Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1365/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Sandri Artuković Kunšt univ.spec.iur., u pravnoj stvari tužitelja DG OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Bojanu Bacingeru, odvjetniku u Čakovcu protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d. OIB:23057039320 iz Rijeke, Jadranski trg 3a, zastupanog po punomoćnicima Damiru Metelku i dr., odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-464/2023-5 od 4. prosinca 2023., dana 14. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-464/2023-5 od 4. prosinca 2023.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja posl. br. P-464/2023-5 odbijen je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Čakovcu kao neosnovan.

2. Protiv istog rješenja žali se tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud osporeno rješenje ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak ili da pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. U navedenom rješenju i u postupku koji mu je prethodio ne uočavaju se bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 Zakona o parničnom postupku (“Službeni list SFRJ” br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i “Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. ZPP.

5. Odluka prvostupanjskog suda o neosnovanosti tuženikovog prigovora mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Čakovcu temelji se na odgovarajućoj primjeni mjerodavnih odredbi čl. 87. st. 1. u vezi čl. 81. st. 1., 2. i 4. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03, dalje: ZZP/03), u odnosu na odredbu čl. 14. Ugovora o kreditu br. [broj kredita] od 25. rujna 2006. između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita, kojom su stranke ugovorile da je u slučaju spora nadležan sud u mjestu sjedišta banke dakle u Rijeci, a koja se odredba smatra nepoštenom jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, čime je isključena primjena odredbe čl. 70. ZPP.

6. Temeljem zakonske odredbe čl. 81. st. 2 ZZP/03 smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, kao što je ovdje slučaj.

7. Za razliku od žalbenih navoda tuženika, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i obrazložio ništetnost prorogacijske klauzule u korist registriranog sjedišta banke jer je cijenio da ista odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja koji prebiva na području prvostupanjskog suda u Čakovcu i koja bi, radi zaštite svojih prava, morao utrošiti više vremena i dodatnih troškova ako bi se spor vodio u Rijeci, za razliku od tuženika.

8. Slijedom navedenog pravilan je zaključak da među strankama nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe čl. 70. st. 1. - 4. ZPP.

9. Neosnovano je žalbeno pozivanje tuženika na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6 ZPP jer je iz stanja spisa predmeta suda prvog stupnja razvidno kako se tužitelj u napomeni iz tužbe pozvao na pravo potrošača na suđenje pred sudom svoga prebivališta, kojim povodom je tuženik u odgovoru na tužbu od 30. kolovoza 2023. stavio prigovor mjesne nenadležnosti, na koji se tužitelj očitovao u podnesku od 21. rujna 2023. Stoga se ne bi moglo zaključiti da je kojoj od stranaka bilo onemogućeno raspravljanje pred sudom. Sud prvog stupnja utvrdio je ništetnost unaprijed po tuženiku sastavljene odredbe čl. 14. predmetnog ugovora pazeći na ništetnost po službenoj dužnosti u skladu s čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05) pri čemu se tuženik o odlučnim činjenicama ništetnosti imao prilike očitovati. Stoga se tuženik u žalbi neosnovano poziva na to da sud prvog stupnja nije poštivao kontradiktornost postupka i na odluku Suda Europske Unije poslovni broj C-472/11 od 21. veljače 2013. koja je stoga ovdje bez utjecaja.

10. Suprotno žalbenim navodima, u odluci suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2, toč. 11 u vezi čl. 381. ZPP jer rješenje suda prvog stupnja ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom i ne postoje drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati.

11. U odnosu na žalbene navode tuženika kako bi u slučaju nepostojanja prorogacijske klauzule, temeljem odredbi čl. 46. i čl. 48. st. 1. ZPP bio opet mjesno nadležan Općinski sud u Rijeci, valja reći da se u ovom postupku radi zaštite prava tužitelja kao potrošača primjenjuje pravno shvaćanje koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo u svojoj oduci br. Grl-143/2019-2 od 11. prosinca 2019. prema kojem je za spor u vezi s ugovorom o kreditu mjesno nadležan sud prebivališta potrošača, ovdje sud prvog stupnja. U skladu s navedenim pravnim shvaćanjem je odlučio i prvostupanjski sud, pozivom na zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. 11. od 5. studenog 2020.

12. Stoga u ovom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 48. ZPP o opće mjesnoj nadležnosti suda tako da prigovor mjesne nenadležnosti istaknut od strane tuženika, nije osnovan.

13. Ostali žalbeni navodi i pozivanje na sudsku praksu nisu od odlučnog značaja za ispitivanje zakonitosti i pravilnosti prvostupanjskog rješenja i ovaj ih sud kao takve nije posebno cijenio (čl. 375. st. 1. u vezi čl. 381. ZPP).

14. Slijedom navedenog ovaj je sud primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odlučio kao u stavku I izreke.

15. U stavku II odlučeno je o zahtjevu tuženika za naknadu troška sastava žalbe, primjenom čl. 166. st. 1 u vezi čl. 154. st.1. ZPP.

U Zagrebu 14. listopada 2025.

S u d a c:

Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur.