Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Zk-88/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ad/1. IH pok. JH, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad/2. FH, rođ. I kći SH, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], s trajnijim boravištem na adresi u [adresa], NY 11731, oboje zastupani po punomoćniku SH, odvjetniku u [adresa], protiv tuženica ad/1. ŽH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Miroslavu Biloglavu, odvjetniku u Zadru i ad/2. RH ž. ČH rođ. FH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o žalbi tuženica ad/1. i žalbi tuženice ad/2. protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P- 2103/2024-67 od 24. siječnja 2025. u sjednici vijeća održanoj dana 14. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tuženica ad/1. ŽH i ad/2. RH kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P- 2103/2024-67 od 24. siječnja 2025. pod toč. II. izreke, kao i pod toč. III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženicama ad/1. i ad/2. naknaditi tužiteljima parnične troškove u iznosu od 7.089,52 eura sa zateznom kamatom.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice ad/1. za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja ad/1. i ad/2. za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom prvog stupnja suđeno je:

I. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

"Utvrđuje se da su tužitelji IH, OIB: [osobni identifikacijski broj], i FH, OIB: [osobni identifikacijski broj], stekli valjani pravni temelj za uknjižbu prava vlasništva na nekretnini oznake [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi dvorište površine 135 m2, dvorište površine 7 m2, gospodarska zgrada površine 28 m2, te stambena zgrada površine 208 m2, ukupne površine 378 m2, i to svaki za po 1/2 dijela, pa su stoga tužitelji ovlašteni na temelju ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na označenoj nekretnini, upisom tog prava vlasništva na svoja imena, i to svaki za po 1/2 dijela, uz istodobno brisanje cjelokupnog postojećeg upisa prava vlasništva na označenoj nekretnini s imena EH OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], RH [adresa] ž. ČH rođ. FH OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]."

II. Prihvaća se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužitelj IH, OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao pravo vlasništva na nekretnini oznake [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi dvorište površine 135 m2, dvorište površine 7 m2, gospodarska zgrada površine 28 m2, te stambena zgrada površine 208 m2, ukupne površine 378 m2, i to za 1/2 dijela, pa je stoga tužitelj IH ovlašten na temelju ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti, zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na označenoj nekretnini, upisom tog prava vlasništva na svoje ime, i to za 1/2 dijela, uz istodobno brisanje cjelokupnog postojećeg upisa prava vlasništva na označenoj nekretnini s imena:

EH OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], AH ž. ČH rođ. IH OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].

2. Utvrđuje se da je tužiteljica FH, OIB: [osobni identifikacijski broj], stekla valjani pravni temelj za uknjižbu prava vlasništva na nekretnini oznake [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi dvorište površine 135 m2, dvorište površine 7 m2, gospodarska zgrada površine 28 m2, te stambena zgrada površine 208 m2, ukupne površine 378 m2, i to za 1/2 dijela, pa je stoga tužiteljica FH ovlaštena na temelju ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti, zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na označenoj nekretnini, upisom tog prava vlasništva na svoje ime, i to za 1/2 dijela, uz istodobno brisanje cjelokupnog postojećeg upisa prava vlasništva na označenoj nekretnini s imena: EH OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], RH [adresa] ž. ČH rođ. FH OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]."

III. Dužne su tuženice J, OIB: [osobni identifikacijski broj], i RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tužiteljima IH, OIB: [osobni identifikacijski broj], i FH, OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročene parnične troškove u iznosu od 7.089,52 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos parničnih troškova teče od dana objave presude pa do isplate, po kamatnoj stopi određenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, odnosno referentnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, uvećanoj za tri postotna poena, dok se u preostalom dijelu, za iznos koji predstavlja razliku zatraženog I dosuđenog troška, zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude žale se tuženice ad/1. i ad/2.

