1              Poslovni broj: Gž-1539/2023-3

Poslovni broj: Gž-1539/2023-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, te Marijana Miletića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B., OIB: ..., iz K. G., kao vlasnika uslužnog obrta Ć., zastupanog po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu A. & A., u S., protiv tuženih: ad. 1) H. P. prijevoz d.o.o. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu S. i P., u Z., ad. 2) H. C. d.o.o., Z., OIB: ..., zastupanog po pun. D. R., odvjetniku u Z. i ad. 3) H. I. d.o.o., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici E. G., dipl. pravnici kod tuženika ad. 3), radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem Pnš-469/12 od 20. siječnja 2023., u sjednici vijeća, održanoj dana 21. rujna 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

i 

r i j e š i o j e

 

Djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava kao osnovana žalba tužitelja M. B. i presude Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem Pnš-469/12 od 20. siječnja 2023. se:

 

a) potvrđuje u pobijanom dijelu kojim je dijelom točke I. izreke presude u preostalom dijelu, kojim je, na dosuđeni iznos glavnice od 18.627,85 EUR-a/140.351,52 kuna tužitelj zatražio isplatu zatezne kamate koja teče od 26. srpnja 2006. do 20. siječnja 2023., tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan,

 

b) preinačuje u pobijanom dijelu kojim izrekom prvostupanjske presude nije odlučeno o tužiteljevim daljnjim zahtjevanim troškovima parničnog postupka u iznosu od 4.706,85 EUR-a / 35.463,79 kuna, te se rješava:

 

„Nalaže se tuženima ad. 1), ad. 2) i ad. 3) da u roku od 15 dana tužitelju, pored nepobijanog dijela od 13.840,92 EUR-a/104.284,38 kuna, naknade daljnji prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.419,27 EUR-a/25.762,50 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude 20. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok se zahtjev tužitelja za naknadu daljnjeg parničnog troška u iznosu od 1.287,58 EUR-a / 9.701,29 kuna odbija kao neosnovan.“

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Dužni su tuženici pod 1) H. P. P. d.o.o., Z., OIB: ..., pod 2) H. C. d.o.o., Z., OIB: ..., i pod 3) H. I. d.o.o., Z., OIB: ..., solidarno u roku od 15 dana na ime naknade imovinske štete isplatiti tužitelju M. B., OIB: ..., ukupan iznos od 27.825,21 EUR/209.649,02 kn sa zateznim kamatama propisanim zakonom koje na iznos od:

 

-18.627,85 EUR/140.351,52 kn teku od 20. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

 

-9.197,36 EUR/69.297,50 kn teku od 1. studenog 2006. do isplate po stopi od 15% godišnje u periodu od 1. studenog 2006. do 31. prosinca 2007., po stopi koja se u periodu od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. određivala prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena te od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

 

dok se u preostalom dijelu, kojim je na dosuđeni iznos glavnice od 18.627,85 EUR/140.351,52 kn tužitelj zatražio isplatu zatezne kamate koja teče od 26. srpnja 2006. do 20. siječnja 2023., tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

II. Dužni su tuženici pod 1), 2) i 3) solidarno i u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime parničnog troška iznos od 13.840,92 EUR/104.284,38 kn sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 20. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

 

2. Žali se tuženik ad. 1), pobijajući prvostupanjsku presudu, u dijelu kojim je dijelom točke I. izreke odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, kao i u dijelu kojim izrekom prvostupanjske presude nije odlučeno o tužiteljevim daljnjim zahtjevanim troškovima parničnog postupka u iznosu od 4.706,85 EUR-a / 35.463,79 kuna, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda u tom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti prihvati i tužitelju na dosuđeni iznos naknade imovinske štete od 18.627,85 EUR- a / 140.351,52 kuna dosude pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku od 26. srpnja 2006. do presuđenja, odnosno, podredno makar od podnošenja tužbe ili od obavljenog vještačenja visine tog oblika štete pa sve do presuđenja, te da se tužitelju dosudi i daljnji parnični trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 4.706,85 EUR-a / 35.463,79 kuna, kao i troškovi žalbe.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba tužitelja djelomično je osnovana.

