Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-72/2021-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Ilijane Petyo, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Vedrani Švedl Blažeka, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d., OIB: 23057039320, iz Rijeke, Jadranski trg 3a, zastupanog po punomoćniku Ivanu Dilberu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević i partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj P-525/2019-28 od 20. studenog 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 14. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj P-525/2019-28 od 20. studenog 2020. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II O trošku žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I Utvrđuje se ništetnom ugovorna odredba čl. 2. Ugovora o kreditu zaključenog između tužitelja i tuženika broj: [broj kredita] od 05.01.2005.g. kojom je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima (CHF) tj. kojom je glavnica obveze vezana za valutu švicarski franak i koja glasi: « 2. IZNOS KREDITA: = 71.070,00 CHF (sedamdesetjednatisućasedamdesetCHF) protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj.», te se utvrđuje ništetnom ugovorna odredba čl. 7. tog Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi :» VALUTNA KLAUZULA. Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja.» II Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 8. Ugovora o kreditu broj: broj: 2402006- 1031262160/51400607-5102178362 od 05.01.2005.g. zaključenog između tužitelja i tuženika u dijelu koji glasi: « Kamatna stopa je promjenjiva...», te u dijelu koji glasi: «Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.»

III Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische bank d.d., OIB 23057039320 iz Rijeke, Jadranski trg 3a, da isplati tužitelju IČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 8.397,88 kn uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku na svaki pojedini iznos od dospijeća do konačne isplate i to od dospijeća do 31.07.2015.g. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015.g. na dalje u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena;

-na iznos od 133,24 kn od 02.02.2008. g. do konačne isplate,

-na iznos od 135,10 kn od 02.03.2008. g. do konačne isplate,

-na iznos od 136,70 kn od 02.04.2008. g. do konačne isplate,

-na iznos od 132,54 kn od 03.05.2008. g. do konačne isplate,

-na iznos od 130,99 kn od 02.06.2008. g. do konačne isplate,

-na iznos od 132,60 kn od 02.07.2008. g. do konačne isplate,

-na iznos od 129,52 kn od 02.08.2008. g. do konačne isplate,

-na iznos od 129,72 kn od 02.09.2008. g. do konačne isplate,

-na iznos od 131,46 kn od 02.10.2008. g. do konačne isplate,

-na iznos od 142,54 kn od 02.11.2008. g. do konačne isplate,

-na iznos od 134,01 kn od 02.12.2008. g. do konačne isplate,

-na iznos od 142,96 kn od 02.01.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 143,96 kn od 02.02.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 144,33 kn od 02.03.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 142,60 kn od 02.04.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 230,58 kn od 02.05.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 226,48 kn od 02.06.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 222,75 kn od 02.07.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 223,51 kn od 02.08.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 225,57 kn od 02.09.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 223,74 kn od 02.10.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 221,96 kn od 02.11.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 224,62 kn od 02.12.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 227,11 kn od 02.01.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 229,79 kn od 02.02.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 228,54 kn od 02.03.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 233,20 kn od 02.04.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 231,42 kn od 02.05.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 233,49 kn od 02.06.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 247,49 kn od 02.07.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 243,71 kn od 02.08.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 255,50 kn od 02.09.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 248,45 kn od 02.10.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 178,16 kn od 02.11.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 188,62 kn od 02.12.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 194,79 kn od 02.01.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 189,54 kn od 02.02.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 189,79 kn od 02.03.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 185,82 kn od 02.04.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 186,48 kn od 02.05.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 112,26 kn od 02.06.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 112,83 kn od 02.07.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 119,89 kn od 02.08.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 116,86 kn od 02.09.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 112,43 kn od 02.10.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 13,13 kn od 02.11.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 13,02 kn od 02.12.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 13,13 kn od 02.01.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 13,26 kn od 02.02.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 13,27 kn od 02.03.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 13,08 kn od 02.04.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 13,01 kn od 02.05.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 13,08 kn od 02.06.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 12,88 kn od 02.07.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 12,88 kn od 02.08.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 12,69 kn od 02.09.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 12,56 kn od 02.10.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 12,66 kn od 02.11.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 12,59 kn od 02.12.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 12,56 kn od 02.01.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 12,28 kn od 02.02.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 12,37 kn od 02.03.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 12,28 kn od 02.04.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 12,21 kn od 02.05.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 11,89 kn od 02.06.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 11,77 kn od 02.07.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 11,82 kn od 02.08.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 11,77 kn od 02.09.2013. g. do konačne isplate, sve u roku od 15 dana. IV Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische bank d.d., OIB 23057039320 iz Rijeke, Jadranski trg 3a, da isplati tužitelju IČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od ukupno 95.341,55 kn uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku na svaki pojedini iznos od dospijeća do konačne isplate, i to od dospijeća do 31.07.2015.g. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015.g. na dalje u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena;