3. Tuženice ad/1. i ad/2. žale se protiv presude pod toč. II. i pod toč. III. u dosuđujućem dijelu odluke o troškovima postupka zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353 st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP). Predlažu u navedenom dijelu presudu preinačiti i zahtjev tužitelja ad/1. i ad/2. odbiti, uz naknadu troškova parničnog postupka, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. U odgovoru na žalbu tužitelji ad/1. i ad/2. osporavaju žalbene navode i predlažu žalbu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška odgovora na žalbu.

5. Žalbe tuženica ad/1. i ad/2. su neosnovane.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari jest glavni tužbeni zahtjev tužitelja ad/1. i ad/2. na utvrđenje da su stekli valjanu pravnu osnovu za uknjižbu prava vlasništva na nekretnini oznake [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi dvorište površine 135 m2, dvorište površine 7 m2, gospodarska zgrada površine 28 m2, te stambena zgrada površine 208 m2, ukupne površine 378 m2, i to svaki za po 1/2 dijela. Predmet drugog (eventualno kumuliranog) zahtjeva) tužitelja ad/1. je utvrđenje da je vlasnik predmetne nekretnine i to za ½ dijela, tužiteljice ad/2. da je stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine za ½. dijela, te ovlaštenje na temelju presude postići uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini i to svakog u ½ dijela uz istodobno brisanje prava vlasništva tuženica ad/1. i ad/2.

7. Među stranka nije bilo sporno da su tužitelja ad/1. te tuženice ad/1. i ad/2. djeca JH pok. IHĆ i KH ud. JH, a osim gore navedenih potomaka, JH i KH imali su još i sina IHĆ, čiji nasljednici su JHĆ te ZH, kao i kćer OH.

8. Iz sadržaja zapisnika sastavljenog u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], dana 9. listopada 2015. proizlazi da je otac stranaka BH pok. IHĆ preminuo 1976., a majka stranaka KH preminula je 1986. i naslijedili su je kćeri OH, RH (ovdje tuženica ad/2.), ŽH (ovdje tuženica ad/1.), sin IH (ovdje tužitelj ad/1.) te djeca pokojnog sina IHĆ, ZH i JHĆ, koji nasljednici su sklopili 1998. Ugovor o diobi.

9. Međutim, tijekom postupka bilo je sporno; je li [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila predmet Ugovora o diobi iz 1998., odnosno je li, unatoč činjenici što ova čestica nesporno nije navedena u Ugovoru o diobi, ista bila predmetom diobe između nasljednika KH i JH, kako to tvrde tužitelji ad/1. i ad/2. ili, kao što to slijedi iz samog sadržaja Ugovora o diobi, a isto tvrde i tuženice ad/1. i ad/2. navedena nekretnina nije bila predmetom diobe između nasljednika JH i KH.

10. Predmetne nekretnine u naravi predstavlja staru kuću F u selu [adresa], u koju kuću su ovdje tužitelji ad/1. i ad/2. izvršili i stanovita ulaganja, pa je također bilo sporno jesu li, kako to tvrde tužitelji ad/1 i ad/2. navedena ulaganja dovela do nastanka nove stvari, odnosno je li na strani ovdje tužitelja ad/1. došlo do izvornog stjecanja prava vlasništva na navedenoj nekretnini (dosjelošću), pa je isti, kao izvanknjižni vlasnik, tako stečeno pravo mogao prenijeti na tužiteljicu ad/2. Ugovorom o darovanju.