 

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete i to obične štete, koju da je pretrpio 26. srpnja 2006., nakon požara, koji je izbio u Kaštel Novom u predjelu zv. S., a koji požar da je obuhvatio i površinu nekretnina na kojima da se nalazio njegov radni stroj-rovokopač marke Kobelko SK-60 i priključak za ''štemanje'' marke Dainong K30, koji su u požaru oštećeni, kao i izmakle dobiti (koristi), zbog nemogućnosti rada sa navedenim strojem.

 

6. U ovoj fazi postupka, po žalbi tužitelja, sporan je dio točke I. izreke prvostupanjske presude, kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim je na dosuđeni iznos glavnice od 18.627,85 EUR-a/140.351,52 kuna tužitelj zatražio isplatu zatezne kamate koja teče od 26. srpnja 2006. do 20. siječnja 2023.

 

7. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je tužitelj sudu dokazao da je utužena šteta posljedica prolaska teretnog vlaka, odnosno da je taj vlak izazvao požar, u kojem požaru da je izgorio radni stroj tužitelja, dakle, da je opasna stvar uzrok štete, koja da je nastala tužitelju i da su tuženici ad. 1), ad. 2) i ad. 3), u skladu s odredbom članka 1063. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje: ZOO/05), u cijelosti odgovorni tužitelju za nastalu štetu tužitelju.

 

8. Nadalje, sud prvog stupnja da je utvrdio, da je tužitelj, radi uništenja predmetnog stroja, pretrpio štetu u iznosu od 18.627,85 EUR-a/140.351,52 kuna, a zbog nemogućnosti rada sa predmetnim strojem, tužitelj da pretrpio štetu u iznosu od 9.197,36 EUR-a/69.297,50 kuna, pa u tom dijelu usvaja tužbeni zahtjev tužitelja, priznajući tužitelju na iznos glavnice od 18.627,85 EUR-a/140.351,52 kuna pripadajuće zatezne kamate koje teku od 20. siječnja 2023. do isplate, a na iznos glavnice od 9.197,36 EUR-a/69.297,50 kuna pripadajuće zakonske kamate koje teku od 1. studenog 2006. do isplate, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano u usvajajućem dijelu točke I. izreke prvostupanjske presude, dok u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja, kojim je isti zahtijevao da mu se na iznos glavnice od 18.627,85 EUR-a/140.351,52 kuna isplatu zatezne kamate koje teku od 26. srpnja 2006. do 20. siječnja 2023., odbio kao neosnovan, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano u odbijajućem dijelu točke I. izreke prvostupanjske presude,

 

9. Pravilno je sud prvog stupnja postupio, kada je tužitelju na iznos glavnice od 18.627,85 EUR-a / 140.351,52 kuna, a koji iznos se odnosi na dosuđenu naknadu imovinske štete iz osnova uništenja predmetnog stroja, priznao pripadajuće zatezne kamate koje teku od 20. siječnja 2023. do isplate, a odbio tužbeni zahtjev tužitelja kojim je zahtijevao da mu se na taj iznos od 18.627,85 EUR-a/140.351,52 kuna priznaju pripadajuće zatezne kamate koje teku od 26. srpnja 2006. do 20. siječnja 2023., ispravno pri tome zaključujući, da se u konkretnom slučaju radi o nenovčanoj materijalnoj šteti, čija se visina procjenjuje po cijenama u vrijeme presuđenja, pa da tužitelju na iznos glavnice od 18.627,85 EUR-a/140.351,52 kuna, a koji iznos se odnosi na dosuđenu naknadu imovinske štete iz osnova uništenja predmetnog stroja, pripadaju zatezne kamate od dana presuđenja pa do isplate.

 

10.              To stoga, što je sud prvog stupnja tužitelju na ime pretrpljene imovinske štete iz osnova uništenja predmetnog stroja dosudio novčanu materijalnu štetu koja nije reparirana, pa u tom slučaju zatezne kamate na visinu utvrđene visine te štete, u konkretnom slučaju na iznos glavnice od 18.627,85 EUR-a/140.351,52 kuna, teku od dana donošenja prvostupanjske presude, kako je to ispravno i zaključio sud prvog stupnja obrazloženjem svoje presude, a ne od dana nastanka te štete, odnosno od dana podnošenja tužbe ili od dana obavljenog vještačenja, kako to pogrešno smatra žalitelj svojom žalbom.

 

11.              Dakle, kada je sud prvog stupnja visinu naknade predmetne imovinske štete utvrdio prema cijenama u vrijeme donošenja prvostupanjske presude, tada u tim okolnostima zatezne kamate na utvrđenu visinu te štete teku od dana presuđenja pa do isplate.

 

12.              Naime, okolnost što je u konkretnom slučaju šteta na predmetnom stroju procijenjena provedenim vještačenjem od dana 6. prosinca 2013., dakle određeno vrijeme prije zaključenja glavne rasprave, ne može biti razlogom da se kamate odrede od dana nastanka štete, odnosno od dana podnošenja tužbe ili od dana obavljenog vještačenja. Tužitelj je, obzirom na protek vremena od provedenog vještačenja, mogao zahtijevati novu procjenu, ali kao tužitelj nije zahtijevao novu procjenu, a niti povećao tužbeni zahtjev, to sud prvog stupnja nije mogao na dosuđeni iznos glavnice na ime naknade štete iz osnova uništenog stroja odrediti početak tijeka zateznih kamata na neki drugi dan, koji dan ne bi bio dan donošenja prvostupanjske presude, pa prema tome, u okolnostima, kada je visinu naknade pretrpljene predmetne imovinske štete iz osnova uništenog stroja utvrdio prema cijenama u vrijeme donošenja prvostupanjske presude, ispravno je sud prvog stupnja postupio, kada je tužitelju na ime naknade imovinske štete iz osnova uništenog stroj priznao pripadajuće zatezne kamate koje teku od dana presuđenja 20. siječnja 2023., pa do isplate.

 

13.              Prema tome, žalbenim navodima tužitelja, kojima isti smatra da je sud prvog stupnja na dosuđeni iznos glavnice na ime naknade imovinske štete iz osnova uništenog stroj tužitelju trebao priznati pripadajuće kamate koje teku od 26. srpnja 2006. do presuđenja, odnosno, podredno makar od podnošenja tužbe ili od obavljenog vještačenja visine tog oblika štete pa sve do presuđenja, ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja dijelom točke I. izreke prvostupanjske presude odbio tužbeni zahtjev tužitelja, kojim je isti zahtijevao da mu se na dosuđeni iznos naknade imovinske štete iz osnova uništenog stroja dosude zatezne kamate koje teku od 26. srpnja 2006. do 20. siječnja 2023.

 

14.              Prema tome, žalba u ovom dijelu, izjavljena zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.

 

15.              Budući, da na izloženi način u ovom pobijanom dijelu, kojim je dijelom točke I. izreke prvostupanjske presude odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a prvostupanjskom presudom u ovom pobijanom dijelu nije počinjena niti bilo koja od bitnih postupovnih povreda, na koje ovaj drugostupanjski sud, temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, a na ispravno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo je pravilno primijenjeno, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i u ovom pobijanom dijelu, kojim je dijelom točke I. izreke prvostupanjske presude odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je odlučeno kao pod a) izreke.

 

16.              Međutim, djelomično neosnovano, a djelomično osnovano tužitelj pobija prvostupanjsku odluku u dijelu kojim nije odlučeno o tužiteljevim daljnjim zahtjevanim troškovima parničnog postupka u iznosu od 4.706,85 EUR-a/35.463,79 kuna.

 

17.              Naime, obzirom da je sud prvog stupnja svojom presudom priznao tužitelju troškove za sastav više od četiri podneska, ispravno je sud prvog stupnja postupio, kada tužitelju nije priznao troškove za sastav podnesaka od 10. prosinca 2008. i sastav podneska od 23. veljače 2011., jer je isto ispravno utemeljeno na Tbr.8. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 i 126/22 – dalje: Tarifa).

 

18.              Isto, tako, ispravno je sud prvog stupnja postupio i kada tužitelju nije priznao trošak putovanja punomoćnika tužitelja osobnim automobilom na ročište održano pred zamoljenim Općinskom građanskom sudom u Zagrebu, kao i dnevnice za to putovanje, jer je i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda tužitelj u sjedištu zamoljenog suda, konkretno u Zagrebu, na raspolaganju imao velik broj odvjetnika, kojima je mogao povjeriti zamjenu zastupanja za održano ročište, pa su traženi troškovi tužitelja bili nepotrebni, slijedom čega tuženici ad. 1), ad. 2) i ad. 3) nisu u obvezi tužitelju naknaditi te putne troškove i dnevnice, a kako to sve ispravno i zaključuje sud prvog stupnja obrazloženjem prvostupanjske presude, isto kao što je sud prvog stupnja ispravno postupio, kada tužitelju nije priznao troškove privatno naručenog vještačenja, pravilno pri tome ocjenjujući taj trošak nepotrebnim.

 

19.              Ali, u pravu je tužitelj, kada prigovara da je sud prvog stupnja pogrešno postupio kada mu je za zastupanja na ročištima održanim 10. prosinca 2008. (listovi 83 i 84 spisa), 7. travnja 2011. (listovi 184 i 185 spisa), 29. listopada 2015. (listovi 325 i 326 spisa), 15. rujna 2016. (listovi od 358 do 360 spisa), 20. ožujka 2018. (listovi 418 i 419 spisa) i 6. svinja 2022. (listovi stranice 542 i 543 spisa) priznao za svako od tih ročišta po 62,5 bodova, kao i kada mu je za zastupanja na ročištima održanim 16. travnja 2013. (listovi 221 i 222 spisa) i 9. prosinca 2022. (stranice od 580 do 582 spisa) priznao za svako od tih ročišta po 125 bodova.

 

20.              To stoga, što tužitelju za zastupanje njegovog punomoćnika na tim ročištima, a na kojim se raspravljalo o glavnoj stvari, temeljem Tar.9. točke 1. Tarife pripada po 250 bodova za svako od gore navedenih ročišta.

 

21.              Kako je tužitelju prvostupanjskom presudom za zastupanja na gore navedenim ročištima priznato ukupno 626 bodova, a pravilnom primjenom Tar.9. točke 1. Tarife tužitelju za zastupanja na tim ročištima pripada ukupno 2000 bodova, to proizlazi da tužitelju za navedena zastupanja na ročištima pripada još ukupno 1374 boda, što pomnoženo sa vrijednosti boda od 15,00 kuna i uvećano za iznos od 25% PDV-a daje iznos od 3.419,27 EUR-a / 25.762,50 kuna, a koji iznos su tuženici ad. 1), ad. 2) i ad. 3) još dužni solidarno isplatiti tužitelju, dok je zahtjev tužitelja za naknadu troškova u daljnjem iznosu od 1.287,58 EUR-a / 9.701,29 kuna.

 

22.              Slijedom navedenog, prvostupanjsku presudu u dijelu kojim nije odlučeno o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova postupka u daljnjem iznosu od 4.706,85 EUR-a / 35.463,79 kuna valjalo je preinačiti, odlučujući kao pod točkom b) izreke (članak 380. točka 3. ZPP-a).

 

23.              Tužitelju nisu priznati troškovi žalbenog postupka, jer je isti svojom žalbom uspio samo u sporednom potraživanju (troškovima postupka).

 

24.              Slijedom navedenog, presuđeno je i riješeno kao u izreci.

 

Split, 21. rujna 2023.