-na iznos od 106,35 kn od 02.08.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 94,55 kn od 02.09.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 192,33 kn od 02.10.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 262,62 kn od 02.11.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 146,13 kn od 02.12.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 297,82 kn od 02.01.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 427,00 kn od 02.02.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 346,93 kn od 02.03.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 356,34 kn od 02.04.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 308,67 kn od 02.05.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 401,89 kn od 02.06.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 550,33 kn od 02.07.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 495,26 kn od 02.08.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 771,30 kn od 02.09.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 746,72 kn od 02.10.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 672,02 kn od 02.11.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 592,13 kn od 02.12.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 562,02 kn od 02.01.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 621,89 kn od 02.02.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 667,89 kn od 02.03.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 681,07 kn od 02.04.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 681,15 kn od 02.05.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 681,08 kn od 02.06.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 681,28 kn od 02.07.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 681,27 kn od 02.08.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 652,46 kn od 02.09.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 652,59 kn od 02.10.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 652,50 kn od 02.11.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 652,57 kn od 02.12.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 652,59 kn od 02.01.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 652,87 kn od 02.02.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 652,78 kn od 02.03.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 652,87 kn od 02.04.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 652,94 kn od 02.05.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 653,26 kn od 02.06.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 653,39 kn od 02.07.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 653,34 kn od 02.08.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 653,38 kn od 02.09.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 74.827,96 kn od 19.09.2013.g. do konačne isplate, sve u roku od 15 dana.

V Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische bank d.d., OIB 23057039320 iz Rijeke, Jadranski trg 3a, da naknadi tužitelju IČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], parnične troškove u iznosu od 16.596,00 kn uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana presuđenja 20. studenog 2020. godine do konačne isplate u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te iz razloga određenih čl. 354. st. 1. i 2. toč. 3. i 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP). Predlaže preinačiti presudu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu parničnog troška tuženiku, podredno pobijanu presudu ukinuti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži naknadu troška žalbe.

3. Na žalbu je odgovorio tužitelj koji predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Traži trošak sudske pristojbe na odgovor na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi ugovora o kreditu od 5. siječnja 2005. zaključenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika-banke kao kreditora, koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu kao i zahtjev za isplatu iznosa stečenih bez osnove zbog ništetnosti spornih ugovornih odredbi.

6. Tuženik je u žalbi, pozivom na odredbu čl. 71. st. 7. ZPP naglasio potrebu da se u drugostupanjskom postupku razmotri postojanje okolnosti koje bi dovele u sumnju nepristranost suda, npr. da sudac ili njemu bliska osoba ima ili je imao kredit s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom ili valutnom klauzulom u CHF, ili bliska osoba sucu zastupa ili radi u odvjetničkom društvu koje zastupa veći broj tužitelja u takvim ili sličnim predmetima protiv banke, pa ako „na strani uređujućeg suca/člana vijeća drugostupanjskog suda postoji bilo koja od navedenih okolnosti“, da se taj dio žalbe smatra zahtjevom za njegovo izuzeće (čl. 73. u vezi s čl. 71. toč. 7. ZPP) uz prijedlog da o tim okolnostima sudac obavijesti predsjednika suda (čl. 72. st. 2. ZPP), koji će odlučiti o njegovom izuzeću. Kako se radi o uvjetno (eventualno) podnesenom prigovoru koji nije pravno obvezujući s obzirom da iznosi samo hipotetsku mogućnost, a procesnopravne odredbe ZPP ne predviđaju uvjetno podnošenje zahtjeva za izuzeće, to se, po ocjeni ovog suda, ne radi o zahtjevu za izuzeće.

7. Ispitujući presudu i postupak koji je prethodio donošenju presude u okviru žalbenih navoda ovaj sud nije utvrdio da bi bila ostvarena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju tuženik upire u žalbi, a isto tako nije ostvarena bitna povreda odredaba iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Pravilno je prvostupanjski sud odbio rješenjem od 2. lipnja 2020. tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti, pa tako nije ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP. Iz ugovora o kreditu, koji je odobren tužitelju kao fizičkoj osobi i radi se o stambenom kreditu, proizlazi da se radi o potrošačkom ugovoru, što tuženik nije osporavao u postupku. Ovdje se radi o ugovornoj odredbi unaprijed pripremljenoj od strane tuženika zbog čega se na temelju zakonske presumpcije u smislu odredbe čl. 81. st. 2. ZZP, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, smatra da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo. Nadalje, načelo dobre vjere zahtijeva da ugovorna odredba treba biti takva da bi se potrošač usuglasio s istom, da se o njoj pojedinačno pregovaralo, a u ovom slučaju ne može se prihvatiti da bi potrošač prihvatio nadležnost sjedišta tuženika u situaciji kada je ugovor sklapao s tuženikom u poslovnici tuženika u Osijeku. Za potrebe ostvarenja svojih prava i obveza u sporu koji proizađe iz ugovora o kreditu tužitelj mora putovati pred sud u Rijeku gdje je sjedište tuženika, i za razliku od tuženika, s obzirom da je prebivalište tužitelja u [adresa], tužitelju bi to uzrokovalo značajne financijske troškove. Neodlučni su žalbeni prigovori tuženika koji se odnose na mogućnost tužitelja da angažira odvjetnika iz Rijeke, jer se radi o zadiranju u pravo stranke da ju zastupa punomoćnik po njezinom izboru. Osim toga, tuženik gubi iz vida da i stranka koju zastupa punomoćnik u skladu s čl. 89. st. 2. ZPP uvijek može doći pred sud. Stoga ugovorna odredba kojom su stranke ugovorile mjesnu nadležnost suda u sjedištu tuženika, i prema ocjeni ovog suda uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača pa se radi o ništetnoj ugovornoj odredbi te među strankama nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe čl. 70. ZPP, a nema mjesta primjeni odredbe čl. 46. i čl. 48. ZPP o općoj mjesnoj nadležnosti suda na koje se tuženik poziva, već primjeni odredbe čl. 19.l st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj: 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15, 52/16), (tako i Vrhovni sud RH br. Gr1-143/2019.).

9. Utvrđujući ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi pod toč. I i II izreke prvostupanjske presude, prvostupanjski sud se pozvao na učinke presuda iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, s obzirom da je smatrao da je sud u parnici vezan uz takva utvrđenja, te je iz tih razloga odbio provesti sve druge dokaze osim dokaza za utvrđivanje visine iznosa koji tužitelj potražuje tužbom.

10. Odredbom čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 - dalje: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st. 1.), time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (st. 2.).

11. Odredbom čl. 81. st. 4. ZZP/03 propisano je da trgovac koji tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

12. Premda su točni navodi prvostupanjskog suda da je sud vezan za utvrđenja iz pravomoćnih odluka donesenim u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, valja navesti da su u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-5458/21 od 30. lipnja 2022., a posljedično tome odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 1279/2022-2 od 14. veljače 2023., iznesena su pravna shvaćanja da predmet kolektivnog spora i dokazivanja u tom postupku nisu bile obavijesti koje su dane određenim potrošačima u predugovornoj fazi sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu, zbog čega u tom (kolektivnom) postupku i nisu bili izvedeni dokazi saslušanjem zaposlenika banaka. Ukazuju da je u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. izneseno pravno shvaćanje prema kojem „za pokretanje i vođenje postupka za zaštitu kolektivnog interesa nije nužno da je došlo do povrede nečijeg pojedinačnog interesa.“ „Informacije koje su pojedini potrošači dobili prilikom pojedinačnih pregovora o sklapanju ponuđenog ugovora relevantne su samo za pojedinačni odnos između banke i određenog potrošača. Pojedini potrošači su od banaka u toj fazi mogli dobiti, a neki su možda i dobili sve potrebne informacije za donošenje informirane odluke o sklapanju ponuđenog ugovora koji sadrži predmetne ugovorne odredbe, pa su mogli donijeti informiranu odluku hoće li ugovor s tim odredbama sklopiti ili neće….“