11. Ocjenom izvedenih dokaza sud prvog stupnja nalazi utvrđenim slijedeće:

-da je 1998. sklopljen Ugovor o diobi između tužitelja ad/1., tuženica ad/1. i ad/2., OH i nasljednika pok. IHĆ, JHĆ i ZH, u kojem ugovoru predmetne nekretnina nije označena kao predmet diobe,

-da su na čest. zgr. [katastarska čestica] stare izmjere, koje odgovaraju čest. 2636 k. o. [katastarska općina] (ovdje spornoj), kao posjednici, temeljem rješenja Općinskog suda u Zadru O-611/1979, iza smrti JH pok. IHĆ, upisani djeljenici iz gore navedenog Ugovora o diobi iz 1998.,

-da je tužitelj ad/1. darovao tužiteljici ½ dijela nekretnina navedenih u popisnom listu 917 k. o. [katastarska općina] te ½ dijela predmetne nekretnine, kako to slijedi iz Ugovora o darovanju od 23. kolovoza 2011.,

-da je prilikom sastavljanja novog zk. ul. u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], predmetne nekretnina čest. 2636 upisana kao suvlasništvo tužitelja ad/1. i ovdje tuženica ad/2. za različite suvlasničke udjele,

-da je prigovor tužitelja ad/1. podnesen u ispravnom postupku odbijen kao neosnovan,

-da je tužitelj ad/1. do postupka obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] predmetnu nekretninu neometano posjedovao te da je vršio određena ulaganja u nju, koja ulaganja nisu bila takvog obujma da bi nastala nova stvar u građevinskom smislu, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka KH

S, te njegovog usmenog očitovanja,

-da se pred Općinskim sudom u Zadru, Stalna služba u Benkovcu pod brojem P-1571/2017) vodi postupka pod tužbi ovdje tužene ad/1. protiv ovdje tužitelja ad/1. radi predaje u posjed, u kojem postupku je određen prekid postupka do pravomoćnog okončanja ovog postupka,

-da se tuženica ad/1. protivila izvođenju određenih građevinskih radova od strane tužitelja ad/1. i to u periodu od 2016., otkada je pokrenula parnični postupak, pa i 2019. kako to slijedi iz uvjerenja I PP Zadar,

-da su tužitelji ad/1. i ad/2. još 2000. godine poduzeli radnje renoviranja sporne kuće, kao to slijedi iz dostavljenih ponuda društva Oziris d.o.o. Zadar,

-da je tužitelj ad/1. dana 16. srpnja 1999. godine (nakon sklapanja Ugovora o diobi iz 1998.), podnio prijavu Katastru te je toga dana sastavljen i zapisnik u nazočnosti Dine Muljačić Marinović (odvjetnice) i ČH (autora Ugovora o diobi iz 1998. godine), kako je to detaljno navedeno u Zapisniku ureda za katastra i geodetske poslove

-da iz sadržaja iskaza saslušanih svjedoka, a posebno u dijelu u kojem svjedoci koji su bili prisutni sklapanju Ugovora o diobi iz 1998. godine (svjedok ČH, JHĆ) ali i stranka u ovoj pravnoj stvari, slijedi zaključak da su tek u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] shvatili da sporna nekretnina nije bila unesena u Ugovor o diobi 1998.

12. Polazeći od utvrđenja da predmetna nekretnina nije bila predmetom Ugovora o diobi iz 1998. sud prvog stupnja odbija glavni tužbeni zahtjev tužitelja ad/1. i ad/2. i odlučuje kao pod toč. I. izreke presude.

13. Nadalje, sud prvog stupnja utvrđuje da o staroj kući nije bilo govora prilikom sklapanja Ugovora o diobi 1998. godine, odnosno da je ista spomenuta tek u kontekstu da je stara kuća tužiteljeva te ni tuženice ad/1. i ad/2. nisu postavljale pitanje stare kuće prilikom diobe iz 1998., da je tužitelj ad/1. u samostalnom posjedu iste još od smrti majke što upućuje na zaključak da je između stranaka još i prije postignut dogovor o tome da je stara kuća pripala tužitelju ad/1. i da su svi sunasljednici iza KH, koja je umrla još 1986. smatrali (očito sve do postupka obnove zemljišne knjige), da je stara kuća njegova, pa tužitelj ad/1. nije imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, nikada mu nitko isto nije osporavao, pa ni u vrijeme kada je svakako bilo vidljivo da je samostalan u posjedovanju stare kuće jer je izvodio građevinske radove na kući (2000. godine).

14. Polazeći od navedenih utvrđenja ocjena je suda prvog stupnja da je tužitelj, svakako do 2015. godine, kada su mu u listopadu sestre osporile pravo na spornoj nekretnini, već bio stekao pravo vlasništva na istoj te ju je, kao izvanknjižni vlasnik, darovao tužiteljici ad/2.

15. Stoga prihvaća drugi (eventualno kumulirani) zahtjev tužitelja ad/1. i ad/2. i odlučuje kao pod toč. II. izreke presude.

16. Odluka suda prvog stupnja u pobijanom dijelu je pravilna i zakonita, pa ju prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

17. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 ZPP, na koje povrede ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2 ZPP pazi po službenoj dužnosti.

18. Suprotno navodima žalbe pobijana presuda ima dovoljne, jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, a za što postoji podloga u izvedenim dokazima, pa se presuda može ispitati. Stoga nije ostvarena bitna povreda iz čl. 354 st. 2 toč. 11. ZPP, na koju ukazuju tuženice ad/1. i ad/2. u svojim žalbama.

19. Analizirajući provedene dokaze, na način propisan odredbom čl. 8. ZPP sud prvog stupnja je svoju ocjenu provedenoj dokaza opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima, na način koji prihvaća i ovaj sud pa tuženice ad/1. i ad/2. nisu u pravu kada tvrde da bi sud prvog stupnja ostvario bitnu povredu postupka iz odredbe čl. 8. u svezi sa čl. 354. st. 1. ZPP. Naime, utvrđenja suda prvog stupnja rezultat su valjane i savjesne ocjene dostupnih i predočenih dokaza. Okolnost što je sud prvog stupnja tako ocijenio predložene i dostupne mu dokaze, ocjenom s kojom tuženice ad/1. i ad/2. nisu zadovoljne, ne čini pobijanu odluku suda prvog stupnja nevaljanom i nezakonitom, s obzirom da je sud prvog stupnja za svoju odluku dao valjano obrazloženje (čl. 338. st. 4. ZPP) s razlozima koji tu odluku opravdavaju.

20. Tako nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

21. S obzirom na činjenične tvrdnje tužitelja ad/1., te cijeneći rezultate dokaznog očito je sud prvog stupnja odnose između stranaka razriješio primjenom odredbi Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, 81/15, 94/17-dalje u tekstu: ZV) i to konkretno odredbi kojima su uređene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, iako se na to nije izričito pozvao u obrazloženju svoje odluke.

22. Prema odredbi čl. 159. ZV dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedovanjem te stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari (st. 1.) Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe je u vlasništvo protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (st. 2.). Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost (odredba čl. 160. st. 1. ZV).

23. Tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik samostalni je posjednik te će se posjed smatrati samostalnim ako se ne dokaže suprotno (odredba čl. 11. st. 1. do 2. ZV). Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), istinit je ako nije pribavljen silom, potajno ili prijevarom i zloupotrebom te je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, a poštenje posjeda se predmnijeva (čl. 18. st. 1. do 5. ZV).

24. Dakle, pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe.

25. Pravilno je sud prvog stupnja cijeneći iskaze tužitelja, tuženica ad/1. i ad/2., kao i svjedoka ČH, FHĆ, LH zaključio da o predmetnoj kući nije bilo govora prilikom diobe 1998., odnosno da je ista spomenuta tek u kontekstu da je to kuća tužitelja ad/1. Naime, utvrđeno je da se tužitelj ad/1. nalazi u posjedu predmetne kuće još i prije sklapanja Ugovora o diobi (tužena ad/1. ne dolazi u staru kuću od majčine smrti, ključ ima tužitelj koji živi u [adresa], a po ljeti dolazi i boravi u toj kući, a sestre koje žive u [adresa] tek povremeno mu prozrače kuću), tužitelj ad/1. je njima naočigled vršio vlasničke čini (građevinske radovi na kući 2000.), što dovodi do zaključka da su svi sunasljednici iza KH, koja je umrla još 1986. smatrali da je stara kuća tužitelja ad/1. (očito sve do postupka obnove zemljišne knjige 2015.), kada su tužitelju ad/1. u listopadu sestre počele osporavati pravo na predmetnoj nekretnini).

26. Navedeno ukazuje na zaključak da je između nasljednika pok. SHĆ i pok. KH (roditelja stranka) sklopljen sporazum o diobi nekretnina, koji je realiziran u cijelosti kako glede nekretnina navedenih u Ugovoru o diobi iz 1998., tako i ranije (usmeni) glede predmetne nekretnine, a što je valjana pravna osnova za zakonit posjed (čl. 18. st. 1. ZV).

27. Nadalje, posjed tužitelja ad/1. je istinit koji je stečen na dopušten i pravilan način (čl. 18. st. 2. ZV) jer do posjeda nije došli ni silom, ni potajno niti prijevarom niti zloupotrebom povjerenja. Tužitelj ad/1. je bio posjedu predmetne nekretnine suglasnošću svih nasljednika, a što svojim iskazima ne spore niti tuženice ad/1. i ad/2.

28. Okolnost da, kako to tvrde tužena ad/1. i ad/2. tužitelj nije ispunio uvjet jer u provedenoj diobi iz 1998. tuženoj ad/1. i sestri OH nisu pripale zatražene nekretnine, moglo bi biti od utjecaja na pitanje opstojnosti Ugora o diobi iz 1998. (iz iskaza tuženice ad/1. da je takav postupka vođen i u kojem nije uspjela) no navedeno ne ukazuje da bi radi toga posjed predmetne nekretnine tuženik ad/1. stekao na prijevaran način odnosno zloupotrebom povjerenja.

29. Konačno, utvrđeno je da se tužitelj ad/1. ako ne i ranije, zasigurno od 1998. nalazi u posjedu predmetne nekretnine, da se tužitelj ad/1. oduvijek ponašao kao vlasnik predmetne nekretnine, da mu tuženice ad/1. i ad/2. (niti drugi nasljednici njihove prednice pok. KH) navedeno nisu osporavale, iako je on svoja vlasničkopravna ovlaštenja manifestirao njima naočigled (izvođenje građevinskih radova na predmetnoj nekretnini vlastitim sredstvima), a tuženice ad/1. i ad/2. su to čitavo vrijeme bile pasivne u iskazivanju ikoje vlasničke ovlasti na istim nekretninama, u svojatanju nekog prava na njima, pa tužitelj ad/1. s obzirom na navedene okolnosti nije imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Time je posjed tužitelja ad/1. bio i pošten (čl. 18. st. 3. ZV) sve do postupka obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], i to u listopadu 2015., kada je njegov posjed prestao biti pošten.

30. Iz navedenog slijedi zaključak da tužitelj ad/1. najkasnije od 1998. do 2015. nalazio se u samostalnom, neprekidnom zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine, dakle duže od 10 godina, pa je dosjelošću stekao vlasništvo predmetne nekretnine sukladno odredbi čl. 159. st. 2. u vezi s čl. 160. st. 1. i 2. ZV, a koju nekretninu je kao izvanknjižnih vlasnik darovanjem prenio na tužiteljicu ad/2.

31. I odluku o troškovima parničnog postupka pravilna je i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova, a koju tuženice ad/1. i ad/2. osporavaju samo kroz osporavanje osnovanosti tužbenog zahtjeva. Tuženice ad/1. i ad/2. nisu navele druge određene razloge protiv odluke o trošku, a na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima sud ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP)

32. Zbog navedenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.

33. Tuženica ad/1. nije uspjela sa žalbom pa joj ne pripadaju troškovi žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

33. Tužiteljima ad/1. i ad/2. nije priznat trošak sastava odgovara na žalbu jer navedeni trošak nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 14. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović