan vratila na posao i da je nastavila dalje normalno raditi u okviru radnog vremena od 8,00 do16,00 sati u vojarni nakon čega se ide kući, ali obzirom su joj se stalno vraćali simptomi u vidu trnjenja kroz lijevu ruku i otežanog disanja, da se svako malo obraćala zapovjedniku u smislu da je oslobodi radnih vježbi i da je svaki puta bila oslobođena od vježbi, tužiteljica je nadalje iskazala da nakon samog događaja nije otvarala bolovanje, jer je smatrala da će moći raditi, da je jednom prilikom nakon događaja završila i na hitnoj u vojarni zbog trnjenja u ruci, da je nakon nekog vremena poslana na izvanredni liječnički pregled i da joj je tada izdana potvrda kojom je pošteđena od težih napora 6 mjeseci i narednih 6 mjeseci nije prisustvovala vježbama "hodnje" i drugim težim vježbama.

10.              Tužiteljica je također iskazala da konkretnog događaja u prosincu 2014. kod te hodnje i uspona se neposredno prije same vježbe "hodnje" nije osjećala loše niti je tražila nadređenog da je oslobodi od te konkretne "hodnje" jer prije toga nije osjećala nikakve tegobe.

11.              Tužiteljica se inače 2016. razdužila iz vojske, te navodi da se razdužila iz zdravstvenih razloga (koji su posljedica štetnog događaja). Tužiteljica je inače u g.b.primljena 2013., a prije toga je 2011. i 2012. je prošla temeljnu i s. v. o, temeljna je trajala dva mjeseca, a specijalistička tri mjeseca, a procedura je takva da je najprije 2011. pozvana na temeljnu obuku, onda je jedno vrijeme bila na čekanju, pa je pozvana na specijalističku obuku koja je trajala tri mjeseca, i kad je te obuke prošla nakon šest do sedam mjeseci je raspoređena u v. u P..

11.1.              Tužiteljica je u svom iskazu navela da su te temeljne i specijalističke obuke koje je prošla dosta teške i intenzivne ali ih je prošla bez problema i nije imala nikakvih poteškoća kao ni kasnije na svim redovnim vojnim vježbama sve do tog trenutka u prosincu 2014. Nadalje je iskazala da su liječnički nalazi u svezi svih pretraga koje je obavila nakon kritičnog događaja pokazali da su joj srce i pluća dobri i da njene zdravstvene tegobe nisu vezane za srčane probleme i pluća već je u nalazima navedeno cervikobrahijalni sindrom i torakalni sindrom odnosno bol u torahalnoj kralježnici te ona tvrdi da je to posljedica ove vježbe "hodnje" iz prosinca 2014. jer prije toga nikada nije imala takvih tegoba a da osim toga ne bi mogla ni biti primljena u 1. gardijsku s takvim tegobama jer je prošla liječnički jer se inače ni ne može potpisati ugovor s  g. ako nije potpuno zdrava.

11.2.              I svjedok I. P. je potvrdio da svatko da bi postao djelatna vojna osoba kada se prijavljuje mora proći liječnički pregled koji se obavlja na I. z. z. m. u D.

12.              U smislu odredbe čl. 193. st. 1. i 4. Zakona o službi u oružanim snagama (NN 73/13), dalje: ZSOS, koji je bi na snazi u vrijeme štetnog događaja, za štetu koju pripadnik Oružanih snaga u službi i u svezi s obavljanjem službe počini trećim osobama odgovara Republika Hrvatska, a za ostale štete počinjene u svezi s obavljanjem službe Republika Hrvatska odgovara po općim propisima o naknadi štete.

13.              Dakle, tužiteljica je bila profesionalni vojnik, g. b. "T.", u dobroj fizičkoj kondiciji, prije primanja u  g. prošla je obvezni liječnički pregled, prošla je temeljnu i specijalističku obuku.

14.              Kritični događaj u prosincu 2014. vježba "hodnje", za koji tužiteljica tvrdi da je uzrok njenih zdravstvenih kasnijih tegoba vezanih za kralježnicu, dakle ta kondicijska vježba "hodnje" predstavlja uobičajenu propisanu, dopustivu i planiranu redovnu vježbu koju svi profesionalni vojnici g. prema predviđenom planu obavljaju.

15.              Stoga tužena u opisanoj situaciji može odgovarati i odgovara isključivo po kriteriju krivnje i to presumirane krivnje u smislu  čl. 1054. st. 1. ZOO-a u svezi čl. 193. st. 4. Zakona o službi u oružanim snagama.

16.              Tužena ne može odgovarati i ne odgovara po kriteriju objektivne odgovornosti jer redovite, predviđene i opće poznate vojne, kondicijske vježbe "hodnje" profesionalnog vojnika ne predstavljaju opasnu djelatnost.

17.              Po  stajalištu ovoga suda u konkretnoj situaciji na strani tužene nema krivnje za štetni događaj i eventualnu štetu.

18.              Naime, tužiteljica se prije štetnog događaja tj. prije konkretne vježbe "hodnje" koja je bila u prosincu 2014. nije obraćala nadređenom u smislu da nije psihofizički spremna za tu vježbu niti je tražila da je se oslobodi od te vježbe te sama tužiteljica u iskazu navodi da nije od nadređenog tražila da je se oslobodi konkretne vježbe jer nije osjećala nikakve tegobe prije te vježbe niti je prije osjećala bilo kakve tegobe i sve redovne vježbe je inače obavljala bez problema.

19.              Samo u situaciji da se tužiteljica prije obraćala nadređenom da nije psihofizički sposobna za izvršavanju kondicijskih vježbi "hodnje" i da se prije konkretne vježbe "hodnje" u tom ravcu obraćala nadređenom, da nije fizički spremna za vježbu, pa da je unatoč tome bila prisiljena na izvršenje vježbe, tada bi se moglo govoriti o krivnji tužene.

20.              U konkretnoj situaciji to nije bilo slučaj, tužiteljica je bila psihofizički spremna za tu redovnu vježbu, nije se žalila ni upozoravala nadređenog prije vježbe u pravcu da ima nekih tegoba i poteškoća i nije tražila poštedu ni oslobođenje (ni za konkretnu vježbu, a ni nikada prije u izvršavanju redovnih kondicijskih vježbi) pa stoga na strani tužene nije bilo krivnje ni propusta koji bi doveli do štetnog događaja i štete (kod čega valja reći da je tužiteljica nakon ove konkretne  vježbe u prosincu 2014., kada je tražila oslobođenje od kasnijih redovnih vojnih vježbi to oslobođenje svaki puta i poštedu dobila).

21.              Slijedom navedenog kako na strani tužene nije bilo propusta ovaj sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

22.              Još se dodaje da je sud na zadnjem ročištu odbio prijedlog tužiteljice za saslušanje svjedokinje K. B. (koja nije bila svjedok samo događaja u prosincu 2014.,  već je prema navodima tužiteljice bila u istoj vojarni i znala joj, nakon štetnog događaja u prosincu 2014., pomoći i otpratiti je ako bi joj bilo loše).

22.3.              Naime, ovaj sud smatra da iskaz ove svjedokinje, koja inače nije došla na ročište radi saslušanja, a nedolazak je ispričala  time da živi i radi u Nj.j,  nije od značaja za donošenje odluke o meritumu spora, te da je činjenično stanje u ovom predmetu u potpunosti utvrđeno i bez saslušanja ove svjedokinje čiji iskaz, obzirom na okolnosti na koje je predloženo njeno saslušanje, ne bi ništa promijenilo u odnosu na utvrđeno činjenično stanje.

24.              Sud je također odbio na zadnjem ročištu i prijedlog tužiteljice za provođenjem dokaza liječničkim vještačenjem na okolnost mehanizma ozljeđivanja tužiteljice i uzročno posljedične veze (i visine štete), i to zbog izbjegavanja nepotrebnih troškova i smatrajući vještačenje nepotrebnim, jer sve i da zdravstvene tegobe tužiteljice u vezi kralježnice i jesu u uzročno posljedičnoj vezi s konkretnim događajem vježbom "hodnje" iz 2014., za to nema odgovornosti i krivnje tužene iz naprijed obrazloženih razloga.

25.              Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a (NN 142/12 , 103/14, NN 118/14 i NN 107/15, 70/19), odnosno tuženoj u cijelosti pripada trošak je uspjela u postupku.

25.1.              Trošak tužene sastoji se od zastupanja tužene po ODO, koji pripada sukladno vrijednosti predmeta spora (10.000,00kn) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12 , 103/14, NN 118/14 i NN 107/15, 126/22)- 75 boda x 1,99 EUR.

25.2.              Tuženoj pripada trošak kako slijedi:

-sastav odgovora na tužbu u iznosu od 149,25 EUR

-zastupanje na ročištu 23.2.2023., u iznosu od 149,25 EUR (Tbr.9.t.1.)

-zastupanje na ročištu 25.4.2023., u iznosu od 149,25 EUR (Tbr.9.t.1.)

-zastupanje na ročištu 12.9..2023., u iznosu od 149,25 EUR (Tbr.9.t.1.)

-pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 74,73 EUR

što je ukupno 671,73 EUR/5.061,15 kn.

                                                                                    U K. 20. rujna 2023.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda  mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1.      M. L., odvjetnica u D.

2.      O. K., na broj:P-DO-…