13. U postupku kolektivne zaštite odlučivalo se u okviru ostvarivanja apstraktne zaštite od nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u kojem sud ne uzima u obzir specifičnosti konkretnog slučaja tj. konkretni ugovorni odnos. Nasuprot tome, u postupku individualne zaštite, kontrolu nepoštenosti ugovorne odredbe sud je dužan raspraviti s obzirom na osobu potrošača koja je pokrenula postupak i s obzirom na sve okolnosti tog pojedinog slučaja, a to stoga što se stvarna ravnoteža u pravima i obvezama potrošača i trgovaca uspostavlja u postupcima individualne zaštite u povodu pojedinačne tužbe potrošača u kojima sud o nepoštenosti ugovorne odredbe odlučuje s obzirom na specifične okolnosti pojedinačnog slučaja.

14. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1279/2022-2 od 14. veljače 2023. je u odnosu na postavljeno pitanje: može li se sud, pozivajući se na ništetnost spornih ugovornih odredbi, u postupku pozivati na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz Kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača i ne provesti u individualnom postupku dokaze predložene po tuženiku izraženo shvaćanje kako je suprotan odredbi čl. 81. st. 4. ZZP/03 kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako se na tu okolnost nije proveo po trgovcu predloženi dokaz saslušanjem svjedoka, koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu.

15. Ovo shvaćanje je podudarno shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke tog suda broj U-III-5458/21 od 30. lipnja 2022., da u pojedinačnom potrošačkom sporu nije moguće odbiti dokazni prijedlog za saslušanje zaposlenika banke na okolnost obaviještenosti određenog potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora (a koja nije bila predmet utvrđivanja u kolektivnom sporu), a potom utvrditi da banka, na kojoj je teret dokazivanja, tu okolnost nije dokazala i zaključiti da nije dala odgovarajuće obavijesti potrošaču prije sklapanja ugovora jer bi takvim tumačenjem nastala situacija u kojoj se odluka o tužbenom zahtjevu temelji na okolnosti koja zapravo nikad nije bila utvrđena, niti ju je banka mogla dokazivati ni u kolektivnom, ni u pojedinačnom potrošačkom sporu, što je suprotno zahtjevima jednakosti oružja i prava na pristup sudu.

16. U rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 1135/2023-2 od 3. siječnja 2024. izraženo je pravno shvaćanje da sud ne može u pojedinačnom postupku potrošača protiv banke donijeti zakonitu odluku samo primjenjujući utvrđenja iz kolektivnog spora bez provođenja sveobuhvatnog dokaznog postupka, u situaciji kad je tuženik predložio provođenje dokaza upravo na okolnost različitih ključnih činjenica.

17. Stoga je osnovan prigovor tuženika da prvostupanjski sud nije izveo dokaze po prijedlogu tuženika, jer iz stanja spisa proizlazi da je tuženik predlagao saslušanje tužitelja i svjedoka zaposlenice tuženika koja je ugovarala predmetni kredit s tužiteljem na okolnost odgovarajuće informiranosti tužitelja prilikom sklapanja kredita, zbog čega činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno za primjenu materijalnog prava.

18. Slijedom naprijed navedenoga, valjalo je na temelju odredbe čl. 370. ZPP ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje, pa je tako odlučeno pod toč. I izreke ove drugostupanjske odluke.

19. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će trebati provesti dokaze kako je to ukazano ovom odlukom, po potrebi i druge odgovarajuće dokaze, ponovno razmotriti sve navode i prigovore stranaka u postupku, i ocjenom svih izvedenih dokaza donijeti novu pravilnu i zakonitu odluku, uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

20. Novom odlukom o glavnoj stvari prvostupanjski sud će odlučiti i o troškovima cjelokupnoga postupka, te je na temelju čl. 166. st. 3. ZPP, odlučeno pod toč. II. izreke ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu 14. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević