1

Poslovni broj: 47 Gž R-907/2023-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

                                                                      Poslovni broj: Gž R-907/2023-2

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vlatki Fresl Tomašević, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. G. iz Z., OIB: …, zastupana po punomoćniku J. P., odvjetniku iz Z., protiv tuženika K. b. c. S. m., Z., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv odluke o trošku sadržane u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-11534/2020-24 od 10. svibnja 2023., dana 21. rujna 2023.

 

 

r i j e š i o   j e

 

              I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje odluka o troškovima parničnog postupka sadržane u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-11534/2020-24 od 10. svibnja 2023. u dijelu pod toč. II. izreke kojom je  tužiteljici odbijen  zahtjev za naknadu daljnjeg troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 1.112,59 eura / 8.382,81 kn.

 

              II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.207,69 eura/9.099,34 kn s pripadajućim zateznim kamatama, osim isplate zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u bruto dosuđenom iznosu i naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.112,59 eura / 8.382,81 kn s pripadajućim zateznim kamatama, pod točkom II. izreke odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim zahtijeva da joj tuženik isplati zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 1.207,69 eura / 9.099,34 kuna, kao i zahtjev za naknadu daljnjeg parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 1.112,59 eura / 8.382,81 kn.

 

2. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu protiv odluke o troškovima sadržane pod točkom II. izreke presude u dijelu u kojem nije priznat daljnji parnični trošak preko dosuđenog iznosa od 1.112,59 eura / 8.382,81 kn i to zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. t. 1. i. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,89/14, 70/19, 80/22 u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači pobijani dio na način da naloži tuženiku naknaditi daljnje troškove parničnog postupka uz naknadu troška žalbenog postupka.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Ispitujući pobijano rješenje prvostupanjskog suda, kao i postupak koji mu je prethodio, nije razvidno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, u vezi s čl. 381. ZPP ili pogrešna primjena materijalnog prava. Tuženik navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, međutim izreka prvostupanjske presude je razumljiva te se može ispitati, presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju tuženik neosnovano upire.

 

5. Pobijajući odluku o troškovima postupka, neosnovano tužitelj u žalbi ukazuje na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe čl. 155.  ZPP-a, u vezi odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22- dalje: Tarifa).

 

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 1.207,69 eura/9.099,34 kn koje joj tuženik duguje po osnovi prekovremenog rada, neobračunatih dodataka za otežane uvjete rada, neobračunatih dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi i kao razliku manje isplaćene naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja.

 

7. Podneskom od 3. rujna 2021. tužiteljica je osporila navode iz odgovora na tužbu tuženika, ponavljajući u bitnome tvrdnje koje je već iznijela u tužbi, a na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev. Ujedno se poziva na sudske odluke u identičnim sporovima. Naime, navode iz predmetnog podneska (a ne radi se o novim činjenicama) mogla je bez zapreke iznijeti na ročištu 7. prosinca 2021., a primjerke sudskih odluka i nalaza i mišljenja u identičnim predmetima nije imala obvezu dostavljati sudu, jer sud poznaje pravo. Osnovano stoga tužiteljici nije priznat trošak sastava navedenog podneska u okviru potrebnih parničnih radnji u ovom postupku.

 

8. Podneskom od 5. travnja 2022. tužiteljica se očitovala na nalaz i mišljenje vještaka na način da je uredila tužbeni zahtjev koji je kasnije tijekom postupka mijenjala svojom krivnjom jer je tražila iznose koji su bili predmet drugog spora i u vezi kojih je istaknut prigovor dvostruke litispedencije. Tužiteljica je sama skrivila nastali trošak, stoga je pravila zaključak suda da sukladno čl. 155. ZPP isti ne bude dosuđen.

 

9. Podneskom od 17. listopada 2022. tužiteljica je konačno precizirala tužbeni zahtjev sukladno dostavljenom nalazu i mišljenju vještaka i izračunu tuženika. Za navedeni podnesak sud nije priznao trošak, međutim sukladno Tbr. 8.3.  Tarife priznao je trošak podneska od 15. veljače 2023. kojim je tužiteljica dostavila precizirani tužbeni zahtjev s dvojnim iskazivanjem iznosa u kunama i eurima. Pravilno je sud odlučio, jer oba podneska su sadržajno gotovo identična, a u potonjem je sukladno zakonu dvojno iskazana vrijednost tužbenog zahtjeva u kunama i eurima. Navedeni podnesak je bio potreban za donošenje odluke u ovom postupku, ali ne kao obrazloženi temeljem Tbr. 8.1. Tarife. Sadržaj istog tužiteljica je ponovila na ročištu 29. ožujka 2023. za koje joj je dosuđen trošak.

 

10. Sud je tužiteljici nije u cijelosti dosudio trošak financijskog vještačenja iz razloga što je tužiteljica u tužbi i na pripremnom ročištu zahtijevala utvrđivanje i drugih dodataka sukladno kolektivnom ugovoru koji su bili predmet spora u drugom predmetu i koje u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu više nije tražio. Stoga dodani troškovi koji su vezani u financijsko vještačenje  su nastali krivnjom tužiteljice. U konačnici i sam tuženik je dostavio obračun potraživanja prema kojem je i uređen tužbeni zahtjev koji je sud usvojio. Pravilnom primjenom odredbe čl. 155. ZPP prvostupanjski sud je odlučio o trošku vezanom uz financijsko vještačenje.

 

11. Zaključno tužiteljica navodi kako joj je navedenim postupanjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz čl. 6. st. 1. Europske konvencije za Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Međunarodni ugovor: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17- dalje Konvencija) kao i pravo na mirno uživanje vlasništva čl.1. Protokola br. 1. uz Konvenciju. Vezano uz navedeni prigovor valja istaknuti kako je Europski sud za ljudska prava dalje u tekstu ESLJP) u svojim brojnim odlukama zauzeo stav vezano uz troškove postupka. Stav je ESLJP da nametanje znatnog financijskog opterećenja nakon završetka postupka može predstavljati ograničenje prava na pristup sudu, zajamčenog čl. 6. st. 1. EKLJP-a (Klauz protiv Hrvatske, toč. 77.; Čolić protiv Hrvatske, toč. 45.) i znatno smanjenje dosuđenog iznosa naknade štete, koje je rezultat obveze plaćanja troškova postupka, predstavlja miješanje u pravo vlasništva podnositelja zahtjeva (Čolić protiv Hrvatske, toč. 68.). U takvom slučaju potrebno je ispitati je li ograničenje ili miješanje: predviđeno zakonom,  težilo legitimnom cilju i bilo razmjerno.

 

11.1. Prvostupanjski sud je pravilno svoju odluku o trošku utemeljio u čl. 154. i 155.  ZPP- i  odredbama Tarife. Obvezivanje stranke na naknadu troškova postupka prema načelu „gubitnik plaća“ ima zakonsku osnovu u čl. 154. ZPP-a, a načelo „gubitnik plaća“ ima legitimni cilj – odvratiti potencijalne stranke od podnošenja neosnovanih tužbi ili iznošenja pretjeranih tužbenih zahtjeva pred sudovima (Čolić protiv Hrvatske, toč. 43.; Cindrić i Bešlić, toč. 96.). Nadalje, čl. 155. ZPP ima za cilj pravednost u dosuđivanju troškova, jer se dosuđuju samo oni troškovi koji su bili potrebni i nužni u vođenju parnici te također sud je obvezan to učinit brižljivo vodeći se načelom ekonomičnosti i efikasnosti. Nadalje, obzirom da je stranka uspjela gotovo u cijelosti s tužbenim zahtjevom te da joj je dosuđena visina troškova postupka gotovo jednaka visini tužbenog zahtjeva, pobijana odluka o troškovima postupka u dijelu u kojem nije priznat daljnji trošak parničnog postupka je bila razmjerna/razumna.

 

11.2. Slijedom navedenog nije došlo do navedene povrede konvencijskih prava.

 

12. Stoga je odlučeno primjenom čl. 380. st. 1. ZPP-a kao u toč. I izreke i odbijena je žalba tužiteljice.

 

13. Obzirom da tužiteljica nije uspjela sa žalbom, to je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 166. ZPP, zahtjev za naknadu troška za sastav žalbe odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao u toč. II izreke.

 

 

U Zagrebu 21. rujna 2023.

 

                                                                                   Sutkinja

                                                                                     Vlatka Fresl Tomašević, v.r.