Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-5801/2024

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenice JF, zbog prekršaja iz članka 85. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. točkom 14. Zakona o zaštiti životinja („Narodne novine“, broj: 102/17, 32/19, 78/24), rješavajući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, Ispostave u Ogulinu, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, od 15. svibnja 2024., broj: Pp-1880/2022-4, na sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

Prihvaćanjem žalbe tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, Ispostave u Ogulinu, osnovanom, ukida se pobijana presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona okrivljenica JF oslobođena je od optužbe zbog prekršaja iz članka 85. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. točkom 14. Zakona o zaštiti životinja, činjenično opisanog u izreci, s obrazloženjem da sud nije našao dokazanim da bi okrivljenica počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret i držala pse bez nadzora, imajući u vidu obranu okrivljenice koja je porekla da bi počinila terećeni prekršaj i u dokaznom postupku utvrđenu činjenicu da je vlasnik pasa MF, a ne okrivljenica.

1.1. Na temelju iste presude troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

2. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede materijalnog prekršajnog prava.

2.1. U žalbi u bitnom navodi da nije bilo uvjeta za donošenje pobijane presude iz razloga koji su u njoj navedeni, te da je prvostupanjski sud pogrešno tumačio odredbe Zakona o zaštiti životinja, ističući da je okrivljenica bila u posjedu pasa i odgovorna za njihovo držanje i postupanje, jer su isti bili s njom u kući i time pod njenom skrbi, te da su psi napali i ozlijedili tuđu mačku, pa ne postoje razlozi za oslobađajuću presudu.

2.2. Žalitelj predlaže da se, iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati, a pobijana presuda ukine.

3. Žalba je osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe tužitelja, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske utvrdio je da je činjenično stanje u provedenom postupku za sada pogrešno i nepotpuno utvrđeno, kako se to u žalbi i ističe.

5. Člankom 85. stavkom 3. u vezi sa stavkom 1. točkom 14. Zakona o zaštiti životinja propisana je kazna za fizičku osobu koja drži i postupa s kućnim ljubimcima na način koji ugrožava zdravlje i sigurnost ljudi, posebice djece te životinja (članak 51. stavak 2.-zabranjeno je držanje i postupanje s kućnim ljubimcima na način koji ugrožava zdravlje i sigurnost ljudi, posebice djece te životinja.)

6. Analizirajući provedeni postupak utvrđeno je da je okrivljenica u postupku iznosila obranu u kojoj je osporavala prekršaj koji joj se stavlja na tereti, tvrdeći da je vlasnik pasa njen suprug MF. U dokaznom postupku ispitani su svjedoci te je napravljen uvid i pročitani su materijalni dokazi koji prileže spisu.

7. Iako okrivljenica ističe da nije vlasnica pasa i da stoga nije odgovorna za prekršaj koji joj se stavlja na teret, Zakonom o zaštiti životinja decidirano je propisano da se kućni ljubimci moraju držati i da se s njima mora postupati na način koji ne ugrožava zdravlje i sigurnost ljudi, posebice djece, pa kako je za krivnju za prekršaj dovoljan i nehaj počinitelja, kako to proizlazi iz odredbe članka 28. Prekršajnog zakona kojom je propisano da se prekršaj može počiniti svjesnim ili nesvjesnim nehajem (stavak 1.), da počinitelj postupa svjesnim nehajem kad je svjestan da može počiniti prekršaj, ali lakomisleno smatra da se to neće dogoditi ili da će to moći spriječiti (stavak 2.), te da počinitelj postupa nesvjesnim nehajem kada nije svjestan da može počiniti prekršaj iako je prema svojim osobnim svojstvima i okolnostima bio dužan i mogao biti svjestan te mogućnosti (stavak 3.), a uz to se prema članku 4. stavku 1. točki 23. Zakona o zaštiti životinja posjednikom životinje smatra svaka pravna ili fizička osoba koja je kao vlasnik, korisnik ili skrbnik stalno ili privremeno odgovorna za zdravlje i dobrobit životinja, to prvostupanjski sud za sada nije pravilno cijenio izvedene dokaze. Naime, okrivljenica se kritične zgode, kako to proizlazi iz zapisnika o ispitivanju osumnjičenika, nalazila kod kuće u kojoj živi sa suprugom i djecom i u kojoj su psi te je prilikom ispitivanja navela da su psi njeni, pa je, dovodeći u vezu definiciju pojma posjednik životinje kojom je obuhvaćena svaka pravna ili fizička osoba, neovisno o vlasništvu nad životinjom, koja je stalno ili privremeno odgovorna za zdravlje i dobrobit životinja, s konkretnim prekršajem kojim je propisana kazna za fizičku osobu koja kućne ljubimce ne drži i s kojima ne postupa na način koji ne ugrožava zdravlje i sigurnost ljudi, posebice djece, po ocjeni ovog suda zaključak da, u sumnji o krivnji, okrivljenicu valja osloboditi od optužbe preuranjen, budući da pravilo in dubio pro reo podrazumijeva da sud u postupku odlučuje na način koji je povoljniji za okrivljenika tek ako se i nakon savjesne ocjene dokaza, pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, ne daju otkloniti sumnje o postojanju ili nepostojanju činjenica koje su bitne za prekršaj, što proizlazi i iz članka 88. Prekršajnog zakona prema kojoj je odredbi prvostupanjski sud dužan na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrditi i činjenice koje terete okrivljenike i činjenice koje im idu u korist, pa zatim po slobodnoj ocjeni dokaza, pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, obrazložiti postojanje činjenica i takav zaključak valjano argumentirati.

7.1. Iz navedenih razloga, mišljenje je ovog suda da je sud prvog stupnja, prije donošenja pobijane presude kojom okrivljenicu oslobađa od optužbe, bio dužan izvedene dokaze pravilno cijeniti u pogledu procjene postojanja relevantnih činjenica, uzimajući u obzir činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, s dostatnim i relevantnim razlozima kojima se vodi prilikom donošenja odluke.

8. Žalbu tužitelja valjalo je stoga prihvatiti osnovanom, a pobijanu presudu ukinuti, kako bi prvostupanjski sud pravilnom ocjenom svih u postupku provedenih dokaza utvrdio sve relevantne činjenice i respektirajući razloge ovog rješenja, a vodeći pri tom računa i o žalbenim razlozima, donio novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

9. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci.

U Zagrebu 14. listopada 2025.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.